1                 Poslovni broj: REF 12: P-85/2020-46

        

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru                                                                             

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

              Poslovni broj: REF 12: P-85/2020-46

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. U. iz L. …, OIB…, zastupanog po punomoćnici V. V. Ž., odvjetnici u B., protiv 1. tuženika J. U. iz D. 139, N. R., OIB …, 2. tuženika I. U. iz D. …, N. R., OIB …, obojica zastupani po punomoćnici J. T. Š., odvjetnici u B., 3. tuženika A. U. iz L. …, OIB… i 4. tuženika I. U. iz L. …, OIB …, oboje zastupani po punomoćnicima Z. odvjetničkog ureda Z. K. i K. K., odvjetnici u B., radi opoziva darovanja i brisanja duga, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave, dana 2. prosinca 2022., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, punomoćnika 1. i 2. tuženika, te punomoćnika 3. i 4. tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,  88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP),  dana 17. siječnja 2023.

 

                                                p r e s u d i o    j e

                           

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Na temelju Izjave o opozivu darovanja od 4. prosinca 2019., ovjerene kod Javnog bilježnika pod brojem OV-9794/2019, po Ugovoru o darovanju od 13.10.2017., ovjerenog pod brojem OV-11705/2017, koji je proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru pod brojem Z-… nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama upisanim u zk.ul. … k.o. V. i to čk.br. 41 kuća i dvor sa 364 čhv, čk.br. 895/10 pašnjak L. sa 30 čhv, čk.br. 897 voće sa 544 čhv, čk.br. 898/1 oranica O. sa 1486 čhv, čk.br. 898/2 oranica O. sa 1 jutro, čk.br. 898/3 oranica O. sa 114 čhv, čk.br. 898/4 oranica O. sa 92 čhv, čk.br. 898/5 oranica O. sa 1 jutro i 225 čhv, čk.br. 908/1 oranica O. sa 1521 čhv, čk.br. 908/2 oranica O. sa 600 čhv, čk.br. 909/2 oranica G. sa 200 čhv, čk.br. 909/3 oranica G. sa 276 čhv, čk.br. 910/3 vrt kod kuće sa 38 čhv, čk.br. 917/3 oranica O. sa 160 čhv, čk.br. 917/4 oranica O. sa 160 čhv, kakovo je bilo prije uknjižbe nekretnina u korist 1. tuženika J. U. iz D. …, OIB … po Ugovoru o darovanja od 13.10.2017.,tako da se briše uknjiženo pravo vlasništva na nekretninama zk.ul. … k.o. V. sa imena 1. tuženika J. U. te stjecatelja ovih nekretnina, a 3. tuženika A. U. iz L. …, OIB …, po Ugovoru o prodaji nekretnina od 25.11.2019., ovjerenog kod javnog bilježnika pod brojem Ov-9482/2019, a upisanog pod brojem Z-17827/2019 Općinskog suda u Bjelovaru uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja M. U. iz L. …, OIB …..

2. 2. tuženik J. U. iz D. …, OIB … i 3. tuženik A. U. iz L. …, OIB … dužni su tužitelju M. U. iz L. …, OIB …, nadoknaditi solidarno troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena, počev od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana.

3. Na temelju Izjave o opozivu darovanja od 4. prosinca 2019., ovjerene kod Javnog bilježnika pod brojem OV-9794/2019, po Ugovoru o darovanju od 13.10.2017., ovjerenog pod brojem OV-11705/2017, koji je proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru pod brojem Z-17135/2017 nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama upisanim u zk.ul. … k.o. V. i to čk.br. 1073 oranica L. sa 707 čhv, čk.br. 1074/1 šuma L. sa 560 čhv, čk.br. 1075/1 livada S. kučište sa 494 čhv, zk.ul. … k.o. V. i to čk.br. 1077 livada S. kučište sa 1525 čhv, čk.br. 1078 livada S. kučište sa 107 čhv i čk.br. 1079 livada B. sa 128 čhv, zk.ul. … k.o. V. i to čk.br. … oranica krčevina M. B. sa 1108 čhv, zk.ul. … k.o. V. i to čk.br. 1151/3 livada Bačakuša sa 903 čhv, kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva nad nekretninama u korist 2. tuženika I. U. iz D. …, OIB … po Ugovoru o darovanju od 13.10.2017., tako da se briše uknjiženo pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul …, zk.ul. …, zk.ul. … i zk.ul. … sve k.o. V. sa imena 2. tuženika I. U. iz D. …, OIB … te stjecatelja ovih nekretnina, a 4. tuženika I. U. iz L. …, OIB …, po Ugovoru o prodaji nekretnina od 16.12.2019., ovjerenog kod Javnog bilježnika pod brojem Ov-2864/2019, a upisanog pod brojem Z-17628/2019 Općinskog suda u Bjelovaru, uz istoimeni upis prava vlasništva u korist tužitelja M. U. iz L. …, OIB ….

4. 2. tuženik I. U. iz D. …, N. R., OIB … i 4. tuženik I. U. iz L. …, OIB …, dužni su tužitelju M. U. iz L. …, OIB …, nadoknaditi solidarno troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena, počev od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana."

 

II. Tužitelj M. U. iz L. …, OIB …, dužan je 1. tuženiku J. U. iz D. …, N. R., OIB … i 2. tuženiku I. U. iz D. …, N. R., OIB …, nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.184,92 eura1/31.531,25 kn sa zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2023., kao od dana donošenja presude po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

III. Tužitelj M. U. iz L. …, OIB …, dužan je 3. tuženiku A. U. iz L. …, OIB …i 4. tuženiku I. U. iz L. …, OIB …, nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.851,47 eura1/21.484,38 kn sa zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2023., kao od dana donošenja presude po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

                                                       Obrazloženje

 

1. Tužitelj M. U. podnio je tužbu dana 30. siječnja 2020., protiv 1. tuženika J. U., 2. tuženika I. U., 3. tuženika A. U. i 4. tuženika I. U. radi opoziva darovanja i brisanja upisa. Navodi da je Ugovorom o darovanju od 13. listopada 2017., ovjerenim kod javnog bilježnika M. K. iz B., A. S. …, pod brojem OV-11705/2017 od 19. listopada 2017., darovatelj M. U. darovao nekretnine upisane u zk.ul. …, zk.ul. …, zk.ul. …, zk.ul. … sve k.o. V. svome sinu, 2. tuženiku I. U., dok je nekretninu upisanu u zk.ul. … k.o. V. darovao svome sinu 1. tuženiku J. U..

Rješenjem zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda broj Z-17135/2017 od 31. listopada 2017., izvršena je uknjižba prava vlasništva na darovanim nekretninama u korist 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U..

 

2. Primjenom čl. 498 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22 i 156/22  u daljnjem tekstu ZOO-a), tužitelj M. U. je Izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika M. K. pod brojem OV-9794/2019 od 4. prosinca 2019., opozvao darovanje nekretnina 1. tuženiku J. U. i 2. tuženiku I. U. zbog grube nezahvalnosti oba obdarenika (u tužbi naveden daroprimatelja).

 

3. Nakon sklapanja i provedbe Ugovora o darovanju od 13. listopada 2017., dolazilo je do verbalnih napada i vrijeđanja od strane 1. tuženika J. U., ali i 2. tuženika prema tužitelju M. U. i njegovoj majci K. U., što je dovelo do toga da je krajem 2017., majka tužitelja K. U. morala napustiti kuću u L. … te otići privremeno kod kćeri, a nakon toga nastanila se kod tužitelja u B., iako na nekretninama upisanim u zk.ul. … k.o. V., ima upisano pravo služnosti doživotnog plodouživanja, stanovanja i uporabe.

 

4. Tužitelj tvrdi da je dana 4. prosinca 2019., dostavljena 1. tuženiku J. U. i 2. tuženiku I. U. I. o opozivu darovanja, ali i zahtjev majke tužitelja da joj se preda ključ kuće u L. …, kako bi nastavila koristiti svoje upisano pravo, a koje joj do danas nije omogućeno.

Osim prema tužitelju i njegovoj majci K. U. 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U. su izražavali netrepeljivost i gotovo neprijateljstvo prema sestri tužitelja, M. G., koji su prilikom svakog susreta provocirali i pokazivali neugodne geste rukama ("srednji prst") te ju nazivali pogrdnim imenima ("kurvom") pa su čak i prijetili.

Tužitelj ističe da je sve do rujna 2019.,  nastavio uspostaviti komunikaciju sa sinom 2. tuženikom I. U. te je dolazio na njegovo radno mjesto u P. d.d., ali je on ne samo odbijao komunikaciju, već ga je i vrijeđao pa čak i prijetio riječima "da bi mu najradije zabio nož u srce, a metak u čelo".

 

5. U mjesecu prosincu 2019., 1. tuženik J. U. je prilikom slučajnog susreta na javnom mjestu s tužiteljem prvi fizički nasrnuo na njega, ali su ih u fizičkom sukobu spriječili prisutni ljudi.

Zbog kontinuiranog opisanog ponašanja 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U. kao obdarenika, sve do sklapanja Ugovora o darovanju, ne samo prema tužitelju, već i prema članovima obitelji, majci tužitelja, a koja je baka 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U. te prema sestri tužitelja M. G., tužitelj je dostavio Izjavu o darovanju.

 

6. Nakon dostave Izjave opoziva o darovanju od 4. prosinca 2019., 2. tuženik I. U. je dana 16. prosinca 2019., sklopio sa 4. tuženikom I. U. U. o prodaji nekretnina koji su predmetom darovanja i to upisane u zk.ul. 1621, zk.ul. 1674, zk.ul. 821, zk.ul. 1309 sve k.o. V., koji je Ugovor o prodaji proveden u Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda pod brojem Z-17628/2019.

Dana 25. studenog 2019., 1. tuženik J. U. sklopio je Ugovor o prodaji nekretnina upisanih u zk.ul. … k.o. V. sa 3. tuženikom A. U., a koji Ugovor je proveden u Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda pod brojem Z-17827/2019 i to vremenski nakon dostavljene Izjave o opozivu darovanja od 4. prosinca 2019.

 

7. U vrijeme sklapanja Ugovor o prodaji od 25. studenog 2019. i 16. prosinca 2019., već je bio nepravomoćno završen parnični postupka kod ovoga suda pod brojem P-526/2018 donošenjem presude od 21. listopada 2019., kojim je utvrđeno da je djelomično ništetan Ugovor o darovanju između tužitelja M. U. i 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U., ali za nekretnine upisane u zk.ul. 7173 k.o. G. B. i zk.ul. 1747 k.o. S..

Tužitelj tvrdi da su 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U. kao kupci nekretnina koje su između drugih nekretnina bile predmetom već nepravomoćno utvrđenog djelomično ništetnog Ugovora o darovanju, znali su ne samo za sudski spor oko ništetnosti Ugovora o darovanju, već su i znali da nekretnine upisane u zk.ul. … k.o. V., obiteljsko imanje tužitelja i to još od pokojne bake i djeda tužitelja koji su naslijedili roditelji tužitelja, pokojni J. U. i K. U. pa je između ostalog i način stjecanja nekretnina bio razlog zbog kojeg je K. U. nastaviti s korištenjem tih nekretnina.

Isto se odnosi i na nekretnine koje su predmetom Ugovora o prodaji od 16. prosinca 2019., sa kupcem, 4. tuženikom I. U., koje nekretnine je radi okrupnjavanja već postojećeg obiteljskog poljoprivrednog imanja kupovao tužitelj M. U..

 

8. Tužitelj ističe da su 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U. prvi susjedi porodice U. iz L. … jer žive na adresi L. …, a uz to su rodbinski povezani te su oko stjecanja nekretnina imali saznanja iz neposrednih, a ponekad i svakodnevnih kontakata sa tužiteljem i sa njegovom majkom K. U. i drugim članovima porodice U., pa su 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U. kao stjecateljima nekretnina po Ugovorima o prodaji od 25. studenog 2019 i 16. prosinca 2019., nisu bili u dobroj vjeri u trenutku sklapanja tih pravnih poslova, jer su dobro znali s obzirom na prethodno iznesene okolnosti i imali su i više nego dovoljno razloga posumnjati u to da nekretnine koje kupuju pripadaju otuđiteljima tj. 1. tuženiku J. U. i 2. tuženiku I. U.. 

Stoga smatra da se 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U. ne mogu pozivati na primjenu čl. 122 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, po načelu povjerenja u zemljišne knjige.

 

9. Tužitelj također smatra da su Ugovori o prodaji ništetni jer je Ugovor o prodaji od 16. prosinca 2019., sklopljen nakon već dostavljene Izjave o opozivu darovanja, a Ugovor o prodaji od 25. studenog 2019., nije još bio proveden u zemljišnim knjigama, a bila je dostavljena Izjava o opozivu darovanja za nekretnine iz tog Ugovora te je već bilo nepravomoćno završen parnični postupka u spisu broj P-562/2018 u kojem je donesena presuda kojom je utvrđena djelomična ništetnost Ugovora o darovanju.

 

10. Obzirom da su 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U. znali za sudski spor oko darovanja nekretnina te da zemljišnoknjižno stanje nekretnina koje su predmetom prodaje ne odgovaraju stvarnom stanju, to je po mišljenju tužitelja na njihovoj strani postupanje u suprotnost sa savjesti, poštenjem i moralom društva pa drži da su ti Ugovori ništetni.

Predlaže da se tužbeni zahtjev usvoji uz naknadu troškova postupka.

 

11. U odgovoru na tužbu 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U. priznaju činjenicu zaključenja Ugovora o darovanju da tužiteljem od 13. listopada 2017., kojim im je darovao nekretnine navedene u Ugovoru koji je ovjeren kod javnog bilježnika M. K. pod brojem OV-11705/2017 od 19. listopada 2017., također ne spore činjenicu da je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda pod brojem Z-17135/2017 od 31. listopada 2017., izvršena uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama na darovanim nekretninama u njihovu korist. Navode da nemaju saznanja da bi im tužitelj M. U. I. ovjerenu kod javnog bilježnika M. K., pod brojem OV-9794/2019 od 4. prosinca 2019., opozvao darovanje, jer takvu izjavu 1. i 2. tuženici nikada nisu primili niti imaju saznanja o postojanju iste.

Osporavaju da bi odmah po darovanju nekretnina verbalno vrijeđali tužitelja i njegovu majku, te da bi zbog toga njihova baka, tužiteljeva majka K. U., radi toga morala napustiti kuću u L. … i odseliti se.

Ističu da nikada nikoga nisu napadali niti vrijeđali, a pogotovo navedeno ne bi činili prema članovima svoje uže obitelji.

Isto tako, osporavaju navode tužitelja da bi izražavali netrepeljivost i neprijateljstvo prema M. G., da bi je provocirali i nazivali pogrdnim imenima pa čak i prijetili. Navode da tvrdnje nisu istinite već se radi o izmišljenim navodima i tvrdnjama tužitelja i njegova punomoćnika.

 

12. 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U. žive i rade u inozemstvu od mjeseca studenog 2017., rijetko dolaze u R. H., a u tim kratkim slobodnim trenucima zasigurno ne dolaze u R. H. kako bi se sukobljavali s tužiteljem.

1. tuženik J. U. osporava da bi u mjesecu prosincu 2019., fizički nasrnuo na tužitelja. Već iz same tužbe proizlaze paušalne tvrdnje tužitelja koji niti ne navodi na kojem to javnom mjestu i koji navodno prisutni ljudi na tom događaju mogu potvrditi navode tužitelja. Sve da su i odnosi s tužiteljem poremećeni, ističu da navedeno nije i  ne može biti zakonski osnov.

 

13. Odredbom čl. 494 ZOO-a propisano je da pravo na opoziv darovanja prestaje istekom godine dana od dana kada je osoba koja je imala pravo na opoziv saznala razlog opoziva.

Iz historijata tužbe proizlazi da su 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U. krajem 2017., prema tužitelju i njegovoj majci izražavali nezahvalnost pa je slijedom navedenog zakonski rok od 1 godine protekao 2018.

Tužba tužitelja podnesena je 30. siječnja 2020., 2 godine nakon navodno nastalih okolnosti za opoziv darovanja zbog nezahvalnosti pa je slijedom navedenog protekao zakonski rok za podnošenje predmetne tužbe.

 

14. 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U. opetovanu ističu da oni nisu primili opoziv darovanja, a posebice isti nisu primili 4. prosinca 2019., a prodaja nekretnina 3. tuženiku A. U. i 4. tuženiku I. U., kojima su nekretnine nedvojbeno prodane, nemaju nikakve veze s postupanjem tužitelja, a tužitelj je svojim sinovima darovao nekretnine bez ikakvih uvjeta pa su stoga oni imali zakonsko pravo raspolagati sa svojim nekretninama.

 

15. Također drže da navod iznesen u tužbi da je u vrijeme sklapanja Ugovora o prodaji nekretnina dana 25. studenog 2019., i 16. prosinca 2019., donesena nepravomoćna presuda kod ovoga suda u spisu broj P-526/2018 i da uopće ista nije od utjecaja na ovaj parnični predmet, a ukazuje se da se u jednom trenutku ne dovodi u pitanje da je Ugovor o darovanju od 13. listopada 2017., sačinjen po odluci i volji tužitelja na koju tuženici kao njegovi sinovi ni na koji način nisu utjecali. Kako su im te nekretnine darovane, imali su pravo dalje raspolagati istim nekretninama potpuno slobodno, a posebice ističu da niti u jednom trenutku nisu očekivali da bi tužitelj pored ranijeg postupka pokretao još neke druge postupke, a posebice predmetni kao i da bi za isti imao bilo kakovog osnova.

 

16. Što se tiče 3. tuženika A. U. i 4. tuženika I. U., isti su nekretnine kupili, platili, stupili u posjed istih, a u vrijeme sklapanja Ugovora nekretnine su bile slobodne te su stoga tvrdnje u tužbi da zemljišnoknjižno stanje nekretnina ne odgovora stvarnom stanju u potpunosti nerazumljive.

Predlažu da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka.

 

17. U odgovoru na tužbu 3. tuženika A. U. i 4. tuženika I. U. ne osporavaju da tužitelj temeljem Ugovora od dana 13. listopada 2017., darovao svoje nekretnine 1. tuženiku J. U. i 2. tuženiku I. U., te da su predmetne nekretnine sa imena tužitelja prešle na 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U..

3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U. nemaju saznanja da bi tužitelj Izjavom kod javnog bilježnika broj: OV-9794/2019 od dana 04. prosinca 2019., opozvao Ugovor o darovanju nekretnina, a sve zbog grube nezahvalnosti daroprimatelja.

Također, 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U. nemaju saznanja o verbalnim napadima i vrijeđanjima između tužitelja i 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U.. Što se tiče majke tužitelja, K. U., 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U. imaju saznanja da su se 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U. dobro odnosili prema baki, te da ista kuću u L. …, nije napustila zbog zlostavljanja, već zbog loše atmosfere u kući do koje je došlo uslijed razvoda tužitelja i njegove ondašnje supruge. Kako je navedeno, 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U. nemaju saznanja za razloge koji se navode u historijatu tužbe, a koji bi bili vezani za opoziv ugovora o darovanju.

 

18. Točno je da su 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U. zaključili ugovore o kupoprodaji nekretnina sa 1. tuženikom J. U., odnosno 2. tuženikom I. U.. Pogodba o prodaji ovih nekretnina je dogovorena u periodu oko 1. studenog 2019., budući su 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U. tada došli u H., a inače rade u N.. Tom prilikom je ugovorena cijena, te je ugovoreno koje će nekretnine 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U. prodati 3. tuženiku A. U. i 4. tuženiku I. U., pa kada su slijedeći put došli u H., zaključeni su i predmetni ugovori. Tako je dana 25. studenog 2019., 2. tuženik I. U. bio u H. i zaključio je Ugovor o prodaji nekretnina upisanih u zk.ul.br. … k.o. V., sa 3. tuženikom A. U.. Tom prilikom je 3. tuženik A. U. u cijelosti isplatio cijenu za prodanu mu nekretninu, Ugovor je ovjeren istoga dana kod javnog bilježnika, te je kasnije proveden u zemljišnim knjigama. Kada je u H. stigao 2. tuženik I. U., tada je zaključen ugovor i to dana 16. prosinca 2019., sa 4. tuženikom I. U., te mu je 4. tuženik I. U. isplatio ugovorenu cijenu, ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika i kasnije proveden u zemljišnim knjigama.

Ističu da se radi o nekretnini koja je susjedna nekretnina sa obitelji 3. tuženika A. U. i 4. tuženika I. U., radi se o rođacima, ali nakon razvoda braka tužitelja sa ondašnjom suprugom, svi su odselili iz predmetne kuće i u istoj nitko ne živi više od dvije godine. Prema tome, 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U., nisu imali nikakvih detaljnih saznanja o odnosima u ranijoj obitelji tužitelja, već su samo znali da postoje problemi koji su uobičajeni kod razvoda braka. Poriče se da bi 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U., znali za sudski spor koji je vođen pred ovim sudom pod brojem: P-562/2018.

Za ovaj spor 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U., su saznali iz tužbe, a iz tužbe je razvidno da se spor vodio zbog nekretnina na moru i u B., dakle, različitih nekretnina od nekretnina koje su 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U., kupili. Nije sporno da su 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U., znali, a stoga što su i rođaci i susjedi, kako je tužitelj naslijedio predmetne nekretnine od svojih predaka, te da je na nekretninama iz zk.ul.br. 1251, koje je kupio 3. tuženik A. U., uknjižen stvarni teret – pravo služnosti doživotnog plodouživanja, stanovanja i uporabe u korist K. U., majke tužitelja i M. U., njegove bivše supruge. 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U., ne osporavaju ova prava niti u K. U., niti M. U., te iste u svakom trenutku mogu doći živjeti u predmetnu kuću.­­­­

 

19. Smatraju da je promašena teza tužbe da 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U., nisu bili u dobroj vjeri u trenutku sklapanja ovih pravnih poslova, te da su imali nekakvog razloga sumnjati u to da nekretnine koje kupuju nisu vlasništvo 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U..

Nevjerojatna je logika tužbe da bi vlasništvo koje je upisano u zemljišnim knjigama kao vlasništvo 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U., bilo vlasništvo od tužitelja kao darovatelja ili od neke treće osobe. Pa valjda je jasno svima da su darovane nekretnine vlasništvo obdarenika, te da isti sada nekretninama mogu raspolagati prema svom nahođenju, a bez daljnjih ili prethodnih pitanja darovatelja.

Navode da u trenutku zaključenja dogovora i pogodbe o prodaji nekretnina, počekom mjeseca studenog 2019., nije bilo nikakve Izjave o opozivu darovanja, a ako je tužitelj i opozvao darovanje, za taj opoziv 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U., nisu mogli znati. Jedan je Ugovor zaključen dana 25. studenog 2019., a drugi je zaključen dana 16. prosinca 2019., pa je na tužitelju teret da dokaže kako je Izjavu o opozivu darovanja uručio 1. tuženiku J. U. i 2. tuženiku I. U., te kako su o činjenici postojanja te Izjave, 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U., mogli znati. Također, ističu da je promašena teza tužbe da zemljišnoknjižno stanje nekretnina koje su predmet prodaje ovim ugovorima, ne odgovara stvarnom stanju. Naime, nekretnine su u vrijeme zaključenja ugovora bile u vlasništvu 1. tuženika J. U. odnosno 2. tuženika I. U. i to je bilo realno stanje, pa sve drugo nema nikakvog smisla.

 

20. Budući su 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U. stekli nekretnine na zakonit način – Ugovorom i u cijelosti su postupali u skladu sa savjesti, poštenjem i moralom, predmetni ugovori ne mogu biti ništetni, već se radi o valjanim pravnim poslovima.

Konačno, kada bi tužitelj i bio u pravu, a nije, eventualno bi mogao potraživati naknadu štete od obdarenika 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U., ali ne može tražiti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Predlažu da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka.

 

21. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u ovjerenu izjavu tužitelja kod javnog bilježnika od 4. prosinca 2019., (list 9), dopis punomoćnika tužitelja I. i II. tuženiku s povratnicom (list 10-11), Ugovor o prodaji nekretnina od 25. studenog 2019., (list 12), Ugovor o prodaji nekretnina od 16. prosinca 2019., (list 13-14), Ugovor o darovanju od 19. listopada 2017., (list 15-17), zk. izvadak (list 18-28), u preslike Zahtjeva za izdavanje osobne iskaznice (list 105-107), u podatke Hrvatskih pošta (list 140).

 

22. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 69-71), 1. tuženika J. U. (list 71-74), 2. tuženika I. U. (list 74-75), 3. tuženika A. U. (list 75-76), 4. tuženika I. U. (list 76-77).

 

23. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka K. U. (list 85-88), M. G. (list 88-90), M. P. (list 90-91), M. B. (list 91-92), M. U. (list 92-95), M. Đ. (list 110-111), I. V. (list 111-112), I. Č. (list 113-115), A. M. (list 148-149), G. G. (list 149-152).

 

24. Izveden je dokaz grafološkim vještačenjem po vještaku Z. Č. dipl.ing., koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje dana 17. lipnja 2022., (list 119-129).

 

25. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

 

26. Tužbeni zahtjev je nije osnovan.

 

27. Nema spora da je tužitelj M. U. i M. U., kao darovatelji i stjecatelji prava služnosti s jedne strane sa 1. tuženikom J. i 2. tuženikom I. U., kao obdarenicima s druge strane te K. U. kao stjecateljem prava služnosti zaključili dana 13. listopada 2017., Ugovor o darovanju, koji je Ugovor solemiziran kod javnog bilježnika M. K. iz B., D.. A. S. …, pod brojem OV-11705/2017 kojim je tužitelj nekretnine upisane u zk.ul. … k.o. V. i to čk.br. 41 kuća i dvor sa 364 čhv, čk.br. 895/10 pašnjak Letičani sa 30 čhv, čk.br. 897 voće sa 544 čhv, čk.br. 898/1 oranica O. sa 1486 čhv, čk.br. 898/2 oranica O. sa 1 jutro, čk.br. 898/3 oranica O. sa 114 čhv, čk.br. 898/4 oranica O. sa 92 čhv, čk.br. 898/5 oranica O. sa 1 jutro i 225 čhv, čk.br. 908/1 oranica O. sa 1521 čhv, čk.br. 908/2 oranica O. sa 600 čhv, čk.br. 909/2 oranica G. sa 200 čhv, čk.br. 909/3 oranica G. sa 276 čhv, čk.br. 910/3 vrt kod kuće sa 38 čhv, čk.br. 917/3 oranica O. sa 160 čhv, čk.br. 917/4 oranica O. sa 160 čhv, darovao 2. tuženiku I. U., a nekretnine upisane u zk.ul. 1309 k.o. V. i to čk.br. 1073 oranica L. sa 707 čhv, čk.br. 1074/1 šuma L. sa 560 čhv, čk.br. 1075/1 livada S. kučište sa 949 čhv, zk.ul. 821 k.o. V. i to čk.br. 1077 livada S. kučište sa 1525 čhv, čk.br. 1078 livada S. kučište sa 107 čhv i čk.br. 1079 livada B. sa 128 čhv, zk.ul. … k.o. V. i to čk.br. 1150/A oranica krčevina M. B. sa 1108 čhv, zk.ul. … k.o. V. i to čk.br. 1151/3 livada B. sa 903 čhv, darovao 1. tuženiku J. U. te je izvršena uknjižba u zemljišnim knjigama.

Također, predmetni Ugovor ovjeren je i solemiziran kod javnog bilježnika u smislu čl.482 st. 2 ZOO-a, a temeljem kojeg Ugovora u 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U. stupili u posjed.

U korist K. U. na nekretninama upisanim u zk.ul. … k.o. V., osnovano je pravo služnosti doživotnog plodouživanja, stanovanja i uporabe.

Isto tako, nema spora da je 1. tuženik J. U. zaključio Ugovor o prodaji nekretnina kao prodavatelj za nekretnine upisane u zk.ul. … k.o. V. sa 3. tuženikom A. U., kao kupcem, dana 25. studenog 2019., koji je Ugovor i ovjeren kod javnog bilježnika M. K. iz B., Dr. A. S. …, broj OV-9482/2019 (list 12-13), a temeljem kojeg se Ugovora 3. tuženik A. U. upisao kao vlasnik pod brojem Z-17827/2019 kod ovoga suda u zemljišnim knjigama, a koje je nekretnine kupio za iznos od 19.908,42 eura1/150.000,00 kn.

Također, nije sporno da je 2. tuženik I. U. kao prodavatelj i 4. tuženik I. U., kao kupac, zaključili Ugovor o prodaji nekretnina upisanih u zk.ul. …, zk.ul. …, zk.ul …, zk.ul. …, zk.ul. … i zk.ul. …, sve k.o. V. temeljem kojeg Ugovora se kupac upisao kao vlasnik istih podbrojem Z-17628/2019 kod Zk. odjela ovoga suda, koji je Ugovor ovjeren kod javnog bilježnika M. F. iz B.. Ul. A. K. M. … a, pod brojem OV-2864/2019., dana 16. prosinca 2019., a koji je kupio za iznos od 5.308,91 eura1/40.000,00 kn (list 13-14).

Temeljem citiranih Ugovora, 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U., stupili su u posjed kupljenih nekretnina.

 

28. Sporno je između stranaka da li 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U. imaju saznanja da bi im tužitelj M. U. I. ovjerenom kod javnog bilježnika M. K., pod brojem OV-9794/2019 od 4. prosinca 2019., opozvao darovanje zbog grube nezahvalnosti, prema Ugovoru o darovanju od 13. listopada 2017., da li su istu Izjavu primili, da li je opoziv darovanja izjavljen pravovremeno sukladno čl. 497 ZOO-a.

Sporno je da li su Ugovori o prodaji nekretnina koji su zaključeni između tuženih ništetni.

 

29. Naime, tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je svojim sinovima 1. tuženiku J. U. i 2. tuženiku I. U., zbog grube nezahvalnosti Izjavom od 4. prosinca 2019., opozvao Ugovor o darovanju od 13. listopada 2017., a koju su izjavu isti primili dana 6. prosinca 2019. (list 9-11), uz popratni dopis. Iz sadržaja Izjava o opozivu darovanja (list 9), proizlazi da tužitelj kao darovatelj 1. tuženiku J. U. i 2. tuženiku I. U., kao obdarenicima, opoziva darovanje zbog grube nezahvalnosti oba obdarenika u smislu čl. 496 u vezi čl. 494 ZOO-a te da ih istovremeno poziva da u roku od 8 dana po primitku te Izjave tužitelju izdaju valjanu ispravu ovjerenu kod bilježnika za povrat prava vlasništva na nekretninama koje su bile predmetom Ugovora o darovanju od 13. listopada 2017., u smislu čl. 498 ZOO-a, a koja je Izjava ovjerena kod javnog bilježnika 4. prosinca 2019., pod brojem OV-9794/2019 (list 9). Tužitelj tvrdi da su 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U., primili dana 6. prosinca 2019., a kao dokaz je dostavio preslik povratnica (list 11).

Međutim, 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U., osporavali su takovu tvrdnju da bi uopće primili Izjavu o opozivu darovanja kako to tvrdi tužitelj, da oni o istoj nisu imali nikakovih saznanja, a tijekom postupka u svom iskazu oboje su osporavali činjenicu vlastoručnog potpisa na povratnicama o primitku Izjave o opozivu darovanja. Naveli su da s njima u kućanstvu živi njihova majka, M. U., da oni borave u inozemstvu, u R. H. dolaze vrlo rijetko, da majka u njihovo ime prima poštu, međutim, da je istu Izjavu ona zaprimila, zasigurno bi ih obavijestila o primitku iste. Također, ta činjenica potvrđena je iskazom svjedoka M. U., njihove majke, navodeći da se je u mjesecu studenom 2018., preselila iz L. na adresu D. …, da je prijavila svoje prebivalište, da iako prima poštu kako za sebe, tako i za svoje sinove, kategorički je osporila tvrdnju da bi primila osobnu dostavu za njih i da bi to potpisala. Također, ista je po predočenju suca, osporila svoj potpis na povratnicama (list 9), a isto tako osporila je i potpis svojih sinova te da joj nije poznato da bi na adresu u D. …stigla Izjava tužitelja kojim opoziva darovanje svojim sinovima.

 

30. Na okolnost dostave Izjave o opozivu darovanja, a po prijedlogu 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U., koji su dokazni prijedlog istakli nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon što je provedeno grafološko vještačenje, a koji je dokazni prijedlog sud prihvatio u smislu čl. 299 st. 2 ZPP-a, prihvatio, izveden je dokaz saslušanjem poštarskog dostavljača Hrvatskih pošta, A. M.. Isti nije sporio činjenicu da je na području poštarskog ureda V. G.-N. R., za područje selo D., vršio dostave radeći kao zamjena, zbog proteka vremena nije se sjetio da li je vršio dostave tijekom 2019., no međutim, poznato mu je gdje se nalazi kuća u D. …, da je pošiljke za tu adresu znala preuzimati ženska osoba, ne zna joj ime. Po predočenju preslika povratnica (list 11), istom nije bilo poznato tko je potpisnik istih, mišljenja je da je to potpisala ženka osoba je je ista znala preuzimati pošiljke. Kako su na predmetnim povratnicama kao primatelji navedeni 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U., a obzirom na činjenicu da je naveo da je potpisnik istih, navedena ženska osoba te kako nije naznačio svojstvo potpisnika za primatelje, što je pravilno za preporučene osobne dostave, isti je istakao da se radi o njegovom propustu.

Tužitelja ne poznaje, a također se nije sjetio da li je za predmetne dostave za 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U., prethodno ostavio obavijest za tu pošiljku.

 

31. Kako je između stranaka bilo sporno da li su 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U., primili Izjavu o opozivu darovanja, odnosno, da li se na povratnicama (list 11), nalazi njihov potpis, to je izveden dokaz grafološkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Z. Ć., dipl.ing., koji je dana 17. lipnja 2022., dostavio pisani nalaz i mišljenje, a na temelju dokumentacije koja je istom dozvoljena i koja se sastoji od: preslika dostavnica (list 11), vlastoručnih potpisa tužitelja, 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U., vlastoručnog potpisa njihove majke M. U., njihovih potpisa sadržanih na Ugovoru o darovanju od 13. listopada 2019., Ugovora o prodaji nekretnina 25. studenog 2019. i 16. prosinca 2019., te preslika Zahtjeva za izdavanje osobne iskaznice.

 

32. Iz zaključnog mišljenja grafološkog vještaka proizlazi da 1. tuženik J. U. nije vlastoručno potpisao povratnicu od 6. prosinca 2019. (list 11), spornog potpisa U., već je potpisnik majka primatelja M. U.. Isto tako, odnosi se i za 2. tuženika I. U..

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje grafološkog vještaka Z. Ć., dipl.ing., (list 119-128), kao stručan, objektivan, dan u skladu s pravilima struke, jer u istom nema nedostataka, proturječnosti niti nedostataka, a dokaz njegovim saslušanjem nije izveden, iako su naveli da nema osnove za siguran zaključak da se radi o potpisu M. U., obzirom da je ista to u svom iskazu osporila, no bez obzira na tu činjenicu 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U., nisu u bitnom prigovarali u nalazu i mišljenju, već su samo iznijeli svoj zaključak uspoređujući nalaza vještaka i iskaz svjedoka M. U.. Stoga, nije bilo niti potrebno pozivati vještaka radi usmenog obrazlaganja pisanog nalaza i mišljenja.

 

33. Obzirom na prihvaćeni nalaz i mišljenje grafološkog vještaka, predloži zaključak suda, da je na povratnicama o uručenju Izjave o opozivu darovanja od 6. prosinca 2019. (list 11), nedvojbeno potpis M. U., majke 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U., a koja živi na adresi D., …, u kući 1. tuženika J. U..

Ista za svoje sinove koji žive u inozemstvu i koji povremeno dolaze u Hrvatsku, posebice za vrijeme blagdana i praznika te godišnjeg odmora prima preporučene pošiljke i osobne dostave, odnosno, za njih preuzima poštu, a primitak koje je potrebno u slučaju takove dostave potvrditi vlastoručnim potpisom. Navedene činjenice proizlaze iz suglasnih iskaza  1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U., te svjedoka M. U., njihove majke, a o primitku pošte za njih.

Isto tako, činjenica uručenja pošiljki za 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U., M. U. proizlazi i iz iskaza poštanskog službenika A. M., koji je u određenim vremenskim razdobljima vršio dostave na području sela D., prema kojem iskazu proizlazi da je pošiljke preuzimala ženska osoba, a koji je po predočenju povratnica (list 11), naveo da je potpisnik ženska osoba, a što je za zaključiti da je to upravo njihova majka M. U. koja živi na adresi D. ….

Stoga, su neosnovani i ničim dokazani navodi 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U., da nisu imali saznanja o Izjavi opoziva o darovanju i uručenju i primitku iste.

 

34. Nedvojbeno predleži zaključak da poštanski službenik A. M. nije na pravilan način uručio Izjave o opozivu darovanja M. U., koja je potpisnik primitka iste, a za 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U., jer na povratnicama nije navedeno svojstvo sa primateljima tj. da je njihova majka, jer se u konkretnom slučaju radi o preporučenoj osobnoj dostavi, koja nije uručena osobno primateljima, a koja se u slučaju nemogućnosti uručenja primateljima, ista uručuje odraslom članu kućanstva, osobi stalno zaposlenoj u kućanstvu ili poslovnoj prostoriji primatelja, odnosno, ovlaštenoj osobi u poslovnoj prostoriji pravne ili fizičke osobe, za koje je primatelj zaposlen.

O pravilnom načinu preporučene pošiljke s povratnicom AR RF 47042843 2 HR, za I. U., N. R., D. … i za AR RF 47042844 6 HR za J. U., N. R., D. …, očitovala se Hrvatska pošta dopisom zaprimljenim 21. srpnja 2022., iz kojeg proizlazi da prema čl. 7 Općih uvjeta za obavljanje univerzalne usluge (dalje Opći uvjeti), preporučena pošiljka u unutarnjem prometu je poštanska pošiljka za koju se pošiljatelju izdaje potvrda o primitku i uručuje se primatelju uz potpis.

Između ostalog, ukoliko dostava nije moguća prethodno navedenim osobama (u slučaju nemogućnosti uručenja primatelju), tada se ostavlja obavijest primatelju u kućnom kovčežiću o prispijeću pošiljke s naznakom roka i mjesta preuzimanja pošiljke.

Također, odredbom čl. 51 st. 3 Općih uvjeta, a kako to navode 1. tuženik J. U. i 2. tuženika I. U., propisano je da kada pošiljku u ime primatelja preuzima njegov punomoćnik, član kućanstva ili kod primatelja zaposlena osoba u kućanstvu, potvrdit će primitak svojim potpisom na odgovarajućoj ispravi za uručenje ili elektronskom komunikatoru, a radnik HP-a d.d., ispisuje njegovo ime i prezime te označuje odnos prema primatelju.

Dakle, obveza je poštanskog dostavljača bila da u konkretnom slučaju uz potpis preuzimatelja naznači ime i prezime te odnos prema primatelju, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno, koju činjenicu ne spori ni poštanski službenik A. M., za što navodi da je njegov propust u postupanju prilikom uručenja navedene preporučene pošiljke za 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U..

Međutim, ta činjenica sama po sebi ne znači da M. U., majka 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U., nije primila za njih Izjave o opozivu darovanja, jer je po ocijeni suda temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja grafološkog vještaka nedvojbeno utvrđeno da se na povratnicama nalazi njen potpis te je ista bila u obvezi iste predati svojim sinovima.

Iako se u konkretnom slučaju radi o propustu poštanskog službenika o pravilnom postupanju uručenja preporučene pošiljke primateljima, koji je dostave za primatelje uručio odraslom članu kućanstva, u konkretnom slučaju, majci M. U., predmetom raspravljanja ove parnice nije pravilan način uručenja preporučene pošiljke, već da li su 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U., primili Izjavu opoziva o darovanju, a što očito jesu, jer je u njihovo ime i za njih primila njihova majka M. U., što je potvrdila svojim vlastoručnim potpisom U. a što je utvrđeno prihvaćenim nalazom i mišljenjem grafološkog vještaka pa činjenica propusta o postupanju poštanskog dostavljača koji nije naznačio svojstvo osobe s primateljima, samo po sebi u odnosu na ukupnost izvedenih i ocijenjenih dokaza, ne znači da 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U., nisu zaprimili Izjavu o opozivu darovanja, bez obzira na činjenicu što nisu sami potpisnici povratnica, već je to njihova majka, M. U..

Stoga su neosnovani navodi 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U., da nisu imali saznanja i da nisu nikada primili Izjavu o opozivu darovanja od 4. prosinca 2019., a koja je uručena njihovoj majci M. U., dana 6. prosinca 2019.

Da je potpis svjedoka M. U. na povratnicama o primitku Izjave o opozivu darovanja, a ne 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U., potvrđeno je i iskazom tužitelja.

 

35. Iako iz iskaza 1. tuženika J. U., proizlazi da je bilo problema oko dostave pošte na adresi u L. …, a što je i prijavio u pošti jer je čak vršena dostava na adresi tužitelja i to za rješenje o ovrsi, takav njegov navod nije od utjecaja na primitak Izjave o opozivu darovanja jer je ista dostavljena na adresi D. …, na kojoj su adresi 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U. prema navodima tužitelja žive od 2018. Stoga, slijedom iznesenog predleži zaključak suda da su 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U., dana 6. prosinca 2019., primili Izjavu o opozivu darovanja.

 

36. Odredbom čl. 497 ZOO-a,  pravo na opoziv darovanja prestaje istekom godine dana od dana kada je osoba koja ima pravo na opoziv, saznala za razlog opoziva ako ovim ili posebnim zakonom nije drugačije određena.

 

37. Iz sadržaja Izjave o opozivu darovanja proizlazi da tužitelj opoziva svojim sinovima darovanje prema Ugovoru o darovanju od 13. listopada 2017., za nekretnine koje su predmetom darovanja, sve zbog grube nezahvalnosti oba obdarenika, a u smislu čl. 496 u svezi čl. 494 ZOO-a.

Tužitelj u tužbi činjeničnim navodima navodi da je nakon Ugovora o darovanju od 13. listopada 2017., dolazilo do verbalnih napada i vrijeđanja od strane njegovih sinova prema njemu i njegovoj majci K. U., a što je dovelo do toga da je ista 2017., morala napustiti kuću u L. …, privremeno otići kod svoje kćeri u R. te se nakon toga nastanila kod tužitelja u B. …. (nakon što je izbio požar u kući), a na kojoj nekretnini ista ima upisano pravo služnosti doživotnog plodouživanja, stanovanja i uporabe. Osim prema njima, 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U., izražavali su netrepeljivost i gotovo neprijateljstvo prema svojoj tetki M. G., sestri tužitelja, koju su prilikom svakog susreta provocirali i pokazivali neugodne geste rukama (srednji prst) te ju nazivali pogrdnim imenima (kurvom) pa čak i prijetili, da je do rujna 2019., tužitelj nastojao uspostaviti kontakt sa svojim sinom 1. tuženikom I. U., gdje je došao na njegovo radno mjestu u Pevec d.d., koji je odbio komunikaciju, vrijeđao ga, prijetio mu riječima "da bi mu najradije zabio nož u srce, a metak u čelo". U odnosu na 1. tuženika J. U. prilikom slučajnog susreta na javnom mjestu s tužiteljem, istakao je da je prvi fizički nasrnuo na njega, ali da su ga u tome spriječili prisutni ljudi.

Dakle, u odnosu na spomenute događaje iz tužbe proizlazi da su tužitelji verbalno napadali tužitelja, njegovu majku K. U. i njegovu sestru M. G. krajem 2017., odnosno 2018. Neprimjerno ponašanje 2. tuženika I. U. prema tužitelju (odbijanje komunikacije, vrijeđanje i prijetnja) bilo je u rujnu 2019., a fizički nasrtaj 1. tuženika J. U. prema tužitelju u prosincu 2019., na javnom mjestu, pri čemu tužitelj u tužbi nije naveo na kojem javnom mjestu se zbio spomenuti događaj niti je naveo nazočnost osoba koje su spriječili međusoban fizički sukob.

 

38. Tužitelj tek u svom iskazu navodi da je glavni razlog opoziva darovanja ponašanje 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U., kako prema njemu tako i prema njegovoj sestri i majci, dok je tek u svom iskazu naveo da je između njega i 1. tuženika J. U. došlo do verbalnog i fizičkog sukoba u vulkanizerskoj radnji P. gdje je došao mijenjati gume, a 1. tuženik J. U., došao prati auto, kada mu je prvotno pokazao srednji prst, obišao njegov kamion, počeo vikati na njega te mu je rekao da ne viče, da mu je on otac i da ga je majka lijepo odgojila, a nakon čega ga je 1. tuženik J. U., stisnutom šakom udario u predjelu zuba, što je vidio radnik M. P., koji je bio na udaljenosti 5-6 m, nakon čega mu je tužitelj rekao da se makne, da kod sebe ima pajser i da će ga natući, jedno vrijeme ga je držao za rukave na rukama. Događaj nije prijavio policiji.

Suprotno iskazu tužitelja, 1. tuženik J. U., naveo je da je došlo do spomenutog događaja u vulkanizerskoj radnji P. koji s događaj nije zbio početkom prosinca 2019., kako to tvrdi tužitelj, već 23. prosinca 2019., kada je doista došao oprati auto, u društvu s njim je bila jedna muška osoba (čije ime nije želio navesti, jer se isti boji tužitelja), no da opisani događaj po tužitelju ne odgovara istini. Naime, kada je predao ključeve svog automobila radniku praone, tužite je obišao kamion, došao do njega, počeo ga vrijeđati, provocirati, nešto mu govoriti za majku, zamolio ga je da ga pusti na miru, odnosno njegovu majku, a nakon čega ga je tužitelj udario u predjelu glave, zbog čega je zadobio podljev ispod desnog oka. Udarac tužitelju nije uzvratio, tužitelj je nakon toga otišao u kamion nakon čega se je rukama uhvatio za glavu, počeo klimati glavom lijevo i u desno.  Događaj nije prijavljen policiji.

 

39. Sud je prihvatio osnovani navod 1. tuženika J. U., da je do međusobnog verbalnog pa i fizičkog sukoba između tužitelja i 1. tuženika J. U. (mada su u opisivanju događaja stranke različito o istom iskazivale, tužitelj da ga je napao 1. tuženik J. U., a ovaj obratno), dana 23. prosinca 2019., dakle, nakon Izjave o opozivu darovanja. Osnovanost svojih navoda 1. tuženik J. U. dokazao je fotografijom koju je prezentirao sucu i strankama na raspravi dana 20. svibnja 2021., a što je i konstatirano na zapisniku (list 71-73), a što je prihvaćeno u smislu čl. 299 st. 2 ZPP-a, bez obzira što navedene fotografije nisu dostavljene u spis predmeta, jer ni sam tužitelj u tužbi nije okolnosno opisao događaj, niti naveo činjenice na koji način i kada je došlo do sukoba na kojem javnom mjestu sa 1. tuženikom J. U., niti je to opisano do zaključenja prethodnog postupka već je to tužitelj iznio tek u svom iskazu na glavnoj raspravi kada je saslušan kao stranka, dana 20. svibnja 2021., a na što se također referirao u svom iskazu 1. tuženika J. U..

Stoga nije bilo razloga ne prihvatiti navedeno kod ocjene vjerodostojnosti iskaza stranaka u pogledu događaja, koji se zbio u vulkanizerskoj radnji P. čime je kod navedenog iskaz 1. tuženika J. U., ocijenjen kao vjerodostojan jer je potkrijepljen danom fotografijom na uvid koja se nalazila u njegovu mobitelom, gdje je bio vidljiv datum 23. prosinca 2019. Osim toga, sam tužitelj na pitanje suca i punomoćnika stranaka nije se decidirano izjasnio o kojem se datumu u prosincu 2019., radi, već se samo istakao da se radi o prosincu 2019., sve očito u svrhu kako bi ispalo da se spomenuti događaj dogodio prije opoziva o darovanju, a za što je naveo da je to u konačnici pored spomenutih događaja, koji su nedvojbeno ili tijekom 2017. i 2018., odnosno u rujnu 2019., (verbalni sukob sa 2. tuženikom I. U. u trgovini P.) bio glavni razlog zbog opoziva o darovanju, jer je taj događaj bio kulminacija da to učini.

Potpuno je nelogično da se tužitelj ne bi sjećao datuma spomenutog događaja između njega i 1. tuženika J. U., jer je okolnosno opisao događaj, a koji ni sam 1. tuženik J. U. nije poricao, osim što su njihovi iskazi u proturječju na koji se način i pod kojim okolnostima događaj zbio te tko je koga prije i na koji način (fizički i verbalno napao).

Dakle, imajući u vidu činjenicu prethodno iznesenog, sud je iskaz 1. tuženika J. U., prihvatio kao vjerodostojan i istinit, da je do spomenutog međusobnog, verbalnog i fizičkog sukoba između tužitelja i 1. tuženika J. U. došlo dana 23. prosinca 2019., dakle, nakon Izjave o opozivu o darovanju od 4. prosinca 2019., koja je primljena 6. prosinca 2019., a ne kako to tvrdi tužitelj prije iste. To ne proizlazi niti iz izvedenih i ocijenjenih dokaza, pa se tužitelj ne može sa uspjehom pozivati da se to dogodilo prije 4. prosinca 2019. (datum ovjere na Izjavi o opozivu darovanja, odnosno 6. prosinca 2019., datum primitka Izjave o opozivu darovanja), a samim time da to nije bio razlog da bi zbog nezahvalnosti (zbog tog događaja) opozvao darovanje, koje je svakako bilo poslije Izjave o opozivu.

Isto tako, iako je svjedok M. P. koji je radio u vulkanizerskoj radnji P. u B., koji je radio do mjeseca rujna 2021., kao vulkanizer i perač, koji tužitelja poznaje iz viđenja, a tužene ne, naveo da je tužitelj znao dolaziti svojim kamionom i krajem mjeseca studenog, odnosno početkom mjeseca prosinca 2019. i da je siguran da to nije bilo par dana pred Božić jer su radnici između sebe pričali o događaju koji se zbio između tužitelja i tuženika (prema njegovu viđenju događaj se zbio na način da je 1. tuženik J. U. bio sa jednom osobom, da je potom nešto dobacio tužitelju, koji je krenuo prema njemu, da su nešto razgovarali, a nakon čega je 1. tuženik J. U. krenuo prema tužitelju u namjeri da ga udari, prvo ga udario sa stisnutom šakom, u predjelu glave sa strane, ne sjeća se s koje, nakon toga ga udario nogom u nogu, tužitelj ga je pokušao odgurnuti rukama u predjelu ramena i misli da ga tužitelj nije udario, nije vidio jer se okrenuo leđima i nastavio s poslom, a u vrijeme opisanog sukoba isti su svjedoku bili okrenuti bočno, a on je bio sa strane na udaljenosti od 5 m, sadržaj razgovora između istih mu nije poznat, a koji se događaj zbio ispred praone, tužitelj je došao iza kamiona, a 1. tuženik J. U. iz svog automobila, a sukob se je završio na način da je muška osoba koji je bio s 1. tuženikom J. U. prišao tužitelju i njemu, tužitelj je sjeo u automobil i odvezao kamion, a potom je došao s drugim automobilom C. kada je dovezao gume i da tužitelj nije držao 1. tuženika J. U. za ruke).

Međutim, svoju tvrdnju koju je izrekao da se spomenuti događaj između tužitelja i 1. tuženika J. U. nije zbio par dana pred Božić, svjedok nije učinio vjerojatnim, to tim više što ni sam tužitelj izričito nije naveo o kojem se datumu radi, a isto tako, izričito nije niti naveo da bi se spomenuti događaj dogodio prije 4. prosinca 2019. (datum ovjere Izjave opoziva o darovanju), odnosno 6. prosinca 2019. (datum primitka Izjave o opozivu darovanja po 1. tuženiku J. U. i 2. tuženiku I. U.).

Osim toga, svjedok je različito opisivao i iskazivao događaj u odnosu na tužitelja i 1. tuženika J. U..

U prilog takovu zaključku suda, a u kojem dijelu je sud kao vjerodostojan prihvatio iskaz samog 1. tuženika J. U. i svjedoka M. U., njegove majke, a bivše supruge tužitelja u dijelu gdje se navodi da 1. tuženik J. U. dolazi nekoliko puta godišnje u R. H. jer od listopada 2017., radi u N. te dolazi pred Božić na godišnji odmor koji koristi u trajanju od 10 dana (prema iskazu svjedoka M. U.) pa je u kontekstu već prethodno navedenog iskaza 1. tuženika J. U., logično da se doista događaj (verbalni i fizički sukob između tužitelja i 1. tuženika J. U.) doista zbio 23. prosinca 2019., a ne početkom prosinca 2019., kako to u svom iskazu nastoji prikazati tužitelj (očito kako bi to bilo prije no što je ovjerio Izjavu o opozivu darovanja), odnosno prije no što ju je 1. tuženik J. U. primio (odnosno krajem studenog 2019., kako to navodi svjedok M. P. (iako ni sam tužitelj nije tvrdio da je u tom razdoblju bio u vulkanizerskoj radioni P. nije bilo nikakove dvojbe da na osnovu sveg iznesenog sud ne prihvati iskaz 1. tuženika J. U. da je do verbalnog, a time i fizičkog sukoba između tužitelja i 1. tuženika J. U., bio nakon primitka Izjave o opoziva darovanja tj. 6. prosinca 2019., odnosno dana 23. prosinca 2019., kako to navodi 1. tuženik J. U., a ne prije iste Izjave, kako to u svom iskazu i tijekom postupka nastoji prikazati tužitelj pri čemu je isti i istakao da je to u konačnici pored spomenutih bio jedan i od glavnih razloga da je zbog grube nezahvalnosti opozvao Izjavom Ugovor o darovanju. Međutim, sve da je to i tako, tada bi tužitelj zasigurno naveo datum spornog događaja, mjesto i okolnosti te osobe koje su to vidjele u tužbi, a što nije učinio, već je o tome iskazivao u svom iskazu nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon odgovora na tužbu.

 

40. Razlozi za opisani opoziv darovanja prema tužitelju i članova njegove obitelji (majci i sestri) zbog grube nezahvalnosti 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U., nastali su tijekom 2017. i  2018., a navedeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka tijekom postupka, kao i samih navoda tužbe dok događaj koji je opisao tužitelj u odnosu na 2. tuženika I. U., na njegovom radnom mjestu u trgovini P. (navodeći da je to bilu u mjesecu rujnu 2019.), kada je s njim razgovarao želeći da se on preseli u njegov stan u B., na što mu je 2. tuženik I. U. rekao da to nema nikakove logike jer da ga tuži, a nudi mu da se preseli u stan, da ga nije vrijeđao niti se s njim raspravljao jer za to nije imao vremena jer je bio na svom radnom mjestu, niti bi to tako uopće učinio. Suprotno navedenom, tužitelj je tvrdio da mu je na njegove riječi da se preseli u njegov stan u B., 2. tuženik I. U. rekao da je "budala", da će mu "zabiti nož u srce i metak u čelo", da to nije shvatio kao prijetnju jer je znao da to neće realizirati i da to nije prijavio policiji. Takav iskaz u tom dijelu sud nije prihvatio istinitim i vjerodostojnim iskaz tužitelja, jer da je doista 2. tuženik I. U. izrekao takove prijetnje tužitelju, logično bi bilo da takove prijetnje prijavi policiji, što nedvojbeno nije učinio, a i sam je iskazao da to nije shvatio kao prijetnju pa sud zaključuje da se radilo o međusobnom razgovoru između sina i oca jer je otac predložio sinu da se preseli u B., koju ponudu tužitelja 2. tuženik I. U. nije prihvatio pa se u tom kontekstu nikako takav događaj ne može smatrati da bi se radilo o gruboj nezahvalnosti odnosno razlogu prema čl. 494 ZOO-a, što bi bio jedan od razloga za opoziv Ugovora o darovanju.

Isto tako, po ocijeni suda iz iskaza tužitelja ne proizlazi da bi nastala nekakova incidentna situacija na radnom mjestu 2. tuženika I. U. (obzirom na izrečene navode tužitelja koje mu je navodno izrekao 2. tuženik I. U.), već je i sam tužitelju svom iskazu rekao da je za njega to bila neugodna situacija, obzirom da ga je sin odbio da se preseli u njegov stan. Osim toga, posve je nelogično, a kako to navodi i sam 2. tuženik I. U., što njegov iskaz čini istinitim i vjerodostojnim, da mu nudi preseljenje u njegov stan, a istovremeno je protiv njega podnio tužbu kod ovoga suda u spisu P-526/2018 (koja je tužba podnesena protiv 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U., dana 17. srpnja 2018., radi djelomične ništetnosti Ugovora o darovanju od 13. listopada 2017., stoga opisana situacija nije razlog za opoziv darovanja (neprimjereno ili grubo ponašanje 2. tuženika I. U. prema tužitelju).

 

41. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka tijekom postupka predloženih po tužitelju, nedvojbeno proizlazi da su se  događaji koje tužitelj opisuje u tužbi, a u odnosu na ponašanje njegovih sinova prema njemu i članovima njegove obitelji (majci K. U. i sestri M. G.), a kako je prethodno i obrazloženi doista nastali tijekom 2017. i 2018., dakle, daleko više od godine dana.

Tako iz iskaza svjedoka I. V. koji je za tužitelja radio građevinske radove u M. u mjesecu travnju ili lipnju 2018., kada je 1. tuženik J. U. vikao na K. U. u M., potom svjedok M. Đ. koji ima posredna saznanja, jer to nije vidio, već mu je to rekao G. G. (šogor tužitelja), da je 1. tuženik J. U. prošao automobilom u L. tik uz G. G. velikom brzinom, dodao gas, zbog čega su se oni morali maknuti dalje na most, navodeći da je to bilo negdje pred više od godine dana, a što njegov iskaz u tom dijelu čini nelogičnim jer je to objektivno i nemoguće budući je tužba u ovom predmetu podnesena 30. siječnja 2020., a tužitelj se u svom iskazu i činjeničnim navodima tužbe pozivao da se to dogodilo prije podnošenja tužbe pa takav iskaz svjedoka M. Đ. nije prihvaćen jer je u tom dijelu isti suprotan iskazu tužitelja.

Svjedok I. Č., ujak tužitelja (brat K. U., majke tužitelja), o nemogućnosti telefoniranja K. U. sa tužiteljem i njegovim sestrama, što joj je bio onemogućeno od strane tužiteljevih sinova i njegove bivše supruge  M. U., potom oduzimanjem mobitela K. U. od strane 1. tuženika J. U., iskazivao je da se to dogodilo tijekom 2017., u vrijeme dok je još K. U. živjela u L. … (koja je živjela do prosinca 2017.), potom dizanje srednjeg prsta M. G., dodavanjem gasa na automobilu tijekom 2016., 2017. i 2018., neprimjerenog ponašanja 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U. prema K. U., a sve se radi o razdoblju dok je ista živjela u zajedničkom kućanstvu sa svojim unucima do prosinca 2017.

Svjedok M. G., sestra tužitelja, isticala je neprimjereno ponašanje 1. tuženika J. U. prema njoj, putem telefona, pri čemu je prema njoj bila neugodna M. U., govoreći joj da ne dolazi kod njih u kuću i govoreći joj pogrdne riječi,  nakon čega ju je nazvao 1. tuženik J. U. koji joj je ponovio iste pogrdne riječi kao i njegova majka, a koji se događaj zbio prije Ugovora o darovanju tj. prije 13. listopada 2017.

O dojmu da ju 1. tuženik J. U. ima namjeru pregaziti automobilom, iskazala je da se događaj zbio prije nego što je isti otišao u N., dakle, prije listopada 2017., a o čemu nije obavijestila policiju.

Također, iz iskaza svjedoka K. U., majke tužitelja, proizlazi da su se pored snahe M. U., prema njoj neugodno i neprimjereno ponašali 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U., a što je očito bilo zbog utjecaja njihove majke M. U., njene snahe, koja joj je blokirala pozive na telefonu, kako ne bi mogla komunicirati sa svojom djecom, tužiteljem, kćerkom u R. i M. G. u L., pa do činjenice da ju je 1. tuženik J. U. tijekom 2017., oduzeo mobitel koji joj je za njezine novce kupio njezin brat, da je čula kako telefonom 1. tuženik J. U. njenoj kćerki M. G. govori pogrdne riječi (kurva i drolja), činjenice da je M. U. branila M. G. da ju posjećuje, a radilo se sve o razdoblju dok je živjela u L. do kraja 2017., kada je otišla prvo dva mjeseca kod kćerke u R., potom je bila tri tjedna kod M. G. u L., a nakon toga živi kod tužitelja u T. M., koji je u međuvremenu osposobio kuću za stanovanje. Također je navela da se prema njoj neprimjereno ponašao 2. tuženik I. U., misli da je to bilo u ljetu 2019., kada je bio bezobrazan prema njoj i da ne može živjeti u kući jer je to kuća njegove majke, budući je kupljena u vrijeme dok je ona bila u braku sa njegovim ocem, međutim, iz iskaza svjedoka I. V. proizlazi da isti nije bio siguran da li se radi o 1. tuženiku J. U. ili 2. tuženiku I. U., budući ih on ne zna, no da je netko spomenuo da se radi o 1. tuženiku J. U., a iz čijeg iskaza proizlazi da je spomenuti događaj bio u travnju, odnosno svibnju 2018., kada je spomenuti svjedok izvodio građevinske radove (opločavanje dvorišta), pa je u tom dijelu iskaz svjedoka K. U. u pogledu vremena spomenutog događaja u suprotnosti sa iskazom svjedoka I. V., čiji je iskaz sud prihvatio kao istinit i vjerodostojan, obzirom da se radi o nesrodnom svjedoku, nezainteresiranom za ishod postupka, dok je K. U., majka tužitelja, njen iskaz je ocijenjen kao pristran jer je zainteresirana za ishod ovog postupka.

Također, svjedok G. G., šogor tužitelja, a suprug M. G., sestre tužitelja, koji je iskazivao da sa sinovima tužitelja, tj. njegovim nećacima, 1. tuženikom J. U. i 2. tuženikom I. U. nije u dobrim odnosima, od trenutka podnošenja tužbe tužitelj je u spis ovoga suda broj P-526/2018, iz razloga što su njegovoj supruzi M. G. zabranili da posjećuje svoju majku K. U., dok je živjela s njima u zajedničkom kućanstvu (dakle, do kraja 2017.), zbog činjenice da mu je 1. tuženik J. U. poslao poruku prijetećeg sadržaja, a što nije prijavio policiji i zbog činjenice što su njegovi nećaci prolazeći pored njegove kuće, dok su živjeli u L., pokazivali srednji prst, a radilo se sve o razdoblju tijekom 2017 i ranije, pri čemu također valja navesti da G. G. i njegova supruga M. G. sa tužiteljem i njegovom suprugom M. U. nisu bili u dobrim odnosima, niti su kontaktirali, pa tako onda i očito ni sa 1. tuženikom J. U. i 2. tuženikom I. U. u razdoblju od 2010. do 2017., no nije mogao navesti zbog čega.

Međutim, kod ocijene vjerodostojnosti iskaza G. G., valja navesti da je o ovom sudskom sporu razgovarao s tužitelje, kojem je razgovoru bila nazočna i sestra tužitelja M. G., a sve kako bi se on podsjetio o događajima i činjenicama o kojima ja iskazivao jer ga je tužitelj podsjetio na iste pa se time osnovano nameće zaključak da je njegov iskaz dan po utjecajem razgovora s tužiteljem koji mu je očito govorio o događajima i iznosio činjenice, a sve u prilog tužitelju radi boljeg uspjeha u sporu.

 

42. Dakle, imajući u vidu sve izloženo, a s obzirom na razloge radi opoziva Ugovora o darovanju, osnovano su tuženi naveli da je tužitelj prekludiran u pravu na opoziv darovanja, obzirom da je odredbom čl. 497 ZOO-a propisano da pravo na opoziv darovanja prestaje istekom godine dana od dana kad tužitelj ima pravo na opoziv, saznao za razlog opoziva, a što je očito bilo tijekom 2017. i 2018., dok je prethodno i obrazloženo da je do verbalnog sukoba između tužitelja i 1. tuženika J. U. u vulkanizerskoj radnji P. bio nakon što su 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U. primili Izjavu kojom se opoziva darovanje po tužitelju pa kako je u trenutku primitka Izjave o opozivu darovanja, 6. prosinca 2019., proteklo više od godine dana kada je tužitelj saznao za opisane razloge koje je okarakterizirao kao grubu nezahvalnost 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U., prema čl. 497 ZOO-a, to je tužitelj prekludiran u pravu na opoziv darovanja jer je protekao rok propisan citiranim člankom.

Također, nije prihvaćen osnovanim iskaz tužitelja u dijelu gdje tvrdi da je i razlog opoziva darovanja, činjenica što je između njega i njegovih sinova u trenutku zaključenja Ugovora o darovanju od 13. listopada 2018., postojao usmeni dogovor da se darovane nekretnine ne prodaju, jer osnovanost takovih navoda ne proizlazi iz izvedenih i ocijenjenih dokaza tijekom postupka, to prije svega iz sadržaja Ugovora o darovanju od 13. listopada 2017., osim iz njegovog iskaza pa je slijedom izloženog sud utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 494 st. 1 i st. 2 u svezi čl. 497 i čl. 498. ZOO-a , a kako je presuđeno pod točkom I. i III. izreke ove presude.

 

43. Prema čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je između ostalog protivan i prisilnim propisima ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Prema čl. 327. st. 1. ZOO-a sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

Prema čl. 286. st. 1. ZOO-a ugovor se može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno.

Prema čl. 482. st. 2. ZOO-a ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemizirane) privatne isprave.

Prema čl. 290. st. 1. ZOO-a ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.

 

44. Pogrešna je teza tuženika da 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U. nisu bili u dobroj vjeri u trenutku sklapanja Ugovora o prodaji od 25. studenog 2019. i 16. prosinca 2015., jer su dobro znali, a s obzirom na iznesene okolnosti kako su prvi susjedi porodice Urh jer žive na adresi L. … iz neposrednih, a ponekad i iz svakodnevnih kontakata s tužiteljem i njegovom majkom K. U. i drugim članovima porodice pa su imali više nego dovoljno razloga posumnjati u to da nekretnine koje kupuju pripadaju "otuđiteljima" 1. tuženiku J. U. i 2. tuženiku I. U. te se stoga ne mogu s uspjehom pozivati na primjenu čl. 122 Zakona o vlasništvu i drugim stalnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 143/12, u daljnjem tekstu ZOV-a), ističe da su predmetni Ugovori o kupoprodaji koji su zaključeni između tuženih ništetni, jer je Ugovor o prodaji od 16. prosinca 2019., sklopljen nakon što je dostavljena Izjava opoziva o darovanju, a Ugovor od 25. studenog 2019., još nije bio proveden u zemljišnim knjigama, a bila je dostavljena Izjava o opozivu darovanja za nekretnine te je već bilo nepravomoćno završen parnični predmet koji se vodi kod ovoga suda broj P-526/2018 (u tužbi pogrešno naveden broj P-562/2018) u kojem je donesena presuda u kojem je utvrđena djelomična ništetnost Ugovora o darovanju.

 

45. Takove tvrdnje tužitelja iznesene u tužbi i tijekom postupka su neosnovane, neutemeljene jer suprotno proizlazi iz dokaza izvedenih tijekom postupka.

Prije svega, valja navesti da je neosnovana tvrdnja tužitelja da je Ugovor o prodaji nekretnina zaključen između 1. tuženika J. U. i 3. tuženika A. U. zaključen dana 25. studenog 2019., nije bio provedenu zemljišnim knjigama, a bila je dostavljena Izjava o opozivu o darovanju to iz razloga što je Izjava o opozivu darovanja tuženima dostavljena dana 6. prosinca 2019.

Također nije utvrđeno da bi 3. tuženik A. U. i 4. tuženika I. U., postupali suprotno čl. 322 st. 12 ZOO-a tj. da na njihovoj strani postoji postupanje u suprotnosti sa savjesnosti, poštenjem i moralom, obzirom na činjenicu, a koja nedvojbeno proizlazi iz iskaza tuženih da su prilikom zaključenja Ugovor o prodaji nekretnina istima od strane 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U. bili predočen Ugovor o darovanju od 13. listopada 2017., tako da su imali saznanja da su predmetne nekretnine darovane, da nije bilo nikakovih zapreka za kupnju istih pa se isti po ocijeni suda s uspjehom mogu pozivati na primjenu čl. 122 ZV-a, dakle, suprotno od onoga što tvrdi tužitelj. To stoga, jer su 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U. upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama i sa istima su mogli nesmetano raspolagati u pravnom prometu i to na način da su zaključili Ugovore o prodaji nekretnina i to 1. tuženik J. U. sa 3. tuženikom A. U. dana 25. studenog 2019., a 2. tuženik I. U. sa 4. tužnikom I. U. dana 16. prosinca 2019.

Tužitelj nije dokazao da su 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U. imali saznanja o Izjavi o opozivu darovanja, niti ih je tužitelj o istoj obavijestio, a nije ni tvrdio da su to učinili 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U..

Također, tužitelj nije dokazao da nekretnine koje su predmetom Ugovora o prodaji nekretnina između tuženih, 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U. iste ne bi smjeli prodati jer to ne proizlazi iz sadržaja Ugovora o darovanju od 13. listopada 2017., a tijekom postupka, kako je to prethodno gore obrazloženo, nije dokazao da bi postojao takav usmeni dogovor između njega te 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U..

Pozivanje tužitelja da su 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U. na neposredan, a time i na posredan način i to u svakodnevnom kontaktu s tužiteljem i njegovom majkom K. U. i drugim članovima porodice, kako to navodi u tužbi, pri čemu ne navodi niti činjenice niti vrijeme saznanja tih činjenica, saznali okolnosti da posumnjaju u to da nekretnine koje kupuju ne pripadaju 1. tuženiku J. U. i 2. tuženiku I. U., to iz razloga što su 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U. bili upisani kao vlasnici nekretnina koje su im darovane temeljem Ugovora o darovanju od 13. listopada 2017., te su kao takovi nesmetano sa istima mogli raspolagati u pravnom prometu, odnosno iste otuđiti.

 

46. Također, činjenica što je između tužitelja te 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U. kod ovoga suda vođen parnični postupak u spisu ovoga suda broj P-526/2018 radi utvrđenja djelomične ništetnosti Ugovoru o darovanju i trpljenja upisa prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja u kojem je donesena presuda P-526/2018-25 dana 21. listopada 2019., a koja je postala pravomoćna dana 2. veljače 2022., kojom je presudom utvrđen djelomično ništetan Ugovor o darovanju od 13. listopada 2017., od 13. listopada 2017. sklopljen između darodavatelja, a tužitelja M. U. iz B., Đ. cesta …, OIB: 99514064730 i 3. tužene M. U. iz L., B., L. … ,OIB: … i daroprimatelja 1. tuženika I. U. iz L., B., L. … , OIB: … i 2. tuženika J. U. iz L., B., L. 8…, OIB: … vezano za nekretninu upisanu u zk.ul. … k.o. G. B. čk.br. 4730 kuća, dvorište, vrt i voćnjak u Đurđevačkoj ulici sa 381 m2 i nekretninu upisanu u zk.ul. … k.o. S. čk.br. 2969/8 pašnjak sa 1684 m2 upisanu pod Rbr. 20. suvlasnički dio 148/421 na ime 1. tuženika I. U. i pod Rbr. 21. suvlasnički dio 148/421 na ime 2. tuženika J. U., te se ima izvršiti povrat u prijašnje stanje na način da je 1. tuženik I. U. dužan priznati i trpjeti da se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru za nekretnine iz zk.ul. 7173

k.o. G. B. izvrši upis prijašnjeg prava vlasništva sa imena 1. tuženika I. U. na ime tužitelja M. U., te su 1. tuženik I. U. i 2. tuženik J. U. dužni priznati i trpjeti da se u zemljišnim knjigama na nekretninama iz zk.ul. … k.o. S. izvrši upis prijašnjeg prava vlasništva sa imena I. U. suvlasnika u 148/421 dijela i J. U. suvlasnika u 148/421 dijela, na ime tužitelja M. U., a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, nije od utjecaja za ishod ovog postupka. To prije svega što predmetom te parnice nisu nekretnine koje su 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U. prodali 3. tuženiku A. U. i 4. tuženiku I. U. niti su isti na bilo koji način sudjelovali u navedenom postupku (bilo kao umješači, bilo kao svjedoci ili da su kao treće osobe bile obaviještene o toj parnici u smislu čl. 211 ZPP-a).

Također je utvrđeno ocjenom provedenih dokaza u ovom postupku da 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U. nisu polagali bilo kakova prava na nekretnine za koje se vodio postupka u ovosudnom spisu P-526/2018 (niti posjedovna, a niti vlasnička), a niti su bili zainteresirani za kupnju istih, to tim više što iz iskaza svjedoka G. G. proizlazi da 4. tuženik I. U., za kojeg je tvrdio da je s njim razgovarao o tom sudskom sporu nije imao nikakav interes da bi kupio nekretnine za koje se vodio postupka u kojem je donesena pravomoćna presuda broj P-526/2018-25 od 21. listopada 2019., koja je postala pravomoćna dana 2. veljače 2022., a o čemu je i sastavljena službena bilješka koja prileži spisu predmeta (list 158).

Isto tako, nije od utjecaja za ishod ovog postupka, a da bi Ugovori o prodaji nekretnina od 25. studenog 2019. i 16. prosinca 2019., bili ništetni zbog činjenice što se je u L. pričalo da je tužitelj pokrenuo parnični postupka protiv svojih sinova 1. tuženika J. i 2. tuženika I. U. te da radi toga saznanja isti nisu trebali/nisu mogli sa 1. tuženikom J. U. i 2. tuženikom I. U. zaključiti navedene pravne poslove, a zbog čega bi takovi ugovori bili ništetni, kao ni činjenica da bi o vođenju tog spora pričala K. U. kada je dolazila kod njih u kuću, to iz razloga što se navedeni sudski postupka ni na koji način 3. tuženika A. U. i 4. tuženika I. U. nije ticao, niti su isti eventualno zbog te činjenice imali razloga na bilo koji način posumnjati da predmetne nekretnine koje su kupili ne bi pripadale 1. tuženiku J. U. i 2. tuženiku I. U..

Utvrđeno je da su isti postupali s povjerenjem u zemljišne knjige, da im je bio predočen Ugovor o darovanju od 13. listopada 2017., da iz sadržaja tog ugovora nije ništa ukazivalo da 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U. ne smiju prodati te nekretnine (jer nije postojala takova pisana kaluzula u Ugovoru, a prethodno je obrazloženo da nije postojao niti takav usmeni dogovor između tužitelja i  1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U. kako to nastoji prikazati tužitelj, a ponajviše da bi ta činjenica tog usmenog dogovora bila poznata 3. tuženiku A. U. i 4. tuženiku I. U.) bez obzira na činjenicu što se radi o susjednim nekretninama i što su isti rođaci s tužiteljem i 1. tuženikom J. U. i 2. tuženikom I. U..

Također, u tom kontekstu, postojanje problema oko razvoda braka između tužitelja i M. U. pa i njegovim iseljenjem tijekom 2017., zasigurno nisu razlog zbog čega bi Ugovor o prodaji nekretnina od 25. studenog 2019., i 16. prosinca 2019., bili ništetni i da bi se uspostavilo zemljišnoknjižno stanje kakovo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva u korist 3. tuženika A. U. i 4. tuženika I. U., a samim time i prije Ugovora o darovanju od 13. listopada 2017., uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja, jer je i utvrđeno da je tužitelj prekludiran u pravu u odnosu na Izjavu o opozivu darovanja od 4. prosinca 2019., kako je to prethodno već obrazloženo.

Također, a što se ponovno apostrofira u postupku koji se vodio u spisu ovoga suda broj P-526/2018, vodio se spor radi nekretnina na moru (S. P. zk.ul. 1747 k.o. S.) i u B. (zk.ul. … k.o. G. B.), a koje su nekretnine različite od nekretnina koje su 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U., kupili.

Također, nije od utjecaja ni činjenica što je u korist K. U. za nekretnine iz zk.ul. … k.o. V. kupio 3. tuženik A. U., uknjižen stvarni teret-pravo služnosti doživotnog plodouživanja, stanovanja i uporabe u korist K. U., majke tužitelja, jer to pravo 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U., K. U. ne osporavaju, već su istoj i predani ključevi, a koja nekretnina nije podobna za stanovanje zbog požara, koju činjenicu ne osporava ni sam tužitelj, kao ni svjedok K. U..

Isto tako, ocjenom provedenih dokaza nije utvrđeno niti bi 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U. na bilo koji način bili upozoreni da su 1. tuženik J. U. i 2. tuženik I. U. samo formalno vlasnici nekretnina, a da bi stvarni vlasnik bio tužitelj, niti je utvrđeno da bi tužitelj trebao dati suglasnost 1. tuženiku J. U. i 2. tuženiku I. U. da smiju prodati nekretnine 3. tuženiku A. U. i 4. tuženiku I. U. to iz razloga što su nekretnine nakon zaključenja ugovora bile u vlasništvu 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U..

 

47. 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U. su na zakonit način, valjanim pravnim poslom, Ugovorima o kupoprodaji od 25. studenog 2019. i 16. prosinca 2019., postali vlasnici nekretnina iz točke I. i III. izreke ove presude, isplatili ugovorene kupoprodajne cijene, stupili u posjed te je očito da su u cijelosti postupali u skladu sa savjesti, poštenjem i moralom te stoga predmetni ugovori nikako nisu ništetni u smislu čl. 322 ZOO-a, radi čega je u odnosu na iste tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, a kao je presuđeno pod točkom I. i III. ove presude.

 

48. U kontekstu spora valja navesti da su iskazi svjedoka K. U., M. G., I. Č. i G. G. ocjenjeni prije svega kao nevjerodostojni i pristrani jer se radi o srodnicima tužitelja koji su kako je obrazloženo u kontradikciji sa ocjenjenim i izvedenim dokazima, a također je cjenjeno da svjedok I. Č. nije u dobrim odnosima sa 1. tuženikom J. U. i 2. tuženikom I. U., kao i G. G. i M. G. pri čemu je sud imao u vidu i činjenicu da oboje sa tužiteljem nisu bili u dobrim odnosima u razdoblju od 2010. do 2017., da nisu niti na koji način kontaktirali niti komunicirali, a osim toga G. G. sa tužiteljem razgovarao o predmetu ovoga spora i to na način da ga tužitelj podsjeti na događaj i činjenice koje su odlučne za pravnu ocjenu ovoga spora, a kao to nedvojbeno proizlazi iz iskaza navedenog svjedoka. Također, iskaz svjedoka M. G. je neuvjerljiv i kontradiktoran jer je u svom iskazu navela da ne ide po kućama u selu i ne priča da se vode sudski sporovi, dok s druge strane tvrdi da je išla u kuću 3. tuženika A. U. i 4. tuženika I. U. i pričala o imovinskim odnosima te drugim okolnostima u obitelji tužitelja, a što sve upućuje na zaključak kako bi se u ovom postupku postigao što bolji procesni položaj tužitelja.

Isto tako, valja navesti također da iskaz M. U. nije prihvaćen u dijelu da ne bi primila ni potpisala Izjavu o opozivu darovanja, jer je suprotno utvrđeno i to prije svega grafološkim vještačenjem uz prihvaćanje i iskaza svjedoka A. M., a sve kako je prethodno obrazloženo.

Kako je dakle utvrđeno da je tužitelj prekludiran u pravu na opoziv darovanja primjenom čl. 497 i čl. 300 ZOO-a, kako je prethodno obrazloženo, niti je ispunjena pretpostavka iz čl. 482 st. 2 ZOO-a, a utvrđeno je i da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 322 ZOO-a u odnosu na Ugovore o prodaji nekretnina od 25. studenog 2019. i 16. prosinca 2019., to je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan i presuditi kao pod točkom I.3. izreke presude.

 

49. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a, 3. tuženik A. U. i 4. tuženik I. U. u cijelosti su uspjeli u postupku te im je stoga tužitelj dužan nadoknaditi troškove postupka.

Priznati troškovi 1. tuženika J. U. i 2. tuženika I. U. (vps. 25.219,33 eura1/190.000,00 kn, vps. u odnosu na 1. tuženika 19.908,42 eura1/150.000,00 kn+ vps. u odnosu na 2. tuženika 5.308,91 eura1/40.000,00 kn), sastoje se od sastava odgovora na tužbu u iznosu od 331,81 eura1/2.500,00 kn, sastavi podneska od 29. svibnja 2020., 27. srpnja 2020., 11. srpnja 2022. i 19. kolovoza 2022., za svaki u iznosu od 82,95 eura1/625,00 kn (tbr. 8 t. 2), sastava obrazloženog podneska od 8. srpnja 2022., kojim je dano očitovanje na nalaz i mišljenje grafološkog vještaka u iznosu od 331,81 eura1/2.500,00 kn (tbr. 8 t. 1), zastupanje na 1. pripremnom ročištu 14. srpnja 2020., na 2. pripremnom ročištu 20. svibnja 2021., na kojem je zaključen prethodni postupak, zastupanje na glavnim raspravama dana 10. veljače 2022., 8 travnja 2022. i 2. prosinca 2022., za svaku u iznosu od 331,81 eura1/2.500,00 kn, zastupanje na ročištu radi objave presude u iznosu od 99,54 eura1/750,00 kn, koji se troškovi uvećavaju za zastupanje 2. tuženika u omjeru od 10% u iznosu od 275,40 eura1/2.075 ,00 kn (tbr. 36), troška PDV-a u iznosu od 757,35 eura1/5.706,25 kn plaćenog predujma za grafološko vještačenje u iznosu od 398,17 eura1/3.000,00 kn u ukupnom iznosu od 4.184,92 eura1/31.531,25 kn.

Nisu priznati troškovi 1. i 2. tuženiku za sastav podneska od 13. siječnja 2021., kojim se moli odgoda rasprave zbog spriječenosti 1.tuženika i 2. tuženika koji se nalaze na privremenom radu u inozemstvu, a koji troškovi u smislu čl. 155 ZPP-a ne mogu ići na teret tužitelja.

 

50. Priznati troškovi 3. tuženika A. U. i 4. tuženika I. U. (vps. 25.219,33 eura1/190.000,00 kn, vps. u odnosu na 1. tuženika 19.908,42 eura1/150.000,00 kn+ vps. u odnosu na 2. tuženika 5.308,91 eura1/40.000,00 kn) sastoje se od sastava odgovora na tužbu sastava odgovora na tužbu u iznosu od 331,81 eura1/2.500,00 kn, zastupanje na 1. pripremnom ročištu 14. srpnja 2020., na 2. pripremnom ročištu 20. svibnja 2021., na kojem je zaključen prethodni postupak, zastupanje na glavnim raspravama dana 10. veljače 2022., 8 travnja 2022. i 2. prosinca 2022., za svaku u iznosu od 331,81 eura1/2.500,00 kn, sastav podneska od 30. ožujka 2022., u iznosu od 82,95 eura1/625,00 kn (tbr. 8 t. 2), koji se troškovi uvećavaju za zastupanje 2. tuženika u omjeru od 10% u iznosu od 207,38 eura1/1.562,50 kn (tbr. 36), troška PDV-a u iznosu od 570,29 eura1/4.296,88 kn, u ukupnom iznosu od 2.851,47 eura1/21.484,38 kn.

Na dosuđene troškove tuženima je priznata zatezna kamata tekuća od 17. siječnja 2022., kao od dana donošenja presude prema čl. 30 Ovršnog zakona po stopi prema čl. 29 st. 2 i st. 8 ZOO-a, a kako je presuđeno pod točkom II. i III. izreke presude.

 

51. Troškovi postupka odmjereni su prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika.

 

52. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

Bjelovaru, 17. siječnja 2023.

                                                                                                                             

 

 

                                                                                                S u d a c

                                                                                                                     Gordana Malvić

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u pisanom obliku u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

 

Naredba:

Presudu dostavi:

- objavom na e-Oglasnoj ploči za punomoćnika 3. i 4. tuženika Z. K.

 

 

 

 

_________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450