1              Poslovni broj: 9 Kžzd-3/2023-4

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Kžzd-3/2023-4

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež toga suda Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Marijana Graca i Gordane Mihele Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. M., zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece - povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kvm-340/2021-18 (Kzd-188/2020) od 24. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Žalba osuđenog A. M. odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kvm-340/2021-18 (Kzd-188/2020) od 24. kolovoza 2022., na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) opozvana je uvjetna osuda osuđenom A. M. iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Kzd-188/2020 od 20. srpnja 2020., pravomoćne 4. rujna 2020. te je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od 8 mjeseci.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio osuđeni A. M. po branitelju Z. S., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

5. Žalba osuđenika nije osnovana.

 

6. Nije u pravu osuđenik kad smatra da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08.

 

7. Navedena žalbena osnova u bitnom se temelji na tvrdnji da osuđenik nije imao saznanja da je bila zakazana sjednica vijeća, niti ga je o tome netko od obitelji obavijestio, a nije ni na bilo koji drugi način imao saznanja da će se provesti postupak za opoziv uvjetne osude. Ovi navodi kao takvi ne ulaze u okvir istaknutih povreda kaznenog postupka već osuđenik na ovaj način iznosi argumente za žalbenu osnovu pogrešno (i nepotpuno) utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Nasuprot tim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na temelju njega izveo pravilne zaključke, što je valjano obrazložio u presudi glede svih odlučnih i važnih činjenica. Prema odredbi članka 564. stavka 2. ZKP/08., prvostupanjski sud će ispitati osuđenika samo ako je dostupan, što ovdje nije slučaj. Na sjednicu vijeća (radi opoziva uvjetne osude), bila je zakazana za 24. kolovoza 2022., na koju osuđenik nije pristupio, jer je dostava poziva vraćena s naznakom „obaviješten nije tražio ili odselio“. Međutim, na sjednicu vijeća je pristupio probacijski službenik D. T., koji je iskazao da je prije sjednice razgovarao s osuđenikom, kada mu je rekao vrijeme zakazane sjednice vijeća, kojom prilikom ga je ujedno upozorio da ne plaća mjesečna uzdržavanja za svoje dvoje maloljetne djece i da postoji mogućnost opoziva uvjetne osude. Na to mu je osuđenik odgovorio da je svjestan svoje obveze i da živi i radi u Austriji ali mu nije htio dati novu adresu. Kako je osuđenik aktivno sudjelovao u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku te je bio upoznat s iznosima i rokovima plaćanja svoje obveze, kao i posljedice ne postupanja u danim rokovima, da je bio uredno obaviješten o održavanje sjednice vijeća od strane probacijskog službenika, na koji način je mogao na nju pristupiti, a pri tome nije ni prijavio promjenu prebivališta ili boravišta, onda je neosnovana njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (niti je ostvarena bilo koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koje upire žalba).

 

9. Naime, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-188/20. od 20. srpnja 2020., (pravomoćna 4. rujna 2020.), osuđeni A. M. proglašen je krivim zbog kaznenih djela iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11. te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. i stavka 2. točke 10. KZ/11., određena je posebna obveza da u roku od 1 (jedne) godine  od pravomoćnosti presude isplati dospjele obroke uzdržavanja djetetu A. M. ukupan iznos od 4.900,00 kuna, a djetetu A. M. iznos od 6.300,00 kuna, i da ubuduće uredno ispunjava dužnost uzdržavanja sve dok za to postoje zakonom predviđeni uvjeti.

 

10. Nakon izvršenog uvida u spis predmeta ovaj sud je utvrdio da osuđenik nije platio navedene kapitalizirane iznose zaostalih obroka uzdržavanja (koje se podvode pod obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11.), a nije ni ubuduće uredno plaćao mjesečna uzdržavanja za svako svoje maloljetno dijete (koja naložena obveza se podvodi pod obavezu iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11.)

 

11. U odnosu na rokove opoziva uvjetne osude valja pojasniti da odredba članka 58. stavka 8. KZ/11., propisuje da se ne može opozvati nakon što je proteklo godinu dana od isteka roka određenog za izvršenje obveze iz članka 62. KZ/11. Međutim, opoziv uvjetne osude u ovom slučaju je sasvim opravdan zbog neizvršavanja posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11., jer osuđenik nije uredno plaćao mjesečno uzdržavanje za dijete A. M. u iznos od 700,00 kuna, a za dijete A. M. mjesečni iznos od 900,00 kuna, koja obveza je postojala i još postoji kroz čitavo vrijeme određenog roka provjeravanja od dvije godine, računajući od pravomoćnosti prvostupanjske presude broj Kzd-188/2020. 

 

12. Kod ovakvog stanja stvari, očito je materijalno i financijsko stanje osuđenika bilo takvo, da je bio u mogućnosti (platiti dospjela dugovanja oštećenicima i) redovno plaćati mjesečno uzdržavanje svojoj djeci (radeći u Austriji), ali je pokazao namjeru da ni u buduće ne želi ispunjavati obvezu uzdržavanja dok za to postoje zakonski uvjeti, a kako rok za opozvat uvjetnu osudu iz navedene presude ističe 4. rujna 2023., onda je prvostupanjski sud na temelju tako utvrđenih činjenica pravilno zaključio da osuđenik tijekom provjeravanja nije izvršio obveze koje su mu naložene pravomoćnom presudom te je valjano i zakonito odlučio o opozivu uvjetne osude, na temelju članka 564. stavak 4. ZKP/08. u vezi članka 58. stavka 5. KZ/11.

 

13. Stoga, u konkretnom slučaju nije bilo razloga za donošenje bilo kakve druge odluke osim one koju je izrekao prvostupanjski sud, ovo tim više što uvjetna osuda kao sankcija na crti specijalne prevencije do sada nije imala nikakav utjecaj ili značaj na osuđenika, niti ga je kao takva motivirala da buduće uredno ispunjava zakonsku obvezu uzdržavanja.

 

14. Kako žalba osuđenika nije osnovana te ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona ni iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na čije postojanje pazi ovaj sud po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čanka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci.  

 

 

                                         U Zagrebu 17. siječnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

                        Jasna Smiljanić