1 Poslovni broj: 2 Us I-1297/2022-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA UPRAVNI SUD U RIJECI Rijeka, Erazma Barčića 5 |
Poslovni broj: 2 Us I-1297/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice S. K., iz D., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg N. Topalušić 1, radi priznavanja statusa člana obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja i prava na obiteljsku invalidninu, 17. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA:, URBROJ: 2 od 14. listopada 2022., radi poništenja rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade, KLASA:, URBROJ: od 25. svibnja 2022., te radi priznavanja tužiteljici prava na obiteljsku invalidninu počevši od 23. ožujka 2022. i statusa člana obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade, KLASA: URBROJ: od 25. svibnja 2022. odbijen je zahtjev tužiteljice (od 23. ožujka 2022.) za priznavanje statusa člana obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i prava na obiteljsku invalidninu. Zahtjev je podnesen u odnosu na tužiteljičina pokojnog supruga M. K., preminulog 16. travnja 1995. godine. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže, u bitnome, da članak 178. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZHB) predviđa zadržavanje već stečenog prava u slučaju stupanja udovice hrvatskog branitelja u brak ili izvanbračnu zajednicu, odnosno ponovno stjecanje u međuvremenu prestalog prava, a ne stjecanje navedenog statusa.
2. Rješenjem tuženika, KLASA:, URBROJ: od 14. listopada 2022., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Javnopravna tijela pogrešno tumače članak 178. stavak 1. ZHB-a. Ta je odredba na snagu stupila nakon negativne odluke o ranijem zahtjevu tužiteljice za priznavanje rečenog prava odnosno statusa. Tužiteljica je sa suprugom M. K. živjela u zajedničkom kućanstvu do njegove smrti. Svoj je zahtjev tužiteljica utemeljila na propisu važećem u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva, te ispunjava pretpostavke za priznavanje spomenutog statusa i prava određene tim propisom. Tužiteljica predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar priznavanjem tužiteljici prava na obiteljsku invalidninu počevši od 23. ožujka 2022. i statusa člana obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Među strankama je sporno pravno pitanje pravne interpretacije članka 178. stavka 1. ZHB-a. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona), utvrdivši da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Članak 178. stavak 1. ZHB-a glasi:
„Bračni ili izvanbračni drug smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, umrloga hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata stupanjem u brak ili izvanbračnu zajednicu ne gubi prava iz ovoga Zakona koja su ostvarena priznavanjem statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, umrloga hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.“
7. Dio obrazloženja drugostupanjskog rješenja tuženika, ključan za negativnu odluku o tužiteljičinoj žalbi, glasi:
„Dana 17.12.2012. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (…), a člankom 35. tog Zakona mijenjan je članak 117. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (…), te je propisano da bračni i izvanbračni drug iz članka 6. tog Zakona, stupanjem u brak ili izvanbračnu zajednicu ne gubi prava iz tog Zakona koja su ostvarena priznavanjem statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i umrlog HRVI iz Domovinskog rata od I. do IV. skupine.
Slijedom navedenog razvidno je da imenovana u vrijeme stupanja na snagu članka 35. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji nije bila korisnica prava na obiteljsku invalidninu kao član obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata M. K. te se stoga taj članak ne može primijeniti u korist ostvarivanja prava imenovane.
Napominjemo da je člankom 178. Zakona hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" broj: 121/17) također propisano da bračni ili izvanbračni drug smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, umrloga hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata stupanjem u brak ili izvanbračnu zajednicu ne gubi prava iz ovoga Zakona koja su ostvarena priznavanjem statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, umrloga hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
Kako imenovana nije nikad ranije ostvarila status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, prema tome niti pravo na obiteljsku invalidninu, to je pravilno prvostupanjsko tijelo utvrdilo da imenovana ne može steći taj status i pravo primjenom odredbe članka 178. stavka 1. novog Zakona, a koja se sadržajno ne razlikuje od odredbe članka 35. Zakona koji propisuje pravo na zadržavanje prava bračnog ili izvanbračnog druga iz članka 6. Zakona, u slučaju stupanja u novu bračnu ili izvanbračnu zajednicu, odnosno ponovnog stjecanja statusa i prava u slučaju da je stranci primjenom ranije odredbe članka 117. Zakona navedeno pravo prestalo.
Imajući u vidu iznijeto, a kako sukladno gore citiranim odredbama Zakona, nije ispunjena bitna pretpostavka da je navedeni status i pravo bio ostvaren, pa je izgubljen ponovnim sklapanjem braka ili stupanjem u izvanbračnu zajednicu, žalbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, valjalo je žalbu imenovane odbiti kao neosnovanu.“
8. Srž odgovora tuženika na tužbu glasi:
„Budući da tužiteljica nije nikad ranije ostvarila status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, prema tome niti pravo na obiteljsku invalidninu, to je pravilno prvostupanjsko tijelo utvrdilo da imenovana ne može steći taj status i pravo primjenom odredbe članka 178. stavka 1. novog Zakona (…) u slučaju stupanja u novu bračnu ili izvanbračnu zajednicu, odnosno ponovnog stjecanja statusa i prava u slučaju da je stranci primjenom ranije odredbe članka 117. Zakona navedeno pravo prestalo.“
9. Interpretativna stajališta tuženika, netom citirana u točkama 7. i 8. ovog obrazloženja, sukladna su dosljednoj upravnoj i upravnosudskoj praksi. U tom pogledu tužiteljica, dakle, nije stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji. Sud ne nalazi razloge za otklon od te prakse. Usto, u prilog zaključku da je u članku 178. stavku 1. ZHB-a riječ o nastavku ostvarivanja već stečenog prava, a ne o prvome stjecanju prava, ide i obrazloženje Konačnog prijedloga ZHB-a upućenog u saborsku proceduru (taj je materijal općedostupan putem mrežne stranice Hrvatskog sabora).
10. Nesporno je da je tužiteljica, nakon smrti svoga supruga, hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, stupila u izvanbračnu zajednicu. No, nesporno je i da tužiteljica u razdoblju do stupanja ZHB-a na snagu nije ostvarila neki od statusa odnosno pripadajućih prava navedenih u članku 178. stavku 1. ZHB-a. Prvostupanjsko je tijelo, stoga, osnovano odbilo predmetni zahtjev tužiteljice, što je tuženik osnovano potvrdio.
11. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
12. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju članka 135. ZHB-a.
U Rijeci 17. siječnja 2023.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
