Poslovni broj 22 Gž Ob-12/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž Ob-12/2023-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednice vijeća, Darije Horvat sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Josipa Grubišić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. D., OIB: … iz S., zastupanog po punomoćniku M. N., odvjetnici iz Odvjetničkog društva M., S. & partneri d.o.o. iz S., protiv tužene S. K., OIB: … iz V., s boravištem u N., M., zastupane po punomoćniku I. Ć. A., odvjetnici iz S., radi uzdržavanja djeteta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-339/2020-50 od 11. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-339/2020-50 od 11. studenog 2022. u točki I. izreke, te u točki II. izreke u odnosu na tužitelja.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženoj da počev od dana podnošenja ove tužbe pa ubuduće s osnova uzdržavanja tužitelja doprinosi mjesečno iznos od 2.500,00 kn/331,81 eura svakog prvog, a najkasnije do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec, isplatom putem poštanske uplatnice na adresu tužitelja sa zakonskom zateznom kamatom (toč. I.1.), te da se naloži tuženoj da isplati tužitelju s naslova naknade za uskraćeno uzdržavanje u razdoblju od 1. kolovoza 2018. godine do 30. srpnja 2020. godine iznos od 59.839,00 kn/7.942,00 eura sa zateznom kamatom na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci (toč. I.2.), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak (toč. II).

 

2. Protiv navedene presude u toč. I izreke, te u toč. II izreke u odnosu na tužitelja, žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači ili ukine.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a, na koju temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj ne navodi u čemu se iste sastoje.

5. Nije osnovan ni istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud u provedenom dokaznom postupku raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti zahtjeva za uzdržavanje.

 

6. I materijalno pravo pravilno je primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen.

 

7. Prvostupanjski je pravilno ocijenio sud da nije osnovan zahtjev tužitelja kojim traži da se tuženoj naloži plaćanje uzdržavanja tužitelja u razdoblju od dana podnošenja tužbe, tj. 30. srpnja 2020. pa ubuduće, jer je iz potvrde fakulteta u S. od 3. studenog 2020. nedvojbeno utvrđeno da, iako je tužitelj bio upisan kao redovan student na tom fakultetu u 1. i 2. semestar akademske godine 2019./2020. na preddiplomski sveučilišni studij, njemu je status redovitog studenta prestao 30. rujna 2020., te je s danom 3. studenog 2020. ispisan s tog fakulteta, a i u svom iskazu tužitelj je naveo da je on u prvom semestru 2019./2020. polazio kolokvije, da je u drugom semestru promijenio mišljenje o izboru fakulteta tj. da nije dolazio ni na predavanja niti je izlazio na kolokvije, što znači da unatoč činjenici što je tužitelj bio upisan kao redovan student ta sama činjenica ne znači da je on uredno ispunjavao svoje studenske obveze, jer je i sam tako istakao u svom iskazu. Stoga je sud prvog stupnja pravilno postupio kada nije ni utvrđivao potrebe tužitelja kao ni mogućnosti tužene kao njegove majke za uzdržavanje tužitelja unatoč svim prikupljenim relevantnim podacima. Tužitelj nije dokazao činjenice iz kojih razloga bi on bio eventualno spriječen u urednom i redovitom ispunjavanju svojih obveza, a unatoč pandemiji covida sve institucije države su uredno nastavljale sa svojim radom, pa su tako i studenti mogli uredno pratiti predavanja putem on-line kao i polaganje ispita, a tužitelj ničim ne dokazuje suprotno.

 

8. Radi navedenog, a kako je odredbom čl. 290. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15, 98/19 i 47/20; dalje ObZ), propisano da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima te redovito i uredno ispunjava svoje obveze a najdulje do navršene dvadesetšeste godine života djeteta, pravilno je odlučeno kao u točki I.1. Izreke pobijane presude.

 

9. Nadalje, čl. 289 ObZ-a propisuje kako roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Naknada za uzdržavanje djeteta je tražbina utemeljena zakonom te kada netko isplaćuje tu tražbinu umjesto osobe koja je to prema zakonu dužna imat će pravo od te osobe zahtijevati naknadu isplaćenog uzdržavanja. Taj zahtjev proizlazi iz čl. 1119 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), ali u odnosu na institut uzdržavanja čl. 287 st. 1 ObZ-a izričito određuje kako fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od osobe koja je po ObZ-u bila dužna uzdržavati ako su učinjeni troškovi bili opravdani. Dakle, da bi zahtjev za povrat troškova danih na ime uzdržavanja bio usvojen, potrebno je postojanje aktivne legitimacije na strani tužitelja i ispunjenje pretpostavke opravdanosti učinjenih troškova.

10. Prvo pitanje koje se postavlja je tko su osobe aktivno legitimirane za podnošenje verzijskog zahtjeva.

 

11. U odnosu na zahtjev tužitelja kojim isti traži isplatu s osnova naknade za uskraćeno uzdržavanje u razdoblju nakon njegove punoljetnosti tj. od 1. kolovoza 2018. do 30. srpnja 2020., s napomenom da je tužitelj postao punoljetan 23. srpnja 2018., a imajući u vidu odredbu čl. 289. st. 1. ObZ-a, sud smatra da se taj zahtjev tužitelja odnosi na vrijeme kad on više nije maloljetan, bez obzira što se redovno školovao u srednjoj školi u vrijeme stjecanja punoljetnosti, tj. za utuženo razdoblje on je bio punoljetan. Ističe se da je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe punoljetan a s osnova naknade za uskraćeno uzdržavanje traži isplatu za vrijeme punoljetnosti.

 

12. Zakonom o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona objavljenog u "Narodnim novinama" br. 107/07 zasnovana je aktivna legitimacija za naknadu za uskraćeno uzdržavanje i za maloljetnu djecu tako da su ona stekla zakonsko pravo na verzijski zahtjev prema roditelju s kojim ne žive u obiteljskoj zajednici, a koji ih nije uzdržavao iako je to bio dužan.

13. Suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvog stupnja odbio i taj dio tužbenog zahtjeva (toč. I.2.), budući da tužitelj traži naknadu za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje kada više nije bio maloljetan, to je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen tužbeni zahtjev, obzirom da navedena odredba propisuje obvezu plaćanja uskraćenog uzdržavanja jedino za uzdržavanje koje je uskraćeno maloljetnom djetetu. Obzirom da iz navoda tužbe, te utvrđenih činjenica proizlazi da je tužitelj za vrijeme za koje traži uskraćeno uzdržavanje, bio punoljetan, to mu pozivom na navedenu odredbu to pravo ne pripada (argumentum a contrario odredbe čl. 289. ObZ-a). Odredba čl. 289. ObZ-a je unesena u pravni sustav radi zaštite osoba koje su tijekom svoje maloljetnosti propustile ostvariti pravo na uzdržavanje, a ne radi zaštite punoljetnih osoba (u tom smislu je izraženo i pravno shvaćanje u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-688/2019-2 od 20. veljače 2019.).

 

14. Iz navedenih razloga, kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, trebalo je temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

15. Odluci o parničnom trošku tužitelj određeno niti ne prigovara.

 

U Zagrebu 17. siječnja 2023.

 

 

                                                                                                                                Predsjednica vijeća:

   Lidija Bošnjaković, v.r.