1

Poslovni broj: 6 Pr-864/21-14

 

             

        Republika Hrvatska                                                                      

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

          32100 Vinkovci

         OIB:77561654785                                                Poslovni broj: 6 Pr-864/21-14                    

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

              P R E S U D A              

 

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Hrvoju Smital kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J...... S........ iz V......., D........ r... 3., OIB: ............, zastupane po OD C...... & p..... d.o.o. iz V........, D.. F. T........ 2., protiv tuženika Osnovne škole M....... iz M......., S... P....... 1., OIB: ............., zastupane po ravnatelju i zakonskom zastupniku D......... P......, isplate razlike u plaći, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 8. prosinca 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika D........ S......., odvjetničkog vježbenika iz OD C...... & p..... d.o.o. iz V........,, i zakonskog zastupnika i ravnatelja tuženika D....... P......, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 17. siječnja 2023.,

 

       p  r  e  s  u  d  i  o      j   e

 

              I. Nalaže se tuženiku Osnovne škole M....... iz M......., S... P....... 1., OIB: ............., da tužiteljici J...... S........ iz V......., D........ r... 3., OIB: ............, isplati iznos od 415,79 eura[1] (slovima: četiristo petnaest euro i sedamdeset devet centi) / 3.132,75 kuna (slovima: tri tisuće sto trideset dvije kune i sedamdeset pet lipa), kao i zakonske zatezne kamate kako slijedi:

-          na iznos od 22,96 eura / 173,00 kuna od dana 16. lipnja 2016. do isplate,

-          na iznos od 63,14 eura / 475,75 kuna od dana 16. srpnja 2016. do isplate,

-          na iznos od 63,14 eura / 475,75 kuna od dana 16. kolovoza 2016. do isplate,

-          na iznos od 27,45 eura / 206,85 kuna od dana 16. rujna 2016. do isplate,

-          na iznos od 65,58 eura / 494,08 kuna od dana 16. studenog 2016. do isplate,

-          na iznos od 65,99 eura / 497,17 kuna od dana 16. prosinca 2016. do isplate,

-          na iznos od 65,23 eura / 491,44 kuna od dana 16. siječnja 2017. do isplate,

-          na iznos od 42,30 eura / 318,70 kuna od dana 16. veljače 2017. do isplate,

u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosa razlike plaće iz točke I. izreke ove presude.

             

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 539,19 eura[2] (slovima: petsto trideset devet eura i devetnaest centi) / 4.062,50 kuna (slovima: četiri tisuće šezdeset dvije kune i pedeset lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate razlike plaće.

 

              2. U tužbi navodi da je zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu i da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, te da je 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanja osnovice za izračun plaće u javnim službama za po 6% u 2007., 2008., i 2009., a da su zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlade Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. i to na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazumu.

 

              3. Nadalje navodi da je odredbama čl. IV do V Dodatka Sporazumu ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaće u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, te da su 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koji po tužitelja predstavlja osnovu tužbe, a koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

 

              4. Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je trajanje istoga pet godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.

 

              5. Također se u tužbi navodi da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5., a u vezi s čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom čl. III Izmjene Dodatka Sporazumu ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema istima Izmjenama i dopunama. 

 

              6. Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje – DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosno na isto tromjesečje 2014., s tim da su isti statistički pokazatelji potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Nadalje, dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a isti pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenoga 2015. tužitelj smatra da ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a.

 

              7. Budući da je odredbom čl. VII c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec", da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kuna, s tim da je tuženik od prosinca 2015. pa nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn, ukupni dug tuženika prema tužitelju s osnova razlike u plaći iznosi 3.132,75 kn u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu za sve plaće od 1. svibnja 2016. do zaključno 31. siječnja 2017. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, s tim što je tužitelj nakon provjere njegovog obračuna razlike plaće od strane tuženika, a iz kojeg obračuna proizlazi da je razlika plaće u utuženom razdoblju identična prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, te je tužitelj specificirao svoje potraživanje i uskladio sukladno obračunu tuženika na način da od tuženika sada potražuje isplatu razlike bruto plaće u sveukupnom iznosu od sada 415,79 eura / 3.132,75 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svakomjesečne pojedinačne iznose.

 

              8. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu, nije sporno ni to da bi 25. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske s jedne strane, te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja i Sindikata hrvatskih učitelja s druge strane, bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, te da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kao i da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, međutim smatra, da je pogrešna tvrdnja da bi 13. svibnja 2009. bio sklopljen Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, te 26. listopada 2011. da su sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, a što je vidljivo i iz naslova istih.

 

              9. Nadalje, tuženik ističe kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obvezatnost, a potom sadržaj navedenog, a prije svega je sporna pravna valjanost navedenih pravnih izvora, odnosno da treba utvrditi jesu li Izmjene i dopune Dodatku Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 26. listopada 2011. pravno valjane i mogu li proizvoditi pravne učinke, napose u smislu da bi utjecale na to da osnovica za obračun plaća iznosi 5.415,37 kn.

 

              10. Nadalje, a u pogledu sklapanja Izmjena i do puna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. navodi kako je isti potpisan od sedam potpisnika, dok su prethodni Sporazumi o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, odnosno da iste jest parafirao, ali nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi, pa smatra kako se sve izmjene i dopune, a da bi bile pravno valjane, imaju sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa, te tvrdi da to Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. čini pravno nevaljanim, tj. da zbog navedenoga ne postoji nikakva utuživa obveza temeljem istih, pa niti ona na uvećanje iznosa osnovice za plaće u javnim službama.

 

              11. U odnosu na pravnu narav, a podredno i pravnu valjanost Sporazuma, Dodatka Sporazumu, te Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama, tuženik ističe da isti nisu pili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor, stoga što sklapanju kolektivnog ugovora ( i svih njegovih potonjih dodataka, te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, što poslodavac o sklapanja kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata nego samo s predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa, te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko – socijalnog vijeća, a što je izričito protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi čl. 186. Zakona o radu, odnosno č. 254. Zakona o radu.

 

              12. Dakle, tuženik smatra da se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznom prava, ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava, odnosno je kao potonji ništetan.

 

              13. U tu svrhu ističe i kako Temeljni kolektivni ugovori za službenike i namještenike u javim službama iz 2010. i 2012. u čl. 51. st. 4. navode kako "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koje na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima", a što je različito u odnosu na odredbu čl. 49. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2007. prema kojem "Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javih službi i Vlade Republike Hrvatske 23. studenoga 2006. i svi sporazumi koji iz njego proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog ugovora".

 

              14. Sukladno navedenom, tuženik drži kako se i zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja po Odboru sindikata za kolektivne pregovore, što sporazume kao kolektivni ugovor čini ništetnim, a prema pravnom statusu i kvalifikaciji iz Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. ne bi moglo raditi o kolektivnim ugovorima, to tada i ne bi postojala subjektivno utuživa obveza vraćanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama i drugih usklađivanja plaće iz navedenog razloga.

 

              15. U odnosu na pozivanje tužitelja na čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, tuženik napominje da se plaće u javnim službama uređuju, prije svega, Zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, te nadalje upire na odredba čl. 4. odnosno čl. 2. navedenih Zakona i ukazuje da iste predstavljaju strogo i apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje, ius cogens od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć.

 

              16. Nadalje navodi da je nesporno kako je na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u iznosu od 5.211,02 kn bruto, te se primjenjuje od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za siječanj 2017. koja je isplaćena u veljači 2017. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora niti odluke Vlade, te se primjenjivala osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. od 5.108,84 kn bruto.

 

              17. Tuženik nadalje tvrdi i da tužitelj pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto jer da tužitelj previđa da u čl. 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje istog tako da se u točci 1. istog čl. navodi kako: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do V Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pada realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao". Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih izmjena i dopuna. Kako je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prema dostupnim podacima DZS, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini – "realni tromjesečni BDP" – u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počev od četvrtog tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014., to iz gore navedenog po tvrdnji tuženika nesporno proizlazi da se uskladba prema čl. III do V Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počev od siječnja 2016. pa nadalje. To znači kako okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužitelj nisu nastupile, a kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje je isteklo 25. listopada 2016., to implicira kako do "uskladbe" osnovica plaća u javnim službama ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene istih.

 

              18. Također tuženik ističe da s obzirom da se tužbom potražuje isplata razlike plaće, odnosno predmet tužbenog zahtjeva su sredstva za plaće i druga materijalna prava temeljem radnog odnosa, a ta se sredstva u smislu Zakona o plaćama u javim službama (Narodne novine br. 27/01 i 39/09) osiguravaju u Državnom proračunu, tuženik smatra nesumnjivim interes Republike Hrvatske za uključivanje u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika, te predlaže da se Republika Hrvatska, zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima pozove na uključivanje u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika, da se Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima dostavi tužba s prilozima i svi ostali podnesci, te da se umješača izvijesti o ročištima koja će biti zakazana u predmetnom sporu.

 

              19. U prilog iznesenog u svom odgovoru na tužbu tuženik se poziva i dostavlja presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2826/16-57 od 21. prosinca 2017. i Pr-584/17-31 od 21. prosinca 2017., te Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-154/2017-17 od 30. listopada 2017. donesene u sporovima jednake činjenične i pravne osnove.

 

              20. Sukladno navedenom, tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

              21. Tužitelj se svojim podneskom od 19. studenog 2021. protivio svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika, pa je posebno istaknuo kronološki tijek sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, pa tako navodi da je 23. studenog 2006 između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama, da je 13. svibnja 2009. između istih stranaka sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, da su 26. studenog 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, te da je 12. prosinca 2012. sklopljen Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama objavljen u Narodnim novinama broj 141/2012, s tim da su 28. prosinca 2012. iste stranke usvojile Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

 

              22. Tužitelj posebno naglašava da se tuženik u svom odgovoru na tužbu pogrešno poziva na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti koji je sindikat tužitelja sklopio s Vladom Republike Hrvatske 25. studenog 2006. i to iz razloga jer taj Sporazum nije predmet ovoga spora, budući se njime samo utvrđuje dodaci na plaću, dok se Sporazumom iz 2006. utvrđuje visina osnovice za izračun plaće u javnim službama.

 

              23. Također tužitelj osporava tvrdnju tuženika o pravnom nevaljanosti Dodatka Sporazumu iz 2011. i potvrđuje da Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske nije potpisao Dodatak Sporazumu iz 2011., ali navodi da je nejasno iz čega tuženik donosi zaključak da navedena okolnost utječe na obveze koje je Vlada Republike Hrvatske preuzela prema ostalim sindikatima javnih službi koji su Dodatak potpisali. Napominje kako je 12. prosinca 2012. sklopljen Temeljni kolektivni ugovor iz 2012., čiji je jedan od potpisnika sa strane sindikata Sindikat javnih službi i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske koji nije bio potpisnik Dodatka Sporazuma iz 2011., a čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora iz 2012. propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu iz 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima, pa se pita zašto bi Vlada Republike Hrvatske pristupila sklapanju Dodatka Sporazumu iz 2011., te zajedno sa sindikatima javnih službi izradi Vjerodostojnog tumačenja iz 2012., ako bi ih smatrala pravno nevaljanim, a zbog čega su irelevantni navodi tuženika da se radi o običnom ugovoru, a ne kolektivnom ugovoru.

 

              24. Osporava i da bi se zbog odredbi čl. VII Dodatka Sporazumu iz 2011. morala odgoditi primjena odredbi čl. III istog Sporazuma, jer čl. III Dodatka Sporazumu iz 2011. predstavlja polazišnu točku za primjenu svih slijedećih čl. Sporazuma, a odredbom čl. VII moguće je primijeniti samo na kasnije odredbe Dodatka Sporazumu iz 2011., ali to nije predmet ovoga spora.

 

25. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom i čitanjem u obračunske liste tužitelja za utuženo razdoblje, u presliku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., presliku Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., priopćenje za javnost DZS-a od 28. kolovoza 2015. i 27. studenog 2015., presliku Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011., presliku Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., preslika odluke koja je priložena od strane tužitelja i to Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1111/20-2 od 01. prosinca 2020., u preslike zapisnika saslušanja svjedoka kod Općinskog suda u Zlataru u predmetu Pr-36/17 od 08. veljače 2018., te obračun plaće tuženika od 9. rujna 2022.

 

              26. Temeljem navoda stranaka i svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

 

              27. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika kod poslodavca tuženika za isplatom razlike plaće u iznosu od 415,79 eura / 3.132,75 kuna, a koji zahtjev se temelji čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

 

              28. Tuženik ne spori u svom odgovoru na tužbu da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika i da mu je tuženik od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunao i isplatio plaće po osnovici od 5.108,84 kn, kako je to razvidno i iz obračunskih lista tužitelja.

 

              29. Sporno da li je tuženik tužitelju trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kn, a na temelju odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno sporna je sama pravna valjanosti navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe, naravno pod uvjetom da je valjana ili je pak ista odgođena i prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.

 

              30. Iz navoda stanaka i isprava u spisu je kao nesporno utvrđeno slijeće:

-          tužitelj je u razdoblju za koje potražuje razliku plaće bio u radnom odnosu kod tuženika

-          Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjih školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili su 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine

-          da su Vlada Republike Hrvatske i isti Sindikati javnih službi 13. svibnja 2009. zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s tim da su u čl. 3. utvrditi način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te u čl. 4. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj

-          da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. 3. Dodatka, te čl. 4. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. 7. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. 3. do 5. ovih Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao

-          da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano

-          da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. i donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu

-          da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2% time da je posljednji podataka za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015.

-          da je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017., te da razlika plaće temeljem odredbe iz čl. 3. Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. iznosi 5.499,08 kuna.

 

31. Uz suglasnost stranaka pročitani su iskaza svjedoka Miranda Mrsića, Branimira Mihalinec i Petra Čobankovića, saslušani pred Općinskim sudom u Zlataru u predmetu poslovni broj Pr-36/17.

 

32. Iz iskaza svjedoka Mrsića koji je kao ministar rada i mirovinskog sustava ujedno i predsjednik pregovaračkog odbora Vlade Republike Hrvatske potpisao Vjerodostojno tumačenje od 28. prosinca 2012., ali i Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje – TKU-a) od 12. prosinca 2012., proizlazi da se pitanje pravne valjanosti Sporazuma o osnovici za plaću javnima službama, te njegovih Dopuna i izmjena uopće nije postavljalo prilikom sklapanja TKU-a niti prilikom donošenja Vjerodostojnog tumačenja niti u razdoblju dok je obnašao dužnost u Vladi RH. Također proizlazi da se prilikom donošenje Vjerodostojnog tumačenja nije raspravljano o odgodi primjene čl. III u vezi čl. VII Izmjena Dodatka Sporazumu.

 

33. Što se tiče svjedoka Petra Čobankovića koji je u spornom razdoblju bio ministar u Vladi Republike Hrvatske, navedeni svjedok je u svom iskazu učinio nespornim da mu se čini da nitko nije postavljao pitanje niti dovodio u pitanje pravnu valjanost Dodatka Sporazumu.

 

34. Svjedok Branimir Mihalinec je u tom vrijeme bio zastupnik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Republike Hrvatske i sudjelovao je u predmetnim pregovorima, pa i u vezi povećanja osnovice za plaće u javnim službama. Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama regulirano je povećanje osnovice do kojega treba doći automatski, nakon što u dva uzastopna tromjesečja dođe do realnog tromjesečnog rasta BDP-a prosječno 2% ili više, a regulirani su i uvjeti za usklađivanje pariteta sa ostalim plaćama u zemlji. Nadalje, svjedok je u svom iskazu potvrdio da je bila ugovorena mogućnost eventualnog sniženja osnovice, odnosno revizije Sporazuma ukoliko se gospodarski pokazatelji pogoršaju, ali ne jednostrano nego kroz kolektivno pregovaranje. Ništa nije bilo dogovoreno u vezi odgode primjene povećanja osnovice. Bilo je pregovarano da nakon što DZS objavi službene podatke o rastu BDP-a i kad ti uvjeti budu ispunjeni, Vlada je trebala donijeti odluku o povećanju osnovice u skladu sa Sporazumom, no to u Sporazumu i u Izmjenama i dopunama nije napisano. Svjedok je sudjelovao i pri donošenju Vjerodostojnog tumačenja prilikom kojeg se nije dovodilo u pitanje pravna valjanost Sporazuma o osnovici plaća, kao i ni njegovih Izmjena i dopuna. Vjerodostojnom tumačenju pristupilo se upravo zato da se jasno regulira povećanje osnovice, neovisno o usklađivanju pariteta, a to što se povećanje osnovice nije spominjala u Vjerodostojnom tumačenju bilo je zato jer je to bilo nesporno. Svjedok je također sudjelovao u pregovorima oko sklapanja TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama i poznato mu je da Vlada RH ni na koji način nije osporavala valjanost Sporazuma i njegove kasnije Izmjene i dopune.

 

35. Sud je prihvatio iskaze naprijed navedenih svjedoka kao uvjerljive i istinite jer su na strani Vlade ili sindikata sudjelovali u pregovorima pri sklapanju Sporazuma i njegovih Dodataka i Izmjena, te u TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama, pri čemu treba naglasiti da su njihovi iskazi u bitnim dijelovima međusobno suglasni. Naime, iskaz svjedoka Branimira Mihalinec potvrđuje iskaze svjedoka Miranda Mrsić i Petra Čobankovića da se pravna valjanost Sporazuma i njegovih Izmjena i dopuna nije osporavala niti od strane Vlade Republike Hrvatske, te potvrđuje da je Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće od 26. listopada 2011. bilo utvrđeno da će doći do povećanja osnovice koja će iznositi 5.415,37 kn bruto kada bude ispunjen uvjet, odnosno kada službeni pokazatelji DZS Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).             

 

36. Imajući u vidu kronologiju i sadržaj naprijed navedenog, ovaj sud utvrđuje da ne bi bile pravno nevaljane Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i to zato jer je Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem, a niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nikada nije dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti u ijednom sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti, pri čemu je irelevantno što te Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske.

 

37. Dakle, da bi to imalo utjecaja na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, imenovani sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene što tuženik nije dokazao.

 

              38. Ukazuje se strankama da ovo pravno stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.), te Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3535/13 od 5. ožujka 2015.

 

              39. Osima toga, navedene Izmjene i dopune su unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama 2012., a koji je potpisan između ostalih sindikata i po navedenog Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune.

 

              40. Slijedom navedenog, a po stavu ovoga suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su postale i dio kolektivnog ugovora čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su da kasnije i potpisali. Istina je i da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama javnim službama (Narodne novine br. 27/01 i 39/09), ali prema odredbi č. 192. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 i 127/17 – dalje Zakona o radu) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, te i druga pitanja iz radnog odnosa, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa, te su upravo u čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora iz 2012. definira i plaća zaposlenih u javnim službama.

 

              41. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok 5 godina, a kako to proizlazi iz odredbe čl. IX navedenih Izmjena, što znači da bi istekle sa danom 25. listopada 2016., ali temeljem odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, a po ocijeni ovoga suda, rok važenja navedenih Izmjena je istekao s danom 26. siječnja 2017.

 

              42. Imajući u vidu navedeno, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada Republike Hrvatske sklopila isti sa sindikatima javnih službi.

 

              43. Što se tiče odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII na njega ne odnose, budući iz teksta i smisla čl. VII kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, tj. način usklađivanja pariteta određen čl. IV, dok čl. III do V samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog rasta BDP-a, pa sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene čl. III kojim je uređen način povrata osnovice.

 

              44. Što se tiče ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, ukazuje se strankama da je iz službenih pokazatelja DZS Republike Hrvatske, a na koje se čl. III i poziva, vidljiva da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bi realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa je jasno da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjem tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, tj. 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.414,37 kn bruto.

 

              45. Glede načina primjene osnovice, a s obzirom na činjenicu da se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna, te da ih tuženik sam ne obračunava, već to čini preko Centralnog obračuna plaća, to je jasno da do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći automatizmom, a propust Vlade Republike Hrvatske da donese Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama ne smije ići na štetu tužitelj, stoga što je Vlada Republike Hrvatske sklopila sve navedene pravne poslove uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, pa je trebala i osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci, pa tako i tuženik, mogu ispuniti svoje obveze uključivo i povećanje osnovice kada su se za to ispunili uvjeti što je u konkretnom i bio slučaj.

 

              46. Ukazuje se i na činjenicu da je stav ovoga suda iznesen i u brojnim presudama prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova, te je mora se reći i to isti stav potvrđen i detaljno obrazložen u revizijskoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020., koje u bitnom glasi: "Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja). Ispunjenje uvjete iz čl. III nije preduvjet primjene čl. VI, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i VI nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o "povratu" osnovice, jer odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način "usklađivanja pariteta" (čl. VI i čl. V. IDDS-a)".

 

              47. Također se ističe i da su se prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora od 12. prosinca 2012., a kojim je potvrđena valjanost Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema st. 2. tog čl. ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale, niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi izvršavati ili bio joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor nego će drugoj strani predložiti izmjenu, a osim toga, prema općoj odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 63/08 i 134/08, 78/15, 29/18  - dalje Zakon o obveznim odnosima) o zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su dužni se pridržavati načela savjesnosti i poštenja, a činjenica jest da Vlada Republike Hrvatske očito tako nije postupala, pa zbog navedenog tužitelj ima pravo da mu se u utuženom razdoblju plaća obračuna i isplati po osnovici od 5.415,37 kn bruto.

 

              48. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužitelju počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, te je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju pravno osnovan.

 

              49. Ispunjen je i uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju budući je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

 

50. Potporu naprijed iznijetom stajalištu ovaj sud nalazi u zauzetom pravnom stajalištu i odlukama donesenih od strane viših sudova u identičnoj pravnoj stvari, te tako u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž R-59/2019-2 od 2. svibnja 2019. i broj Gž R-755/2018-2 od 23. rujna 2019., Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-233/2018-2 od 10. rujna 2019., Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-427/2018 od 10. rujna 2019., Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-343/2018-3 od 13. veljače 2020. i dr.

 

              51. U pogledu visine tužbenog zahtjeva parnične stranke su se u ovom postupku suglasile da se ne provodi financijsko – knjigovodstveno vještačenje, već da tuženik po svojim službama provjeri ispravnost izračuna sačinjenog od strane tužitelja u tužbi, a što je tuženik i učinio, te je svojim podneskom od 9. rujna 2022. dostavio sudu obračun razlike plaće za utuženo razdoblje s uvećanom osnovicom od 6%, a iz kojeg obračuna proizlazi da razlika plaće u utuženom iznosu za tužitelja iznosi 415,79 eura / 3.132,75 kuna.

 

              52. Ovaj izračun od strane tuženika tužitelj je prihvatio kao pravilan, jer stranke na isti nisu imale primjedbi, te je tužitelju dosuđen zatraženi iznos od 415,79 eura / 3.132,75 kuna.

 

              53. Na dosuđene iznose naknade plaće tužitelj sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ostvaruje pravo na zakonske zatezne kamate, a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za koje teku od 16. u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 92. st. 3. Zakona o radu.

 

              54. Odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici razlike jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 115/16 i 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

 

              55. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a budući da je tuženik izgubio parnicu, naloženo mu je naknaditi trošak tužitelju prema odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Odvjetničke tarife) i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Odvjetničke tarife sa 50 bodova, za trošak sastava podneska od 19. studenog 2021. 50 bodova, te podneska od 16. rujna 2022. u iznosu od 50 bodova i to sukladno Tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife, zastupanje na ročištu od 10. svibnja 2022. 50 bodova po Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife, zastupanje na ročištu od 6. rujna 2022. 50 bodova po Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife, zastupanje na ročištu od 8. prosinca 2022. 50 bodova po Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife, te za zastupanje na ročištu za objavu presude iznos od 25 bodova sukladno Tbr. 8. Odvjetničke tarife što sveukupno iznosi 325 bodova, te na iste radnje i pripadajući PDV od 25% što daje iznos od 812,50 kuna, odnosno sveukupno iznos od 539,19 eura / 4.062,50 kuna.

 

              57. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

59. Sud je ukupan iznos tužbenog zahtjeva kao i iznos parničnog troška iskazao dvojako, i u kunama i u eurima, sukladno zakonskoj odredbi koja je na snazi od 5. rujna 2022., a koja se proteže do 31. prosinca 2023. do kada je obveza dvojnog iskazivanja iznosa kroz 2023. prvo u eurima, a potom svaki iznos i u kunama pojedinačno, osim parničnog troška koji mora biti iskazan u sveukupnom iznosu dvojno odnosno u eurima i u kunama.

 

              60. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.              

 

Vinkovci, 17. siječnja 2023.

 

                                                                                                                                      Sudac

                                                                                                                              Hrvoje Smital, v.r.

 

 

 

 

             

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

              Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

 

DOSTAVITI:

1. OD C. & p. d.o.o., V., D. F. T. 2.
2. Osnovna škola M., S. P. 1., zastupana po zakonskom zastupniku ravnatelju D. P.