1

Poslovni broj: 1 Gž R-3240/2022-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 1 Gž R-3240/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića predsjednika vijeća, Vlaste Horvat-Mataić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tihane Marije Miladin članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. A. iz Z.1, OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. A., odvjetnici u Z.2, protiv tuženika bolnice, Z.2, OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. U., odvjetnik u Z.2, radi utvrđenja nedopuštenosti odluka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-512/2022-13 od 20. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana pa se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-512/2022-13 od 20. listopada 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja L. A. koji glasi:

"I Utvrđuje se nedopuštenom Odluka ravnatelja tuženika, Urbroj: … od 20. siječnja 2022. godine te Odluka Upravnog vijeća tuženika Ur.broj: … od 16. veljače 2022. godine te se nalaže tuženiku BOLNICI, Z.2, OIB: … da tužitelju L. A., iz Z.1, OIB: … omogući obavljanje poslova vozača-ekonoma sukladno Ugovoru o radu br. … od 1. rujna 2017. godine.

 

II Nalaže se tuženiku BOLNICI, Z.2, OIB: … da tužitelju L. A. iz Z.1, OIB: …naknadi parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

II Nalaže se tužitelju L. A. da tuženiku bolnice naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (slovima: dvijetisućepetsto)/331,80 EUR[1] (slovima: tristotridesetjedaneuroiosamdesetcenti), u roku od 15 dana.

 

III Odbija se zahtjev tužitelja L. A. za naknadu troška postupka u iznosu od 2.500,00 kn/331,80 EUR te zahtjev tuženika bolnice za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 4.375,00 kn/580,66 EUR.“

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlog da se presudu preinači. Traži trošak žalbenog postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19 -u daljnjem tekstu: ZPP), koje odredbe se primjenjuju na temelju odredbe čl. 107 st.1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 80/22 i 144/22) i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP) osim u odluci o parničnom trošku.

 

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom citirane odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke ravnateljice tuženika Urbroj: … od 20. siječnja 2022. i Odluke Upravnog vijeća tuženika Urbroj: … od 16. veljače 2022.

 

8. Prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da je tužitelj odlukom tuženika privremeno premješten na poslove trijaže u polovici radnog vremena, dok je sporna zakonitost privremenog premještaja tužitelja te je li tužitelj donošenjem pobijanih odluka diskriminiran i šikaniran od strane ravnateljice tuženika.

 

9. Prvostupanjski sud je također utvrdio pravilno i da je tužitelj Odluku tuženika od 20. siječnja 2022. primio 21. siječnja 2022., zahtjev za zaštitu prava radnika podnio je 4. veljače 2022. a Odluku tuženika od 16. veljače 2022. primio je 18. veljače 2022. te je u odnosu na obje odluke podnio ovu tužbu 7. ožujka 2022., pa je tužitelj u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

 

10. U prvostupanjskom postupku je nadalje utvrđeno slijedeće:

- da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana ... za radno mjesto vozač-ekonom, te da je člankom XVIII. Ugovora o radu ugovoreno da je tužitelj, kao radnik, osim posla navedenog u članku I. ugovora, dužan raditi i ostale poslove po nalogu poslodavca u okviru svoj stručne spreme, osposobljenosti i specijalnosti,

- da je tuženik od svibnja 2020., zbog pandemije COVID-19, morao organizirati trijažu koju su do lipnja 2020. obavljale medicinske sestre, od srpnja do rujna 2020. nosači, a od rujna 2020. i ostali nezdravstveni radnici, uključujući i tužitelja, budući da se 23. rujna 2020. pokvario automobil kojim se u svom radu na poslovima vozača-ekonoma koristio tužitelj a koji nije bio popravljen do rujna 2021. s tim da je tužitelj 1. prosinca 2021. vraćen na poslove vozača u punom radnom vremenu.

- da je u razdoblju od 1. veljače 2022. do 1. travnja 2022. tužitelj je, zajedno s dva domara, ponovno premješten na poslove trijaže u polovici radnog vremena, dok je u drugoj polovici radnog vremena obavljao poslove radnog mjesta vozača-ekonoma, a  od 1. travnja 2022. tužitelj obavlja samo poslove iz opisa svog radnog mjesta budući da je Odluka tuženika od 20. siječnja 2022. bila na snazi do 1. travnja 2022.

 

11. Dakle, prema pobijanoj Odluci tuženika od 20. siječnja 2022. tužitelj je raspoređen na obavljanje poslova trijaže u polovici radnog vremena radi provođenja epidemioloških mjera propisanih od ministarstva uslijed pandemije Covid-19 u trajanju od 60 dana počevši od 1. veljače 2022. Dakle privremeni raspored istekao je s danom 1. travnja 2022.

 

12. Slijedom navedenoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da Odluka tuženika Ur. broj: … od 20. siječnja 2022. više nije na snazi jer je isteklo vrijeme njenog trajanja (1. travnja 2022.), pa u ovoj pravnoj stvari više ne postoji pravni interes tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti citirane odluke.

 

13. No, i pored toga potrebno je navesti da je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme dana ... člankom XVIII. Ugovora o radu ugovoreno da je tužitelj, kao radnik, osim posla navedenog u članku I. ugovora, dužan raditi i ostale poslove po nalogu poslodavca u okviru svoj stručne spreme, osposobljenosti i specijalnosti, a tužitelj ne tvrdi da su navedeni poslovi trijaže izvan okvira njegove stručne spreme, osposobljenosti i specijalnosti. Tim više što je prvostupanjski sud utvrdio da su te poslove osim tužitelja obavljali i drugi nezdravstveni radnici.

 

14. Tužitelj tvrdi da se nezakonitost odluke ogleda u činjenici duljine njezinog trajanja, međutim navedena odluka trajala je 60 dana, te se u žalbi poziva na odredbu čl. 75. st. 1. Pravilnika o radu tuženika prema kojoj privremeni premještaj radnika na drugo radno mjesto može trajati najduže 20 dana.

 

14.1. U odnosu na navedeni razlog potrebno je napomenuti da navedeni Pravilnik ne prileži spisu i nije predložen kao dokaz u ovom predmetu pa se na njega tužitelj ne može pozivati tek u žalbenom postupku (čl. 352. st. 1. ZPP).

 

14.2. Osim toga valja navesti da je odluka tuženika bila privremenog trajanja (60 dana) te se njezino trajanje ne može povezivati s drugim Odluka koje je tuženik donio u odnosu na vrijeme trajanja.

 

15. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanima navode tužitelja da ravnateljica tuženika premještajem tužitelja šikanirala i da je na taj način bio izložen mobingu, budući da tužitelj u tužbi i tijekom postupka osim navođenja činjenica o donesenim Odlukama tuženika o privremenom rasporedu tužitelja, ne konkretizira niti ne dokazuje što je u tim odlukama ili kao posljedica tih odluka šikanozno postupanje prema njemu, tim više jer su i drugi nezdravstveni djelatnici u uvjetima provođenja mjera donesenih radi zaštite od pandemije Covid-19 bili privremeno premješteni kao i tužitelj na obavljanje poslova trijaže pacijenata.

 

16. Subjektivni doživljaj tužitelja, kako to navodi i prvostupanjski sud, koji tvrdi da je bio izložen mobingu i šikani mora imati objektivizirane pokazatelje koje tužitelj tijekom postupka mora dokazati.

 

17. Tužitelj u tužbi tvrdi da je ravnateljica tuženika premještajem tužitelja nad istim provodi diskriminaciju na temelju uvjeta rada.

 

17.1 Prema odredbi čl. 1. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj: 85/08, 112/12; dalje: ZSD) (1) Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

 

17.2. Prema stavku 2. toga članka diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

 

18. Ovo konkretno znači da diskriminacija po osnovi uvjeta rada nije navedena u Zakonu o suzbijanju diskriminacije kao jedna od taksativno navedenih diskriminatornih osnova u odnosu na koju se po tom Zakonu maže tražiti zaštita, pa je zbog toga pravilno i zbog toga tužbeni zahtjev ocijenjen kao neosnovan.

 

19. Prema odredbi čl. 7. st. 4. i 5. ZR zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

 

Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

 

19.1. Potrebno je napomenuti da se diskriminacija u smislu odredbe čl. 7. st. 4. ZR procjenjuje prema posebnom zakonu i to Zakonu o suzbijanju disdkriminacije, pa je u tom smislu i otklonjena primjena toga Zakona jer tužitelj nije naveo niti jednu od zabranjenih osnova iz čl. 1. toga Zakona.

 

19.2. U odnosu na odredbu čl. 7. st. 5. ZR valja reći da se postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu (čl. 134. st. 1. ZR.).

 

19.3.Tužitelj ne tvrdi u postupku da mu je predmetnom Odlukom povrijeđeno dostojanstvo pa u tom smislu pravilno nisu utvrđivane niti činjenice koje se odnose na primjenu navedene odredbe.

 

20. Stoga je valjalo dobiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

 

21. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, odbijen je zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl.166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu, 17. siječnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

    Ivica Veselić, v.r.