1

Poslovni broj 78 Gž R-3144/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž R-3144/2022-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. V. iz O., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik P. V., odvjetnik u O., protiv tuženika G. d.o.o., O., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica J. Č.-D., odvjetnica u O., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-294/19-17 od 14. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

              I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-294/19-17 od 14. srpnja 2022. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Ostavlja se da se o troškovima nastalim strankama u žalbenoj fazi postupka odluči konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. kojom je tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 9. ožujka 2017. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao (točka I. izreke), utvrđen je sudski raskid radnog odnosa s danom 28. srpnja 2021. i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 13.650,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2022. do isplate (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 6.250,00 kn (točka III. izreke).

 

2. Protiv te presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP). Predlaže da sud drugoga stupnja preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i da trošak postupka prizna tužitelju ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a traži i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

 

3. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbe tuženika i predlaže da sud drugoga stupnja potvrdi prvostupanjsku presudu i da mu prizna trošak nastao podnošenjem odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja za utvrđenje da Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. kojom je tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 9. ožujka 2017. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao te zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i u vezi s time za naknadu štete. Uz to tužitelj traži i naknadu troška nastalog mu vođenjem postupka.

 

6. U žalbenoj fazi postupka nije sporno:

 

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu skladišnog radnika,

 

- da mu je 1. kolovoza 2019. tuženik redovito otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, da je tužitelj protiv Odluke

 

- da je protiv te odluke, koju je primio 8. kolovoza 2019.,  tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava, a potom i predmetnu tužbu (čl. 133. Zakona o radu, Nar. nov. 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR),

 

- da iz obrazloženja odluke  o otkazu proizlazi da je zbog gospodarskih, te organizacijskih razloga kod poslodavca smanjen obim posla uslijed čega da je došlo do potrebe smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu na kojem je radio tužitelj.

 

7. Sporna je pravilnost zaključka suda prvoga stupnja da tuženik nije dokazao dopuštenost otkaznog razloga, kao i pravilnost odluke glede datuma s kojim je određen sudski raskid radnog odnosa.

 

8. Iz obrazloženje pobijane odluke proizlazi da sud tužbeni zahtjev kojim se zahtjeva utvrditi  odluku o otkazu nedopuštenom smatra osnovanim:

 

- jer da u financijskom smislu poslovanje tuženika u vrijeme donošenja odluke o otkazu nije odstupalo od ranijeg poslovanja 2019., što da govori suprotno tvrdnjama o smanjenju obima poslova gledano kroz količinu zaliha na skladištu, a time i suprotno tvrdnjama da je radi smanjenja obima poslova na skladištu uslijed smanjenja zaliha prestala potreba za jednim radnikom skladištarem i

 

- jer da u prilog smanjenju obima poslovanja vezano uz zalihe ne ide niti okolnost što je s 30. lipnja 2019. kod tuženika prestao radni odnos radniku koji je radio i poslove skladišnog radnika kao i tužitelj, zbog čega je tuženik 15. srpnja 2019. zaposlio novog radnika koji je obavljao i poslove skladišnog radnika i to za veću plaću od one koju je primao tužitelj te

 

- u vezi s tim smatra nelogičnim i neživotnim da je tuženik zaposlio novog radnika na

poslovima za koje niti ne postoji potreba da ih se obavlja u punom radnom vremenu, odnosno na poslovima na kojima je već imao zaposlenog radnika, a nakon čega je potonjem dao otkaz iz razloga da njegovo radno mjesto više nije potrebno, zbog smanjenja obima poslova (točka 7.23. obrazloženja).

 

9. Ovaj sud ne može se složiti s razlozima koje iznosi sud prvoga stupnja za utvrđenje da je otkaz nedopušten.

 

10. Okolnost da poslovanje tuženika, u financijskom smislu, u vrijeme donošenja odluke o otkazu nije odstupalo od ranijeg poslovanja tijekom godine u kojoj je donesena odluka o otkaz prema shvaćanju ovoga suda nije okolnost koja bi, sama po sebi, govorila u prilog da nije došlo do smanjenja obima posla na skladištu uslijed manje robe što je za posljedicu imalo višak radnika na tom radnom mjestu. Ovo jer je, potencijalno, poslovanje moglo ostati u financijskom smislu na istoj ili sličnoj razini i zbog činjenice porasta cijena, što znači da je robe bilo manje, ali da je prodana po višim cijenama.

 

11. Isto tako ovaj sud ne smatra da činjenica da je prije donošenja odluke o otkazu tuženik zaposlio još jednog radnika, koji je radio više različitih poslova, a ne samo poslove skladišatra kao tužitelj, govori da do smanjenja opsega posla na skladištu nije došlo. Ovo jer je autonomno pravo poslodavca zapošljavati radnike na radnim mjestima kako ih sam organizira, a time i jednog radnika na više radnih mjesta za koje je osposobljen i u skladu s tim vršiti organizaciju dnevnog poslovanja prema potrebama, a što znači i pravo poslodavca da na radnom mjestu zadrži one radnike koje će mu istovremeno moći obavljati i više poslova, sukladno trenutnim potrebama i prilikama na što ekonomičniji način. Uz to sudu valja reći, da ni činjenica visine plaće pojedinog radnika nije kriterij koji je odlučan za utvrđivanje je li došlo do smanjenja opsega određene vrste poslova i time posljedično do viška radne snage. Visina plaće spada u isključivu autonomiju dogovora između radnika i poslodavca prilikom sklapanja ugovora o radu i kao takva ne govori je li smanjen opseg poslova koje pojedini radnici obavljaju ili ne.

 

12. Paralelno s navedenim, pogrešnim, zaključcima sud prvoga stupnja u točci 7.12. i 7.13. obrazloženja navodi stanje zaliha iz čega bi proizlazilo da se stanje zaliha smanjivalo, ali te brojčane podatke ne povezuje s ostalim provedenim dokazima, niti ih obrazlaže, a niti ih cijeni u smislu dopuštenosti otkaznog razloga. Tako sud te podatke koje navodi ne povezuje s iskazima svjedoka, niti s brojem radnika i navodima o potrebama posla kod tuženika na radnom mjestu skladištara.

 

13. Kako time pobijana odluka ne sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP) to zbog tog nedostataka nije moguće ispitati pravilnost zaključka suda prvoga stupnja da bi odluka o otkazu bila nedopuštena i da na temelju nje radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

14. Ovaj sud, s obzirom na činjenicu da je prvostupanjska presuda u navedenom dijelu ukinuta, nije smatrao potrebnim ulaziti i odgovarati na navode žalbe vezane uz sudski raskid i naknadu štete, jer sve dok sud pravilno ne odluči o (ne)dopuštenosti odluke o otkazu nema mjesta odlučivanju ni o (ne)osnovanosti ovog dijela zahtjeva (čl. 375. st. 1. ZPP).

 

15. S obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju č. 369. st. 1. ZPP. U ponovnom postupku sud će otkloniti povredu na koju je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom, za novu odluku dati će valjane i jasne razloge te će pravilnom primjenom prava donijeti novu, zakonitu, odluku.

 

16. Odluka o troškovima postupka zavisi o konačnom uspjehu stranaka te je stoga također ukinuta (čl. 380. točka 3. ZPP), dok se odluka o troškovima nastalim u žalbenoj fazi postupka temelji na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

 

U Zagrebu 17. siječnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.