1

                            Poslovni broj 33 Gž-912/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-912/2022-2

                                                           

                                                       

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz D. P., OIB: … zastupane po punomoćnici B. M., odvjetnici u Z., protiv prvotuženika Grada Z., Z., zastupanog po punomoćniku T. D., odvjetniku u Z. i drugotuženika C. o. d.d., Z., zastupane po punomoćniku D. K., po općoj punomoći broj Su-1535/13, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-81/2019-41 od 11. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 17. siječnja 2023. ,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe tuženika 1/Grad Z. i 2/C. o. d.d. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-81/2019-41 od 11. veljače 2022. kao neosnovane, te se potvrđuje navedena presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„Nalaže se tuženicima 1. Gradu Z., ured, OIB: …, i 2. C. o. d.d., Z., OIB: …, solidarno isplatiti tužiteljici D. K. iz D. P., OIB: …, na ime naknade štete 59.500,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 22. kolovoza 2018. do isplate, kao i nadoknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu 14.372,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 11. veljače 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tuženik 1/Grad Z. (dalje: 1/tuženik) je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje a tom tuženiku naknade troškovi žalbe.

 

3. Tuženik 2/C. o. (dalje: 2/tuženik) je podnio žalbu protiv navedene presude kojom istu pobija u cijelosti, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. ZPP, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, po potrebi ukine i predmet vrati na ponovno suđenje te donese nova odluka o trošku.

 

4. Tužiteljica nije odgovorila na žalbe.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. ZPP te je, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, utvrdio da navedene povrede nisu počinjene. Presuda sadrži i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kako će biti nastavno obrazloženo.

 

7. Tužiteljica u predmetnom postupku traži naknadu štete koju je pretrpjela u štetnom događaju od 19. listopada 2016. kada je kao pješak na okretištu Č. pala i ozlijedila se zbog betonskog ispupčenja na nogostupu.

 

8. Sporna je i u ovoj žalbenoj fazi osnova i visina štete, te pasivna legitimacija 1/tuženika.

 

9. Prvostupanjski je sud istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenio neosnovanim, budući da su jedinice lokalne samouprave, pa tako i prvotuženik, dužne na temelju čl. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04 , 178/04), 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15) dalje: ZKG i posebnih propisa, osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, a među koje, u skladu s čl. 3. ZKG, ulazi i održavanje javnih površina, (čl. 2. Odluke o komunalnom redu Grada Z., Službeni glasnik broj 3/2014 dalje: OKR). Prema odredbi čl. 71. OKR javne površine moraju biti uredne i čiste i služiti svrsi za koju su namijenjene. Dakle, kako je tuženik dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se zaštiti imovina građana i spriječi nanošenje štete, te ima obvezu da preko komunalnih redara, inspekcijskih i drugih tijela nadzire djelovanje pojedinih službi od javnog interesa, kao i da poduzima mjere kojima se osigurava njihovo djelovanje, to se ne može osloboditi odgovornosti za štetu koja nastane zbog nepridržavanja navedene obveze. Eventualnim prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, kao konkretno na Z. h., Podružnicu Z. c., prvotuženik se ne oslobađa obveze nadzora i poduzimanja mjera radi pravilnog djelovanja tih osoba, kao ni odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovu radu. Zato je prvotuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu, što je i drugotuženik kao njegov osiguravatelj temeljem zaključenog ugovora o osiguranju.

Takav zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, radi čega su za štetni događaj solidarno odgovorni I- i II-tuženik, na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), dalje ZOO, u svezi odredbe čl. 1084. ZOO.

 

10. Nadalje, neosnovano tuženici osporavaju svoju odgovornost za štetni događaj, pozivajući se na navod medicinske dokumentacije da je tužiteljica pala jer joj se zavrtjelo, prigovarajući da je do štetnog događaja došlo isključivo zbog stanja tužiteljice ili njezinim doprinosom.

 

11. Navedeni je prigovor prvostupanjski sud valjano raspravio, te je proveo dokaze (očevid na licu mjesta, saslušanje tužiteljice i svjedoka) kojim je utvrdio dinamiku štetnog događaja.

 

12. Iz iskaza tužiteljice na očevidu na licu mjesta, gdje je pokazala da je prelaskom preko pruge stupila na stajalište tramvaja na kojem je bilo ljudi te je krećući se zapela na nešto na stajalištu, zbog čega je pala na ruku. Na nogama je imala tenisice, a u rukama nije ništa nosila. Inače, ne pati od vrtoglavica. U svom iskazu navodi da je u štetnom događaju slomila lijevi ručni zglob i prstenjak lijeve ruke, te da i nadalje osjeća posljedice istog jer joj ruka drhti, nestabilna je, otiče kod većeg napora, a noću osjeća bolove u njoj. Više ne može obrađivati vrt jer ne može pridržavati motiku. Kao posljedica ozljeđivanja joj je zaostala kvrga kod lijevog ručnog zgloba. Tuđu pomoć i njegu joj je pružao suprug, a kći je čistila kuću. Ranije nije imala sličnih ozljeda.

 

Iz iskaza svjedoka M. G. proizlazi da je na dan štetnog događaja hodao iza tužiteljice. Kretali su se prema tramvajskom stajalištu, te nakon što je ona prošla preko tramvajske pruge, pala je. On joj je priskočio u pomoć jer je mislio da je udarila glavom, ali mu je rekla da nije i žalila se na bol u ruci. Nazvao je njezinog supruga na broj koji mu je dala. Na očevidu je pokazao mjesto gdje je ona pala. Vidio je da je pala jer je vidio da je zapela na kamenu izbočinu na pločniku. Odvezao je tužiteljicu u bolnicu. Na očevidu na licu mjesta sud je neposrednim opažanjem utvrdio i fotografirao ispupčenje (kamen) na nogostupu (list 70-73) koji se još uvijek tamo nalazi.

 

13. Radi toga je pravilno primijenjena odredba čl. 8. ZPP o ocjeni dokaza, kada je sud zaključio, da je tužiteljica nastradala, kako i navodi kada je stupila na stajalište tramvaja na kojem je bilo ljudi, te je krećući se zapela na nešto na stajalištu, zbog čega je pala na ruku. Pri tom sud vjeruje da se tužiteljica kretala s povećanom pozornošću budući da je prelazila tramvajsku prugu nakon čega je stupila na nogostup jer je logično da se ljudi na takvim mjestima (veći broj ljudi, okretište tramvaja) kreću povećanom pozornošću i u primjerenoj obući, što je također tužiteljica tom prilikom imala, jer je na nogama imala tenisice.

 

14. Nadalje je u postupku utvrđeno, na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, da je tužiteljica u štetnom događaju od 16. listopada 2019. zadobila lom donjeg dijela lijeve palčane kosti na tipičnom mjestu i lom srednjeg dijela lakatne kosti lijevo. Provedeno je adekvatno liječenje po traumatologu, kirurgu, ortopedu i fizijatru, te je provedena fizikalna terapija. Nakon završenog liječenja zaostali su povremeni bolovi u lijevoj podlaktici, ručnom zglobu te lijevoj šaci. Zaostaje oslabljena GMS lijeve šake slabijeg do srednjeg stupnja. Zaostaju ograničene kretnje lijevog ručnog zgloba slabijeg stupnja, te dorzalna angulacija i radijalna devijacija donjeg dijela lijeve podlaktice. Zaostaje nestabilnost radioulnarnog distalnog zgloba volarno. Zaostaju bolne i ograničene kretnje IV prsta lijeve šake slabijeg stupnja. Vještak je mišljenja da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda koje je zadobila tužiteljica. Zdravstveno stanje tužiteljice se stabiliziralo krajem lipnja 2017. Trajne posljedice navedenih ozljeda lijeve ruke smanjuju opću i radnu sposobnost tužiteljice za 13% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan dva dana, srednjeg intenziteta 15 dana, slabijeg intenziteta 30 dana. Bol jakog intenziteta je trajala tri dana, srednje jakog intenziteta kumulativno 20 dana, a manjeg intenziteta 40 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su uz pojačane napore. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna tužiteljici dva sata dnevno kroz prvih 60 dana liječenja, a u narednom razdoblju od 60 dana bila joj je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od jedan sat dnevno kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika, trgovinu i kućnih poslova. Kod tužiteljice je zaostalo naruženje lakog stupnja povremeno uočljivo trećima obzirom na deformaciju lijeve podlaktice i šake u smislu vidljive dorzalne angulacije i radijalne devijacije donjeg dijela podlaktice.

 

15. Ističe da je nedvojbeno utvrđen pad tužiteljice 19. listopada 2016. i inicijalni pregled istoga dana u KB S. D. Drži da je time utvrđena uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice jer je pad na ruku uobičajeni i najčešći mehanizam nastanka ovakvih ozljeda. Trajne posljedice u utvrđenom omjeru od 13% su isključiva posljedica ovog štetnog događaja.

 

16. S obzirom na takav nalaz i mišljenje vještaka, osnovano sud nije provodio sudsko-medicinsko vještačenje na okolnost postojanja uzročno-posljedične veze između pada tužiteljice i zadobivene ozljede, kako je 2/tuženik predložio u odgovoru na tužbu (a prije provođenja citiranog vještačenja) te čemu neosnovano prigovara u žalbi, jer se o navedenom vještak decidirano izjasnio te je prigovor nedostatka uzročno posljedične veze valjano otklonjen.

 

17. Radi toga je tužiteljici osnovano dosuđena naknada štete za povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO. Pritom je uzet u obzir utvrđeni intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, kao i pretrpljenog straha. Pored toga, sud je utvrdio da tužiteljici pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

 

Temeljem odredbe čl. 19. ZOO, a u svezi čl. 1100. ZOO, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

 

18. Odlučujući o visini pravične novčane naknade po kriterijima pretrpljenih bolova i straha, sud je uzeo u obzir intenzitet i trajanje tih bolova, te jačinu pretrpljenog straha kako je opisan u mišljenju liječnika vještaka, tijek liječenja i neugodnosti koje je imala tijekom liječenja.

 

19. Stoga prvostupanjski sud zaključuje, da tužiteljici, temeljem odredbe čl. 1100. ZOO i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu 55.000,00 kuna, i to po kriteriju pretrpljenih tjelesnih boli 13.000,00 kuna, po kriteriju pretrpljenog straha 10.000,00 kuna, po kriteriju zaostalog naruženja 7.000,00 kn, te po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 25.000,00 kuna.

 

U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužiteljici ista bila potrebna ukupno 180 sati. Kako ona ima pravo na istu, kada joj je pružana i besplatno, a iz njezina iskaza proizlazi da su joj istu pružali suprug i kći, sud joj je s te osnove dosudio 4.500,00 kuna, primjenom čl. 223. ZPP, što odgovora 25,00 kuna po jednom satu potrebe za tuđom pomoći i njegom, koji iznos smatra primjerenim cijeni koštanja sata tuđe pomoći i njege i postojećoj sudskoj praksi.

 

20. Neosnovano 2/tuženik prigovara visini tako dosuđene štete, budući da je ista dosuđena u skladu s kriterijima VSRH, ali imajući na umu sve okolnosti odlučne za visinu pravične novčane naknade neimovinske štete, kako je prethodno navedeno.

 

21. Nadalje, pravilno je primijenjena odredba čl. 190. st. 3. ZPP, kada je sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, budući da je isto bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka, pa nisu osnovani suprotni navodi žalbe 1/tuženika.

 

22. Sud je dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako je to učinila tužiteljica u podnesku od 29. travnja 2021., sukladno odredbi čl. 191. st. ZPP, jer je tužiteljica tek nakon provedenog dokaza medicinskim vještačenjem mogla urediti tužbeni zahtjev budući da su joj tek tada postale poznate odlučne činjenice (opseg štete).

 

23. Neosnovano 2/tuženik prigovara zastari, a zbog toga što je tužiteljica s iste osnove na kojoj temelji tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, podneskom od 29.4.2021. preinačila tužbeni zahtjev tako da traži isplatu daljnjih 10.000,00 kn. Radi se o zahtjevu za naknadu iste neimovinske štete koji je postavljen, kako je rečeno, već u tužbi, pa zahtjev za isplatu više svote pravične novčane naknade koja se radi naknade te iste štete traži, nije u zastari.

Pitanje zastare se, u odnosu na povećani dio zahtjeva, ocjenjuje samostalno onda kada se, uz povećanje tužbenog zahtjeva, mijenja pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmijene istovjetnosti zahtjeva. Ako je povećanjem tužbenog zahtjeva došlo i do izmijene činjenične osnove zahtjeva u navedenoj mjeri, tada je za ocjenu prigovora zastare, u odnosu na dio zahtjeva na koji se odnosi preinačenje tužbe, bitan dan preinake tužbe. Na takav se slučaj odnosi, primjerice presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-424/11-2 od 29. siječnja 2014. godine, kojom su preinačene prethodne odluke uvažavanjem prigovora zastare zbog promjene činjeničnog kompleksa tužbenog zahtjeva.

 

24. Budući da u predmetnom postupku nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva, već je predmetni zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem generičnog - novčanog zahtjeva bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe, prekid zastare nastupio je podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva. Ovo stoga, jer je podnošenjem tužbe poduzeta radnja ostvarenja subjektivnog prava na naknadu neimovinske štete, a time je prekinuto zastarijevanje, što se odnosi i na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove.

 

25. Tužiteljica je podnošenjem tužbe unutar zastarnog roka od tri godine, poduzela radnju ostvarenja svog subjektivnog prava na naknadu nematerijalne štete te je time prekinula zastarijevanje, što se odnosi i na povećani dio zahtjeva iz iste činjenične osnove. Tako je odlučeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske presudom poslovni broj Rev x-1196/11-2 od 4. travnja 2012. godine. Navedenom je presudom poslovni broj Rev x-1196/11-2 odbijena revizija kao neosnovana u sudskom sporu za naknadu upravo nematerijalne štete, sa slijedećim zaključkom: "Podizanjem tužbe kojom zahtijevaju isplatu određenog iznosa na ime naknade određenog vida štete visina koja se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, tužitelji ujedno poduzimaju radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja te time, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, prekidaju zastarijevanje i u odnosu na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove."

 

26. U odnosu na posljednji žalbeni prigovor u vezi tijeka zatezne kamate, treba reći da je ovaj drugostupanjski sud upoznat sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske o navedenom spornom pitanju, izraženom u presudi poslovni broj Rev-1133/21 od 14. prosinca 2021. godine.

 

27. Međutim, na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu, održanoj 9. srpnja 2021. godine, zauzeto je drugačije pravno shvaćanje, prema kojem kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe (kod kojeg pravnog shvaćanja se ostalo i na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022. godine).

 

28. Dakle, suprotno žalbenim navodima, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete od podnošenja zahtjeva, jer je to sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) prema kojem u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Prema tome, u konkretnom slučaju, tužiteljici je, i na povišeni iznos naknade štete, valjalo dosuditi pripadajuće zakonske zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

29. Neosnovano 2/tuženik prigovara u dijelu odluke o tijeku zateznih kamata na naknadu štete radi tuđe pomoći, koja je u konkretnom slučaju, kada je pružana besplatno, nenovčana materijalna šteta.

 

30. Prvostupanjski sud nije dosudio tužiteljici kamate na iznose dosuđene za taj oblik štete mjesečno po dospijeću svakog iznosa, kako se prigovara u žalbi, pa je neosnovan i prigovor tog tuženika u odnosu na taj dio odluke. Zatezne kamate na  iznose naknade štete za tuđu pomoć i njegu dosuđene su tužiteljici, u skladu s citiranom odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP, od dana podnošenja zahtjeva, čime je materijalno pravo i u tom dijelu pravilno primijenjeno.

 

31. Zbog toga su navedeni žalbeni prigovori neosnovani i ne mogu se prihvatiti.

 

32. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Sud je vodio računa o uspjehu stranaka u sporu, pri čemu je tužiteljica uspjela sa 100% po osnovi i visini, te o tome koje su radnje bile potrebne radi vođenja parnice.

 

33. Na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 17. siječnja 2023.

 

                                                                                              

                                                                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                      Milena Frankić, v.r.