Poslovni broj 43 Gž-4679/2022-2

 

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 43 Gž-4679/2022-2

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. M. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1167/2014-58 od 28. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 17. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tuženika Grada Z. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1167/2014-58 od 28. listopada 2022. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku Gradu Z. naloženo isplatiti tužiteljici R. M. iznos od 35.725,00 kuna/4.741,52 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 31.000,00 kuna/4.114,41 EUR od 16. listopada 2013. pa do isplate, a na iznos od 4.725,00 kuna/627,12 EUR od 28. listopada 2022. pa do isplate, pod stavkom II. izreke, te pod stavkom III. izreke.

 

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1167/2014-58 od 28. listopada 2022. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku Gradu Z. naloženo isplatiti tužiteljici R. M. zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od 4.725,00 kuna/627,12 EUR od 16. listopada 2013. pa do 27. listopada 2022. i sudi:

 

Odbija se zahtjev tužiteljice R. M. za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 4.725,00 kuna/627,12 EUR od 16. listopada 2013. pa do 27. listopada 2022. kao neosnovan.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika Grada Z. za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1167/2014-58 od 28. listopada 2022. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 35.725,00 kuna (4.741,52 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2013. pa do isplate. Stavkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 22.034,72 kune (2.924,51 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2022. pa do isplate. Stavkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 2.343,75 kuna (311,07 EUR).

 

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 5. lipnja 2020. (list 105-107 spisa) radi isplate iznosa od 35.725,00 kuna (4.741,52 EUR), od čega na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 31.000,00 kuna (4.114,41 EUR), a na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu 4.725,00 kuna (627,12 EUR), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2013., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Navedenu štetu tužiteljica je pretrpjela u štetnom događaju od 4. travnja 2013., kada je ista stradala kao pješak na autobusnom stajalištu G. V. (kod crkve) na način da je zbog oštećenja na asfaltu u vidu rupe na autobusnom stajalištu ozlijedila lijevu nogu, i zadobila ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Tužiteljica naknadu štete potražuje od tuženika kao odgovornog za održavanje autobusnih stajališta u Z.

 

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

6. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

7. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka, a konkretno izjave svjedokinje V. B. od 8. travnja 2013. (list 7 spisa), fotografija (list 8-12, 27-31, 70-74 spisa), medicinske dokumentacije tužiteljice (list 13-18 spisa), dopisa Z. H. d.o.o., Podružnice Z. e. t., od 31. listopada 2014. (list 37 spisa), iskaza svjedokinje V. B. (list 41-42 spisa), saslušanja tužiteljice kao stranke (list 42-43 spisa), dopisa Z. H. od 24. listopada 2016. i 16. prosinca 2016. (list 52 i 57 spisa), uviđaja na licu mjesta (list 65-67 spisa), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. B. Š., spec. kirurga-subspec. traumatologa (list 97-98 spisa), dopunskog očitovanja vještaka dr. B. Š. ( list 111-112 spisa) i zdravstvenog kartona tužiteljice (list 118-275 spisa), prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

 

- da se štetni događaj dogodio 4. travnja 2013. na autobusnom stajalištu G. V. (kod crkve),

- da je navedenog dana oko 15,30 sati tužiteljica sa svjedokinjom V. B. izlazila iz ZET-ovog autobusa na predmetnom autobusnom stajalištu,

- da je tužiteljica prilikom silaska iz autobusa stala u rupu na asfaltu i ozlijedila lijevi gležanj,

- da se radilo o oštećenju asfalta, da je rupa bila duboka oko 10 cm, a široka oko 80 cm,

- da nije bilo nikakvih naznaka niti upozorenja da se na autobusnom stajalištu nalazi rupa, odnosno da se izvode neki radovi,

- da je očevidom na licu mjesta sud utvrdio da je stajalište za autobus, odnosno za izlazak putnika, na cesti na kojoj se križa …ulica i P., da stajalište nije posebno označeno i da putnici prilikom izlaska iz autobusa izlaze na zebru,

- da je tužiteljica na očevidu kao mjesto štetnog događaja pokazala područje prema sredini ceste na kojem se nalaze udubljenja odnosno oštećenja te brazde na asfaltu različitih promjera, odnosno puknuća asfalta,

- da je tužiteljica pojasnila da u vrijeme nastanka štetnog događaja na navedenom području ceste nije bilo iscrtanih pruga, odnosno da nije bilo zebre, te da su u vrijeme nastanka štetnog događaja bile dvije rupe i da je jedna od njih bila nasuta šljunkom,

- da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan iz razloga što je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica pala na autobusnom stajalištu zbog oštećenja asfalta, a za čije je održavanje odgovoran tuženik,

- da je odredbom iz čl. 3. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 26/03., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 144/12. i 94/13., dalje: ZKG) propisano da su komunalne djelatnosti, između ostalog, i održavanje javnih površina i održavanje nerazvrstanih cesta,

- da je odredbom iz čl. 4. ZKG-a propisano da komunalne djelatnosti mogu obavljati, između ostalih, i trgovačka društva koje osniva jedinica lokalne samouprave,

- da se eventualnim prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe tuženik ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja tih osoba, a time se ne oslobađa niti odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovom radu,

- da tuženik, kao osoba koja obavlja poslove od javnog interesa odgovara sukladno odredbi čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08. i 125/11., dalje: ZOO/05), obzirom da isti, a uzimajući u obzir nesporno utvrđeno stanje autobusnog stajališta u vrijeme nastanka štetnog događaja, očito nije provodio mjere održavanja predmetnog autobusnog stajališta u smislu odredaba ZKG-a, jer bi u konkretnom slučaju pad tužiteljice bio izbjegnut da je tuženik otklonio oštećenja na asfaltu gdje se kreće velik broj pješaka koji izlaze na predmetnom autobusnom stajalištu,

- da tuženik nije dokazao da bi tužiteljica pridonijela nastanku predmetne štete,

- da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila prijelom laeola lisne kosti u lijevom gležnju, da je liječena imobilizacijom noge kroz nešto manje od 6 tjedana, te da je po skidanju imobilizacije provela fizikalnu terapiju,

- da su kao posljedica prijeloma u lijevom gležnju kod tužiteljice zaostali povremeni kronični bolovi u gležnju (kod duljeg hodanja i kod hodanja uz brdo i po neravnom terenu), manja mišićna slabost lijeve noge i ograničenja opsega pokreta u gležnju manjeg stupnja, koje trajne posljedice su uzrok umanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 5%,

- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, te manjeg intenziteta 2,5 mjeseca kumulativno,

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, da je nakon toga trpjela sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 7 dana, te manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno tijekom 6 tjedana (imobilizacija noge) u opsegu 2 sata dnevno 3 tjedna, u opsegu 1 sat dnevno 3 tjedna za pomoć kod dolazaka na kontrolne preglede u periodu imobilizacije noge, za obavljanje težih kućnih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl.,

- da iz svega navedenog proizlazi da je tužiteljici u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istoj nastala neimovinska šteta, a i imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu.

 

8. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane prvostupanjskog suda.

 

9. Prvenstveno valja reći da neosnovano tuženik ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije. Naime, ZKG propisuje da je tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalne djelatnosti (čl. 2. st. 2.), a prema odredbi čl. 3. st. 1. ZKG komunalnu djelatnost, između ostalog, predstavlja održavanje javnih površina i nerazvrstanih cesta. Istim zakonom utvrđeni su opći uvjeti i način obavljanja komunalne djelatnosti i ostvarivanje posebnog društvenog interesa u obavljanju tih djelatnosti, pa je propisano da je u cilju uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti Odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje (čl. 16.) te su propisana i tijela nadležna za nadzor provedbi odredbi komunalnog reda (čl. 17.).

 

10. Tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, je dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se zaštiti imovina građana te spriječi nanošenje štete. Općim aktom jedinice lokalne samouprave, kojim se prenosi obveza održavanja javnih površina, na trgovačko društvo, konkretno Z. h., koji obavlja komunalnu djelatnost za tuženika, tuženik kao jedinica lokalne samouprave ne može se osloboditi obveze da preko istog poduzima mjere kojima se osigurava provedba odredbi komunalnog reda, pa se ne može osloboditi ni odgovornosti za naknadu štete nastale zbog nepridržavanja tih obveza. Dakle, nije prihvatljivo, kako to smatra tuženik, da se u opisanoj situaciji odgovornost za uspostavu pravne zaštite u cijelosti prebaci s jedinice lokalne samouprave na Z. h., koji obavlja komunalnu djelatnost za tuženika.

 

11. Nadalje, neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužiteljica nije pridonijela nastanku štete, s obzirom da iz svih dokaza provedenih u predmetnom postupku proizlazi da nije bilo nikakvih naznaka niti upozorenja da se na konkretnom autobusnom stajalištu nalazi rupa ili da se izvode neki radovi, a rupa se nalazila točno na mjestu predviđenom za izlazak putnika iz autobusa, na kojem mjestu je tužiteljica prilikom silaska iz autobusa ozlijedila nogu. Valja istaknuti i da je, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud pravilno ocijenio iskaz svjedokinje V. B. životnim, logičnim i vjerodostojnim. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima on ističe da je svjedokinja B. na raspravi održanoj 19. siječnja 2015. iskazala da je tužiteljica izvrnula desnu (a ne lijevu nogu), valja reći da iz izjave iste svjedokinje od 8. travnja 2013. proizlazi da je tužiteljica ozlijedila lijevu nogu (list 7 spisa), kao što proizlazi i iz iskaza tužiteljice i medicinske dokumentacije u spisu, pa ovaj sud ocjenjuje, da je svjedokinja B. na raspravi održanoj 19. siječnja 2015., zbog proteka vremena od nastanka štetnog događaja, očitom omaškom navela da je riječ o desnoj nozi.

 

12. Prema tome, a uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u ovom predmetu, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije doprinijela nastanku štetnog događaja u smislu odredbe iz čl. 1092. st. 1. ZOO/05, odnosno da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak predmetne štete iz razloga što nije održavao autobusno stajalište na način da je popravio oštećenje, sve u smislu odredaba iz čl. 1045. st. 1. i čl. 1084. ZOO/05, u svezi čl. 2. st. 2. i čl. 3. st. 1. ZKG-a.

 

13. Odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO/05 propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO/05, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

14. Uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda tužiteljice, lokalitet ozljeđivanja, pretrpljene bolove i strah, zatim trajne posljedice navedenih ozljeda koje smanjuju opću životnu sposobnost tužiteljice za 5%, dob tužiteljice (rođena 1965.), kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19. i 130/20), valja reći da je, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 31.000,00 kuna (4.114,41 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2013. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. ZOO/05, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO).

 

15. Pri tome valja dodati da su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio na temelju čega je tužiteljici zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, dosudio upravo iznos od 31.000,00 kuna (4.114,41 EUR), s obzirom da je prvostupanjski sud naveo koji dio od navedenog iznosa otpada na bolove, koji na strah, a koji na smanjenje životne aktivnosti (pri čemu je uzeta u obzir i dob tužiteljice), iako ovdje valja istaknuti da za povredu prava na zdravlje, kao dio prava osobnosti iz čl. 19. st. 2. ZOO-a, sud treba odmjeriti upravo jedan iznos pravične novčane naknade, a ne pojedinačne iznose za strah, fizičke boli i smanjenje životne aktivnosti.

 

16. Nadalje, odredbom iz čl. 1095. st. 1. ZOO/05 propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

 

17. U odnosu na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu valja reći da je prvostupanjski sud pravilno tužiteljici dosudio iznos od 4.725,00 kuna (627,12 EUR), imajući u vidu da je tužiteljici ista bila neophodna u trajanju od 189 sati, da su joj je pružali ukućani, te uzimajući pri tome iznos od 25,00 kuna (3,32 EUR) kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege. No, valja istaknuti da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos dosudio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, umjesto od dana presuđenja. Naime, prvostupanjski sud nije utvrđivao visinu cijene tuđe pomoći i njege u vrijeme kada je pružana, već je sud slobodnom ocjenom odredio iznos ove naknade u vrijeme presuđenja, pa je tako ista dospjela presuđenjem jer je tek tada dobila svoj novčani izričaj. Stoga tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 4.725,00 kuna (627,12 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2022. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 29. st. 1., čl. 1089. st. 2. i čl. 1095. st. 1. ZOO/05, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, dok ista nema pravo na isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 4.725,00 kuna (627,12 EUR) od 16. listopada 2013. pa do 27. listopada 2022.

 

18. Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka (stavak II. izreke pobijane presude) pravilno je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i 3., Tbr. 9. toč. 1., 5. i 7., Tbr. 28., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19), Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18), čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17) i čl. 29 st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

 

19. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška parničnog postupka (stavak III. izreke pobijane presude) pravilno je donesena u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

20. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove odluke, dok je primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

 

21. S obzirom da je tuženik sa žalbom uspio samo djelomično i to u pogledu zakonske zatezne kamate kao sporednog potraživanja, njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ove odluke.

 

 

U Zagrebu 17. siječnja 2023.

 

 

      Predsjednica vijeća:                                                             

                                                                                                                                    Roberta Pandža, v.r.