Poslovni broj 79 Gž-4368/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 79 Gž-4368/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. P., iz Z., OIB: …, II-tužitelja K. P., iz Z., OIB: …, III-tužiteljice I. P. P., iz Z., OIB: …, III-tužiteljice osobno i kao pravih slijednika pok. Z. P., kao i IV-tužitelja D. P. iz M. B., OIB: …, zastupani po punomoćniku M. K., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu P., G., D., V. K. iz Z., protiv I-tužene V. M., OIB: … i II-tuženika I. M., OIB: …, oboje iz Z., zastupani po punomoćniku I. Ž. Š., odvjetnici u Z., radi predaje u suposjed odlučujući o žalbi I-tuženika i II-tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-232/15-94 od 19. lipnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 17. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba I-tužene V. M. i II-tuženika I. M., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-232/15-94 od 19. lipnja 2019.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

Nalaže se tuženicima V. M. i I. M., oboje iz Z., da predaju u suposjed i na raspolaganje I-tužitelju Z. P. iz Z., II-tužitelju I. P. iz Z. i III-tužitelju D. P. iz M. B., kao i ostalim suvlasnicima stambene zgrade Z., slobodan od osoba i stvari zadnji krak stubišta s hodnikom površine 5,82 m2 (oznake u nacrtu vještaka 002 nalaza i mišljenja vještaka M. O.) i terasu površine 14,91 m2 (oznake u nacrtu vještaka 003 nalaza i mišljenja vještaka M. O.) u stambenoj zgradi Z., sagrađene na z.k. č. br. 1954/16, upisane u zk. ul. br. 11369 k.o. G. Z., kao i naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 25.315,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 19.6.2019. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Protiv navedene presude žale se I-tuženica i II-tuženik.

 

3. I-tuženica i II-tuženik se žale protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP. Predlažu pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Žalba I-tuženice i II-tuženika je neosnovana.

 

5. Predmet ovog spora je zahtjev I do III-tužitelja (pravnih slijednika sada pok. Z. P.) i IV-tužitelja prema I-tuženici i II-tuženiku za predaju u suposjed i na raspolaganje slobodnog od osoba i stvari zadnjeg kraka stubišta s hodnikom površine 5,82 m2 (oznake u nacrtu vještaka 002 nalaza i mišljenja vještaka M. O.) i terase površine 14,91 m2 (oznake u nacrtu vještaka 003 nalaza i mišljenja vještaka M. O.), kao dijelova zgrade u Z.

 

6. Sporno je tijekom postupka, a i sada u žalbenoj fazi predstavljaju li opisani dijelovi zajedničke dijelove zgrade ili su sastavni dijelovi stana I-tuženice i II-tuženika.

 

7. Ocjenjujući izvedene dokaze sud prvog stupnja nalazi utvrđenim da

              - da je rješenjem Narodnog odbora Grada Z., Sekretarijat za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove od 16.05.1962. i Građevnom dozvolom od 20. lipnja 1962. Š. M. i M. odobrena adaptacija tavanskog stambenog objekta u …, uz uvjet da se ista obavi prema odobrenim i revidiranim nacrtima,

              - da je Kupoprodajni ugovor od 09. lipnja 1965. sklopljen između Š. M. i M. kao prodavatelja i poduzeća "N.", građevno poduzeće K., kao kupca, na temelju kojega je "N." K. kupila 15/200 dijela stambene zgrade u …, popisni broj 7787 izgrađene na kat. čest. 1954/16 dvorište u … u površini od 29,5 čhv-106m2, a da u predmetni dio nekretnine spada osim korištenja zemljišta stan koji se nalazi na mansardi zgrade … a sastoji se od jedne sobe, kuhinje, hodnika, WC-a, kupaone bez kade, terase i dijela tavana,

- da je rješenjem "N." građevno poduzeće K. 09. lipnja 1965. navedeni stan dodijeljen na korištenje J. A. i članovima njegove obitelji

              - da je Kupoprodajni ugovor od 24. kolovoza 1982. sklopljen između GRO "N." kao prodavatelja i RO "P. T." kao kupca, a da je predmet kupoprodaje 15/200 dijela stambene zgrade u …, popisni broj 7787 izgrađene na kčbr. 1954/18, dvorište u … koji dio u naravi sačinjavaju jednosobni stan koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, hodnika sa predprostorom za ulaz u tavan, WC-a i kupaone bez kade s pravom korištenja terase koja se nalazi neposredno uz stan sa dvorišne strane, te je sveukupne površine 34,25 m2, a nalazi se na mansardi navedene stambene zgrade,

- da iz Odluke o priznavanju stanarskog prava od 27. ožujka 1992. proizlazi da se I-tuženiku, te članovima domaćinstva priznaje stanarsko pravo na tavanskom stanu u Z., površine 34,25 m2, te da se stan sastoji od jedne sobe, kuhinje, hodnika s pretprostorom za ulaz u tavan, WC-m, kupaonom bez kade s pravom korištenja terase koja se nalazi neposredno uz stan sa dvorišne strane, te da je stan vlasništvo poduzeća "P.-T."

              - da iz Ugovora o kupoprodaji stana od 22. svibnja 1995. proizlazi da je sklopljen između I. d.d., Industrija alatnih strojeva Z., kao pravnog slijednika P. T. u stečaju i I-tuženice i II-tuženika, na temelju odredbi Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo, s time da je predmet prodaje nekretnina u stambenoj zgradi u Z., i to stana na tavanu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, predsoblja i degažmana u ukupnoj površini od 32,49 m2, a da kupac kupnjom nekretnine navedene nekretnine stječe vlasništvo i na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u dijelu koji odgovara omjeru veličine nekretnine koje su predmet tog Ugovora u odnosu na veličinu zgrade u kojoj se nalaze iste.

- da iz Kupoprodajnog ugovora od 27. ožujka 2000. proizlazi da je sklopljen između I-tužitelja (kao prodavatelja) i II-tuženika (kao kupca), a da je predmet kupoprodaje čitav suvlasnički dio tavanskog prostora koji je vlasništvo prodavatelja na tavanu zgrade u Z., a koji kupac već koristi, a sastoji se iz dijela tavanskog prostora koje je kupac pretvorio u dječju sobu i dijela tavanskog prostora koji je prazan, dok je učl. 4 Ugovora navedeno da je prodavatelj zadržava pravo pristupa na terasu, s time da neće imati ključ ulaznih vrata stana kupca M. I., ali se M. I. obvezuje otvoriti vrata svog stana kad P. Z. to bude zahtijevao radi pristupa na terasu zbog antene i dimnjaka

              -da su I-tuženica i II-tuženik na temelju Ugovora o kupoprodaji stana od 22. svibnja 1995. stekli valjani pravni temelj za upis svojeg suvlasništva u zemljišnim knjigama na predmetnoj stambenoj zgradi te su time postali predmnijevani suvlasnici navedene zgrade (čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima -"Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01-dalje ZVDSP), no I-tuženica i II-tuženik nemaju nikakav pravni naslov na temelju kojega bi mogli imati isključivi posjed bilo kojeg dijela zgrade osim onoga koji je naveden u Ugovoru o kupoprodaji od 22. svibnja 1995. bez obzira na predmet prodaje po ranijim kupoprodajama te neovisno o činjenici koji je točno dio tavana obuhvaćen Građevnom dozvolom od 20. lipnja 1962.

 

8. Nadalje, očevidom na licu mjesta utvrđeno je da se na vrhu stubišta zgrade …, nalaze vrata od kojih ključ nesporno imaju samo I-tuženica i II-tuženik, a da se iza tih vrata nalazi zadnji krak stubišta zgrade (11 stepenica) kojim stubištem se ravno dolazi do vrata stana u posjedu tuženiku koji se nalazi na tavanu zgrade, a da se desno od stepenica nastavlja hodnik kojim se dolazi do krovne terase zgrade koja je također nesporno u isključivom posjedu I-tuženice i II-tuženika.

 

9. Provedenim građevinskim vještačenjem, kao i usmenim očitovanjima vještaka utvrđeno je da I-tuženica i II-tuženik drže u posjedu ukupno 63,06 m2 od kojih netto korisne površine s obračunatim koeficijentima za pojedine prostore iznosi 50,86 m2, da je podna površina dijela prostora iza vrata u hodniku tj. bez stubišta, hodnika i terase iznosi 42,33 m2, odnosno neto korisna površina 41,32 m2, da usporedbom nekretnine koja je predmet ugovora o kupoprodaji stana od 22. svibnja 1995. g. te odluke o priznavanju stanarskog prava od 27. ožujka 1992. sadašnje stanje u prostoru u posjedu I-tuženice i II-tuženika ne odgovara opisom ni površinom stanovima navedenim u citiranoj dokumentaciji, jer se u Ugovoru o kupoprodaji stana kao ni u Odluci o priznavanju stanarskog prava ne navodi prostor sa zadnjim stubišnim krakom ni terasa kao sastavni dio stana, pa je zaključak vještaka da su navedeni prostori nekad bili zajednički dijelovi predmetnog objekta. Nadalje, utvrđeno je da sadašnji stan koji ima ulazna vrata na donjem dijelu stubišnog kraka a na način kako je prikazano na nacrtu u njegovu nalazu može smatrati samostalnom uporabnom cjelinom, ali da isto tako mora reći da bi i ako bi iz te površine stana izuzeli prostor stubišta, hodnika i terase tj. prostora označenih brojevima 002 i 003 preostali stambeni prostor bio isto jasno razgraničen od ostalih dijelova zgrade i također bi predstavljao samostalnu uporabnu cjelinu.

 

10. Slijedom iznesenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da predmetna terasa, tako i zadnji krak stubišta i hodnik koji vode do terase predstavljaju zajedničke dijelove stambene zgrade, jer se iz nje ulazi na zajedničko stubište zgrade te ima namjenu zajedničkog prostora zgrade, dakle da ne služe samo nekim posebnim dijelovima zgrade, u konkretnom slučaju stanu I-tuženice i II-tuženika, dok je iskazima stranaka utvrđeno kako nema suglasnosti niti dogovora svih suvlasnika o prenamjeni navedenih zajedničkih dijelova zgrade, u smislu da oni postanu sastavni dio stana tuženika, odnosno da služe isključivo određenom posebnom dijelu, tj. stanu I-tuženice i II-tuženika, pri čemu tu suglasnost ne mogu zamijeniti dogovori pojedinih suvlasnika, sve i ako ih je bilo, pa primjenom odredbe čl. 46 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ZVDSP odlučuje kao u izreci.

 

11. Činjenična utvrđenja, kao i stajalište suda prvog stupnja prihvaća pravilnim i ovaj sud, a njihova pravilnost nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima I-tuženice i II-tuženika.

 

12. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

13. Nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, postojanje koje tužiteljica obrazlaže neosnovanim odbijanjem izvođenje predloženog dokaznog prijedloga. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa eventualno odbijanje dokaznog prijedloga stranke, može predstavljati samo relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka ukoliko je neosnovano odbijanje prijedloga za provođenje dokaza imalo utjecaja na pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja. Kako je sud prvog stupnja obrazložio iz kojeg razloga je odbio izvođenje predloženog dokaza (pribava projektne dokumentacije koja predstavlja sastavni dio građevne dozvole od 20. lipnja 1962.), time u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju sadržajno ukazuju I-tuženica i II-tuženik.

 

14. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja, bitne činjenice o kojim ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva ocijenio na način propisan odredbom čl. 8. ZPP.

 

15. Vezano za sporno pitanje predstavljaju li zadnji krak stubišta s hodnikom površine 5,82 m2 (oznake u nacrtu vještaka 002 nalaza i mišljenja vještaka M. O.) i terasu površine 14,91 m2 (oznake u nacrtu vještaka 003 nalaza i mišljenja vještaka M. O.) zajednički dio zgrade, kako to tvrde I do IV-tužitelji ili je sastavni dio stana I-tuženice i II-tuženika, kako tvrde I-tuženica i II-tuženika odnosno posebni dio, sud prvog stupnja zaključuje da predmet spora predstavlja zajednički dio zgrade na kojem stranke imaju pravo suvlasništva.

 

16. U odnosu na žalbene prigovore da predmetni sporni dijelovi predstavljaju sastavni dio stana I-tuženice i II-tuženika, te ne mogu biti predmetom stvarnih prava i suvlasništvo ostalih suvlasnika zgrade, i da ostali suvlasnici ne koriste niti imaju namjeru koristiti zadnji krak stubišta i terasu jer je ista sastavni dio stana tuženika valja reći slijedeće:

 

17. Odredbom čl. 5. st. 1. ranijeg Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (Sl list SFRJ 43/65, 57/65 - "Narodne novine" br. 57/73) na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade, koji je bio na snazi u vrijeme kada je II-tuženik stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu propisano je da na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade, svi vlasnici posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja te takvi zajednički dijelovi predstavljaju nedjeljivo vlasništvo svih vlasnika posebnih dijelova, odnosno vlasnika čijim posebni dijelovima služe.

 

18. Nadalje, u smislu odredbe čl. 3. Uredbe o održavanju zgrada ("Narodne novine" broj 64/97) ako vlasnici zgrade međuvlasničkim ugovorom ne urede drugačije zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade smatraju se između ostalog i prohodne i neprohodne zajedničke terase i stubišta.

 

19. Iz sadržaja izvedenih dokaza proizlazi da su I-tuženica i II-tuženik svoja suvlasnička prava stekli na osnovu Ugovora o kupoprodaji stana (na kojem postoji stanarsko pravo) od 22. svibnja 1995., i na taj način stekli vlasništvo stambenog dijela (stana), kao posebnog dijela stambene zgrade koja se održava kao suvlasničko pravo u određenom omjeru, koji omjer suvlasništva određuje i omjer suvlasničkih prava na zajedničkim dijelovima zgrade i zemljišta.

 

20. Naime, iz navedenog Ugovora o kupoprodaji stana proizlazi da je predmet prodaje nekretnina u stambenoj zgradi u Z., i to stan na tavanu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, predsoblja i degažmana u ukupnoj površini od 32,49 m2, a da kupac kupnjom nekretnine navedene nekretnine stječe vlasništvo i na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u dijelu koji odgovara omjeru veličine nekretnine koje su predmet ovog ugovora u odnosu na veličinu zgrade u kojoj se nalaze iste. II-tuženik je naknadno Kupoprodajnim ugovorom od 27. ožujka 2000. od I-tužitelja kupio njegov čitav suvlasnički dio tavanskog prostora koji se sastoji iz dijela tavanskog prostora koje je kupac pretvorio u dječju sobu i dijela tavanskog prostora koji je prazan, dok je u čl. 4. ugovoreno da prodavatelj zadržava pravo pristupa na terasu, s time da neće imati ključ ulaznih vrata stana ali se II-tuženik obvezao otvoriti vrata svog stana kad to I-tužitelj bude zahtijevao radi pristupa na terasu zbog antene i dimnjaka.

 

21. Građevinskim vještačenjem utvrđeno je da površina ukupnog stana tj. prostora koji tuženi drže u posjedu iznosi ukupno 63,06 m2 od kojih netto korisne površine s obračunatim koeficijentima za pojedine prostore iznosi 50,86 m2, da je podna površina dijela prostora iza vrata u hodniku tj. bez stubišta, hodnika i terase iznosi 42,33 m2, odnosno neto korisna površina 41,32 m2., da usporedbom nekretnine koja je predmet Ugovora o kupoprodaji stana od 22. svibnja 1995. te odluke o priznavanju stanarskog prava od 27. ožujka 1992. sadašnje stanje u prostoru u posjedu I-tuženice i II-tuženika ne odgovara opisom ni površinom stanovima navedenim u citiranoj dokumentaciji, jer se u Ugovoru o kupoprodaji stana kao ni u Odluci o priznavanju stanarskog prava ne navodi prostor sa zadnjim stubišnim krakom ni terasa kao sastavni dio stana, dakle da su navedeni prostori nekad bili zajednički dijelovi predmetnog objekta.

 

22. Okolnost da je vještak nalaz i mišljenje dao na temelju određene dokumentacije, sukladno zadatku suda, a ne i projektne dokumentacije (koju je sud odbio pribaviti) nije od utjecaja na zakonitost vještačenje, budući da pravilnost utvrđenja da se radi o zajedničkim dijelovima nekretnine, a ne sastavnom dijelu stana proizlazi i iz ostalih izvedenih i po sudu prvog stupnja, sukladno odredbi čl. 8. ZPP pravilno ocjenjenih dokaza. Stoga neosnovano I-tuženica i II-tuženik ističu da je u postupku počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 250. do 262. ZPP.

 

23. Prema tome, može se zaključiti da je iz svega razvidno da zadnji krak stubišta s hodnikom površine 5,82 m2 (oznake u nacrtu vještaka 002 nalaza i mišljenja vještaka M. O.) i terasa površine 14,91 m2 (oznake u nacrtu vještaka 003 nalaza i mišljenja vještaka M. O.) predstavljaju zajedničke dijelove zgrade u Z., pri čemu je iskazima stranaka potvrđeno da nije bilo suglasnosti niti dogovora svih suvlasnika o promjeni namjene i uporabe navedenih zajedničkih dijelova zgrade u smislu da oni postanu sastavni dio stana I-tuženice i II-tuženika, odnosno o postojanju njihovog dogovora o načinu upotrebe određenih zajedničkih dijelova zgrade na način da ti dijelovi služe isključivo posebnom dijelu (stanu) I-tuženice i II-tuženika.

 

24. Naime, prema odredbi čl. 46. st. 1. ZVDSP svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati ostalim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva, a to je, prema odredbi čl. 42. st. 1. ZVDSP, i pravo na suposjed.

 

25. S obzirom na to, da prema odredbi čl. 67. st. 6. ZVDSP, vlasništvo posebnog dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički (a kako je to sud utvrdio za zadnji krak stubišta s hodnikom površine 5,82 m2 (oznake u nacrtu vještaka 002 nalaza i mišljenja vještaka M. O.) i terase površine 14,91 m2 (oznake u nacrtu vještaka 003 predmetnu terasu), na temelju građevinskog vještačenja i iskaza stranaka), te da se u sumnji uzima da dio služi kao zajednički, osnovano je sud zaključio, da se sporni zadnji krak stubišta s hodnikom i terasa imaju, do eventualnog drugačijeg uređenja odnosa među suvlasnicima, smatrati zajedničkim dijelom.

 

26. Slijedom iznesenog I-tuženica i II-tuženik ne mogu uskratiti suposjed zadnjeg kraka stubišta s hodnikom i terase I do IV-tužiteljima, kao suvlasnicima nekretnine u kojoj se iste nalaze.

 

27. Polazeći od iznesenog suprotni žalbeni navodi I-tuženice i II-tuženika da se ne radi o zajedničkim dijelovima nekretnine ne mogu prihvati. Okolnost da, kako to navode I-tuženica i II-tuženik, navedeni zajednički dijelovi sada predstavljaju dio njihovog stana i da bi radi predaje u suposjed trebalo obaviti određene građevne radove (koji nisu predmetom postupka) nisu od utjecaja na osnovanost zahtjeva. Utvrđivanjem zadnjeg kraka stubišta s hodnikom površine 5,82 m2 (oznake u nacrtu vještaka 002 nalaza i mišljenja vještaka M. O.) i terase površine 14,91 m2 (oznake u nacrtu vještaka 003 nalaza i mišljenja vještaka M. O.) zajedničkim dijelovima zgrade stan I-tuženice i II-tuženika (kao poseban dio) neće izgubiti svojstvo stana u smislu čl. 6. ZVDSP, budući da iz nalaza i mišljenje vještaka proizlazi da će i u slučaju izuzimanja tih opisanih prostora označenih brojevima 002 i 003 preostali stambeni prostor biti jasno razgraničen od ostalih dijelova zgrade i predstavljati samostalnu uporabnu cjelinu.

 

28. Vezano za žalbeni navodi da Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima poznaje više način stjecanja prava vlasništva od čega je stjecanje na temelju zakona samo jedan od tih načina (što je načelno točno) valja reći da I-tuženica i II-tuženik tijekom postupka nisu tvrdili da su isključivo vlasništvo predmetnih spornih dijelova stekli na neki drugi zakonom dozvoljen način (i koji), a navedeno ne čine niti u žalbi.

 

29. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP), pri čemu I-tuženica i II-tuženik određeno ne navode u čemu bi se nezakonitost odluke o troškovima postupka sastojala.

 

30. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 17. siječnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.