1

Poslovni broj 14 Gž-2536/2022-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž-2536/2022-4

 

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Gabriele Topić Kordej kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. E. H. OIB: …  zastupane po majci i zakonskoj zastupnici V. V. OIB: …, obje iz K., zastupane po punomoćnici A. K. K., odvjetnici u V., protiv tuženika A. V. OIB: … iz K., radi iseljenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima posl. br. Ps-14/2019-21 od 12. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 17. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima posl. br. Ps-14/2019-21 od 12. travnja 2021. i predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Uz popratno izvješće od 2. siječnja 2023. ovome je sudu dostavljen spis Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima posl. br. Ps-14/2019. Presudom toga suda posl. br. Ps-14/2019-21 od 12. travnja 2021. odbijen je tužbeni zahtjev za iseljenje tuženika iz obiteljske kuće i dvorišta zk.č.br. 12785 upisane u zk.ul.br. 6967 k.o. K. Zemljišnoknjižnog odjela u K. i za predaju predmetne nekretnine u posjed tužiteljici.

 

1.2. Odbijen je i zahtjev za isplatu naknade za korištenje nekretnine u iznosu od 500,00 kuna mjesečno od podnošenja tužbe do predaje u posjed tužiteljici, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od svakog 5-tog u mjesecu za tekući mjesec do konačne isplate kao i zahtjev za naknadu parničnog troška.

             

2. Protiv ove presude žali se tužiteljica osporavajući pravilnost činjeničnog utvrđenja i tuženikovog prava na dom te predlaže prvostupanjsku presudu proglasiti ništetnom i donijeti presudu u korist tužiteljice.

             

3. Žalba je osnovana.

 

4. U prvostupanjskoj  presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.  354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14  Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Nije sporno da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine zk.č.br. 12785 upisane u zk.ul.br. 6967 k.o. K. te da tuženik od rođenja odnosno 38 godina stanuje u predmetnoj nekretnini.

 

6. Kada je odbio zahtjev tužiteljice za iseljenje tuženika i predaju nekretnine u posjed, sud prvog stupnja zaključio je da su rezultati testa razmjernosti doveli do zaštite tuženikovog prava na dom, u smislu čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06: dalje: Konvencija) i čl. 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav). Ujedno je prvostupanjski sud zaključio da zbog tuženikovog prava na dom nije opravdan zahtjev tužiteljice kao vlasnice za naknadu  za korištenje nekretnine.

 

7. Odredbom čl. 8. st. 2. Konvencije propisano je da svatko ima pravo na poštivanje svog doma a javna se vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala i radi zaštite prava i sloboda drugih. Odredbom čl. 35 u vezi čl. 16. st. 2. Ustava propisana je nepovredivost doma i svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života a svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi i potrebi za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

 

8. U okolnostima u kojima je podneseni vlasnički zahtjev za povrat stvari - rei vindicatio utemeljen na zakonu odnosno na mjerodavnim odredbama čl. 161. st. 1. i 2. i čl. 162. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) a miješanje javne vlasti se smatra nužnim jer nije utvrđeno da bi se cilj mogao postići nekom blažom mjerom, osnovano tužiteljica u žalbi ističe kako je dvojbeno preteže li pravo tuženika na dom u odnosu na tužiteljičino pravo vlasništva predmetne nekretnine.

 

9. Iz sadržaja iskaza tuženika sa ročišta za glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom od 3. ožujka 2021. proizlazi da on unazad godinu dana ne sudjeluje u plaćanju režijskih troškova stanovanja u predmetnoj nekretnini a zaposlen je i ostvaruje plaću.

 

10. Pravo na dom ne podrazumijeva samo pravo na stanovanje nego podrazumijeva i obveze kao što su plaćanje režija koja terete stan i naknade za korištenje stana u vlasništvu a ujedno podrazumijeva i svako ponašanje u skladu s odredbama ZV o susjedskim pravima i načinu korištenja posebnog dijela nekretnine u odnosu na druge suvlasnike.

 

11. U tom smislu a za razliku od zaključka prvostupanjskog suda, tuženikovo pravo na dom ne može biti pravni temelj oslobođenja od obveze plaćanja naknade za korištenje nekretnine već je za odluku o tužbenom zahtjevu za naknadu za korištenje nekretnine odlučno jesu li ostvarene pretpostavke iz čl. 164. i čl.165. ZV.

 

12. S obzirom da je tuženik osoba u dobi od 38 godina, radno je sposoban i zaposlen a nema pravni osnov za korištenje predmetne nekretnine te u ostvarivanju svoga prava na dom ne plaća razmjerne režijske troškove niti naknadu za korištenje nekretnine a tužiteljica ustraje na tvrdnjama o ugrožavanju mirnog uživanja vlasništva, proizlazi da zaštita tuženikovog prava na dom predstavlja prekomjerni teret za tužiteljicu. U obvezno-pravnom odnosu između stranaka sa pravom tuženika da koristi stan kao svoj dom očekuje se njegovo savjesno ponašanje a ono u konkretnom slučaju izostaje.

 

13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u postupku pred sudom prvog stupnja nisu raspravljene sve činjenice odlučne za valjanu ocjenu rezultata testa razmjernosti u pogledu toga je li legitimno i nužno miješanje u tuženikovo pravo na dom iz čl. 35. Ustava razmjerno potrebi zaštite tužiteljičinog privatnog vlasništva zajamčenog odredbom čl. 48. st. 1. Ustava. Stoga nema uvjeta za preinaku prvostupanjske presude već je primjenom čl. 370. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

14. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti navedene nedostatke i pravilno utvrditi odlučne činjenice u svrhu odgovarajuće primjene odredaba čl. 8. st. 2. Konvencije u vezi čl. 35. Ustava za odluku o vlasničkom zahtjevu za povrat stvari. Ujedno će prvostupanjski sud raspraviti i utvrditi jesu li ostvarene pretpostavke i koje iz čl. 164. i čl .165. ZV te o tome navesti razloge, u svrhu donošenja zakonite i pravilne odluke o zahtjevu za naknadu za korištenje predmetne nekretnine.

 

 

U Zagrebu 17. siječnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.