1

Poslovni broj: 81 Gž-723/2020-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 81 Gž-723/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja I. M. pok. L. iz O., OIB: …, i 2. tužiteljice V. K. pok. L., rođ. M. iz K., OIB: …, kao preuzimatelji postupka iza smrti pok. L. M., koje zastupa punomoćnik Lj. V., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Lj. V. i S. T. S. u O., protiv 1. tuženice J. K. rođ. Č. iz S., BiH, OIB: …, koju zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u O. 2. tuženice E. B. rođ. S. iz K., OIB: …, kao preuzimateljica postupka iza smrti tuženice ad. 2 - majke K. S., 3. tuženice S. Ž. iz P., OIB …, kao preuzimateljice postupka iza smrti tuženice pok. D. K.1 rođ. K. iz O., 4. tuženika N. K.1 pok. N. – N. iz P. – D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u O., 5. tuženice G. C. rođ. S. iz Ž., OIB: …, kao preuzimateljice postupka iza smrti tužene ad. 2 - majke K. S., i 6. tuženika I. K., OIB: …, kao preuzimatelja postupka iza smrti tuženice ad. 3 pok. D. K.1, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama 4. tuženika te 1. i 2. tužitelja podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-225/19 od 11. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 17. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

I Odbija se žalba 4. tuženika N. K.1 kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-225/19 od 11. studenog 2019. u t. I. izreke.

 

II Odbija se žalba 1. tužitelja I. M. i 2. tužiteljice V. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-225/19 od 11. studenog 2019. u t. II. izreke.

 

III Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

IV Odbija se zahtjev 4. tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              „I. Utvrđuje se da je I. M. pok. L. (OIB …) iz O., vlasnik 1/2 dijela nekretnine katastarske oznake čest. zem. 230 po kulturi vrt površine 21 m2 upisane u zk. ul.br. 131 k.o. P. pa se ovlašćuje da temeljem ove presude zatraži i postigne upis uknjižbe prava suvlasništva u zemljišnoj knjizi k.o.P. na svoje ime uz prethodno brisanje tog prava s imena tuženika ad. 4 N. K.1 pok. N. za 1/4 dijela, tužene ad. 2, danas pok.K. S. za 1/8 dijela i tužene ad. 3, danas pok. D. K.1 za 1/8 dijela, koje su bili upisane u vrijeme podnošenja tužbe, odnosno utvrđenih slijednika i to E. B., G. C., S. Ž. i I. K. za po 1/16 dijela.

 

II. U preostalom dijelu odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je tužiteljica, V. K. pok. L., rođ. M., K., OIB: …, vlasnica u cijelosti čest. zem. 206/2, put, površine 12 m2, zk.ul.br.125, k.o. P., a tužitelj I. M. pok. L. iz O., D. B., OIB: …, suvlasnik čest.zem.238/1, vrt, površine 29 m2, zk.ul.br.125, za ½ dijela, sve u k.o. P., za 1/2 dijela pa se ovlašćuju da temeljem ove presude pred zemljišnoknjižnim odjelom mogu zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama na svoje ime i u svoju korist, uz prethodno brisanje toga prava sa imena tužene ad.1. kao do sada upisane vlasnice.“

 

2.Protiv dijela navedene presude u t. I. izreke žali se 4. tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

 

3.Protiv dijela navedene presude u t. II. izreke žale se 1. i 2. tužitelji također iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga uz prijedlog da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troška žalbenog postupka ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4.Na žalbe nije odgovoreno.

 

5.Žalba 1. i 2. tužitelja i žalba 4. tuženika su neosnovane.

 

6.O žalbi 4. tuženika protiv t. I. izreke:

 

7.Ispitujući pobijani dio presude u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao ni ostale na koje sadržajno ukazuje tužitelj te da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

8.Pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni proturječni izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tužitelja, moguće ispitati, pa stoga nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

9.Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

 

10.Predmet spora je zahtjev tužitelja koji traže deklaratornu pravnu zaštitu utvrđenjem da su vlasnici/suvlasnici utuženih nekretnina, zahtjev za upis vlasništva/suvlasništva u zemljišnoj knjizi te brisanje tog prava s imena tuženika, odnosno njihovih prednika.

 

11.Tužitelji svoj zahtjev temelje na dosijedanju tvrdeći da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva/suvlasništva na temelju čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14- dalje: ZV).

 

12.U postupku koji je prethodio donošenju presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

 

- da su predmetom postupka tri nekretnine manje kvadrature položene u k.o. P. i to 1/2 čest. zem. 230 koja dolazi upisana u zk. ul. br. 131 k.o. P. po kulturi kao vrt površine 21 m2 uknjiženo kao suvlasništvo tuženice, danas pok. K. S. za 1/8 dijela, tuženice, danas pok. D. K.1 rođ. K. za 1/8 dijela i tuženika ad. 4 N. K.1 pok. N.-N. za 1/4 dijela,

 

- da je u preostalom nespornom suvlasničkom udjelu upisan I. T. koji je za vrijeme trajanja ovog postupka tužitelju, danas pok. L. M., tabularnom izjavom priznao vlasništvo 1/2 dijela ovako označene parcele, a kao osnov stjecanja prava vlasništva na strani tužitelja navodi se nasljeđivanje iza smrti pok. I. M. pok. L.,

 

- da preostale dvije nekretnine dolaze upisane u zk. ul.br. 125 i to čest. zem. 206/2 po kulturi kao put površine 12 m2 i čest. zem. 238/1 po kulturi vrt površine 29 m2, a uknjižene kao vlasništvo tuženice ad. 1 J. K.,

 

- da iz sadržaja priloženih isprava u spisu i to prije svega iz spisa pod br. A.109/14, predmetne nekretnine su u zemljišnoj knjizi k.o. P. bile upisane početkom prošlog stoljeća na ime danas pok. N. K.2 pok. I., djeda tuženice ad. 2- danas pok. K. S., tuženice ad. 3- danas pok. D. K.1 i tuženika ad. 4 N. K.1,

 

- da je imenovani N. K.2 pok. I. preminuo 1914. godine, a iza svoje smrti od nasljednika je ostavio sinove, danas pok. I. K. i pok. N. K.2 te kći F. P. rođ. K. od koje su imenovani sinovi otkupili njene naslijeđeni dio nekretnina,

 

- da iz sadržaja u spisu priložene Dilbenice zaključene 1951. godine između I. K. pok. N. i N. K.1 pok. N. proizlazi kako su imenovani podijelili svoj zajednički posjed pri čemu je imovina navedena isključivo opisno bez navođenja katastarske oznake,

 

- da se upis uknjižbe prava vlasništva, u odnosu na ovdje sporne nekretnine, vodio na idealne suvlasničke dijelove i to na nasljednike imenovane braće pok. I. K. i pok. N. K.2, na način da je upis uknjižbe prava vlasništva bio proveden na ime tuženice ad. 2- danas pok. K. S. i na ime tuženice ad. 3- danas pok. D. K.1 temeljem nasljedstva iza smrti oca pok. I. K., a na tuženika ad. 4 N. K.1 temeljem nasljedstva iza smrti oca pok. N. K.2,

 

- da su za vrijeme trajanja ovog postupka kao suvlasnici čest. zem. 230 i to 1/8 dijela koja je bila upisana na ime danas pok. K. S., uknjižene su preuzimateljice postupka E. B. i G. C. za po 1/16 dijela, koji upis je proveden pod Z.189/16 na temelju ugovora o darovanju zaključenog 16. veljače 2016. s majkom K. S. kao darovateljicom, da su kao suvlasnici 1/8 dijela koja je bila uknjižene na ime danas pok. D. K.1, uknjiženi preuzimatelji postupka S. Ž. i I. K. po 1/16 dijela, također temeljem pravnog posla, ugovora o darovanju nekretnina zaključenog 30. listopada 2017., a takav upis proveden je pod Z.472/18,

 

- da je u odnosu na čest. zem. 206/2 i čest. zem. 238/1, u zemljišnoj knjizi k.o. P. kao isključivi vlasnik uknjižena tuženica ad. 1 J. K. i to temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 13. lipnja 2012. između tuženika ad. 4 N. K.1, tuženice ad. 3– danas pok. D. K.1 (putem punomoćnika I. K.) i tuženice ad. 2– danas pok. E. B. (putem punomoćnice E. B.), kao prodavatelja, s jedne strane, i tuženice ad. 1 J. K., kao kupca, s druge strane,

 

- da su izgled i lokacija predmetnih nekretnina utvrđeni neposrednim opažanjem suda prvog stupnja na licu mjesta, uz prisustvo mjernika vještaka T. F., dipl. ing. geod., na način da je utvrđeno kako se utužene nekretnine nalaze u predjelu B., da ne graniče neposredno, ali se nalaze u blizini jedna drugoj kako je to i prikazano na izvodu iz katastarskog plana, a do svih se pristupa putem koji s tim predjelom proteže sjevereozapad-jugoistok,

 

- da nekretnina tužitelja predstavlja betonirano dvorište na kojem se nalazi mlin za žito, kao i dio vrta na kojem postoji šipak, a koji prema izvršenoj identifikaciji predstavlja katastarsku čestica zemlje 230 k.o. P.

 

13.Na temelju prethodnog činjeničnog utvrđenja, sud prvog stupnja je, uzimajući u obzir prvenstveno činjenicu da se tužitelj - danas pok. L. M. još od 1959. pa do svoje smrti nalazio u faktičnom posjedu utužene čest. zem. 230. koju je koristio kao prilaz svojoj kući sa zapadne strane kao i obrađivao pripadajući vrt u kojem je stablo šipka gdje je uokolo sadio povrtne kulture, a koja činjenica je utvrđena iskazima saslušanih svjedoka B. K., D. K.2, A. V., I. V. i M. P., a koje iskaze je prihvatio kao logične i životno uvjerljive, kao i činjenicu da je bio i evidentiran u javnoj evidenciji posjeda pri Uredu za katastar u periodu od 1959. do 2012., pa da je tužitelj na temelju dugogodišnjeg poštenog posjeda u periodu znatno duljem od dvadeset (20) godina, sukladno odredbi čl. 159. st. 3 u svezi čl. 160. st. 2. ZV, stekao pravo vlasništva dosjelošću u odnosu na čest. zem. 230. k.o. P.

 

14.Žalbenim navodima 4. tuženika, pravilnost i zakonitost pobijanog dijela presude nije dovedena u sumnju.

 

15.Tuženik osporava poštenje posjeda tužitelja, preocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka koje je sud prvog stupnja ocijenio kao logične i uvjerljive, navodeći da se radi o bliskim srodnicima tužitelja.

 

16.Neovisno o navedenom, sud prvog stupnja je iskaze svjedoka ocijenio svakog za sebe te sveukupno u cjelini, povezujući ih s ostalim dokazima provedenim u postupku te analizu i ocjeno dokaza suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

17.Suprotno žalbenim navodima 4. tuženika, sud prvog stupnja je dao valjane i dostatne razloge za svoj zaključak da je posjed tužitelja o odnosu na čest. zem. 230. k.o. P. pošten, da su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva tužitelja na temelju izvanredne dosjelosti te da iz navedenog razloga nije bilo odlučno utvrđivati zakonitost kao jednu od pretpostavki stjecanja prava vlasništva dosjelošću jer je zakonitost bina za redovnu dosjelost, a ne i za izvanrednu.

 

18.O navedenom su razlozi suda prvog stupnja izneseni u zadnjem odjeljku str. 11 i prvom odjeljku str. 12. obrazloženja pobijane presude, koje razloge prihvaća i ovaj sud pa ih nije potrebno dodatno obrazlagati u ovoj presudi.

 

19.U odnosu na žalbene navode vezane za troškove postupka, valja kazati kako je sud prvog stupnja o troškovima parničnog postupka odlučio posebnim rješenjem poslovni broj P-225/19 od 4. prosinca 2019. protiv kojeg je 4. tuženik podnio žalbu.

 

20.O žalbi tužitelja protiv t. II. izreke:

 

21.Pobijanom t. II. izreke je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na nekretnine pobliže navedene u t. II. izreke s obrazloženjem da je 1. tuženica J. K. prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora u odnosu na predmetne nekretnine postupala u dobroj vjeri, s povjerenjem u istinitost i potpunost podataka iz zemljišne knjige, pri čemu nije bila dužna istraživati izvanknjižno stanje.

 

22.Ispitujući pobijani dio presude, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, kao niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. t. 11. ZPP na koju ukazuju žalitelji.

 

23.Naime, pobijani dio presude je sastavljen sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni proturječni izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tužitelja, moguće ispitati.

 

24.Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

 

25.Polazeći od utvrđenja da su predmetom Ugovora o kupoprodaji iz 2012. bile nekretnine i to sporne čest. zem. 206/2 i čest. zem. 238/1, kao i da je tuženica ad. 1 J. K. s imenovanim osobama uknjiženim u zemljišnoj knjizi sklopila pravni posao usmjeren na stjecanje prava vlasništva, da je takvo pravo vlasništva i upisano u zemljišnoj knjizi, kao i da takav upis nije brisan zbog nevaljanosti (brisovnom tužbom) te da je tuženica ad. 1 J. K. postupala u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišnu knjigu i to kako prigodom sklapanja takvog pravnog posla tako i prigodom podnošenja zahtjeva za upis prava vlasništva, presuda je u pobijanom dijelu pravilna i zakonita te ju u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

26.Odredbom članka 122. ZV-a je propisano da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanje zaštitu prema odredbama zakona (stavak 1.) Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar ne pripada otuđivatelju (stavak 2.). Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (stavak 3.)

 

27.Pritom, odredbe čl. 122. st. 3. ZV i čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj: 91/96, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK), koji je na snazi bio u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora i upisa tuženika u zemljišnim knjigama, u takvoj situaciji ne nalažu stjecatelju (kupcu) da istražuje izvanknjižno stanje, odnosno nedostatak dobre vjere se ne može predbaciti nikome zbog razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

 

28.Radi navedenog, tužitelji su u konkretnoj situaciji trebali dokazati ispunjenost pretpostavki za stjecanje svoga prava vlasništva spornih nekretnina u situaciji kada tuženicu štiti načelo zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga proklamirano odredbom čl. 122. st. 1. ZV u vezi s čl. 123. i čl. 124. ZV te odredbom čl. 8. st. 1. i 2. ZZK.

 

Neosnovani su i paušalni žalbeni navodi tužitelja kojima tvrde kako je 1. tuženica istraživala ne samo zk. stanje, već i stanje u katastru jer suprotno tvrdnji tužitelja, o navedenoj činjenici nema dostatnih dokaza.

 

Ukazivanje tužitelja na iskaze svjedoka E. B. i G. C. uz tvrdnju da bi njihovim iskazima činjenica istraživanja izvanknjižnog stanja bila dokazana, ne može se prihvatiti jer iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da je 1. tuženica prije sklapanja kupoprodajnog ugovora obilazila nekretnine, a ne i da je provjeravala stanje u katastru. Budući se radi o nekretninama koje su u naravi zapuštene, na njima nema objekata, a jedan dio istih predstavlja prostor parkirnog mjesta uz javni put koji može koristiti svatko, to ništa nije upućivalo 1. tuženicu na sumnju da stvar ne bi pripadala otuđivatelju, pa da bi u konkretnoj situaciji bila dužna provjeravati i stanje u katastru.

 

29.Stoga je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 122. st. 3. ZV, kojom je propisano da se nedostatak dobre vjere ne može prebaciti nekome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev pod t. II. izreke.

 

30.Suprotna izlaganja tužitelja u žalbi nemaju podlogu u izvedenim dokazima, tako da je njihova ocjena dokaznog postupka proizvoljna jer se pravilna ocjena dokaza temelji na onoj koju je u obrazloženju iznio sud prvog stupnja, koji je na to jedino i isključivo ovlašten.

 

31.Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbe tužitelja i 4. tuženika kao neosnovane te odlučiti kao u t. I i II izreke ove presude.

 

32.Budući tužitelji niti 4. tuženik nisu uspjeli u žalbenom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP), odluka u t. III i IV izreke ove presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP.

 

U Zagrebu 17. siječnja 2023.

 

 

                                                                                                                      Predsjednica vijeća

                                                                                                         Gordana Bošković Majerović, v.r.