Poslovni broj: 50. Gž-4633/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 50. Gž-4633/2022-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. N., N., OIB:…, zastupane po punomoćniku P. C., odvjetniku u Z., protiv tuženice Z. H., J., OIB:…, zastupane po punomoćniku Z. B., odvjetniku u Z., radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1142/2021-18 od 27. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 17. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1142/2021-18 od 27. listopada 2022.

 

 

r i j e š i o    j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1142/2021-18 od 27. listopada 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje vlasništva nekretnine označene kao k.č.br. 192/4 zemljište pod kućom u …, dvorište i dio kuće u Z., ukupne površine 28 čhv, 100 m2, sve upisano u zk.ul. 2682 k.o. K. te da se tužiteljica ovlašćuje da se temeljem presude upiše kao vlasnik navedene nekretnine uz istovremeno brisanje prava vlasništva tužene kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I izreke). Ujedno je tužiteljici naloženo da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 125.000,00 kn/16.590,00 eura (točka II izreke).

 

2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen za prijedlog tužiteljice za donošenje privremene mjere kojom bi se tuženici zabranilo otuđenje i opterećenje predmetne nekretnine.

 

3. Presudu i rješenje pobija tužiteljica zbog svih razloga iz čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku  („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19 i 90/22 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da sud drugog stupnja prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice odnosno podredno istu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.

 

4. Tužena se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe tužiteljice te predlaže da sud drugog stupnja istu kao neosnovanu odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu. Ne potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Pošavši od utvrđenja da je tuženica upisana kao vlasnica predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama temeljem rješenja o nasljeđivanju O-3302/21 iza pokojnog J. H. (supruga tužiteljice i ujaka tužene) izdanog od javnog bilježnika J. V. iz Z. 16. studenog 2021., da je ugovor o darovanju, na koji se tužiteljica poziva u ovoj pravnoj stvari navodeći da isti predstavlja pravni osnov stjecanja njenog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, bez pravnog učinka budući da nije sklopljen u obliku koji je zakonom propisan za ugovor o darovanju bez prave predaje stvari, da sada pok. J. H. nije tužiteljici predao u posjed predmetnu nekretninu po eventualnom darovanju sud prvog stupnja utvrdio je da navedeni ugovor o darovanju ne proizvodi pravne učinke pa prema tome ne može biti valjani pravni temelj za stjecanje vlasništva tužiteljice.

 

6.1. Pošavši od daljnjeg utvrđenja da tužiteljica nikada nije bila u posjedu (bilo posrednom, bilo neposrednom) predmetne nekretnine pa da vlasništvo suprotno njenim tvrdnjama nije mogla steći niti dosjelošću sud prvog stupnja ocijenio je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim te posljedično navedenom isti u cijelosti odbio kao i prijedlog za donošenje privremene mjere radi osiguranja utužene nenovčane tražbine.

 

7. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužiteljica u svojoj žalbi.

 

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužiteljica navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žaliteljice.

 

8.1. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude reproducirao iskaz tužiteljice te je temeljem istog pravilno utvrdio da pok. J. H. tužiteljici nikada nije predao u posjed predmetnu nekretninu niti da je tužiteljica ikada bila u posjedu iste. Navodi iz žalbe tužiteljice u bitnom se iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene dokaza prema kojoj je tužiteljica stupila u posjed predmetne nekretnine odmah po potpisivanju ugovora o darovanju jer to proizlazi iz čl. 4. ugovora o darovanju. Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (čl. 8 ZPP-a) a osobito ne kada zanemaruje odlučnu činjenicu da je sama tužiteljica tijekom postupka u svom iskazu decidirano iskazala da nakon predaje pisanog ugovora o darovanju od strane ujaka nije otišla sa ujakom u restoran (predmetnu nekretninu) s namjerom da joj on preda posjed tog restorana već da je moguće da je prije odlaska u Nj. bila u restoranu ali smo s namjerom da vidi ujaka i da tamo popije s njim kavu. S obzirom na navedeno opširni žalbeni navodi o tekstu ugovora o darovanju nisu odlučni jer tužiteljica sama priznaje da joj predmetna nekretnina nije predana po navodnom darovanju u posjed pa se zaključak prvostupanjskog suda da se radi o darovanju bez prave predaje ukazuje pravilnim. Osim toga valja reći i da iz iskaza svjedoka - javnog bilježnika V. M., čija se ovjera potpisa nalazi na predmetnom ugovoru proizlazi da on nije niti ovjerio predmetni ugovor o darovanju te da se na istom ne nalazi niti njegov potpis niti njegov pečat niti je navedenu ovjeru izvršio bilo tko od zaposlenika u njegovom uredu te da se na pisanom ugovoru nalazi, očito falsificirana javnobilježnička ovjera. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).

 

9. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti.

 

10. Naime, s obzirom da je odredbom čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 u daljnjem tekstu ZOO) propisano da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene solemnizirane isprave a da se u konkretnom slučaju radi o darovanju bez prave predaje a da ugovor o darovanju nije bio sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene solemnizirane isprave odnosno u obliku koji je propisan za ugovor o darovanju bez prave predaje stvari utvrđenje suda prvog stupnja da je isti bez pravnog učinka ukazuje se pravilnim i zakonitim.

 

11. Nadalje pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i za to svoje utvrđenje dao valjane razloge da, s obzirom da tužiteljica nikada i nije bila u posjedu predmetne nekretnine, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti  za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 - dalje: ZVDSP) kojom je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenom kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom tih stvari. 

 

12. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 2. ZPP-a, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

13. I odluka o troškovima postupka sadržana u točki II izreke pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st.1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).

 

14. Pravilnom primjenom odredbom čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) sud prvog stupnja utvrdio je, i za to svoje utvrđenje dao valjane razloge, da tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine odnosno da nisu ispunjene kumulativne pretpostavke propisane za određivanje privremene mjere.

 

15. Slijedom navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu tužiteljice na prvostupanjsko rješenje odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje odnosno odlučiti kao u izreci rješenja.

 

U Zagrebu 17. siječnja 2023.

 

 

                                                                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                             Vlasta Feuš, v.r.