1

Poslovni broj: 71 Gž-986/2020-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 71 Gž-986/2020-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. G. iz D., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u S.1, protiv tuženika M. V. iz D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik F. V., odvjetnik u O., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3153/18 od 20. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3153/18 od 20. rujna 2019. u dijelu pod točkom I. izreke te sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.174,13 EUR[1]/31.450,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 20. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 796,34 EUR/6.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2023. do isplate u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3153/18 od 20. rujna 2019. u dijelu pod točkom II. izreke te sudi:

 

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 707,68 EUR/5.332,00 kn.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 176,26 EUR/1.328,00 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici iznos od 31.450,00 kuna stečen bez osnove sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, sve do dana isplate.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici sve troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do dana isplate."

 

II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.332,00 kn.“

 

2. Protiv te presude žali se tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje i raspravljanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

 

3. Žalba tužiteljice je osnovana.

 

4. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu s naslova stjecanja bez osnove, a na ime preplaćenih kvadrata zemljišta kupljenog temeljem kupoprodajnog ugovora od 22. prosinca 2014.

6. Sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće činjenice:

- pregledom Ugovora u kupoprodaji nekretnine od 22. prosinca 2014. utvrđeno je da je isti sklopljen između prodavatelja B. V., pok. D., zastupanog po punomoćniku, svom sinu M. V. – tuženiku i kupca A. G. – tužiteljice, a predmet ugovora je 1/1 dijela čest. zem. 2162/19 (kat. čest. 3109/2) i čest. zem. 2162/14 (kat. čest. 3109/1), Z.U. 1228, sve K.O. D. (čl. 1 ugovora),

- da ugovorne stranke suglasno zaključuju da cijena kupoprodaje predmetne nekretnine opisane u čl. 1, iznosi 250 EUR, protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju NBH po 1 m2 (jednom metru kvadratnom), što prema stanju upisa u zemljišnim knjigama iznosi 288 m2, a prema stanju u katastru iznosi 369 m2, time da je cijena od 250 EUR protuvrijednosti u kunama ukorporirana za cijenu zemljišta i cijele površine koja prelazi 288 m2, na način da plaćanjem površine od 288 m2 po cijeni od 250 EUR je plaćena i razlika površine koja će se eventualno stvoriti prilikom usklađenja predmetnih zemljišta u katastru i zemljišniku, pošto predmetno zemljište nema usklađeno stanje u zemljišnim knjigama i katastru, koji iznos kupac plaća u cijelosti i to prva rata je plaćena prilikom sklapanja predugovora o kupoprodaji, a druga rata u trenutku sklapanja ovog konačnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine (čl. 2. toč. 1 Ugovora),

- da ugovorne strane utvrđuju da pošto je cijena kupoprodaje formirana prema stanju u zemljišnim knjigama te sukladno odredbama čl. 2, st. 2.1, st. 2.2 ovog Ugovora o kupoprodaji, prema kojem stanju nema zapreke za uknjižbu, onda cijena kupoprodaje predmetnih zemljišta iznosi: 72.000,00 EUR, odnosno protuvrijednost u kunama u iznosu od 547.556,11 kn, koji iznos kupac isplaćuje prodavatelju u cijelosti u trenutku potpisa i ovjere tog Ugovora o kupoprodaji (čl. 4. toč. 1 Ugovora),

- da tuženik kao zakonski nasljednik prodavatelja pok. B. V., pok. D., odgovara za njegove dugove do vrijednosti naslijeđene imovine, a da među strankama nije sporno da vrijednost imovine koju je tuženik naslijedio od prodavatelja pok. B. V., pok. D., premašuje zatraženi iznos od 31.450,00 kn, pa je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije odbijen kao neosnovan,

- da je Ugovorom među ugovornim strankama ugovorena prodajna cijena zemljišta od 250, 00 EUR po 1 m2, ali i površina predmetnih nekretnina od 288 m2, a prema stanju u zemljišnoj knjizi,

- da su predmetne nekretnine prema stanju u katastru imale površinu od 369,00 m2, dakle, veću površinu za čak 81 m2,

- da među ugovornim strankama nije bilo govora o eventualnoj mogućnosti da kasnijim usklađenjem stanja u zemljišnim knjigama i katastru zemljišta, bude utvrđena manja površina prodanih nekretnina od ugovorenih 288 m2, a prema stanju u zemljišnoj knjizi,

- da je Elaborat sačinjen od strane P. d.o.o. S.2, izrađen 27.studenog 2014., dakle prije sklapanja samog ugovora, pa da je tužiteljici bila poznata površina nekretnine od 271 m2, koju je kupila.

 

7. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer je zaključio da među ugovornim strankama nije bilo dogovoreno da će u slučaju utvrđenja manje površine od prodane tužiteljici kao kupcu, i to od 288 m2, biti vraćen dio isplaćene kupoprodajne cijene, jer da bi u tom slučaju takva odredba bila unesena u sklopljeni ugovor o kupoprodaji nekretnine, tim više što je predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 22. prosinca 2014. sačinio upravo ovaj ovlašteni punomoćnik tužiteljice te da je tužiteljici bila poznata površina kupljene nekretnine.

 

8. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tužiteljice sporna je osnovanost zahtjeva za isplatu više plaćenih kvadrata zemljišta.

9. Prema stavu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a pogrešno je ocijenio i izvedene dokaze, a na tim činjenicama i dokazima je utemeljio svoju odluku.

 

9.1. Naime, iz ugovora o kupoprodaji proizlazi da je tužiteljica kupila od tuženika č.k.br. 2162/14 i č.k.br. 2162/19 k.o. D., Z.U. 1228, površine 288 m2, a prema stanju u zemljišnim knjigama, te je ugovorena cijena po 1 m2 u iznosu od 250,00 EUR, slijedom čega je tužiteljica isplatila tuženiku iznos od 72.000,00 EUR.

 

9.2. Iz geodetskog elaborata od 27. studenog 2014. koji je predan u katastar O. dana 23. siječnja 2015., utvrđeno je da je površina nekretnina koje je kupila tužiteljica 271 m2, odnosno 17 m2 manje od one koja je bila predmetom kupoprodaje.

 

9.3. Pogrešan je zaključak suda prvoga stupnja da je temeljem Elaborata izrađenog od strane P. d.o.o. S.2, dana 27. studenog 2014., dakle prije sklapanja samog ugovora, a budući da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen 22. prosinca 2014. tužiteljici je bila poznata površina nekretnina koje su bile predmetom kupoprodaje. Naime, da je tužiteljici bila poznata površina predmetnih nekretnina, ista sasvim sigurno ne bi u čl. 2. Ugovora unijela površinu od 288 m2 prema stanju zemljišnih knjiga i površinu od 369 m2 prema stanju katastra, već bi unijela i stvarnu površinu predmetnog zemljišta utvrđenog predmetnim elaboratom.

 

9.4. Slijedom navedenoga tužiteljica je neosnovano platila 17 m2 površine prodanih nekretnina.

 

10. Sama činjenica što u Ugovor o kupoprodaji nije bila unesena klauzula da u slučaju usklađenja katastra i zemljišnih knjiga bude utvrđena manja kvadratura od one navedene u zemljišnim knjigama, to nije odlučno da tužiteljica ne bi imala pravo zahtijevati isplatu s naslova stjecanja bez osnove, odnosno preplaćenih kvadrata zemljišta.

 

11. Naime, odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/ 21, 114/22 i 156/22- dalje: ZOO) propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

 

12. Slijedom navedenoga budući da je tužiteljica neosnovano više platila 17 m2 površine nekretnina, valjalo je preinačiti odluku suda prvoga stupnja te tuženiku naložiti isplatu iznosa od 4.174,13 EUR/31.450,00 kuna na ime preplaćenih kvadrata, a budući da je ugovorena cijena za 1 m2 od 250,00 EUR, a što proizlazi iz ugovora o kupoprodaji.

13. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut tijekom postupka od strane tuženika, valja  reći da nasljednici prodavatelja nisu nužni suparničari, jer se radi se o djeljivoj obvezi, za koju svaki nasljednik odgovara do visine naslijeđene imovine. Budući da je tužiteljica ustala tužbom protiv tuženika kao jednog od nasljednika, to nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, a visina njegova naslijeđenog dijela nesporno je veća od visine tužbenog zahtjeva.

 

14. Kako je došlo do preinačenja presude suda prvog stupnja, to je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP ovaj sud odlučio o troškovima cijelog postupka.

 

15. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: Tarifa) i to za trošak sastava tužbe 1.000,00 kn, pristup ročištima 30. svibnja 2019., 28. lipnja 2019. i 12. rujna 2019., za svako ročište po 1.000,00 kn, za sastav podnesaka od 28. studenog 2018. i 13. lipnja 2019. u iznosu od 1.000,00 kn za svaki, odnosno ukupno 6.000,00 kn, a kako je to tužiteljica zatražila troškovnikom. Budući da sudskom spisu ne prileži dokaz o uplati pristojbe na tužbu, a isto ne proizlazi niti uvidom u e spis, to navedeni trošak tužiteljici nije priznat.

 

15.1. Slijedom navedenoga tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 796,34 EUR/6.000,00 kn, a tuženika je valjalo sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka odbiti.

 

16. Slijedom navedenoga valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 1. i 3. ZPP odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

 

17. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na čl. 155. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Kao potreban parnični trošak tužiteljice u žalbenom postupku ukazuje se trošak nagrade za sastav žalbe po odvjetniku u vrijednosti od 125 bodova, što uz vrijednost boda po važećoj Tarifi od 15,00 kn predstavlja iznos od 1.875,00 kn (Tbr. 10. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife). Tužiteljici nije dosuđen trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 1.328,00 kn, budući da sudskom spisu ne prileži dokaz o uplati pristojbe na žalbu, a isto ne proizlazi niti uvidom u e-spis. Kako je tužiteljica u žalbenom postupku uspjela u cijelosti, to je tuženik dužan tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 176,26 EUR/1.328,00 kn. Zbog toga odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

 

 

U Zagrebu 17. siječnja 2023.

 

 

                                                                                                    Predsjednica vijeća:

                                                                                         Vlatka Fresl Tomašević, v. r.