1

Poslovni broj 78 Gž R-3247/2022-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž R-3247/2022-3

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. H. d.o.o., K., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik u Odvjetničkom društvu D., T., B. & K. d.o.o., Z., protiv tuženika Radničkog vijeća H. H. d.o.o., K., kojega zastupa punomoćnik K. Č., odvjetnik u Z., radi nadomještanja suglasnosti na odluku o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-101/22-7 od 24. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika Radničkog vijeća H. H. d.o.o., K., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-101/22-7 od 24. listopada 2022. u odluci o glavnoj stvari te se kao neosnovan odbija zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

             

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-101/22-7 od 24. listopada 2022. u odluci o troškovima postupka te se odbija zahtjev tužitelja H. H. d.o.o., K. za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 3.125,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2022. do isplate.

             

III. Odbija se zahtjev tužitelja H. H. d.o.o., K. za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Prvostupanjsko presudom suđeno je:

„Nadomješta se suglasnost na Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora
o radu radnice R. R. iz D. R., M. V., OIB: …, koja je zatražena dopisom - zahtjevom za
suodlučivanje tužitelja br. 49/2022 od 16. svibnja 2022. godine, a koju
suglasnost je tuženik uskratio očitovanjem br. 52/2022 od 23. svibnja 2022.
godine.

 

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog parničnog postupka
isplatom iznosa od 3.125,00 kuna uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće
od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 24. listopada 2022. godine, pa
do isplate, i to u roku od 8 (osam) dana, pod prijetnjom ovrhe“.

 

2. Protiv te presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

 

3. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbe tuženika i predlaže da sud drugoga stupnja potvrdi pobijanu presudu te zahtjeva naknadu troška odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se sudskom odlukom nadomjesti suglasnost na Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu radnice R. R. iz D. R., M. V., koja suglasnost je zatražena dopisom - zahtjevom za suodlučivanje tužitelja br. 49/2022 od 16. svibnja 2022., a tuženik ju je uskratio očitovanjem br. 52/2022 od 23. svibnja 2022. uz što tužitelj zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka.

 

6. Nesporno je u žalbenoj fazi postupka:

 

- da je 8. ožujka 2019. tužitelj kao poslodavac sklopio s radnicom R. R. ugovor o radu na neodređeno vrijeme, radi obavljanja poslova radnog mjesta Administrator u skladištu za POSM i pomoćni materijal,

 

- da je Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (Pravilnik/20), koji je na snazi i zamijenio je dotadašnji Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 2. listopada 2019., došlo do promjene u unutarnjoj organizaciji radnih mjesta u Sektoru lanca opskrbe kod tužitelja te je u navedenom Sektoru došlo do ukidanja radnog mjesta Administrator u skladištu za POSM i pomoćni materijal na kojem je R. R. bila jedini izvršitelj,

 

- da je radi takve racionalizacije poslovanja nastala potreba otkazati ugovor o radu navedene radnice zbog čega je od tuženika zatražena suglasnost za Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu navedenoj radnici, u skladu s obvezom propisanom čl. 151. st. 1. točka 3. Zakona o radu (Nar. nov. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.,dalje: ZR),

 

- da je tuženik u očitovanju na zahtjev za davanje suglasnosti svoje odbijanje davanja suglasnosti obrazložio time da se protivio ukidanju radnog mjesta spomenute radnice, koja promjena je unatoč tome provedena donošenjem Pravilnika/20, a da se sada protivi i otkazivanju ugovora o radu radnici R. jer da ne postoji opravdani razlog za otkaz navedenoj radnici, kao i jer da postupak otkazivanja nije proveden u skladu sa Zakonom o radu i to jer da je poslodavac trebao provesti usporedbu R. R. s usporednim radnicima koji stvarno obavljaju iste poslove kao navedena radnica, D. V. i B. B., iako njihovo radno mjesto ima drugi naziv, sve u skladu s čl. 115 st. 2. ZR.

 

7. Polazeći od tih nespornih činjenica, a nakon što je proveo i ocijenio dokaze kojima se dokazivalo jesu li poslovi za koje je zadužena radnica R. istovjetni poslovima radnika V. i B., unatoč formalnoj razlici u nazivima radnih mjesta tih radnika, sud prvoga stupnja tužbeni je zahtjev ocijenio osnovanim. U bitnome zaključuje (list 14 obrazloženja, zadnji odlomak i prva dva odlomka na listu 15 obrazloženja presude) da je suglasnost trebala biti dana jer da nije bilo mjesta provođenju usporedbe navedenih radnika u smislu čl. 115. st. 2. ZR, budući da nije dokazano da se radi samo o formalnoj razlici u nazivima radnih mjesta, već i o faktičnoj razlici u poslovima koje obavljaju navedena dva radnika i posla koji obavlja R. R., na koji zaključak da nije od utjecaja činjenica da se u nekim segmentima njihovi poslovi preklapaju, odnosno da obavljaju dijelom jednake poslove. Smatra da stoga ne postoji prepreka za otkazivanje ugovora o radu, odnosno da se donese odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

 

8. Navodima žalbe tuženik osporava takav zaključak ustrajući na tvrdnjama da postupak otkazivanja nije pravilno proveden i da je radi pravilnog odlučivanja o tome kome treba otkazati ugovor o radu trebalo provesti usporedbu navedena tri radnika, jer da se, suprotno onome što sud utvrđuje, radi o radnicima koji faktično obavljaju iste poslove, a ukazuje i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na činjenična utvrđenja glede prijenosa dijela poslova koje obavlja radnica R. na tvrtku O. d.o.o.  Također smatra da je primjenom čl. 156. st. 5. i 7. ZR, kao lex specialis u odnosu na čl. 154. ZPP, trošak parničnog postupka, neovisno od uspjeha tužitelja u ovom postupku trebao pripasti tuženiku.

 

9. Žalitelju prije svega valja odgovoriti da je u postupku u kojim se od suda zahtjeva donošenje odluke koja će nadomjestiti suglasnost radničkog vijeća  raspravljanje ograničeno na utvrđivanje namjerava li poslodavac ugovor o radu radnika otkazati iz razloga koje kao dopuštene razloge za otkaz predviđa Zakon o radu, postoji li zabrana otkaza te je li poslodavac vjerojatnim učinio da se ostvario razlog zbog kojeg bi otkaz bio dopušten.

 

10. U vezi s time u konkretnom slučaju:

- nije sporno da radnica kojoj tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu nije radnica u odnosu na koju postoji zabrana otkazivanja (čl. 34., čl. 38.,  Zakona o radu),

- nije sporno niti da je reorganizacija poslovanja u kojoj je došlo do ukidanja radnog mjesta dopušteni razlog za donošenje odluke o otkazu u smislu čl. 115. st. 1. točka 1. ZR,

 

- nije sporno da je kod tužitelja na snagu stupio Pravilnik/20 kojim je ukinuto radno mjesto radnice R. na kojem je ona, formalno, jedini zaposlenik i da je to razlog zbog kojeg tužitelj navedenoj radnici namjerava otkazati ugovor o radu,

 

- a nije sporno niti da je tuženiku tužitelj dostavio obrazloženi zahtjev za suodlučivanje u kojem je obrazložio sve podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika, kao i nacrt odluke o otkazu.

 

10.a Kako je u skladu s čl. 115. st. 1. točka 1. ZR reorganizacija poslovanja ukidanjem radnog mjesta dopušteni razlog za otkaz ugovora o radu, a kod tužitelja je takva reorganizacija provedena, uz što ne postoji zakonska zabrana otkaza radnici kojoj tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu, to je prema shvaćanju ovoga suda tužitelj učinio vjerojatnim da se ostvario razlog za otkaz zbog čega je tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti.

 

11. Ovaj sud pri tome neodlučnim za odluku u ovom konkretnom sporu smatra činjenice koje je utvrđivao sud prvoga stupnja i iz kojih izvodi zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva (potreba provođenja usporedbe između tri spomenuta radnika prije otkazivanja, utvrđivanje poslova koje obavljaju, odnosno radi li se unatoč nazivima radnih mjesta o istim poslovima). Ovo jer se time prelaze granice činjenica o kojima se raspravlja u predmetima kakav je predmetni i ulazi se u ocjenu razloga dopuštenosti samog otkaza, koji još nije ni donesen i što će, u koliko otkaz bude donesen i u koliko radnica zatraži sudsku zaštiti, biti predmet raspravljanja u postupku koji će se voditi radi nedopuštenosti odluke o otkazu. Stoga, glede glavne stvari, ovaj sud nije smatrao potrebnim odgovarati na navode žalbe izvan rečenog pod točkama 9 do 10a ove drugostupanjske odluke (čl. 375. st. 1. ZPP).

 

12. Na temelju rečenog, a budući da nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju se ukazuje navodima žalbe, a ni druge povrede iz te odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona, o glavnoj je stvari odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP.

 

13. U odnosu na navode žalbe vezane uz odluku o troškovima postupka valja odgovoriti da je čl. 155. st. 1. ZR propisano da radničko vijeće može biti tuženo samo na temelju ovlaštenja, odnosno obveza utvrđenih ovim ili drugim zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom (u ovom slučaju na temelju čl. 151. st. 4. ZR), dok je st. 2. te odredbe propisano da ne može imati vlastitu imovinu, već mu, između ostalog, sredstva za rad, sukladno čl. 156. st. 5. istog Zakona osigurava poslodavac.

 

14. Tim je zakonom, nadalje, u čl. 157. st. 7. propisano, kako se navodi i u žalbi, da poslodavac snosi i druge troškove koji u skladu s ovim Zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom nastanu djelatnošću radničkog vijeća, a u djelatnost radničkog vijeća, između ostalog, ulazi i suodlučivanje u smislu čl. 151. ZR, donošenje odluke u kojem postupku je, u konkretnom slučaju, rezultiralo vođenjem ovoga postupka (čl. 151. st. 4. ZR).

 

15. Iz navedenog pod točkama 13. i 14. ovog obrazloženja time proizlazi da su troškovi predmetnog parničnog postupka rezultat djelatnosti radničkog vijeća, budući da je unutar te djelatnosti tuženik odbio dati suglasnost za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu radnici Rubinich, zbog čega je jedini pravni put poslodavcu bio zatražiti nadomještanje te suglasnosti kroz sudsku odluku, u kojem postupku je radničkom vijeću dana stranačka sposobnost i u kojem su nastali troškovi postupka.

 

16. Kako je čl. 156. st. 5. ZR, između ostalog propisana obveza poslodavca da snosi i druge troškove koji unutar djelatnosti radničkog vijeća nastanu i po drugim propisima, a u to ulazi i trošak parničnog postupka nastao u smislu odredbi ZPP-a, to time nije bilo mjesta nalaganju tuženiku da trošak postupka naknadi tužitelju i to neovisno od uspjeha tužitelja u ovom postupku.

 

17. No, isto tako, ovaj sud ne smatra pravilnim stav tuženika da unatoč činjenici što nije uspio u ovom postupku postoji, sukladno čl. 156. st. 7. ZR, obveza poslodavca da naknaditi tuženiku trošak postupka. Tuženikov trošak sastoji se u trošku koji je imao jer je opunomoćio stručnu osobu da ga zastupa u ovom predmetu, a u takvoj situaciji, sukladno shvaćanju iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1837/2019 od 18. rujna 2019., u skladu s kojom je shvaćanje zauzeto i u odluci ovog Županijskog suda, poslovni broj Gž-2581/22 od 6. rujna 2022., primarno je obveza tuženika, koji je izdao punomoć za zastupanje, naknaditi nastale troškove svome punomoćnika, a tek ako i kada to tuženik učini moći će se razmatrati obveza poslodavca da mu te troškove naknadi, ali ne kao tužitelj iz ovoga postupka jer tuženik u postupku nije uspio, već samo kao poslodavac u smislu navedene zakonske norme.

 

18. Shodno rečenom, neovisno od uspjeha tužitelja u ovom postupku i to jer je bilo potrebno primijeniti navedene odredbe ZR kao lex specilais, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (čl. 380. točka 3. ZPP), no istovremeno, nije bilo mjesta priznati trošak tuženiku.

 

19. Trošak žalbe tuženiku nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP), dok trošak odgovora na žalbu nije bio potreban (čl. 155. st.1 . ZPP).

 

U Zagrebu 17. siječnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.