1

Poslovni broj: 72 Gž-3253/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 72 Gž-3253/2022-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. R. iz K., OIB…, koju zastupa punomoćnica N. C., odvjetnica iz Z., te umješača na strani tužiteljice M. P. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik F. Š. iz Z., protiv 1. tuženika F. Lj. iz V. i 2. tuženika J. Lj. iz V., svi zastupani po punomoćniku A. Z., odvjetniku iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Poli, poslovni broj P-1630/18-87 od 8. lipnja 2022. dana 17. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Poli, poslovni broj P-1630/18-87 od 8. lipnja 2022. u dijelu pod točkom I izreke.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Poli, poslovni broj P-1630/18-87 od 8. lipnja 2022. u dijelu pod točkom II i III izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

 

I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno isplate 37.719,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi obračunatoj po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanih za tri postotna poena tekućom na iznose od:

- 2.286,00 kn od 15. siječnja 2009.,

- 5.486,40 kn od 15. siječnja 2010.,

- 5.486,40 kn od 15. siječnja 2011.,

- 5.486,40 kn od 15. siječnja 2012.,

- 5.486,40 kn od 15. siječnja 2013.,

- 5.486,40 kn od 15. siječnja 2014.,

- 5.486,40 kn od 15. siječnja 2015.,

- 2.514,60 kn od 15. siječnja 2016. sve do isplate, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II  U preostalom se dijelu zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 86.687,66 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom odbija kao neosnovan.

 

III Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

 

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužiteljica u dijelu pod točkom II i III izreke  zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima tužiteljice, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Protiv navedene presude žalbu ulažu tuženici u dijelu pod točkom I i III izreke zbog  bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženicima, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

 

5. Žalba tuženika je neosnovana.

 

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a i to bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju opravdano ukazuje tužiteljica u žalbi jer presuda u određenom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama.

 

7. Predmet spora jest potraživanje tužiteljice za utuženo razdoblje s naslova njenog prava plodouživanja na predmetnom stanu u kojem su stanovali tuženici a koje pravo je tužiteljica stekla na temelju Ugovora od 20. travnja 2000. sklopljenog s M. P., ovdje umješačem, a koje pravo je tužiteljici utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4992/2017 od 26. siječnja 2018.

 

8. Među strankama nije sporno da su tuženici u utuženom razdoblju koristili stan upisan u zk. ul. 1698, podul. 11 k.o. V. i da su iz tog stana iselili 17. lipnja 2015. Međutim, među strankama je sporna aktivna legitimacija tužiteljice, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, prigovor litispendencije i prigovor zastare.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je ovdje tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnina upisanih u z.k. ul.br. 1698, poduložak 11 k.o. V. i to pod A I – zgrada u ulici … broj 5 A, V., sagrađena na čkbr. 563/2, a pod A II – dvosobni stan u prizemlju i I katu i na tavanu, ukupne površine 45,72 m2, koji se sastoji od dvije sobe, stubište + I kat, stubište I kat – tavan, kuhinje, blagovaonice, i hodnika temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Đurđevcu posl. br. O-364/95,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P1839/09-14 od 17. prosinca 2009. utvrđeno da je u tom predmetu vođen postupak po tužbi tužitelja Grada V. protiv tuženice (ovdje tužiteljice) E. R., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o prodaji predmetnog stana i uspostave prethodnog zemljišnoknjižnog stanja, a koji tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen kao neosnovan,

- da je pravomoćnom presudom zbog izostanka Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-31/99-3 od 15. lipnja 1999. i pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Puli poslovni broj P-31/99 od 7. rujna 1999. tuženici F. Lj. naloženo da iseli iz nekretnine – dvosobnog stana u prizemlju i I katu i na tavanu ukupne površine 45,72 m2 koji se sastoji od dvije sobe, stubišta + I kat, stubište I kat – tavan, kuhinje, blagovaonice i hodnika u zgradi sagrađenoj na kč. br. 563/2 z.k. ul. br. 1698 k.o. V. – poduložak 11 te iz nje iseliti sve svoje stvari i da nekretninu preda tužiteljici E. R.,

-  da je kod Općinskog suda u Puli-Poli vođen postupak radi proglašenja ovrhe radi iseljenja nedopuštenom po tužbi ovdje I tužene protiv ovdje tužiteljice pod posl. br. P-2668/09 u kojem je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan,

- da je pravomoćnom presudom zbog izostanka Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P2531/00 od 9. veljače 2001. prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice E. R. te je naloženo tuženicima J. Lj. i F. Lj. da tužiteljici solidarno isplate 800,00 kuna mjesečno na ime korištenja stana za razdoblje od 1. srpnja 1998. godine pa do dana 9. veljače 2001. sa zakonskim zateznim kamatama,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-1087/02-40 prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice E. R. te je naloženo tuženicima J. Lj. i F.i Lj. da tužiteljici solidarno isplate 457,20 kuna mjesečno na ime korištenja stana za razdoblje od 10. veljače 2001. pa do 25. svibnja 2005., sa zakonskom zateznom kamatom,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-87/2013 prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice E. R. te je naloženo tuženicima J. Lj. i F. Lj. da tužiteljici solidarno isplate 434,34 kuna mjesečno na ime korištenja stana za razdoblje od veljače 2007. pa do 30. lipnja 2008., sa zakonskom zateznom kamatom,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P4992/17 od dana 26. siječnja 2018. utvrđeno da je tužiteljica dana 20. travnja 2000. godine stekla doživotno pravo plodouživanja po Ugovoru sklopljenom dana 20. travnja 2000. između nje i M. P., ovdje umješača, na cijelom stanu upisanom u knjigu položenih ugovora V., broj poduloška 11/zk. ul. br. 1698 u listu A II, stan u prizemlju i 1. katu i na tavanu, koji se sastoji od dvije sobe, stubište + 1. kat, stubište 1. kat - tavan, kuhinje, blagovaone i hodnika, ukupne površine 45,72 m2, smješten u zgradi upisanoj u poduložak 11/zk. ul. br. 1698 V. u A I, zgrada u V., … 5a, sagrađena na katastarskim česticama: 563/2, te je tuženik dužan ovjeriti svoj potpis na ugovoru od 20. travnja 2000. u roku od 15 dana i u istom roku predati taj ovjereni ugovor tužiteljici, ili u istom roku izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za upis njenog navedenog doživotnog prava plodouživanja na tim cijelim nekretninama u zemljišnim knjigama temeljem ugovora od 20. travnja 2000.,

- da je Općinski sud u Zagrebu donio presudu zbog izostanka pod posl. br. P-797/99 dana 12. studenoga 1999. povodom tužbe tužitelja M. P. podnesene protiv tužene E. R. radi utvrđenja, kojom presudom je tužitelj M. P. utvrđen vlasnikom predmetnog stana u V. na adresi … 5a, koja je presuda postala pravomoćna i ovršna 25. travnja 2000.,

- da je rješenjem ovoga suda posl. br. Z-12237/2015 dana 23. studenog 2015. temeljem presude zbog izostanka Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P797/99 uknjiženo pravo vlasništva na stanu u podulošku 11 k.o. V. sa imena tužiteljice na ime M. P.,

- da je rješenjem ovoga suda posl. br. Z-31149/2017 dana 18. listopada 2017. temeljem Ugovora od 20. travnja 2000. uknjižena osobna služnost prava doživotnog plodouživanja na stanu upisanom u podul. 11 k.o. V. u korist tužiteljice E. R..

 

10. Prvostupanjski sud je na temelju gore navedenih utvrđenja pravilno otklonio prigovor aktivne legitimacije tužiteljice u ovom postupku kao i prigovor litispendencije.

Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da ovdje tužiteljica koja je bila vlasnica predmetnog stana kojeg su bespravno koristili tuženici, te koja je temeljem svog prava vlasništva u gore navedenim sudskim postupcima ostvarila svoje pravo potraživanja od tuženika na ime korištenja predmetnog stana za prethodna utužena razdoblja, sada u ovom postupku aktivno legitimirana temeljem svog prava doživotnog plodouživanja na predmetnom stanu a koje pravo jest utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom - presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4992od 26. siječnja 2018. temeljem koje je utvrđeno da je ovdje tužiteljica dana 20. travnja 2000. stekla doživotno pravo plodouživanja temeljem Ugovora sklopljenog 20. travnja 2000. između tužiteljice i M. P., ovdje umješača na strani tužiteljice pa je stoga tužiteljica u ovom postupku ovlaštena tražiti za utuženo vremensko razdoblje u kojem je ista nositeljica prava doživotnog plodouživanja na predmetnom stanu isplatu od tuženika i to na temelju odredbe čl. 203. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV).

 

11. Prema odredbi čl. 203. st. 1. ZV-a pravo plodouživanja je osobna služnost koja svojeg nositelja (plodouživatelja) ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužna stvar) u skladu s njezinom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo dok prema odredbi čl. 204. st. 1. ZV-a plodouživatelj je ovlašten da se, bez obzira na to kolike su mu potrebe, služi poslužnom stvari u skladu s njezinom namjenom, da je posjeduje kao nesamostalni posjednik te je potpuno za sebe rabi, a njegov je i čisti prihod od čiste vrijednosti te stvari, ali sve to u granicama očuvanja sućanstva, što uključuje i očuvanje temeljne namjene poslužne nekretnine.

 

12. Prema odredbi čl. 205. st. 1 ZV-a ploduživateljev je sav prihod koju poslužna  stvar daje a st. 2. istog članka prihod čine plodovi i druge koristi koje stvar daje bez umanjenja sućanstva.

 

13. Tuženik u bitnome u žalbenim navodima ističe da sud nije uzeo u obzir činjenicu da je navedeni Ugovor o doživotnom pravu plodouživanja zaključen između ovdje umješača kao vlasnika predmetnog stana te tužiteljice kao ovlaštenika tog prava dana 20. travnja 2000. dakle vremenski prije nego što je presuda zbog izostanka Općinskog suda u Zagrebu P-797/99 od 12. studenog 1999. postala pravomoćna (pravomoćna 25. travnja 2000.) a kojom je umješač stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu.

 

14. Suprotno ovim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužiteljica temeljem pravomoćne sudske odluke koja je po svojoj pravnoj prirodi konstitutivne naravi stekla pravo doživotnog plodouživanja dana 20. travnja 2000. po Ugovoru o doživotnom pravu plodouživanja sklopljenom dana 20. travnja 2000.

 

15. Također, pravilno je sud odbio prigovor litispendencije utvrdivši da je u postupku pred Općinskim sudom u Virovitici poslovni broj P-87/2013 po tužbi ovdje tužiteljice protiv tuženika D. D., F. Lj. i J. Lj. radi isplate naknade na ime korištenja predmetnog stana, tužiteljica tražila isplatu za drugo vremensko razdoblje odnosno za razdoblje od 1. veljače 2007. do 30. lipnja 2008. dok tužiteljica u ovom parničnom predmetu potražuje isplatu za vremensko razdoblje od 1. srpnja 2008. do 16. lipnja 2015. 

 

16. Također nisu osnovani žalbeni navodi da je ovdje tužiteljica kada bi i imala pravo plodouživanja, trebala dokazati da bi uistinu prihodovala od predmetnog stana odnosno da bi predmetni stan iznajmljivala da tuženici nisu koristili predmetni stan. Naime u ovom konkretnom predmetu je odlučno da li je tužiteljica bila onemogućena u ostvarenju svog prava plodouživanja a ne da li bi ista uistinu predmetni stan iznajmljivala stoga su žalbeni navodi tuženika u  tom pravcu neosnovani.

 

17. Dakle, kako je u ovom postupku jasno utvrđeno da su ovdje tuženici stanovali u predmetnom stanu dakle istog posjedovali u utuženom vremenskom razdoblju te da su se iselili iz predmetnog stana 17. lipnja 2015. (nije sporno) tada je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica kao plodouživatelj ovlaštena tražiti isplatu jer je onemogućena u ostvarivanju svog prava plodouživanja pa tako i prihoda koje predmetna stvar daje u smislu odredbe čl. 204. a u vezi s čl. 205. ZV-a jer upravo to pravo proizlazi iz pravne prirode instituta prava plodouživanja.

 

18. Tužiteljica u bitnome u žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno utvrdio da tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Z. U. jer se tužiteljica u svom podnesku od 17. ožujka 2022. očitovala na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke na način da je osporila visinu najamnine od 42.165,75 kn iskazanu u trećoj varijanti a koju je sud i dosudio pa stoga ističe da je time onemogućio tužiteljicu da na usmenoj raspravi postavi pitanja vještaku financijske struke u pogledu nalaza i mišljenja vještaka te visine najamnine koju je vještak utvrdio za predmetni stan u tri varijante stoga smatra da je presuda u tom dijelu manjkava i nerazumljiva jer sud ne daje jasne razloge zbog čega je prihvatio visinu najamnine prema trećoj varijanti vještaka odnosno zbog čega smatra da nije prihvatljiva druga varijanta u skladu s kojom tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev.

 

19. Žalbeni navodi tužiteljice su osnovani.

 

20. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je sudski vještak za financije i računovodstvo Z. U. u svom nalazu i mišljenju navela da kako nema službenih evidencija o kretanju najamnina u Republici Hrvatskoj, po gradovima i drugim kriterijima, te su korišteni  oglasi s internetskih stranica, a kako bi se obuhvatile i druge mogućnosti izračuna  sačinjene  su tri varijante,

- da je  u Tabeli br. 1-PRVA VARIJANTA izvršen  izračun najamnine za razdoblje od srpnja 2008 - 15. lipnja 2015. na bazi današnjih cijena (ispis s oglasnik.hr i njuškalo.hr) prema prosjeku kojih je prosječna cijena 66,71kn (EUR 8,89). Obračun je napravljen na način da su cijene najma usklađene s indeksima potrošačkih cijena za najam u utuženom razdoblju (prosječna cijena u odnosu na prosjek prethodne godine najamnina (listovi spisa 246-261),

- da je dobiveni izračun umanjen za 26%, izračunato sukladno Zapisniku o bodovanju stana, u kojem su navedeni negativni bodovi po osnovi položaja stana, starosti zgrade i vlažnosti stana i to na način da su evidentirani negativni bodovi, 15 bodova uzeti u odnos s ukupnim bodovima odnosno 15/58 *100=26%,

- da prema navedenoj varijanti proizlazi da bi tužiteljici po osnovi najma predmetne nekretnine pripadala najamnina u iznosu od 170.264,78 kn u utuženom razdoblju,

- da je u Tabeli br. 2-DRUGA VARIJANTA prikazan izračun visine najma usklađen s indeksima potrošačkih cijena za najam u utuženom razdoblju (prosječna cijena u odnosu na prosjek prethodne godine najamnina (listovi spisa 246-261) na način da se mjesečna najamnina stana u V. indeksira prema dosuđenoj najamnini 800,00 HRK (P 1087/02, list spisa 4),

- prema navedenoj varijanti proizlazi da bi tužiteljici po osnovi najma predmetne nekretnine pripadala najamnina u iznosu od 124.406,66 kn u utuženom razdoblju,

- da je u Tabeli br. 3 prikazan izračun visine najamnine za Grad V., prema dostavljenoj potvrdi o najmu od PU P. (P 1087/02, list spisa 63),

- da prema navedenoj varijanti proizlazi da bi tužiteljici po osnovi najma predmetne nekretnine pripadala najamnina u iznosu od 42.165,75 kn u utuženom razdoblju, uzimajući površinu stana od 51,10 m2.

 

21. Na temelju gore navedenih utvrđenja prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja da stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka utvrđuje visinu najamnine prema trećoj varijanti (Tabela broj 3).

 

22. Međutim, u tom dijelu presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te je ista kontradiktorna jer sud navodi da stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka iako tužiteljica prigovora trećoj varijanti izračuna visine najamnine smatrajući da je prihvatljiva druga varijanta dok tuženik ističe da je prihvatljiva treća varijanta.

 

23. Stoga, osnovano ukazuje tužiteljica da je sud radi razjašnjenja odlučnih činjenica  te primjedbi tužiteljice na nalaz i mišljenje vještaka trebao pozvati na raspravu vještaka financijske struke u smislu odredbe čl. 260. st. 1. ZPP-a.

 

24. Prema odredbi čl. 260. st. 1. ZPP-a sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti pismeno prije rasprave. Sud će odrediti rok za pismeno podnošenje nalaza i mišljenja koji ne može biti duži od 60 dana, st. 2. istog članka je određeno da vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje dok je st. 3. predmetnog članka određeno da će sud dostaviti strankama pisani nalaz i mišljenje vještaka najkasnije 15 dana prije ročišta na kojem će se o njima raspravljati.

 

25. Prema tome, kako iz gore navedene odredbe jasno proizlazi da vještak mora obrazložiti usmeno svoj nalaz a posebno u okolnostima kada stranke prigovaraju na pojedine stavke nalaza onda je sud u ovom konkretnom predmetu svakako trebao pozvati vještaka da obrazloži svoje mišljenje te se usmeno očituje na primjedbe stranaka.

 

26. Iz stanja spisa proizlazi da je sud u ovom konkretnom predmetu proveo tri vještačenja i to mjerničko, građevinsko i financijsko vještačenje.

 

27. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je sud u ovom predmetu pozvao vještaka mjerničke struke i vještaka građevinske struke, da se usmeno očituju na raspravi 21. travnja 2022. i dopune svoj nalaz (list 363-365 spisa).

 

28. Međutim sud je propustio pozvati vještaka financijske struke da usmeno obrazloži svoj nalaz i mišljenje iako je rješenjem od 31. kolovoza 2012. (list 339 spisa) pozvao stranke da se očituju na pisani nalaz i mišljenje vještaka financijske struke i iznesu primjedbe na nalaz ukoliko ih imaju, a što je tužiteljica učinila svojim podneskom (list 349 spisa) u kojem je prigovarala dijelu nalaza odnosno trećoj varijanti nalaza vještaka financijske struke prema kojoj je vještak izračunao visinu najma stana prema najamnini koju određuje Porezna uprava P.-P..

 

29. Iz podneska tužiteljice proizlazi da ista stavlja niz primjedbi na takav izračun visine najma stana i to primjedbe da se radi o minimalnim iznosima zakupnine koje propisuje Porezna uprava te koji se odnose na poslovne prostore i ne odražavaju stanje na tržištu (tržišna cijena najamnine) a na koje je vještak financijske struke trebao usmeno se očitovati i obrazložiti svoj pisani nalaz i mišljenje u smislu odredbe čl. 260. ZPP-a, a što je sud propustio učiniti.

 

30. Stoga je presuda u tom dijelu manjkava te se ne može na pravilan način ispitati, stoga je valjalo uvažiti žalbu tužiteljice te ukinuti prvostupanjsku  presudu u dijelu pod točkom II izreke.

 

31. Ovdje valja naglasiti da prema odredbi čl. 250. ZPP-a upravo sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže a što je upravo u ovom konkretnom slučaju pa je stoga bilo potrebno razjasniti usmenim očitovanjem varijante koje je vještak utvrdio pisanim nalazom i mišljenjem a što jest obveza vještaka da usmeno obrazloži svoj nalaz.

 

32. U nastavku postupka sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem te nakon toga donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku i ponovno odlučiti o troškovima parničnog postupka.

 

33. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I izreke a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

 

34. S obzirom da je žalba tužiteljice osnovana, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II i III izreke, a kako je to odlučeno ovim drugostupanjskim rješenjem.

 

35. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl.166. st. 4. ZPP-a).

 

 

U Zagrebu 17. siječnja 2023.

 

                                                                                                                   Predsjednica vijeća:

                                                                                                         Sanja Joka Umićević, v.r.