1              Poslovni broj: 6 Kž-790/2022-3

 

Poslovni broj: 6 Kž-790/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. L., zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne Novine br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog M. L. izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-242/2021 od 28. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 17. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog M. L. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru broj K-242/2021 od 28. travnja 2022., na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine br.: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) stavljena je izvan snage presuda o kaznenom nalogu br. K-467/19-2 od 29. studenoga 2019. u odnosu na okrivljenog M. L. (točka I). Istom presudom je okrivljeni M. L. proglašena krivim zbog kaznenog djela protiv imovine - oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavak 1.KZ/11 te mu je, na temelju članka 235. stavak 1. KZ/11, izrečena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te je na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11, okrivljeniku izrečena uvjetna osuda te je određeno da se izvršenje kazne zatvora na koju je okrivljenik osuđen u trajanju 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Sud je oštećenog M. G., na temelju odredbe članka 158. stavak 2. ZKP/08 uputio da imovinskopravni zahtjev u iznosu od 54.000,00 (pedesetčetiritisuće) kuna ostvarivati u parničnom postupku. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 sud je okrivljenika naložio plaćanje paušalnog troška kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe (točka II).

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni M. L. po branitelju B. R., odvjetniku iz Z., a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. ZKP/08), povrede kaznenog zakona (članak 469. ZKP/08), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (470. ZKP/08) odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka (članak 471. ZKP/08), te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno, da se okrivljenik blaže kazni.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

5. Žalba okrivljenog M. L. nije osnovana.

 

6. Nije u pravu okrivljeni M. L. kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 5. ZKP/08 jer je sud povrijedio propise kaznenog postupka o pitanju postoji li prijedlog žrtve za progon. Naime, odredbom članka 2. stavak 2. ZKP/08 određeno je da za kaznena djela za koja je to propisano zakonom državni odvjetnik pokreće kazneni postupak samo na prijedlog žrtve. Prema članku 87. stavak 25. ZKP/08 žrtva kaznenog djela je fizička osoba kojoj je protupravnom radnjom prouzročena, između ostalog, imovinska šteta. Iz iskaza A. S. proizlazi da je vozilo prodala M. G. krajem 2018. koji joj je platio kupoprodajnu cijenu, ali zbog njenih obiteljskih prilika tek kasnije je potpisan kupoprodajni ugovor. Iz navedenog proizlazi da je prodavateljica stvar koju prodaje, osobni automobil marke R. M., reg. oznake i broja ZG ……, predala kupcu M. G. i za tu stvar, od kupca primila novac. Stoga ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je u inkriminirano vrijeme vlasnik vozila bio M. G., neovisno što promjena vlasništva nad automobilom nije provedena u službenim evidencijama. Kako je M. G. kao žrtva podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. KZ/11 time postoji prijedlog žrtve za kazneni progon, pa u tom dijelu žalba okrivljenika nije osnovana.

6.1. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer presuda ne sadrži razloge i utvrđenja o dokazanim činjenicama iz činjeničnog opisa presude i o troškovima kaznenog postupka, dakle, nema razloga o odlučnim činjenicama i proturječna je sama sebi i razlozima presude zbog čega se ne da ispitati. No, prvostupanjski sud je korektno prenio sadržaj dokazne građe, dao argumente za ocjenu dokaza koje je međusobno usporedio i konfrontirao te je u razlozima presude iznio jasne, valjane i dostatne razloge bez proturječja o svim odlučnim činjenicama, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, nije osnovana.

7. Okrivljenik u žalbi navodi u činjeničnom opisu nedostaje subjektivno obilježje kaznenog djela pa opisane radnje okrivljenika nisu kazneno djelo čime je povrijeđen kazneni zakon. No, u činjeničnom opisu presude, između ostalog, je navedeno da je okrivljenik postupao „sa ciljem da nanese štetu tuđoj imovini“, a u razlozima presude sud je utvrdio i obrazložio subjektivno obilježje kaznenog djela kod okrivljenika (toč. 20. obrazloženja), pa žalba okrivljenika zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.

 

8. Okrivljenik osporava pravilnost činjeničnog stanja i vjerodostojnost iskaza oštećenog M. G. i svjedokinje K. T. predlažući, u suštini, drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i zaključak da nije dokazano da je počinio inkriminirano kazneno djelo.

 

8.1. No, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio iz suglasnih iskaza oštećenog M. G. i svjedokinje K. T., te proizlazi da su inkriminiranog dana vidjeli okrivljenog M. L. kod osobnog automobila oštećenog G. marke R. M., reg. oznake i broja ZG …….., i vidjeli su da se okrivljeni Lepur saginjao kod svakog kotača, tj. gume tog vozila. Sud je na temelju obavljenog očevida policijskih djelatnika PU Z., PP B., od 5. srpnja 2019. utvrdio da su na automobilu reg oznake i broja ZG ……, vlasništvo M. G. zatečene probušene četiri gume-pneumatika, koja oštećenja su nastala uporabom oštrog predmeta.

 

8.2. Osnovano sud nije prihvatio obranu okrivljenika da kazneno djelo nije počinio jer se na dan inkriminiranog događaja nije nalazio u B. već u L. O.. Naime, ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da je neživotno i neuvjerljivo da okrivljenik svoj boravak izvan B. ne bi spomenuo niti prilikom prvog ispitivanja, niti na raspravi kada je prvi put ispitan, već je na raspravi 26. listopada 2021., dakle protekom više od dvije godine, predložio dokaze alibija, tj. da se inkriminiranog dana nije nalazio u B.. Okrivljeni L. u obrani navodi da je svjedokinji K. T., vanbračnoj supruzi M. G., iznajmio poslovni prostor – kafić u kojem joj je pomagao G., iznajmio im je i stan, te je ostalo dugovanje s osnova najamnine za kafić i stan, kao i za režije. Bio je povrijeđen postupkom svjedokinje koja je bez obavijesti i upozorenja otišla iz poslovnog prostora ne plativši dugovanja pa je ispravno prvostupanjski sud utvrdio ljutnju i ogorčenost okrivljenika prema oštećeniku i njegovoj vanbračnoj supruzi. Kako je okrivljeni L. na pitanje oštećenog G. da li je njegov, okrivljenikov, automobil bio parkiran pored njegovog, oštećenikovog, odgovorio je da njegovo vozilo nije bilo parkirano pored oštećenikovog čime je potvrdio da zna koji automobil ima oštećeni G. jer je znao da nije parkirao pored njegovog vozila, pa je prvostupanjski sud obranu okrivljenika, da nije znao koji automobil ima oštećenik, cijenio kao neuvjerljivu.

 

8.3. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice kada je okrivljenika proglasio krivim da je uporabom oštrog predmeta probušio sve četiri gume - pneumatika marke S., veličine ……, na automobilu reg oznake i broja ZG ……., vlasništvo M. G., čime je oštetio tuđe stvari u neutvrđenom iznosu. Kako iznos štete nije obilježje kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. KZ/11, to zbog činjenice da nisu provedeni dokazi o vrijednosti štete na gumama-pneumaticima, činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno. Prvostupanjski sud je stoga pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenog M. L. proglasio krivim zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11, nalazeći da su u njegovom utvrđenom ponašanju ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela, pa žalba okrivljenika niti u tom djelu nije osnovana.

 

9. Nije u pravu okrivljeni M. L. kada navodi da je prvostupanjski sud trebao razmotriti da okolnosti kaznenog djela ukazuju na beznačajnost istog i primjenu čl. 33. KZ/11. No, da bi se radilo o beznačajnom kaznenom djelu, u smislu odredbe članka 33. KZ/11, postupci počinitelja trebaju biti očito beznačajni, ne samo s obzirom na njegovu krivnju i nastupjelu posljedicu, već i s obzirom na zaštićeno dobro i pravni sustav. Očita beznačajnost djela samo je izraz zakonodavca da se radi o takvom djelu koje, zbog svoje pojavnosti, ne zaslužuje angažman kaznenog prava i provedbu kaznenog postupka za djelo, koje je bez obzira na činjenicu da su njime ostvarena zakonska obilježja, ne zaslužuje kažnjavanje počinitelja kaznenog djela. U konkretnom slučaju okrivljenik je proglašen krivim da je oštrim predmetom probušio sve četiri gume - pneumatika na vozilu oštećenog G., pri čemu su nastala mehanička oštećenja u vidu probijanja istih i to na prednjem lijevom i desnom pneumatiku i na zadnjem desnom pneumatiku dužine 20 mm i na zadnjem lijevom pneumatiku dužine 15 mm što upućuje da se ne radi o ponašanju koje je očito beznačajno i ne zaslužuje angažman kaznenog prava i provedbu kaznenog postupka.

 

10. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je okrivljenom M. L. kao olakotno cijenio da isti do sada nije osuđivan, dok mu otegotnih okolnost nije našao.

 

10.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, imajući na umu utvrđene olakotne okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud i cijeneći težinu i posljedice ovog kaznenog djela kao i društvenu opasnost te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11), kao i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenog L. na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 2 (dvije) godine, u cijelosti primjerena te će se njome odgojno djelovati na okrivljenika i spriječiti ga da u buduće čini kaznena djela te ujedno postići i opća svrha kazni, tj. odgojni utjecaj na druge da ne čine kaznena djela i poštuju propise i pravni poredak. Ispravnost takve ocjene suda nije dovedena u pitanje niti navodima žalbe o životnoj dobi okrivljenika i njegovog učestvovanja u domovinskom ratu za koje je odlikovan.

 

11. Okrivljenik u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu prema kojoj je oštećenik s istim upućen da ga ostvari u parničnom postupku. Kako okrivljenik ne obrazlaže te žalbene razloge sud je ispitao odluku suda te prihvaća navode prvostupanjskog suda kao pravilne i osnovane te upućuje okrivljenika na iste (toč. 24.), pa žalba okrivljenika niti u tom dijelu nije osnovana.

 

12. Okrivljenik je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. KZ/11, te ga je prvostupanjski sud pravilno, na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08, obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu 1.000,00 kuna. Navedeni iznos troška kaznenog postupka odmjeren je prema obiteljskim i imovinskim prilikama okrivljenika, te duljini, trajanju i složenosti postupka tako da niti u tom dijelu žalba okrivljenika nije osnovana.

13. Kako žalbenim razlozima okrivljenog M. L. nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, a Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu sa člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP/08 nije našao ni da je počinjena kakva bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

 

 

 

U Zagrebu 17. siječnja 2023.

 

 

 

                                                                                                       PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

                                                                                                 

     Dušanka Zastavniković Duplančić, v. r.