REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 9 Pž-5016/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i
Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA LUTRIJA, Ulica
grada Vukovara 72, OIB 27905228158, kojeg zastupa punomoćnik Šimun Babić,
odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić & Čibarić d.o.o., Zagreb, M. Mrazovića 5,
protiv tuženika PAG RAZVOJ d.o.o. u stečaju, Zagreb, Ulderika Donadinia 22, OIB
91249018012, kojeg zastupaju punomoćnice Dubravka Prolić Dubroja i Zrinka Širić,
odvjetnice u Zagrebu, Radnička cesta 32, radi utvrđenja izlučnog prava i predaje u
posjed nekretnine, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-30/19-20 od 2. listopada 2020., u
sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-30/19-20 od 2. listopada 2020. u točkama I., II., III.,
IV. i V. njezine izreke.

II. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-30/19-20 od 2. listopada 2020. u točki
VI. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-30/19-20 od 2.
listopada 2020. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj
vlasnik predmetnih nekretnina, a sve kako je opisano u izreci (točka. I. izreke).
Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se tužitelju, temeljem ove presude,
dopusti upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama, uz istodobno brisanje
prava vlasništva upisanog u korist tuženika (II. izreke). Odbijen je kao neosnovan
tužbeni zahtjev za predaju u posjed nekretnina iz stavka 1. izreke prethodno
donesenoga rješenja (točka III. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za
naknadu troškova parničnog postupka (točka IV. izreke). Naloženo je tužitelju
naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 160.228,58 kn /

21.265,98 EUR (točka V. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 9 Pž-5016/2020-3 2

naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 239.717,86 kn / 31.816,03 EUR
(točka VI. izreke).

2. Rješenjem istoga suda istoga broja i istoga datuma dopuštena je preinaka
tužbe isticanjem dodatnih tužbenih zahtjeva uz postojeće prema podnesku tužitelja
od 8. srpnja 2020. (točka I. izreke). Odbačena je kao nedopuštena tužba u dijelu pod
stavkom 1. kojim se zahtjeva utvrđenje da u stečajnu masu tuženika ne ulaze
nekretnine upisane u zk.ul. 3583 k.o. Kolan, Općinski sud u Zadru, zemljišnoknjižni
odjel Pag i to zemljišnoknjižne čestice sve kako su opisane i navedene (vile i dvor
Gajac B), te u dijelu pod stavkom II. kojim se zahtijeva utvrđenje da je tužitelj izlučni
vjerovnik u pogledu tih istih nekretnina (točka II. izreke).

3. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga
označenih u članku 353. stavku 1. zakona o parničnom postupku („Narodne novine“
broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Predlaže
drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, odnosno
podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.
Traži trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 98.593,75 kn / 13.085,64 EUR.

4. Protiv presude u točki VI. izreke u odluci o parničnom trošku tuženik je
podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog
činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti točku VI. izreke presude, te traži troškove
žalbenog postupka u iznosu od 6.562,50 kn / 870,99 EUR.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

8. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u
granicama razloga određenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,

13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na
primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je
presuda pravilna i zakonita.

9. Uvodno se ukazuje da je rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
P-30/19-20 od 2. listopada 2020. postalo pravomoćno, budući protiv tog dijela nisu
izjavljene žalbe (arg. iz članka 333. ZPP-a).

10. Predmet spora je tužbeni zahtjev na utvrđenje da nekretnine upisane u
zk.ul. 3583, k.o. Kolan, Općinski sud u Zadru, zemljišnoknjižni odjel Pag (opisane i
navedene vile i dvor Gajac B), a sve kako su opisane u stavku II. izreke rješenja, da
se temeljem ove presude dopusti upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama
uz istodobno brisanje prava vlasništva upisanog u korist tužitelja, te zahtjev za
predaju u posjed predmetnih nekretnina.

Poslovni broj: 9 Pž-5016/2020-3 3

11. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka ističe da je pravna osnova za stjecanje
prava vlasništva na predmetnim nekretninama pravni posao, i to 17 predugovora koje
je sklopio s tuženikom 25-. svibnja 2000. (list 15.-116. spisa) i Ugovor 01-1312/00 od

22. svibnja 2000. (list 339.-341. spisa).

12. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(„Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,
146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) regulirani su
pravni temelji stjecanja. Prema članku 114. stavku 1. ZV-a, vlasništvo se može steći
na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti,
nasljeđivanjem i na temelju zakona, a prema stavku 2. – na temelju stavka 1. ovoga
članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene
zakonom. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama, uz osnovu stjecanja (u
ovom slučaju pravni posao, arg. iz članka 115. ZV-a), potreban je i valjan način
stjecanja, a to je upis tog prava u zemljišnu knjigu.

13. Člankom 119. ZV-a uređen je „Upis vlasništva u zemljišnu knjigu“.
Sukladno odredbi članka 119. stavka 1. ZV-a, vlasništvo nekretnine stječe se
zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju
valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo
pređe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije.

14. Dakle, stjecanje prava vlasništva pravnim poslom spada među derivativne
načine stjecanja prava vlasništva; vlasništvo prelazi s dotadašnjeg vlasnika na novog
stjecatelja, na temelju valjanog pravnog posla kojem je cilj prijenos vlasništva, a
stječe se zakonom predviđenim načinom (upisom stjecateljeva vlasništva nekretnine
u zemljišnoj knjizi); pravo je stečeno kad se (kumulativno) ispune sve zakonom
predviđene pretpostavke (arg. iz članka 114. stavka 2. ZV-a). Potrebno je da se uz
opće pretpostavke (članak 114. ZV-a) ispune i tri posebne: vlasništvo prednika,
valjan pravni posao (iustus titulus), i odgovarajući način stjecanja (modus
acquirendi). Nadalje, zakonom propisan način stjecanja (uz vlasništvo prednika i
valjan pravni posao) ključna je pretpostavka stjecanja prava vlasništva na
nekretninama na temelju pravnog posla. Vlasništvo nekretnine, načelno govoreći,
stječe se zakonom predviđenim upisom stjecatelja vlasništva u zemljišnoj knjizi na
temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo
vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakon ne određuje što drugo (arg. iz članka 119.
stavka 1. ZV-a).

15. Imajući u vidu izneseno, valja zaključiti da za stjecanje prava vlasništva na
nekretninama, uz osnovu stjecanja (predmetno pravni posao, članak 115. ZV-a)
potreban je i valjan način stjecanja, a to je upis tog prava u zemljišnu knjigu.
Zakonom je izričito propisano da se vlasništvo nekretnine stječe upisom stjecateljeva
prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (uknjižbom tog prava u zemljišnu knjigu), na
temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika, usmjerene na to da njegovo
vlasništvo prijeđe na stjecatelja (članak 119. do 120. ZV-a). Naime, člankom 120.
regulirano je „Stjecanje uknjižbom“. Prema članku 120. stavku 1. ZV-a, vlasništvo na
nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se
vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

Poslovni broj: 9 Pž-5016/2020-3 4

16. Uvidom u zk.ul. 3583 k.o. Kolan, Općinskog suda u Zadru,
zemljišnoknjižnog odjela Pag (list 295.-299. spisa) proizlazi da je na predmetnim
nekretninama u listu B Vlastovnica kao vlasnik uknjižen tuženik.

17. Ugovor ur.broj: 01-1312/00 od 22. svibnja 2000. (list 339.-341. spisa)
sklopljen je između tuženika s jedne strane i tužitelja s druge strane. U članku 1.
Ugovora stranke su konstatirale da je tužitelj sklopio prethodno sa društvom
Eurosped d.o.o. predugovore broj 01-2543/1-97 do 01-2543/20-97 od 27. listopada

1997., koji omogućavaju igračima-dobitnicima u igri Joker srijedom i nedjeljom, da po
realizaciji istih predugovora zaključe kupoprodajne ugovore o kupnji 20 stambenih
jedinica-manjih vila i to: atrijskih vila tip 3, u naselju Gajac, Novalja, Otok Pag,
građevinske oznake grupa B6, Blok 1, 2, 3 i 4, na k.č. 2906/70 i 2906/71 k.o. Kolan.
Utvrđeno je da je nad društvom Eurosped d.o.o. otvoren stečaj, da je društvo
Eurosped prethodno s tuženikom sklopilo Ugovor o preuzimanju investicije, prava i
obveza, temeljem kojeg je tuženik preuzeo sva prava i obveze u pogledu investicije i
gradnje objekata navedenih u članku 1. Ugovora, te da je Eurosped d.o.o. Ugovorom
o ustupanju potraživanja ustupio tuženiku sva potraživanja koja je imao prema
tužitelju, o čemu je tužitelj već obaviješten (članak 1. Ugovora). Dalje, stranke su
utvrdile da će, s obzirom na stanje u kojem se nalaze građevinski radovi cijelog
objekta B6 sklopiti nove predugovore za 17 objekata, a sve kako je opisano u članku

2. Ugovora. Određeno je da je tuženik dužan tužitelju isporučiti sve opisane
stambene jedinice do fiksno 1. listopada 2000., a ako u tom roku ne isporuči
ugovorenih 17 stambenih jedinica podobnih za dodjelu igraču-dobitniku sa svom
dokumentacijom potrebnom za stjecanje prava vlasništva i upis u zemljišne knjige,
da se svi navedeni predugovori smatraju raskinutima, a tuženik će biti dužan vratiti
tužitelju sve primljene novčane iznose uplaćene za izgradnju predmetnih stambenih
jedinica (članak 3. Ugovora). Ocjenom i analizom Ugovora od 22. svibnja 2000.
pravilno je sud zaključio da predmetni ugovor ima sadržaj ugovora o poslovnoj
suradnji kojim su stranke dogovorile sklapanje novih predugovora za izgradnju 17
stambenih jedinica u naselju Gajac na otoku Pagu za igrače-dobitnike igre Joker
srijedom i nedjeljom, odnosno da predmetni ugovor sadržajno ne predstavlja ugovor
o kupoprodaji nekretnina kojemu je cilj stjecanje prava vlasništva nad tim
nekretninama u korist tužitelja. Predugovori (17) koji su stranke sklopile 25. svibnja

2000. (list 15.-116. spisa) sadržajno nema značenje ugovora kojemu je cilj stjecanje
prava vlasništva na nekretninama u korist tužitelja. Predugovori sklopljeni 25. svibnja

2000. identični su po svom sadržaju u svemu osim djelomično u odredbi članka 1.
budući da se u toj odredbi definira stambena jedinica na koju se predugovor odnosi.

18. U predmetnim predugovorima (list 15.-116. spisa) tuženik je naveden kao
prodavatelj, a igrač-dobitnik u igri Joker srijedom i nedjeljom je naveden kao ugovorni
partner Hrvatske lutrije d.o.o. Zagreb, te je predmet predugovora utvrđenje
financijske obveze tužitelja u ime i za račun njegovog ugovornog partnera, kako bi isti
po realizaciji predugovora mogao sa prodavateljem (tuženikom) zaključiti
kupoprodajni ugovor o kupnji opisane stambene jedinice, da je ugovorna obveza
prodavatelja (tuženika) izgraditi stambenu jedinicu, da je tužitelj već platio određeni
dio cijene za izgradnju stambene jedinice društvu Eurosped d.o.o., da će ostatak u
određenom iznosu platiti tuženiku po izvršenoj primopredaji i dostavi dokumentacije

Poslovni broj: 9 Pž-5016/2020-3 5

potrebne za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, da prodavatelj (tuženik) prodaje,
a tužitelj, zastupajući svog ugovornog partnera u njegovo ime i za njegov račun,
plaća opisanu stambenu jedinicu, da je temeljem predugovora, a nakon ispunjenja
svih financijskih obveza od strane tužitelja, tuženik dužan s ugovornim partnerom
tužitelja sklopiti ugovor o kupoprodaji predmetne stambene jedinice, u kojemu će biti
konstatirano da su temeljem predugovora sve financijske obveze prema tuženiku
izvršene odnosno da je stambena jedinica plaćena u cijelosti, da je tuženik također
dužan u ugovoru kojeg će sklopiti s ugovornim partnerom tužitelja, ovlastiti tog
ugovornog partnera, kupca, da temeljem tog ugovora može izvršiti zemljišnoknjižni
upis stambene jedinice, te da je tuženik dužan predmetnu stambenu jedinicu staviti
na dispoziciju fiksno do 1. listopada 2020., a ukoliko to ne učini, da se predugovor
smatra raskinutim.

19. Ocjenom i analizom 17 predugovora, pravilno je sud zaključio da ni u
jednom od tih predugovora tuženik nije očitovao volju da prenese pravo vlasništva
nad predmetnim nekretninama na tužitelja odnosno cilj tih ugovora nije bilo stjecanje
prava vlasništva u korist tužitelja, zbog čega pravilno sud zaključuje da se tužitelj ne
može pozivati na te predugovore kao na pravnu osnovu za stjecanje prava
vlasništva. Cilj tih predugovora je bio ugovaranje obveze tuženika da do kraja izgradi
navedene stambene jedinice, i obveza tužitelja da iste do kraja plati, ali ne za svoj
račun, već za račun igrača-dobitnika igre Joker srijedom i nedjeljom te ugovaranje
obveze da tuženik po izgradnji i isplati pojedine stambene jedinice sklopi s
određenim igračem-dobitnikom, ugovor o kupoprodaji u kojem će naznačiti da je stan
u cijelosti plaćen te će se ovlastiti igrač-dobitnik da izvrši uknjižbu prava vlasništva u
svoju korist.

20. Budući da tužitelj slijedom iznesenog nema pravnu osnovu za stjecanje
prava vlasništva na temelju pravnog posla, to niti tabularna isprava koju mu je
tuženik dao temeljem sklopljenog Sporazuma nema nikakve pravne učinke.

21. Sukladno odredbi članka 119. stavka 1. ZV-a i članka 59. stavka 1.b
Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19; dalje: ZZK) tabularna
isprava je isprava kojom upisani vlasnik nekretnine ovlašćuje stjecatelja na kojeg
prenosi pravo vlasništva da izvrši u zemljišnoj knjizi prijenos prava vlasništva,
uknjižbu na svoje ime i u svoju korist. Tuženik je izdao tužitelju 22. prosinca 2008.
(list 117.-118. spisa) tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama
upisanim u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pagu, zk. ul. 2167 k.o. Kolan na
temelju Sporazuma od 22. prosinca 2008. (list 182.-185. spisa) koji je sklopljen
između tužitelja, tuženika i društva Loža d.o.o. Novalja. Tim Sporazumom stranke su
imale namjeru urediti svoje međusobne odnose u pogledu predmetnih nekretnina te
su konstatirale da se između tužitelja i tuženika vodi spor pred Trgovačkim sudom u
Zadru poslovni broj P-234/03, da je tužitelj sklopio s Loža d.o.o. ugovor o kupoprodaji
predmetnih nekretnina 6. srpnja 2006. temeljem kojeg mu je Loža d.o.o. kao kupac
dužan isplatiti preostali iznos kupovnine od 4.449.834,99 kn sa zateznim kamatama
u iznosu od 938.716,06 kn, da tuženik preuzima dug Lože d.o.o. prema tužitelju u
ukupnom iznosu od 5.388.551,05 kn, da tuženik ima prema tužitelju potraživanje u
iznosu od 1.948.236,00 kn „po osnovi spora“ P-234/03, da se tuženik obvezuje
ispuniti preuzeti dug Lože d.o.o. umanjen za iznos tražbine koju ima prema tužitelju,

Poslovni broj: 9 Pž-5016/2020-3 6

dakle, ukupno 3.440.315,05 kn u roku od 120 dana od sklapanja tog Sporazuma, da
tuženik predaje tužitelju bezuvjetnu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava
vlasništva na predmetnim nekretnina, koju se tužitelj obvezuje vratiti tuženiku po
pravodobnoj uplati navedenog iznosa, a nakon što tuženik izvrši isplatu navedenog
iznosa u korist tužitelja i tužitelj mu vrati tabularnu ispravu, da će stranke povući
tužbu i protutužbu u predmetu Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-234/03, a
sve kako je to opisano i navedeno u pojedinim člancima Sporazuma od 22. prosinca

2008.

22. Pravilno sud zaključuje ocjenom i analizom predmetnog Sporazuma da
tuženik nije izjavio da prenosi pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na
tužitelja, a kako to nije učinio niti u bilo kojem drugom pravnom poslu, to je izdana
tabularna isprava od 22. prosinca 2008. bez pravnog učinka budući da je ista
provediva u zemljišnim knjigama samo ako postoji valjani pravni temelj za njeno
izdavanje (arg. iz članka 48. stavka 1. ZZK-a kojom odredbom je propisano da za
upis knjižnoga prava, njegove promjene, ograničenja ili prestanak mora iz isprave biti
vidljiv pravni temelj). Imajući u vidu izneseno u cijelosti se ocjenjuje pravilnim
zaključak suda da predmetni Sporazum ne može biti pravni osnov za uknjižbu prava
vlasništva, budući da se tim Sporazumom ne prenosi pravo vlasništva na
predmetnim nekretninama s tuženika na tužitelja. Budući da tužitelj nije stekao pravo
vlasništva na predmetnim nekretninama, tužitelj nema u pogledu istih izlučno pravo,
pravo na izdvajanje tih nekretnina iz stečajne mase i njihovu predaju u posjed, zbog
čega je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti tužbene zahtjeve na
utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina, a isto tako je valjalo odbiti
tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku predaja u posjed predmetnih nekretnina. Isto
tako, pravilno je sud ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev da se tužitelj ovlasti
temeljem predmetne presude izvršiti upis prava vlasništva na predmetnim
nekretninama u zemljišnoj knjizi, uz istovremeno brisanje prava vlasništva u korist
tuženika – budući da tužitelj nije dokazao postojanje pravne osnove za stjecanje
prava vlasništva na predmetnim nekretninama, a sve kako je to ukazano citiranjem
članaka 114., 119. i 120. ZV-a.

23. U odnosu na predmet Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-234/03 od

12. listopada 2004., na koji predmet se poziva tužitelj u žalbi, valja istaknuti da se
radi o predmetu u kojem je tužitelj Pag razvoj d.o.o. u stečaju Pag, a tuženik
Hrvatska Lutrija d.o.o., koji se vodio radi isplate iznosa od 272.938,73 EUR i radi
utvrđenja i isplate iznosa od 5.487.651,24 kn po protutužbi, da je donesena presuda
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1949/05-5 od 18.
veljače 2009., kojom je potvrđena citirana presuda u dijelu točke I. izreke kojom je
tuženiku (Hrvatska Lutrija d.o.o.) naloženo platiti tužitelju iznos od 272.938,73 EUR,
te je odbijen protutužbeni zahtjev za utvrđenje da su 1. listopada 2000. raskinuti
ugovori od 22. svibnja 2000. broj 01-1312/00 i predugovori koji su mu prethodili, kao i
protutužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanom tuženikove – protutužiteljeve tražbine
(Hrvatska Lutrija d.o.o.) u iznosu od 5.487.651,24 kn. Ukazuje se da je presudom
Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-41/10-2 od 3. ožujka 2010.
odbijena revizija tuženika – protutužitelja (Hrvatska Lutrija d.o.o.) protiv pravomoćne
presude ovoga suda poslovni broj Pž-1949/05-5 od 18. veljače 2009., kao
neosnovana. Ovdje se ukazuje na citirane odluke i obrazloženja tih odluka, a bez

Poslovni broj: 9 Pž-5016/2020-3 7

potrebe ponavljanja. Ocjena je ovoga vijeća da predmetne odluke ne dovode u
pitanje pravilnost i zakonitost ocjena i zaključaka prvostupanjskog suda u
predmetnom spisu, budući da je predmet spora u ovom predmetu utvrđenje da je
tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina, te da mu se dopusti temeljem presude upis
prava vlasništva na nekretninama uz istodobno brisanje prava vlasništva upisanog u
korist tuženika te zahtjeva za predaju u posjed nekretnina tužitelju; i u odnosu na koji
zahtjev se primjenjuju relevantne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima, a sve kako je ukazano u obrazloženju ove odluke.

24. U odnosu na odluku o parničnom trošku, kako u odnosu na tužitelja, tako i
u odnosu na tuženika pravilno je sud odlučio o troškovima postupka, a sve kako je
odlučio u točkama III., IV., V. i VI. njezine izreke.

25. Naime, pravilno je sud primijenio odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a u
odnosu na osnovu dosuđenog troška, kao i odredbu članka 155. ZPP-a u odnosu na
visinu dosuđenih troškova, budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu pa nema
pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a sve kako je odlučio u točki IV.
izreke.

26. Pravilno je sud naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u
iznosu od 160.228,58 kn / 21.265,98 EUR (točka V. izreke prvostupanjske presude),
sve kako je to jasno i detaljno obrazložio pravilnom primjenom određenja iz članka

155. ZPP-a u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; dalje:
Tarifa).

27. Suprotno navodima tuženika, pravilo je sud u točki VI. izreke odbio kao
neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 239.717,86
kn / 31.816,03 EUR. Naime, pravilno je prvostupanjski sud podneske tuženika od 14.
listopada 2019., 10. srpnja 2020. i 9. rujna 2020. ocijenio kao ostale podneske iz Tbr.

8. točke 3. Tarife, a sve pravilnom primjenom određenja iz članka 155. ZPP-a.

28. Pri odlučivanju o naknadi troškova postupka sud će uzeti u obzir samo one
troškove koji su bili svrhoviti za vođenje parnice, a ne one troškove koji su bili
svrhoviti za pojedinu parničnu stranku.

29. Pravilno je sud primijenio odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a, koja
propisuje da će sud pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi uzeti u
obzir samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Prema članku 155.
stavku 2. ZPP-a, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove,
odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o
visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Iz citirane zakonske
odredbe proizlazi upravo dužnost suda da ocjenjuje koji su troškovi bili potrebni, pa
se žalitelj upućuje na sadržaj citirane zakonske odredbe glede ovlaštenja suda u
ocjeni osnovanosti postavljenog zahtjeva za naknadu troška. Pri tome valja reći da
sud, ocjenjujući koji su troškovi potrebni, mora imati u vidu svrhovitost ostvarenih
troškova u odnosu na vođenje konkretne parnice, a ne eventualnu svrhovitost nekog
od ostvarenih troškova u odnosu na pojedinu parničnu stranku na čiji teret su ti

Poslovni broj: 9 Pž-5016/2020-3 8

troškovi ostvareni. Na kraju, valja reći da je sud, suprotno žaliteljevom shvaćanju da
sud nije ovlašten ocjenjivati kvalitetu obavljenih radnji – ovlašten ocjenjivati i sadržaj
upućenih podnesaka, upravo po kriteriju svrhovitosti za vođenje postupka, pa je tako
pravilno ocijenio u konkretnom slučaju da za sastav podnesaka od 14. listopada

2019., 10. srpnja 2020. i 9. rujna 2020. ima pravo kao za ostale podneske iz Tbr. 8.
točke 3. Tarife, prema kojoj odredbi, za sastavljanje ostalih podnesaka – odvjetniku
pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. točke 1., 3., 6. i 7. ali ne više od 50 bodova, pa valja
zaključiti da je pravilno sud primjenom citirane Tbr. 8. točke 3. Tarife za navedene
podneske priznao tuženiku iznos od po 625,00 kn.

30. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da navodima žalbe ni tužitelj ni tuženik nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

31. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

32. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, budući da ta
postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166. stavak 1. u
vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. stavkom 1. ZPP-a).

33. Stoga je riješeno kao u točki III. izreke ove odluke.

Zagreb, 17. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća Branka Šabarić Zovko