1

                            Poslovni broj 33 Gž-80/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-80/2023-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

                                                                     

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz B., OIB: …, koga zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz O., protiv tuženice H. c. d.o.o. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik G. O., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-165/2022-28 od 11. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 17. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-165/2022-28 od 11. studenoga 2022. u pobijanoj točki I. izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

Preinačava se odluka o troškovima postupka iz točke II izreke navedene presude u dijelu, u kojem je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku iznos od 18.750,00 kn/2.490,03 Eur[1], te se u tom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova parnice odbija kao neosnovan, dok se u preostalom dijelu, u kojem je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku iznos od 20.412,50 kn/2.707,73 Eur, navedena odluka potvrđuje.

 

                                                                                   

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku posl. br. P-165/2022-28 od 11. studenoga 2022. odlučeno je:

„I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Nalaže se tuženiku H. c. d.o.o. da u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju J. K. iznos od 270.600,00 kn, kao i zakonske zatezne kamate koje teku na taj iznos od 15. svibnja 2013. godine pa do isplate.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 33.784,38 kn."

II. Nalaže se tužitelju J. K. iz B., OIB: …, da tuženiku H. c. d.o.o. iz Z., OIB: …, naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 39.162,50 kn/5.197,76 eur, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se  presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba protiv presude nije osnovana, dok je žalba protiv rješenja o troškovima iz točke II izreke presude djelomično osnovana.

 

5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu iznosa od 270.600,00 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2013., na temelju naknade za izvlašteno zemljište.

 

7. Prvostupanjski je sud zahtjev tužitelja odbio, navodeći da je osnovan tuženikov prigovor zastare, budući da je notorna činjenica za područje prvostupanjskog suda da je tzv. T. cesta bespravno izgrađena za vrijeme privremene okupacije područja B. od strane tzv. R. S. K.. Ta činjenica je utvrđena čitanjem zapisnika tzv. S. z. u. stambeno komunalne djelatnosti i imovinsko pravne odnose sa lista 11 spisa.

 

8. Pri tom se u obrazloženju prvostupanjske presude navodi, da je iz navedenih dokaza na nesumnjiv način utvrđeno da nadležna tijela Republike Hrvatske nikada nisu vodila postupak izvlaštenja zemljišta niti postupak izgradnje tzv. T. ceste, radi čega sud smatra neosnovanim pozivanje tužitelja na Zakon o izvlaštenju koji je stupio na snagu 18. veljače 1994. pa tako i pozivanje na tri posebne faze izvlaštenja koje se provode u tom postupku. Budući da postupak izvlaštenja nije nikada vođen u skladu s pravnim propisima Republike Hrvatske neosnovano je pozivanje tužitelja na činjenicu da zastarijevanje ne može početi teći do pravomoćnog završetka postupka za određivanje novčane naknade. Nema dokaza niti da je tv. R. S. K. provela postupak izvlaštenja ili „eksproprijacije“ jer u spisu ne postoji nikakvo konačno rješenje donijeto u postupku izvlaštenja od strane bilo kakvog tijela tzv. R. S. K.. S obzirom na nepostojanje konačnog rješenja od strane tijela tzv. RSK nije proveden niti postupak konvalidacije takvih akata niti je to tužitelj dokazao tijekom postupka.

 

9. Tužitelju je dio njegove nekretnine oduzet od strane okupacijskih vlasti tzv. R. S. K. pa i bilo kakvu naknadu za oduzetu imovinu može samo tražiti po općim propisima za naknadu štete. Sporna cesta je dovršena još 1997. što znači da je tužitelju bilo poznato da više ne može zahtijevati povrat stvari nego da može samo zahtijevati naknadu za oduzeto zemljište. Postupak mirne reintegracije je dovršen 15. 01. 1998. te su od toga dana tužitelju bila dostupna sva tijela Republike Hrvatske koja su nadležna za odlučivanja o njegovom zahtjevu za naknadu štete. Stoga je zastara u ovoj pravnoj stvari nastupila 16. 01. 2003. sukladno čl. 371. Zakona o obveznim odnosima. Tužba je podnijeta sudu 15.5.2013. dakle nakon što je nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

 

10. Pri tom se prvostupanjski sud pozvao na stav Vrhovnog suda RH u predmetu Revd 114/2021-2.od 17. ožujka 2021. godine u kojem je odlučivao o činjenično i pravno identičnom predmetu ovog suda P-3196/19.

 

11. Nadalje prvostupanjski sud smatra osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, jer tužitelju zemljište nije oduzeto u postupku vođenom prema odredbama Zakona o izvlaštenju ili Zakona o eksproprijaciji koji su važili u Republici Hrvatskoj. Tužitelju je zemljište oduzeto od strane okupacijskih vlasti R. S. K. na točno neutvrđen način jer nije poznato da li je vođen i dovršen bilo kakav pravni postupak.

 

12. U ovom postupku je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-534/2018-3 od 4. siječnja 2022. prihvaćena revizija tužitelja i ukinuta presuda ovog suda poslovni broj Gž-938/17-2 od 19. rujna 2017. te točka II i III. rješenja o troškovima posl. br. Gž-938/17-2 od 19. rujna 2017., osim u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, te presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-898/16-3 od 20. prosinca 2016. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Vrhovni sud pri tom je izrazio stajalište da je tuženik, suprotno stavu ovog suda izraženom u presudi posl. br. Gž-938/17-2, , pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, neovisno o činjenici da je nekretnina eksproprirana za vrijeme privremene okupacije S., B. i Z. S. jer je dana na upravljanje H. c. d.o.o. kao pravnom slijedniku korisnika eksproprijacije. Pri tome nije od značaja činjenica da je na nekretnini tužitelja cesta već sagrađena. Ovo zato jer je izvlaštenje izvršeno 1992., kada je bio na snazi Zakon o eksproprijaciji (NN br. 10/78, 5/80, 30/82, 28/87, 39/88, 79/91, 73/91, 26/93, 9/94), ali je 18. veljače 1994. stupio na snagu Zakon o izvlaštenju (NN br. 9/94), dalje. ZI) čijom je odredbom čl. 47. st. 1. propisano da će se odredbe toga Zakona glede određivanja naknade za izvlaštenje nekretnine odgovarajuće primijeniti i u slučajevima kada je izvlaštenje izvršeno na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978., ako naknada nije isplaćena do stupanja na snagu toga Zakona, s time što zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja odluke o određivanju naknade, koja tereti korisnika eksproprijacije, odnosno njegovog pravnog slijednika.

 

13. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka, je li tuženik pasivno legitimiran za tražbinu tužitelja, te je li nastupila zastara tražbine tužitelja, kako to smatra prvostupanjski sud.

 

14. Tužitelj u žalbi prigovara, da iz odgovora na tužbu proizlazi, da tuženik smatra da je postupak eksproprijacije vođen, a tužitelju je kao naknada za oduzeto zemljište dijela kčbr. 2653 i kčbr. 2655 dodijeljena kčbr. 2003., što je tužitelj prihvatio i potpisao zapisnik, kako to proizlazi iz preslike zapisnika od 15. travnja 1992. na l. 11 spisa, te da je sud saslušao svjedoka S. Š. upravo na okolnosti vođenja postupka izvlaštenja.

 

15. Nadalje tužitelj u žalbi, kao i tijekom postupka prigovara da sud nije na valjan način raspravio prigovor zastare njegove tražbine za isplatu naknade. 

Postupak izvlaštenja (eksproprijacije) počinje odgovarajućim radnjama nadležnog tijela radi izvlaštenja, završava stadijem u kojemu se, bilo sporazumom stranaka bilo odlukom suda (sada i odlukom nadležnog upravnog organa) određuje novčana naknada prijašnjem vlasniku nekretnina, te tužitelj prigovara da zastarijevanje ne može početi teći do pravomoćnog završetka postupka za određivanje novčane naknade.

 

16. U odluci Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-807/16 od 6. listopada 2020. taj se sud pozvao na svoju odluku posl. br. Revx 357/2011-2 od 8. lipnja 2011., prema kojoj:

“...Naime, prilikom odlučivanja o tuženikovom prigovoru zastare valja poći od pravnog shvaćanja:

- da zastarni rok potraživanja naknade za ekspropriranu nekretninu, odnosno za nekretninu koja je vlasniku oduzeta u zakonito provedenom postupku, počinje teći od pravomoćnog završetka postupka o određivanju pravične naknade, odnosno prvog dana poslije dana kad je raniji vlasnik nekretnine imao pravo zahtijevati naknadu,

- da potraživanje naknade za zemljište koje je postalo društveno vlasništvo ili je vlasniku oduzeto bez zakonom predviđenog postupka i ne može se tužitelju vratiti, zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku prema odredbi čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO-a) - ako je riječ o stjecanju bez osnove ili po osnovi koja je kasnije prestala, odnosno u roku zastarijevanja tražbine naknade štete - ako je riječ o odštetnom zahtjevu,

- da je odredbama čl. 376. st. 1. i 2. ZOO-a propisano:(1) „Potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.“, (2) „U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.“,

- da zastara potraživanja s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kad se dužnikova imovina povećala na račun vjerovnika, a vjerovnik mogao tražiti vraćanje onoga što je stečeno bez osnove,

- da pravo vlasnika na naknadu za oduzeto mu zemljište ne može zastarjeti ako može zahtijevati povrat zemljišta.“

 

17. Iz utvrđenja u predmetnom postupku proizlazi da tužitelj ne može zahtijevati povrat zemljišta, te da je 9. rujna 2011. izdana tabularna izjava radi uknjižbe u zemljišnim knjigama vlasništva Republike Hrvatske između ostalog, i na spornoj čestici.

18. Iz navedenog bi, ukoliko sporna nekretnina tužitelju nije oduzeta u zakonito provedenom postupku, u kojem bi bila određena pravična naknada, proizlazilo da bi tužitelj imao pravo tražiti sporni iznos s naslova stjecanja bez osnove (jer sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju zahtjeva) u roku od pet godina od trenutka kada se imovina tuženika povećala na štetu vjerovnika.

 

19. U konkretnom slučaju, međutim, vlasništvo je stekla Republika Hrvatska, a ne tuženik, pa tuženik ne bi bio pasivno legitimiran za zahtjev za naknadu, ukoliko se ne radi o naknadi za oduzetu nekretninu, već stjecanju bez osnove (na što se tužitelj niti ne poziva).

 

20. Ukoliko se radi o ekspropriranoj nekretnini, kako tužitelj tvrdi, zastarni rok za njegovu tražbinu počeo je, ukoliko nije doneseno pravomoćno rješenje o određivanju pravične naknade, niti valjano rješenje o oduzimanju zemljišta, teći prvog dana poslije dana kada je imao pravo zahtijevati naknadu.

 

21. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje, da tužitelj nije dokazao postojanje konačnog rješenja donesenog u postupku izvlaštenja donesenog od strane tijela tzv. RSK, pa nije mogao niti biti proveden postupak konvalidacije.

 

22. Međutim, i u slučaju da se radi o naknadi za izvlašteno zemljište, takav se zahtjev ne može postavljati neograničeno u trajanju, kako to tumači tužitelj, već je tada rok za isticanje istog opći zastarni rok od pet godina, od kada je tužitelj mogao postaviti takav zahtjev. Gradnja sporne ceste nesporno je dovršena 1997. godine, a postupak mirne reintegracije 15.1.1998., te je tada, kako osnovano smatra prvostupanjski sud, počeo teći rok u kojem je tužitelj mogao tražiti spornu naknadu.

 

23. S obzirom na to, da je takav rok istekao 16. siječnja 2003., a tužba podnesena sudu 15. svibnja 2013., osnovan je zaključak prvostupanjskog suda o zastari sporne tražbine.

 

24. Radi toga je materijalno pravo čl. 371. ZOO pravilno primijenjeno, kada je tužbeni zahtjev odbijen.

 

Činjenica, da sud nije ocijenio dokaze u odnosu na vođenje postupka izvlaštenja, u situaciji kada nesporno nije doneseno rješenje o izvlaštenju, te kada niti po jednoj osnovi, tužitelj više ne bi mogao od tuženika potraživati naknadu (bilo da se radi o izvlaštenju, radi zastare, bilo da se radi o stjecanju bez osnove, radi nedostatka pasivne legitimacije) nije od utjecanja na pravilnost odluke.

 

25. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

 

26. Osnovano se prigovara odluci o troškovima parnice u dijelu u kojem je tuženiku dosuđen trošak obrazloženog podneska od 5. rujna 2013., koji predstavlja dopunu odgovora na tužbu a iste je navode tuženik istaknuo i na raspravi od 6. rujna 2013. godine, pa nije osnovan po čl. 155. st. 1. ZPP.

 

27. Nadalje, spisu predmeta ne prileži podnesak od 21.12.2015., pa je trošak tog podneska također neosnovano dosuđen. Trošak odgovora na žalbu protiv presude donesene u ovom postupku pod brojem P-898/2016-3 predstavlja trošak podneska nepotrebnog radi vođenja parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP. Radi toga su troškovi dosuđeni u iznosu od 15.000,00 kn, uvećano za PDV od 25%, odnosno ukupno 18.750,00 kn/2.490,03 kn, neosnovano dosuđeni, te je u tom dijelu odluka o troškovima parnice preinačena i zahtjev tuženika za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.

 

28. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava žalbe jer u odnosu na glavnu stvar nije uspio sa žalbom, dok u preostalom dijelu nisu nastali posebni troškovi.

 

29. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. i 3. u vezi čl. 166. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

 

U Zagrebu, 17. siječnja 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

                    Milena Frankić, v.r.