- 1 -              Rev 475/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 475/2022-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja D. F., K., OIB: … , II-tužiteljice M. C., Z., OIB: … , i III-tužitelja K. K., Z., OIB: … , svi zastupani po punomoćniku M. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i p. d.o.o., Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Z., OIB: … , zastupan po punomoćniku D. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o., Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1604/2019-2 od 19. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5806/2018-76 od 22. srpnja 2019., na sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1604/2019-2 od 19. svibnja 2020. u dijelu pod stavkom I. i IV. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I.               Odbija se tužbeni zahtjev I. tužitelja D. F., II. tužiteljice M. C. i I.. tužitelja K. K. koji glasi:

 

              "I. Utvrđuje se da su ništetne Odluke tuženika od 29. lipnja 2015. u odnosu na I., II, i III. tužitelja u dijelu kojim se raskida Ugovor o pravima i obvezama predsjednika Uprave, odnosno članova Uprave, u dijelu kojim se utvrđuje prestanak radnog odnosa s danom 29. lipnja 2015., te u dijelu kojim se utvrđuje da tužiteljima ne pripada pravo na otpremninu, te Odluka tuženika od 23. srpnja 2015. pod nazivom "Odgovor na zahtjev za zaštitu prava".

              II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima na ime otpremnine isplati i to:

              - I. tužitelju D. F. iznos od 783.790,18 kn

              - II. tužiteljici M. C. iznos od 755.620,13 kn

              - III. tužitelju K. K. iznos od 715.850,65 kn

sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 30. srpnja 2015. pa do isplate, u roku od 8 dana."

 

II.               Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev I. tužitelja D. F., II. tužiteljice M. C. i I.. tužitelja K. K. koji glasi:

              "Poništavaju se Odluke tuženika od 29. lipnja 2015. u odnosu na I., II, i III. tužitelja u dijelu kojim se raskida Ugovor o pravima i obvezama predsjednika Uprave, odnosno članova Uprave, u dijelu kojim se utvrđuje prestanak radnog odnosa s danom 29. lipnja 2015., te u dijelu kojim se utvrđuje da tužiteljima ne pripada pravo na otpremninu, te Odluka tuženika od 23. srpnja 2015. pod nazivom "Odgovor na zahtjev za zaštitu prava"."

 

III.                Nalaže se I. tužitelju D. F. naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 99.961,75 kn, nalaže se  II. tužiteljici M. C. naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 94.249,65 kn, te se nalaže III. tužitelju K. K. naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 91.393,60 kn, sve u roku od 8 dana.

 

IV.               Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 228.001,25 kn."

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5806/2018-76 od 22. srpnja 2019. u točki I izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku da tužiteljima na ime otpremnine isplati i to:

- I. tužitelju D. F. iznos od 783.790,18 kn

- II. tužiteljici M. C. iznos od 755.620,13 kn

- III. tužitelju K. K. iznos od 715.850,65 kn

sve sa zateznom kamatom i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku 8 dana isplatiti po osnovi otpremnine:

- I. tužitelju D. F. iznos od 783.790,18 kn

- II. tužiteljici M. C. iznos od 755.620,13 kn

- III. tužitelju K. K. iznos od 715.850,65 kn

sve sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 30. srpnja 2015. pa do isplate.

 

II Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5806/2018-76 od 22. srpnja 2019. u preostalom dijelu točke I izreke.

 

III Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5806/2018-76 od 22. srpnja 2019. u točki II izreke.

 

IV Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5806/2018-76 od 22. srpnja 2019. u točki III izreke i sudi:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe."

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3308/2020-3 od 15. prosinca 2021. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pitanja:

 

„U okolnostima kada se stranka postupka poziva na određenu ispravu kao dokaz svojih navoda, a tu istu ispravu ne priloži u spis, može li sud ocjenjivati sadržaj te isprave i uzeti da su dokazani navodi stranke koji se odnose na tu ispravu, pogotovo kada druga strana to osporava i kada već sami naslovi isprava ukazuju da se radi o različitim ispravama?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava revizije.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su ništetne Odluke tuženika od 29. lipnja 2015. u odnosu na I., II, i III. tužitelja u dijelu kojim se raskida Ugovor o pravima i obvezama predsjednika Uprave, odnosno članova Uprave, u dijelu kojim se utvrđuje prestanak radnog odnosa s danom 29. lipnja 2015., te u dijelu kojim se utvrđuje da tužiteljima ne pripada pravo na otpremninu, zatim na utvrđenje da je ništetna Odluka tuženika od 23. srpnja 2015. pod nazivom "Odgovor na zahtjev za zaštitu prava"; kao i zahtjev tužitelja na isplatu otpremnine. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelji traže poništenje odluke tuženika od 29. lipnja 2015. u odnosu na I., II, i III. tužitelja u dijelu kojim se raskida Ugovor o pravima i obvezama predsjednika Uprave, odnosno članova Uprave, u dijelu kojim se utvrđuje prestanak radnog odnosa s danom 29. lipnja 2015., te u dijelu kojim se utvrđuje da tužiteljima ne pripada pravo na otpremninu, te poništenje odluke tuženika od 23. srpnja 2015. pod nazivom "Odgovor na zahtjev za zaštitu prava".

 

9. Prvostupanjski sud je odbio zahtjeve tužitelja, dok je drugostupanjski sud povodom žalbe tužitelja preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na isplatu otpremnine, s obrazloženjem da su tužitelji dokazali da su izradili rebalans Plana poslovanja, a da je tuženik taj koji je bio dužan dokazati da su tužitelji donošenjem tog rebalansa grubo kršili obveze iz sklopljenih Ugovora o pravima i obvezama predsjednika Uprave, odnosno članova Uprave; te da postoji utvrđen važan razlog zbog kojega tužiteljima ne bi pripalo pravo na isplatu otpremnine sukladno ugovorima. Zaključno, sud drugog stupnja smatra da stavljanje van snage Odluke o smanjenju koeficijenta za obračun plaće također ne predstavlja opravdan razlog za opoziv prije isteka mandata jer da je riječ o odluci tužitelja koju su oni donijeli sukladno svojim ovlaštenjima, a tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužiteljima prema važećim propisima bilo zabranjeno donijeti spornu poslovnu odluku, a niti da bi takva poslovna odluka bila protivna interesima tuženika, odnosno da bi donošenjem te odluke tužitelji grubo kršili obveze iz Ugovora o pravima i obvezama tužitelja.

 

10. Tuženik u reviziji ističe postojanje bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 232. st. 1. ZPP, o teretu dokazivanja, koja se ogleda u tome da je stranka sama dužna podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda, a ovo iz razloga što tužitelji dokument koji se naziva „Rebalans plana poslovanja za 2015.“ nisu dostavili sudu, a niti su dostavili navodno potpuni primjerak Plana poslovanja za 2015. godinu. U tom smislu tuženik se poziva i na pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda u Zagrebu izraženo u presudi broj Pž-3449/2018 od 24. travnja 2020. donesenoj u predmetu koji se vodio povodom tužbe preostalog člana iste uprave tuženika.

 

11. Naime, revident ističe da su prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, što znači da je na strani tužitelja postojala dužnost pružiti relevantne dokaze na okolnost tvrdnji da je izrađen „Rebalans plana poslovanja za 2015.“ te da po svom sadržaju obuhvaćao sve ono što bi trebao obuhvaćati Plan poslovanja, te da bi tužitelji time ispunili svoju obvezu prema Ugovoru o pravima i obvezama predsjednika Uprave, odnosno članova Uprave, odnosno predložiti pribavljanje tog dokumenta službenim putem (putem suda) ako oni to nisu mogli ishoditi, pa kako je propušteno tako postupiti, relevantne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva u pogledu isplate otpremnine ostale su nedokazane, što ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 221. a i čl. 232. ZPP.

 

12. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su ocijenili da iz Ugovora o pravima i obvezama predsjednika Uprave Društva, odnosno članova Uprave Društva, proizlazi da su navedenim Ugovorima utvrđena prava i obveze ugovornih strana, kao i radno-pravni status I-III tužitelja tijekom i nakon prestanka njihovih mandata, iz čega nižestupanjski sudovi zaključuju da je riječ o mješovitim ugovorima koji imaju elemente menadžerskog ugovora i ugovora o radu. Budući se u ovom slučaju radilo o radnom odnosu predsjednika i članova Uprave tuženika, koji u skladu s odredbom čl. 426. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 111/93, 34/99, 121/99 - vjerodostojno tumačenje, 52/00 - Odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12 i 68/13), zastupaju tuženika na temelju zakona, nižestupanjski sudovi zaključuju da se na takve osobe ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini, sve sukladno odredbi čl. 4. st. 3. i 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14), već da se na ovaj spor imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11), dakle posljedično i opća pravila o teretu dokazivanja.

 

13. Odredbom čl. 4.1. Ugovora o pravima i obvezama predsjednika Uprave Društva, odnosno članova Uprave Društva, jasno je određena obveza tužitelja da najkasnije do 1. lipnja 2015., izrade plan poslovanja za 2015. godinu. Na temelju odredbe čl. 319. st. 1. ZOO ugovorne odredbe primjenjuju se onako kako glase, a to pravilno vrijedi i za čl. 4.1. Ugovora koje su sklopili tužitelji i tuženik. Nadalje, s obzirom na to da tužitelji nesporno nisu izradili plan poslovanja za 2015. godinu u ugovorenom roku, može se tvrditi kako nisu postupili po izričitoj ugovornoj odredbi. Pri tome činjenica da su tužitelji izradili dokument koji se naziva „Rebalans plana poslovanja za 2015.“ nije dovoljna za suprotan zaključak iz razloga što tužitelji isti dokument nisu dostavili sudu, niti su dostavili navodno potpuni primjerak Plana poslovanja za 2015. godinu, da bi se moglo ocijeniti da li rebalans plana, po svom sadržaju, obuhvaća sve ono što bi trebao obuhvaćati Plan poslovanja, odnosno da li bi se isti sadržajno mogao smatrati Planom poslovanja, i da li bi predstavljao ispunjenje obveze tužitelja.

 

14. Prema shvaćanju ovog suda, a odgovarajući na revizijsko pitanje te primjenjujući odredbe čl. 7., čl. 221.a i čl. 232. ZPP, proizlazi da u okolnostima kada se stranka postupka poziva na određenu ispravu kao dokaz svojih navoda, a tu istu ispravu ne priloži u spis, a niti je njen sadržaj nedvojbeno utvrđen drugim dokaznim sredstvima, npr. iskazima svjedoka, sud ne može ocjenjivati sadržaj te isprave i uzeti da su dokazani navodi stranke koji se odnose na tu ispravu.

 

15. S obzirom na to da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 7., čl. 221.a i čl. 232. ZPP, što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude, to je i na taj način počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

16. U smislu izloženog valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vratiti predmet tome sudu na ponovni postupak i odlučivanje po žalbi (čl. 394. st. 1. ZPP).

 

17. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 17. siječnja 2023.