Baza je ažurirana 31.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
8.P: Pr-4291/2021-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice
Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz B. V., P. 120, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik u O., protiv tuženika sveučilišta u O., fakulteta iz O., K. T. 2b, OIB: …, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 14. prosinca 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 17. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku sveučilištu u O., fakultetu, isplatiti tužitelju M. B. iznos od 291,29 eur1 (slovima:dvjestodevedesetjedaneuroidvadesetdevetcenti) / 2.194,69 kn
(slovima:dvijetisućestodevedesetčetrikuneišezdesetdevetlipa) bruto zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. u visini koja se za svako
polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima,
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, tekućom:
- na iznos od 48,25 eur / 363,51 kn od dana 9. rujna 2016.,
- na iznos od 48,25 eur / 363,51 kn od dana 10. listopada 2016.,
- na iznos od 48,41 eur / 364,79 kn od dana 10. studenog 2016.,
- na iznos od 48,47 eur / 365,19 kn od dana 9. prosinca 2016.,
- na iznos od 48,47 eur / 365,19 kn od dana 10. siječnja 2017.,
- na iznos od 49,44 eur / 372,50 kn od dana 9. veljače 2017.,
sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate
na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim
bruto iznosima, kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u
iznosu od 155,53 eur/ 1.171, 87 kn, sa zateznom kamatom od 17. siječnja 2023. pa
do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve
u roku 15 dana.
i
r i j e š i o je
Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev povučen za iznos od 385,96 eur/ 2.908,04
kn, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče :
- na iznos od 48,25 eur/363,51 kn od dana 12. siječnja 2016. do isplate;
- na iznos od 48,25 eur/363,51 kn od dana 12. veljače 2016. do isplate;
- na iznos od 48,24 eur/363,50 kn od dana 12. ožujka 2016. do isplate;
- na iznos od 48,25 eur/363,51 kn od dana 12. travnja 2016. do isplate;
- na iznos od 48,24 eur/363,50 kn od dana 12. svibnja 2016. do isplate;
- na iznos od 48,24 eur/363,50 kn od dana 12. lipnja 2016. do isplate;
- na iznos od 48,24 eur/363,50 kn od dana 12. srpnja 2016. do isplate;
- na iznos od 48,25 eur/363,51 kn od dana 12. kolovoza 2016. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj putem punomoćnika kao radnik, potražuje od
tuženika kao poslodavca isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do
siječnja 2017. na temelju odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7.
prosinca 2011. Tužitelj je u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika, a tuženik
kao poslodavac predstavlja javnu službu. Kako je tuženik obračunavao tužitelju sve
plaće u utuženom razdoblju s osnovicom od 5.108,84 kn, osim plaće za siječanj
2017. s osnovicom od 5.211,02 kn, umjesto s osnovicom od 5.415,37 kn, tužitelj je
potraživao na ime razlike plaće iznos od ukupno 5.102,73 kn sve uvećano za
zakonske zatezne kamate za svaki mjesečni iznos neisplaćene plaće. U podnesku
od 27. rujna 2022. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev, te je prema konačno
postavljenom tužbenom zahtjevu potraživao iznos od ukupno 2.194,69 kn na ime
glavnice, s pripadajućom zateznom kamatom.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da nije sporno da je tužitelj zaposlen
kod tuženika na temelju Ugovora o radu. Nije sporno niti da je 13. svibnja 2009.
sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, a niti da su dana
26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici
plaće u javnim službama. Tuženik ističe da je sporna pravna valjanost, pravna narav,
obveznost, a potom i sadržaj navedenog. Tuženik smatra da su ništene Izmjene i
dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada
2011., jer su iste potpisane od sedam sindikata, dok su Sporazum o osnovici za
plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatak sporazumu od 13. svibnja
2009. potpisali predstavnici osam sindikata. Pri tome ne spori da je Izmjene i dopune
Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
parafirao i osmi predstavnik sindikata. Osim toga smatra da Sporazum o osnovici
plaća u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici
plaća u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju
običan ugovor, sporazum obveznog prava, te nemaju snagu kolektivnog ugovora. To
stoga što isti nisu bili sklopljeni na zakoniti način budući njihovu sklapanju nisu
prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, jer poslodavac
prilikom sklapanja istih nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od
zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih sindikata, koji
predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su
imenovani odlukom Gospodarsko socijalnog vijeća. Budući citirani akti nemaju snagu
kolektivnog ugovora tada niti njihove odredbe nemaju normativni učinak, odnosno ne
sadrže pravna pravila koja bi se neposredno primjenjivala na sve zaposlene, zbog
čega smatra da ne postoji subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa
osnovice za plaće u javnim službama prema tim aktima, a samim tim niti tužitelj, kao
radnik zaposlen kod tuženika ne može biti aktivno legitimiran potraživati u sudskom
postupku prava iz tih akata. Nadalje, navodi da se plaće u javnim službama uređuju
Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine‟ 27/01 i 39/09) i Zakonom
o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine‟ 39/09 i 124/09). Zakonom o
osnovici plaće u javnim službama u članku 2. propisano je da se plaće u javnim
službama utvrđuju kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata
j. s., a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu plaća se uređuje posebnom odlukom Vlade RH. Prijelaznim i
završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim
službama propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama
primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom sporazuma o osnovici plaće u javnim
službama od 13. svibnja 2009. Budući opisano čini strogo zakonsko uređenje smatra
da je svaki daljnji automatizam usklađivanja osnovice koji bi proizlazio iz
interpretacije Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
službama od 26. listopada 2011. bio u izravnoj suprotnosti s člankom 2. Zakona o
osnovici plaće u javnim službama. Slijedom navedenog, smatra da je sve do
donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29.
prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja 2017. na plaći za siječanj 2017., koja je
isplaćena u veljači 2017., u primjeni bila osnovica za obračun plaće od 5.108,84 kn
bruto. Podredno ističe da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku BDP
Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom
tromjesečju prethodne godine (realni tromjesečni BDP) zabilježio dvanaest razdoblja
uzastopnih negativnih stopa rasta, počev od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg
tromjesečja 2014., pa se zbog toga uskladba prema člancima III. - V. Izmjena i
dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba
odgoditi za dvanaest tromjesečja počev od siječnja 2016. Međutim, kako Izmjene i
dopune Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju
ugovoreno vremensko važenje od pet godina, smatra da do uskladbe prema
člancima III. - V. nije došlo za vrijeme važenja istih. Tuženik je istaknuo i prigovor
zastare potraživanja za sva potraživanja za koja je protekao zastarni rok od pet
godina, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa, do
datuma podnošenja tužbe sudu. Na ročištu održanom 14. prosinca 2022.
punomoćnik tuženika je izjavio da nije sporna visina, već osnova tužbenog zahtjeva.
3. Kako je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za iznos od 2.908,04 kn s
pripadajućom zateznom kamatom, za razdoblje od prosinca 2015. do srpnja 2016., a
tuženik se nije protivio povlačenju, na temelju čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom
postupku odlučeno je kao u izreci rješenja.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokaze tužitelja i tuženika koji se
nalaze u eSpis-u kao prilog tužbi,odgovoru na tužbu i podnescima stranaka.
5. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, te u njihovoj uzajamnoj sprezi, nedvojbeno
je utvrđeno da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlen kod tuženika. Tuženik je
poslodavac koji predstavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakona o plaćama u
javnim službama („Narodne novine‟ 27/01 i 39/09). U vremenu od prosinca 2015.
do siječnja 2017. tuženik je tužitelju plaću obračunavao i isplaćivao na temelju
osnovice od 5.108,84 kn. Ove činjenice među strankama nisu sporne.
6. Među strankama je sporno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju
plaću u razdoblju od kolovoza 2016. do siječnja 2017. po osnovici od 5.108,84 kn ili
po osnovici od 5.415,37 kn, na temelju članka III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine.
7. Iz predloženih i provedenih dokaza sud je utvrdio:
- da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu,
- da je tuženik u vremenu od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunao i isplaćivao plaću na temelju osnovice od 5.108,84 kn,
- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka
2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine‟ 27/01 i 39/09),
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
- da su Vlada RH i Sindikati j. s. i to Sindikat h. u., N. sindikat z. u s. š. Hrvatske, N. sindikat z. i v. o., Sindikat z. u d. s. s. Hrvatske, S. sindikat z. i s. s. Hrvatske, H. l. sindikat, H. s. sindikat m. s.-m. t., te Hrvatski sindikat d. u k. zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,
- da su Vlada RH i isti Sindikati j. s. zaključili 13. svibnja 2009.Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim
da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun
plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni
pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u članku IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,
- da su Vlada RH te Sindikati j. s. zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su
Izmjenama između ostalog izmijenjeni članku III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata I vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim člankom VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. Izmjena I dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim člankom XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,
- da su Vlada RH te Sindikati j. s. koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici
plaće za javne službe i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu, s tim da je iz članka 1. Vjerodostojnog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine.
8. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ 124/09).
Izmijenjenom odredbom članka 2. koja je u primjeni neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje Kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i Sindikata j. službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, člankom 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ 123/2016), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto, te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine.
9. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata j. s. sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(„Narodne novine“ 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u članku 49. stavku 4.
ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.
10. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 115/10, dalje:
TKU/10) u kojemu je u članku 51. stavku 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički
utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.
svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega
nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i
znanosti od 25. studenoga 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u
rokovima određenim tim samim dokumentima.“
11. Člankom 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 141/12, dalje: TKU/12)
ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i
dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te
Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima.“
12. Iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine‟ 93/14, 127/17 i
98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni
ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i
prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o
radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka
roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka
otkaznog roka. Također, iz članka 90. stavak 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac
dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz članka 92. stavka 3.
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije
određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do
petnaestog dana u idućem mjesecu.
13. Odredbom članka 45. stavka 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak („Narodne
novine‟ 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne
novine‟ 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od
nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja
isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članaka 11.,
12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna
osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih
premija osiguranja iz članka 12. stavka 9. i članka 16. stavka 2. tog Zakona, te
umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavka 1. i 2. tog Zakona. Obračunati
predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od
nesamostalnog rada kao porez po odbitku.
14. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i
sve dokaze u njihovoj uzajamnoj sprezi, sukladno članku 8. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine‟ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), te
primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio
da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu.
15. U cijelosti su neosnovani navodi tuženika u kojima osporava pravnu valjanost
i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim
službama od 26. listopada 2011., u daljnjem tekstu IDD Sporazuma. Naime, iz
naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i
Sindikati j. s. nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga, valja istaknuti i da su, sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog
pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju, IDD Sporazuma nije
potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz
čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju, pa se ne može pozivati na
ništetnost istih.
16. Stav je ovog suda da IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor,
što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12, pa su
odredbe istog u smislu citiranog članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim
službama („Narodne novine“ 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u
utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26.
siječnja 2017. godine, jer je člankom XI. IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na
određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno
citiranom članku 199. stavku 1. ZR-a.
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
17. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene članka III. IDD
Sporazuma, jer odredbom članka VIII. IDD Sporazuma nije odgođena primjena
članka III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u
osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenja od 28.
prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na način „usklađivanja pariteta“
određen u članku IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode
primjene članka III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak
proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.
18. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja
Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je
tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na
isto tromjesečje 2014., godine i da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015.
bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Iz navedenoga
jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine), došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2%
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a u dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2% ili
1,8% + 3,8% = 5,6% : 2 = 2,8%), a podaci za treće tromjesečje objavljeni su 4.
prosinca 2015. Slijedom toga proizlazi da su se uvjeti iz članka III. IDD Sporazuma
za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s
plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali
su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do
15. veljače 2017.
19. Zbog svega navedenog tužitelju pripada pravo da mu se u predmetnom razdoblju plaća obračuna i isplati po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.
20. Među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, pa sud smatra tu
činjenicu utvrđenom.
21. Dakle, kako je nesporno da je tuženik u spornom razdoblju (od kolovoza 2016.
do siječnja 2017.) tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je
trebalo primijeniti osnovicu od 5.415,37 kuna, to je nastala razlika neisplaćene plaće
prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 2.194,69 kn bruto, s
mjesečnim iznosima razlike plaće koje tuženik nije sporio, to je odlučeno kao pod
točkom I. izreke presude. Valja istaknuti da tužitelj nije utužio bruto iznos novčane
tražbine po osnovi radnog odnosa, no na temelju članka 433.a stavak 1. Zakona o
parničnom postupku, smatra se da je utužio bruto iznos, pa mu je tako i dosuđeno.
22. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno
odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ((„Narodne novine“ broj 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), osim u dijelu koji se odnosi na
zatezne kamate na porez na dohodak i prirez na porez na dohodak, sadržanih u
bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom, na temelju članka 45. stavka 4. i 5.
Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine‟ 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9.
Pravilnika o porezu na dohodak. Dakle, porez i prirez poreza na dohodak čine
sastavni dio bruto plaće, no dospijevaju tek s isplatom, pa se na te iznose zatezne
kamate ne obračunavaju, zbog čega je u tom dijelu zahtjev za isplatu tužitelja
neosnovan.
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
23. Prigovor zastare je neosnovan, budući da je uvidom u spis utvrđeno da je
tužba podnesena 23. kolovoza 2021., a najstariji utuženi pojedinačni iznos je dospio
9. rujna 2016., pa je nedvojbeno da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg roka
zastare iz članka 139. Zakona o radu.
24. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak
5. Zakon o parničnom postupku, budući da je tužitelj u cijelosti uspio s konačno
postavljenim zahtjevom u pogledu glavnog potraživanja, dok je u neznatnom dijelu
odbijen sa zahtjevom za isplatu kamata, koje predstavljaju sporedno potraživanje.
Tužitelju je priznat trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku sukladno Tarifi o
nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14,
107/15, 37/22 i 126/22 - u daljnjem tekstu Tarifa) i vrijednosti predmeta spora, i to
trošak sastava tužbe, sastava podneska od 12. siječnja 2022 u iznosima od po
312,50 kn, za sastav podneska od 27. rujna 2022. iznos od 78,12 kn na temelju Tbr.
8. t. 3. Tarife, budući da ovim podneskom tužitelj djelomično povlači tužbeni zahtjev,
te trošak zastupanja na ročištu 14. prosinca 2022. u iznosu od 468,75 kn, odnosno
ukupno 1.171,87 kn, koji iznos sud smatra osnovanim, sukladnim vrijednosti
predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi.
25. Na temelju čl. 48. i 43. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u
Republici Hrvatskoj („Narodne novine" 87/22 i 88/22) ukupni iznosi novčane obveze
iskazani su dvojno, i u eurima i u kunama.
26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 17. siječnja 2023.
SUDAC Davor Liščić, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana.
Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za
stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje,
počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim
putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom
Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine‟ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) u obvezi
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede
odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i
11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Tuženiku
Nakon pravomoćnosti: 3. Poreznoj upravi
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.