1

Poslovni broj: 4 Kž-637/2022-4

 

 

Poslovni broj: 4 Kž-637/2022-4

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. M., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-208/2022-7 od 13. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              U povodu žalbe optuženog T. M., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženik radnjom opisanom u izreci pobijane presude počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

 

II.              Uslijed odluke pod toč. I. i prihvaćanjem žalbe optuženog T. M. preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženi T. M. za počinjeno kazneno djelo po čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca u koju se po čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 16. kolovoza do 13. listopada 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom suda prvoga stupnja optuženi T. M. proglašen je krivim za kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnju iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. Optuženik je po čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci.

 

2.              Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 16. kolovoza do 13. listopada 2022.

 

3.              Na temelju čl. 270. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda,  121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje: ZKP/08) optuženiku su vraćeni privremeno oduzeti predmeti – mobitel Redmi, crne boje koji je od njega privremeno oduzela Policijska postaja D. potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 01496002 od 17. kolovoza 2022.

             

4.              Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženi T. M. dužan je platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnoj svoti od 500,00 kn/66,36 € u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

5.              Protiv te presude žalbu je podnio optuženi T. M. po braniteljici A. B., odvjetnici, zbog odluke o kazni s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne uvjetnu osudu.

 

6.              Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženika, a odgovor je dostavljen na znanje optuženiku i njegovoj braniteljici.

 

7.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

 

8.              Stranke nisu tražile održavanje javne sjednice, a ovo drugostupanjsko vijeće ne nalazi da bi prisutnost stranaka sjednici bila korisna za razjašnjenje stvari (čl. 475. st. 1. druga rečenica ZKP/08).

 

9.              Žalba optuženika dala je povoda za ispitivanje pobijane presude po čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, nakon kakvog je ispitivanja posljedično osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.

 

10.              Provedenim ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja nije našao povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

11.              Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u povodu podnijete žalbe, po čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ustanovio je da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika u pitanju iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08. Naime, razmatrajući činjenični opis kaznenog djela iz izreke pobijane presude vidljivo je kako isti ne sadrži opis odgovorne osobe u smislu čl. 139. st. 3. KZ/11, niti žrtva N. K. ima potrebno svojstvo iz navedene odredbe. Naime, odredbom čl. 139. st. 3. KZ/11 štite se samo određene kategorije odgovornih osoba – „ako je djelo počinjeno prema odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njezinim radom ili položajem“, dakle, štite se samo odgovorne osobe u pravnim osobama koje imaju javne ovlasti, npr. liječnici, medicinsko osoblje, nastavnici i sl. Proširena zaštita ne pruža se svakoj odgovornoj osobi u svakoj pravnoj osobi, na način da bi se postupak za kazneno djelo prijetnje pokretao po službenoj dužnosti. Navedeno proizlazi kako iz citiranog sadržaja čl. 139. st. 3. KZ/11, ali i sadržaja odredbe čl. 87. st. 6. KZ/11, kao i sadržaja obrazloženja uz Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona P.Z.E. 697 iz 2015.

 

11.1.              U činjeničnom opisu kaznenog djela u pobijanoj presudi svojstvo odgovorne osobe, bez naznake dodatnog potrebnog svojstva opisano je samo kao "u noćnom klubu Revelin, nakon što mu je zaštitar kluba N. K.", što je pravno označeno kao prijetnja odgovornoj osobi u vezi s njegovim radom. O ovom svojstvu žrtve u pobijanoj presudi nema nikakvih razloga, već je kratko konstatirano da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, kako je optužen. Navedeni dijelovi pobijane presude ne sadrže opis svojstva odgovorne osobe u pravnoj osobi u smislu čl. 87. st. 6. KZ/11 jer nije označeno u kojoj je pravnoj osobi zaposlena žrtva, a niti da mu je povjereno vođenje poslova pravne osobe ili mu povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe. Svojstvo žrtve nije opisano niti u skladu sa zahtjevom iz čl. 139. st. 3. KZ/11, jer nije opisano koju je to javnu ovlast obavljala žrtva pa da bi prijetnja bila povezana s žrtvinim radom ili položajem.

 

11.2.              Prema obrazloženju Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona iz ožujka 2015., izmijenjene su i dopunjene odredbe čl. 87. st. 6. i čl. 139. st. 3. KZ/11, a kao razlozi se navode povećano nasilje, prisila i prijetnje prema zdravstvenim radnicima, učiteljima, nastavnicima i potreba osiguranja više razine zaštite navedene kategorije osoba. "Predloženim izmjenama kod kaznenog djela prisile i prijetnje osigurava se viša razina zaštite prosvjetnih i zdravstvenih djelatnika na način da se, ukoliko bi kazneno djelo prisile ili prijetnje bilo počinjeno prema primjerice nastavniku, učitelju, zdravstvenom radniku, kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti. Pokretanje kaznenog postupka po službenoj dužnosti izmjenama je prošireno i na situacije kada je djelo počinjeno prema odgovornoj osobi u obavljaju javne ovlasti. Uzimajući u obzir definiciju odgovorne osobe iz članka 87. stavka 6. Kaznenog zakona i ukoliko bi kazneno djelo prisile bilo počinjeno prema primjerice nastavniku, učitelju, zdravstvenom radniku, kazneni postupak se pokreće po službenoj dužnosti." Koristeći se ovim dijelom obrazloženja Konačnog prijedloga ZID KZ/11 kao pomoćnom metodom kod tumačenja propisa, valja zaključiti kako se čl. 139. st. 3. KZ/11 ne pruža pojačana razina zaštite svim odgovornim osobama u pravnim osobama, već samo u pravnim osobama s javnim ovlastima, ali u vezi s njihovim položajem ili radom, u koju kategoriju nikako ne ulazi zaštitar u noćnom klubu.

 

11.3.              Označavanjem kaznenog djela optuženika po čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, prvostupanjski je sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika, jer je primijenio zakon koji se ne može primijeniti, čime je ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08. Stoga je po službenoj dužnosti preinačena pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, primjenom čl. 486. st. 1. ZKP/08, pravnim označavanjem kaznenog djela po čl. 139. st. 2. KZ/11. Činjenični opis kaznenog djela u pobijanoj presudi odgovara tom djelu, a odlučne su činjenice ispravno utvrđene, pa ispravnom primjenom Kaznenog zakona valja donijeti drugačiju presudu, kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

11.4.              Ispunjene su pretpostavke za kazneni progon optuženika i za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 jer je žrtva pravovremeno podnijela kaznenu prijavu, pa se smatra da postoji prijedlog žrtve za kazneni progon optuženika, prema čl. 47. st. 3. ZKP/08.

 

12.              Žalitelj se žali zbog odluke o kazni pri čemu ističe da je kazna zatvora na koju je osuđen prestroga i ne odgovara utvrđenim olakotnim okolnostima. Žalitelj ističe da je on priznao počinjenje kaznenog djela, izrazio žaljenje i kajanje, da je mlađe životne dobi i neosuđivan, kao i da je u istražnom zatvoru proveo dva mjeseca, pa je i navedeno dodatno djelovalo specijalnopreventivno na njega. Smatra da bi odgovarajuća kaznena sankcija za njega i njegovo djelo bila u izricanju uvjetne osude.

 

12.1.              Prvostupanjski je sud utvrdio pobrojene olakotne okolnosti, ali je utvrdio i postojanje kao otegotnih okolnosti upornosti u činjenju kaznenog djela optuženika, ali i njegovu raniju prekršajnu osuđivanost zbog prekršaja s elementima nasilja.

 

12.2.              Posljedičnim odlučivanjem uslijed drugačije pravne oznake kaznenog djela optuženika, kojim je optuženik proglašen krivim za osnovno kazneno djelo, ne više za kvalificirani oblik tog kaznenog djela, a uzimajući u obzir i sadržaj žalbe optuženika, koja je zbog promijenjene pravne kvalifikacije osnovana, ovaj je sud drugog stupnja intervenirao u odluku o kazni na koju je optuženik osuđen. Naime, za počinjeno kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11, uzimajući u obzir stupanj krivnje u okviru izravne namjere prvog stupnja, svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu, kao i utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja adekvatna je kazna, kazna zatvora u trajanju 4 mjeseca. Uz utvrđene olakotne okolnosti, ipak pretežu utvrđene otegotne okolnosti u vidu intenziteta i iskazane upornosti u činjenju kaznenog djela, kao i dosadašnja osuđivanost optuženika za prekršaje s elementima nasilja, pa navedeno govori u prilog potrebi izricanja bezuvjetne zatvorske kazne. Ovaj sud drugog stupnja, s obzirom na utvrđene otegotne okolnosti, pri čemu su optuženiku već izricane novčane kazne za počinjene prekršaje, utvrđuje da se novčanom kaznom, zamjenom kazne zatvora radom za opće dobro i izricanjem uvjetne osude, neće ostvariti svrha kažnjavanja, posebno u njezinom specijalnopreventivnom aspektu, ukazivanjem optuženiku na pogibeljnost činjenja kaznenog djela i utjecajem na njega da više ne čini kaznena djela. Stoga je optuženiku iznimno izrečena kratkotrajna kazna zatvora. U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme lišenja slobode optuženika.

 

13.              U povodu podnijete žalbe, a po službenoj dužnosti preinačena je pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, primjenom čl. 486. st. 1. ZKP/08. Na temelju iste odredbe, prihvaćena je žalba optuženika zbog odluke o kazni, pa je u tom dijelu preinačena pobijana presuda. U dijelu odluke o vraćanu predmeta i o troškovima postupka, koje se ne pobijaju podnijetom žalbom, prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena.

 

U Varaždinu 17. siječnja 2023.