- 1 -              Rev 1300/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1300/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u izvanparničnom predmetu predlagateljice I. J. iz Z.,OIB: ... , zastupane po punomoćniku D. G., odvjetniku u Z., protiv 1. protustranke V. J., OIB: ... , 2. protustranke I. J. J., OIB: ... , i 3. protustranke A. J., OIB: ... , svi iz Z., svi zastupani po punomoćnici Z. Š., odvjetnici u Z., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o reviziji protustranaka protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-896/2020-2 od 1. prosinca 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-136/18-26 od 16. svibnja 2019., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija protustranaka, ukidaju se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-896/2020-2 od 1. prosinca 2020. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-136/18-26 od 16. svibnja 2019. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"Razvrgava se razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina upisanih u zkul. 288 k.o. 335649 T. kč.br. 1259 Kuća u Z., ... , I, dvorište, površine 1014 m2 ili 282 čhv na kojoj je uspostavljano etažno vlasništvo:

 

1. etaža:161.63/775,07 etažno vlasništvo E-1 1. poslovni prostor B. u etaži prizemlja i potkrovlja ukupne površine 161,63 čm u etažnom nacrtu obojano plavom bojom upisano kao suvlasništvo predlagateljice u 3/9 dijela, J. V. u 4/9 dijela , J. I. J. u 1/9 dijela i J. A. u 1/9 dijela;

 

2. etaža;: 223.46/777.07 etažno vlasništvo E-2 1. poslovni prostor i skladište u etaži prizemlja i poslovni prostor i kancelarije u etaži potkrovlja ukupne površine 223,46 čm u etažnom nacrtu obojano zeleno upisano kao suvlasništvo predlagateljice u 3/9 dijela, J. V. u 4/9 dijela , J. I. J. u 1/9 dijela i J. A. u 1/9 dijela;

 

3. etaža;: 389.98/775.07 etažno vlasništvo E-3 1. kancelariej i skladište u etaži prizemlja i garderoba i skladište u etaži potkrovlja ukupne površine 389,98  čm u etažnom nacrtu obojano smeđe upisano kao suvlasništvo predlagateljice u 3/9 dijela, J. V. u 4/9 dijela , J. I. J. u 1/9 dijela i J. A. u 1/9 dijela,

 

CIVILNOM DIOBOM

 

- sudskom javnom prodajom tako da se postignuta prodajna vrijednost podijeli između stranka prema suvlasničkim omjerima, i to predlagateljici 3/9 dijela, J. V. 4/9 dijela, J. I. J. 1/9 dijela i J. A. u 1/9 dijela."

 

2. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba protustranaka kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd 3431/2021-2 od 19. siječnja 2022. dopušteno je protustrankama podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog pravnog pitanja:

 

"Je li za sudsku zaštitu konvencijskog prava na dom mjerodavan pravni opis i status nekretnine koja predstavlja dom ili faktično stanje da se ista koristi kao dom?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude protustranke su podnijele reviziju u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija, te u reviziji predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. u vezi čl. 400. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu (rješenje) samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Prvostupanjski sud je razvrgnuo suvlasničku zajednicu nekretnina pozivom na odredbu čl. 50. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP) civilnom diobom – sudskom javnom prodajom tako da se postignuta vrijednost podijeli između stranaka prema njihovim suvlasničkim omjerima.

 

9. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi protustranaka istu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje, time da (između ostalog) u obrazloženju navodi:

 

"Pozivanje protustranaka na pravo na dom zaštićeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - nadalje: Konvencija) (članku 8. stavak 1.) je neosnovano, budući da prema podacima iz zemljišnih knjiga niti jedna posebna cjelina nije upisana kao stan, već kao poslovni prostori. U postupku je utvrđeno da je izvedeno stanje takvo da ne odgovara upisanom stanju nekretnina u zemljišnim knjigama pa se ne može zaštiti pravo na dom sve dok nadležna upravna vlast ne potvrdi da je određeni stan u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina.

 

10. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda glede istaknutog prigovora prava na dom nepodudarno je shvaćanju ovog suda izraženom u odluci Rev 913/2015-2 od 26. studenoga 2019.:

 

"Pritom sudovi trebaju imati u vidu da stan čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku stvarnu i trajnu povezanost, bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja (odluka Europskog suda za ljudska prava Bjedov protiv Republike Hrvatske). Stoga stan nije ograničen samo na prostorije koje su u zakonitom posjedu i koje su zakonito nastanjene. S druge strane miješanje jest svaki čine državne (ili tijela lokalne) vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima, ali i propust države da zaštiti prava pojedinca od miješanja trećih osoba. Miješanje je u načelu zabranjeno, ali ako su ispunjene određene pretpostavke, miješanje neće predstavljati povredu čl. 8. Konvencije.

 

Tek ako ima elemenata da se na strani tuženika radi o domu u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava treba ispitati i provesti test razmjernosti da bi se dobio odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede čl. 8. Konvencije, odnosno je li zahtjev za iseljenje neovlaštenog korisnika predstavlja neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom. Test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, kod čega je samo jedan negativan odgovor dovoljan da se radi o povredi prava na dom iz čl. 8. Konvencije. Pored utvrđenja je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, potrebno je utvrditi i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu. To znači da sud mora utvrditi je li se kod opravdanog cilja isti mogao postići blažom mjerom i ispitati je li miješanje (iseljenje) razmjerno potrebi tužiteljice kao osobe javnog prava u odnosu na potrebe tuženika.

 

11. Reafirmirajući naprijed navedeno pravno shvaćanje ovoga suda te imajući na umu da je pravo na dom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini (domu) bilo predmetom razmatranja Europskog suda za ljudska prava i to posebno u predmetu Zrilić protiv Hrvatske – zahtjev br. 46726/11, kao i da razvrgnuće suvlasničke zajednice odnosno postupak kod suda predstavlja miješanje u pravo suvlasnika, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi: Za sudsku zaštitu konvencijskog prava na dom nije mjerodavan pravni opis i status nekretnine koja predstavlja dom, već faktično stanje da se ista koristi kao dom.

 

12. Pritom treba reći da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj U-III-7534/2014 i U-III-3039/2015 pozivom na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Galović protiv Hrvatske upozorio "da se u konkretnoj situaciji radi o konkurenciji dva pojedinačna prava (pravo vlasništva predlagatelja i eventualno pravo na dom tuženice kao suvlasnice predmetne nekretnine) pa je prvostupanjski sud dužan brižljivo razmotriti sve okolnosti koje su bitne za odluku kojem od tih prava dati prednost."

 

13. Slijedom izloženog, a jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravljene sve odlučne činjenice, nema mjesta preinaci pobijanih rješenja, radi čega je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u vezi čl. 400. ZPP riješeno kao u izreci.

 

14. U ponovljenom postupku nižestupanjski sudovi će uzeti u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali i praksu Europskog suda za ljudska prava u svezi povrede prava na dom.

 

Zagreb, 17. siječnja 2023.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ODVOJENO MIŠLJENJE

 

predsjednika vijeća u predmetu Rev-1300/22

 

1.U ovom predmetu većinom glasova članova vijeća odlučeno je:

 

„Prihvaća se revizija protustranaka, ukidaju se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-896/2020-2 od 1. prosinca 2020. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-136/18-26 od 16. svibnja 2019. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.“

 

2. Na žalost ne mogu se složiti sa stavom većine u ovom postupku te s razlozima donesene odluke. Slijedom navedenog tražim da se ovo izdvojeno mišljenje zajedno s odlukom dostavi strankama i objavi na mrežnim stranicama e-spisa.

 

3. Prvostupanjski sud je razvrgnuo suvlasničku zajednicu nekretnina pozivom na odredbu čl. 50. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP) civilnom diobom – sudskom javnom prodajom tako da se postignuta vrijednost podijeli između stranaka prema njihovim suvlasničkim omjerima.

 

4. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi protustranaka istu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje, time da (između ostalog) u obrazloženju navodi:

 

"Pozivanje protustranaka na pravo na dom zaštićeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - nadalje: Konvencija) (članku 8. stavak 1.) je neosnovano, budući da prema podacima iz zemljišnih knjiga niti jedna posebna cjelina nije upisana kao stan, već kao poslovni prostori. U postupku je utvrđeno da je izvedeno stanje takvo da ne odgovara upisanom stanju nekretnina u zemljišnim knjigama pa se ne može zaštiti pravo na dom sve dok nadležna upravna vlast ne potvrdi da je određeni stan u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina.

 

5.Vijeće ovog suda  većinom glasova smatra da  pravno shvaćanje drugostupanjskog suda glede istaknutog prigovora prava na dom nepodudarno je shvaćanju ovog suda izraženom u odluci Rev 913/2015-2 od 26. studenoga 2019.:

 

"Pritom sudovi trebaju imati u vidu da stan čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku stvarnu i trajnu povezanost, bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja (odluka Europskog suda za ljudska prava Bjedov protiv Republike Hrvatske). Stoga stan nije ograničen samo na prostorije koje su u zakonitom posjedu i koje su zakonito nastanjene. S druge strane miješanje jest svaki čine državne (ili tijela lokalne) vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima, ali i propust države da zaštiti prava pojedinca od miješanja trećih osoba. Miješanje je u načelu zabranjeno, ali ako su ispunjene određene pretpostavke, miješanje neće predstavljati povredu čl. 8. Konvencije.

 

Tek ako ima elemenata da se na strani tuženika radi o domu u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava treba ispitati i provesti test razmjernosti da bi se dobio odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede čl. 8. Konvencije, odnosno je li zahtjev za iseljenje neovlaštenog korisnika predstavlja neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom. Test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, kod čega je samo jedan negativan odgovor dovoljan da se radi o povredi prava na dom iz čl. 8. Konvencije. Pored utvrđenja je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, potrebno je utvrditi i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu. To znači da sud mora utvrditi je li se kod opravdanog cilja isti mogao postići blažom mjerom i ispitati je li miješanje (iseljenje) razmjerno potrebi tužiteljice kao osobe javnog prava u odnosu na potrebe tuženika.

 

Reafirmirajući naprijed navedeno pravno shvaćanje ovoga suda te imajući na umu da je pravo na dom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini (domu) bilo predmetom razmatranja Europskog suda za ljudska prava i to posebno u predmetu Zrilić protiv Hrvatske – zahtjev br. 46726/11, kao i da razvrgnuće suvlasničke zajednice odnosno postupak kod suda predstavlja miješanje u pravo suvlasnika, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi: "Za sudsku zaštitu konvencijskog prava na dom nije mjerodavan pravni opis i status nekretnine koja predstavlja dom, već faktično stanje da se ista koristi kao dom."

 

6. Po mom mišljenju pitanje primjene konvencijskog  prava kod odlučivanja o razvrgnuću suvlasničke zajednice trebalo bi imati tek sekundarni karakter jer se isticanjem prava na dom u biti posve zatire pravo suvlasnika da ostvare svoja vlasnička prava među kojima je i pravo na razvrgnuće suvlasništva i ostvarivanje prava ne živjeti u suvlasničkoj zajednici ( nitko nije dužan živjeti ne podijeljen, i svatko ima pravo na razvrgnuće suvlasništva osim u nevrijeme).

 

7. Dakle, pravo na dom u ovim slučajevima valja procjenjivati od slučaja do slučaja i njegova eventualna primjena treba ovisiti od niza okolnosti o kojima ovrsi i test kojeg navodi i odluka ovog suda.

 

8. Nema spora da je pravo na razvrgnuće i zahtjev da se pred sudom to pravo ostvari utemeljeno na zakonu, nema niti  spora da se takvim zahtjevom ostvaruje legitiman cilj. Sporan je jedino treći zahtjev je li razvrgnuće nužno u demokratskom društvu.

 

9. Po mom shvaćanju pitanje primjene standarda nužnosti u demokratskom društvu u postupcima razvrgnuća može ovisiti o čitavom nizu čimbenika o kojima sudovi pa ni Vijeće VS-a nisu vodili računa ka što je primjerice:

 

-veličina suvlasničkog  dijela stranke koja se poziva na pravo na dom,

 

-mogućnost drugih vidova razvrgnuća, ako fizička dioba nije moguća, kao što je primjerice dioba isplatom ako bi se ocijenilo da je pravo na dom važan razlog da se to pravo prizna jednoj od protustranaka,

 

- vrijednost koja bi se mogla dobiti civilnom diobom i bi li protustranka tim iznosom mogla ostvarili stanovanje na nekom drugom mjestu,

 

-uzurpira li ili posve negira protustranke vlasnička prava drugih suvlasnika,

 

-koristi li protustranka kao dom nerazmjerno veći dio nekretnine nego što joj pripada temeljem prava suvlasništva.

 

10. Dakle, pravo na dom ne može biti apsolutno, ne može imati apsolutni primat nad ostalim pravima koja  se štite konvencijskim pravom jer su sva prava jednake važnosti i uživaju istu razinu zaštite,  ne može se zloupotrebljavati što sudovi moraju odgovoriti od slučaja do slučaja, te nije prigovor kojem ima mjesta u svakoj mogućoj situaciji koja bi za posljedicu imala iseljenje neke osobe, vodeći pri tome  računa o okolnostima kao u točki 9. ovog izdvojenog mišljenja.

 

11. Kako se revident ni na koju od ovih okolnosti nije pozivao smatram da je reviziju trebalo odbiti.

 

Zagreb, 17. siječnja 2023.

 

Đuro Sessa