Poslovni broj: 6 Gž-1167/2019-5

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Blanke Pervan, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Č. iz I., OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & partneri d.o.o., Z., protiv tuženika 2. d.o.o., Z., OIB: ..., koga zastupa direktor, a ovoga punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-35/18-16 od 26. travnja 2019., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbijaju se žalba tužitelja P. Č. i djelomično žalba tuženika 2. d.o.o., Zagreb kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-35/18-16 od 26. travnja 2019. u toč.  I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku 2. d.o.o. isplatiti tužitelju P. Č. iznos od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. kolovoza 2017. do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 542,50 EUR (4.087,50 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. travnja 2019. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i u toč. II. izreke.

II Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku 2. d.o.o. isplatiti tužitelju P. Č. preko iznosa od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn) do iznosa od 1.990,84 EUR (15.000,00 kn), tj. iznos od 663,61 EUR (5.000,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. kolovoza 2017. do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka preko iznosa od 542,50 EUR (4.087,50 kn) do iznosa od 910,15 EUR (6.587,50 kn), tj. za iznos od 331,81 EUR (2.500,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. travnja 2019. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tako da se tužbeni zahtjev tužitelja u tom iznosu i zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.

III Ukida se ista prvostupanjska presuda u toč. III izreke (bez vraćanja na ponovan postupak).

IV Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak za sastav žalbe u iznosu od 69,13 EUR (520,83 kn) u roku od 15 dana. 

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku 2. d.o.o. isplatiti tužitelju P. Č. iznos od 15.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.8.2017. do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 6.587,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. travnja 2019. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječe kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom štete u iznosu od 15.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. I. izreke.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku 15 dana."

2. Protiv citirane presude u toč. II. i III. izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama glede utvrđivanja visine nastale štete tužitelju. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je povod za pisanje predmetnog članka bila fotografija koju je snimio čitatelj tuženika na bazenu hotela u kojemu je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a kojim povodom je tuženik iznio niz neistinitih, a inače lako provjerljivih informacija te je u naslovu i podnaslovu članka uputio pogrdne riječi na račun tužitelja sa ciljem difamiranja i ismijavanja tužitelja. Prilikom donošenja odluke o visini štete sud nije uzeo u obzir stupanj odgovornosti nakladnika odnosno postojanje brojnih kvalifikatornih okolnosti na strani tuženika kao što su gruba povreda dužnosti, plasiranje pogrešnih informacija, namjerno iznošenje pogrešnih riječi i vrijeđanje tužitelja na fizičkoj razini te objava fotografija i članka s isključivim ciljem ismijavanja tužitelja. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je on nakon objave predmetnog članka u novinama i na portalu trpio posprdne komentare prijatelja i kolega te ismijavanje javnosti, kao i da su upiti postavljeni i njegovoj djeci koji su objavu članka i fotografija neugodno doživjeli i bili pitani za te uvredljive riječi. Uspjeh stranaka u postupku sud je ocijenio isključivo kvantitativno, ali ne i kvalitativno te mu je troškove trebalo priznati u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa naknade štete. Predlaže preinačiti pobijani dio presude o visini primjerene naknade za pretrpljenu štetu i pripadajućih parničnih troškova, a podredno ukinuti pobijani dio presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Protiv citirane presude u toč. I. i III. izreke žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da na prvoj stranici pobijane presude stoji da je Općinski građanski sud u Zagrebu donio presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, odnosno da je jedan sud presudio u pravnoj stvari drugog suda, da se na stranicama 3. i 7. spominje "tužiteljica" te se spominje iskaz tuženice iako tuženik svoj iskaz u ovom predmetu nije dao, što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Pogrešno je utvrđeno da bi tužitelju nastala neimovinska šteta koja bi opravdavala primjenu novčane naknade na ime reparacije. U ovom postupku uopće nije utvrđivana objektivna, a ni subjektivna in concreto podobnost sporne informacije da prouzroči štetu, a niti je tužitelj dokazao da bi mu nastala šteta te da je ona u nespornoj i isključivoj uzročnoj vezi sa člankom objavljenim u dnevnom listu 2. Jedini dokaz koji je proveden je saslušanje tužitelja kao parnične strane, a  koji dokaz se provodi iznimno u slučajevima kada drugih dokaza nema. Ne postoji niti jedan svjedok niti kakav materijalni dokaz koji bi potvrdio navode tužbe o tome da bi tužitelju bilo povrijeđeno pravo osobnosti te koji bi opravdao zahtjev za dosudom novčane naknade. Sporne informacije su vjerno prenesene iz sudskih spisa br. P-483/13 i US-15/13, od kojih u predmetu P-483/13 Republika Hrvatska od tužitelja potražuje iznos od 37.955.624,97 kn jer je počinio kazneno djelo i to s pozicije ministra u Vladi RH. Tužitelj je fotografiran na javnom mjestu, a "plutati" u hrvatskom jeziku znači održavati se na površini, bez plivanja ili pomoći nekog mehaničkog sredstva ili druge osobe odnosno biti na površini vode koristeći samo uzgon vode. Tužitelj nije plivao u bazenu, nego se održavao na površini. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo jer je tužitelju dosuđena novčana naknada iako za takvo što nisu ostvareni zakonom propisani uvjeti. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja na plaćanje troškova parničnog postupka, a podredno presudu u tome dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. U odnosu na tvrdnju tuženika da na prvoj stranici pobijane presude stoji da je Općinski građanski sud u Zagrebu donio presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, odnosno da je jedan sud presudio u pravnoj stvari drugog suda, da se na stranicama 3. i 7. spominje "tužiteljica" te se spominje iskaz tuženice iako tuženik svoj iskaz u ovom predmetu nije dao, a što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.; dalje ZID ZPP), valja istaći da se radi o očitim pogreškama u pisanju koje prvostupanjski sud, sukladno čl. 342. st. 1. i 2. ZPP, može ispraviti u svako doba.

6.1. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi i razlozima presude, u njoj su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati.

6.2. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.  

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 30.000,00 kn po osnovi neimovinske štete počinjene tužitelju objavom teksta i fotografije u tiskanom izdanju tuženika 17. srpnja 2017. i na portalu tuženika 20. srpnja 2017.

8. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je 17. srpnja 2017. u dnevnoj tiskovini 2. na naslovnici objavljena fotografija tužitelja s naslovom "..." i podnaslovom "...", da je na stranicama 16-17, uz ponovnu objavu iste fotografije te još jedne fotografije snimljene na odmoru, objavljen tekst autorice-novinarke N. Z. pod naslovom "....",

- da je 20. srpnja 2017. na portalu 2. objavljen tekst iste autorice pod naslovom ...",

- da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za ispravak informacije od 21. srpnja 2017. i zahtjev za ispravak informacije i ispriku od 26. srpnja 2017. kojima tuženik nije udovoljio iz razloga predviđenih glavom VI. Zakona o medijima,

- da je na predmetnim fotografijama tužitelj na bazenu hotela E. u B. na B. koje su nastale u vrijeme kada se tužitelj nalazio na godišnjem odmoru s obitelji 2017.,

- da iz kaznenog spisa koji se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu pod brojem K-US-15/13 protiv okrivljenika P. Č. proizlazi da je tužitelj 31. kolovoza 2012. prihvatio Sporazum sa USKOK-om oko potvrdnog očitovanja o optužnici na temelju kojeg se očekuje izbor i odmjeravanje blaže kazne te su se stranke suglasile da je tužitelj kao M. . r., š. i v. g., u ime svog Ministarstva, a po nalogu I. S. i zahtjevu S. F. u svrhu realizacije njihovog dogovora oko prodaje nekretnine u P. ulici (koja je bila suvlasništvo M. F. d.o.o. i C.z.r. u. s. d.o.o.), za potrebe navedenog Ministarstva, uputio pismo namjere H. L. K. d.o.o., radi kupnje predmetne nekretnine, a bez da je prethodno provjerio mogućnosti dobivanja na korištenje drugih sličnih poslovnih prostora u vlasništvu Republike Hrvatske za potrebe njegovog Ministarstva, niti je od stručne službe tražio provjeru i opravdanost te investicije, a niti procjenu iste nekretnine od strane neovisnog građevinskog vještaka, a to jer je znao da se predmetna nekretnina po nalogu I. S. treba kupiti po cijeni od oko 8.000.000,00 EUR, koja znatno premašuje njenu tržišnu vrijednost, koja je procijenjena na iznos od 29.170.200,48 kn, odnosno 3.911.657,00 EUR, a nakon čega je sklopljen sporazum, ugovor i aneks ugovora o kupnji predmetne nekretnine između M. F. d.o.o. i H. L. K. d.o.o. za cijenu od 6.493.714,00 EUR i H. L. K. d.o.o. i C. z. r. u s. d.o.o. za cijenu od 1.125.333,33 EUR, kojima je ugovoreno da se isti zaključuju radi davanja predmetne nekretnine u financijski leasing M. r., š. i v. g., kojeg zastupa P. Č., koji je po nalogu I. S. 23. ožujka 2009. ispred svog Ministarstva, a putem Ministarstva financija uputio prijedlog Vladi za donošenje odluke o kupnji predmetne nekretnine putem ugovora o financijskom leasingu s H. l. K. d.o.o. za cijenu od 8.000.000,00 EUR na teret državnog proračuna u razdoblju od 2010. do 2019., da bi potom I. S. znajući da iznos kupoprodajne cijene premašuje njenu stvarnu vrijednost članovima Vlade prezentirao kako je sklapanje takvog ugovora u interesu RH, odnosno . r., š. i v. g., tražeći da se o njemu glasuje na zatvorenoj sjednici Vlade, bez da je isti prošao propisane procedure, što su članovi Vlade prihvatili i odobrili, da bi nakon toga 3. travnja 2009. P. Č. u ime Ministarstva kojem je bio na čelu s H. L. K. d.o.o. zaključio ugovor o financijskom leasingu na rok od 120 mjeseci u vrijednosti 11.561.510,38 EUR, od čega se iznos od 8.000.000,00 EUR odnosi na vrijednost objekta leasinga, od čega je za korist M. F. d.o.o uplaćen iznos od 48.456.134,99 kn, Centru za reprodukciju u stočarstvu iznos od 8.397.224,10 kn, a nakon čega je sukladno njihovom prethodnom dogovoru S. F. uplatio I. S. i predao iznos od 10.000.000,00 kn i 1.000.000,00 EUR, na koji način je I. S. pribavljena nepripadna imovinska korist u iznosu od 17.349.489,00 kn, M. F. d.o.o. u iznosu od 2.090.202,80 kn i C. za r. u s. u iznosu od 5.764.618,11 kn, dok je za Republiku Hrvatsku, temeljem tako preuzetih obveza po osnovi ugovora o financijskom leasingu nekretnine, nastupila šteta u iznosu od 37.955.624,97 kn, čime je P. Č. počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti-zlouporabom položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, jer je kao službena osoba iskoristio svoj položaj ili ovlast pa time drugoj osobi pribavio korist i drugome prouzročio štetu, a tim kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena je znatna šteta,

- da iz istog spisa proizlazi da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2013. ukinuta privremena mjera osiguranja imovinskopravnog zahtjeva određena rješenjem od 31. listopada 2012. zabranom otuđenja ili opterećenja tužiteljevih nekretnina,

- da je Republika Hrvatska kao tužiteljica 11. rujna 2013. podnijela tužbu u predmetu Općinskog suda u Vukovaru br. P-483/13 radi naknade štete u iznosu od 37.955.624,97 kn protiv tužitelja iz ove parnice, a vezano za počinjenje kaznenog djela u predmetu K-US-15/13 te je na zahtjev tužiteljice postupak naknade štete prekinut rješenjem od 31. listopada 2013. do okončanja kaznenog postupka koji se i dalje vodi protiv I. S. i S. F. vezano za isto kazneno djelo i u kojem će se utvrditi visina štete i odgovornost drugih izvršitelja kaznenog djela, a što će izravno utjecati i na postupak naknade štete,

- da je netočna informacija u naslovu članka i to na naslovnoj stranici da je tužitelj dužan 38. mil. kuna s obzirom da postupak naknade štete nije pravomoćno okončan,

- da je netočna informacija iz naslova članka da je imovina tužitelja blokirana jer je 2013. ukinuto rješenje kojim je izdana privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina u vlasništvu tužitelja,

- da je formulacija navedena u tekstu da je Č. priznao da je pomogao S. oko primanja mita interpretacija u pogledu počinjenja kaznenog djela jer se nigdje u spisu ne spominje izričito priznanje tužitelja da je pomogao S. oko primanja mita, već je on priznao krivnju za kazneno djelo zlouporabe službene dužnosti i ovlasti kako je navedeno u optužnici,

- da novinarka koja je autorica članka nije poduzela sve potrebne mjere za provjeru točnosti informacija, u iskazu je navela da je informacije o kojima je pisala provjeravala u bazi podataka i od kolega koji su pratili pravosuđe, a s obzirom na postojanje kaznenog spisa koji se vodio protiv tužitelja iz spisa radi naknade štete, iz kojih su se na jasan i pouzdan način mogle utvrditi i provjeriti činjenice i prenijeti za potrebe informiranja javnosti, način provjere kako je to činila novinarka N. Z. ne može se smatrati poduzimanjem svih potrebnih mjera za provjeru točnosti informacija,

- da predmetni članci, gledajući objavljenu informaciju u cjelini, tekst, naslove i podnaslove i fotografiju, pri čemu su korištene pogrdne riječi da tužitelj "pluta" i da se "brčka", nisu pisani i objavljeni u dobroj vjeri, već tendenciozno, kako bi se difamirao i ismijao tužitelj,

prvostupanjski sud zaključuje da su objavljene informacije u subjektivnom smislu podobne povrijediti tužiteljevu čast, ugled i dostojanstvo, vjerujući iskazu tužitelja da su postojali komentari na račun njegovog fizičkog izgleda koji su provocirani tim člankom te da iste informacije stvaraju dojam o tužitelju da je potpuno opušten i bezbrižan i uživa u luksuznom odmoru iako je dužan ogroman novac i proglašen krivim za jednu od najvećih "afera" u državi, što je objektivno uvredljivo pa imajući u vidu da su takve informacije objavljene u dnevnom listu s velikom nakladom i čitanošću kao i na čitanom portalu, ocjenjujući značenje povrijeđenog dobra i druge okolnosti slučaja te odnos sredine prema tužitelju nakon objavljenih informacija, dosuđuje tužitelju pravičnu novčanu naknadu s osnove povrede ugleda i časti u iznosu od 15.000,00 kn, dok za iznos od 15.000,00 kn odbija tužbeni zahtjev, pozivom na odredbe čl. 21. st. 1. u vezi čl. 1100. st. 1. do 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO).

9. Ocjenjujući žalbene navode koji su od odlučnog značaja i u ovom stadiju postupka je sporno jesu li ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu prema čl. 21. st. 1. i 2. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04.; dalje ZM) i visina štete.

10. Pravilno je prvostupanjski sud, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu prouzročenu objavom sporne informacije i pobijanom presudom tužitelju dosudio obeštećenje u vidu pravične novčane naknade primjenom odredbi ZM i ZOO.

11. Naime, prema čl. 21. st. 1. ZM nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom. Stavak 2. citiranog članka definira pojam štete, dok je čl. 22. st. 1. ZM određeno da se nematerijalna šteta u pravilu nadoknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade u skladu sa općim propisima obveznog prava.

11.1. Odredbom čl. 19. st. 1. ZOO je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, a prema odredbi st. 2. istog članka, pod pravima osobnosti razumijevaju se - pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i drugo.

12. Po ocjeni ovog suda, objavljivanjem fotografije tužitelja gdje gol do pasa ulazi u hotelski bazen s naslovom "…" i podnaslovom " ..." te objavom iste fotografije te još jedne fotografije snimljene na odmoru u dnevnoj tiskovini s tekstom pod naslovom " …" i na portalu s tekstom pod naslovom " …", s tvrdnjama u tekstu da je dužan 38 milijuna kuna, da mu je blokirana imovina i da je odlučio zaboraviti teške probleme u luksuznom hotelu, tuženik je tužitelja prikazao na uvredljiv način, posebno kad se uzme u obzir kontekst članka koji je bitan za procjenu može li sporna informacija prouzročiti štetu. Iznošenjem spornih informacija tuženik je prešao granice slobode izražavanja, vrijeđajući tako dostojanstvo, ugled i čast tužitelja u pogledu kojih vrijednosti je dopušteno ograničiti slobodu izražavanja.

13. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su fotografije, naslovi i podnaslovi te tekst članka objektivno podobni da prouzroče štetu u vidu povrede prava osobnosti tužitelja. Što se tiče subjektivne podobnosti spornih informacija da prouzroče štetu, što posebno naglašava tuženik tvrdeći da tužitelj nije dokazao da bi mu nastala šteta koja je u nespornoj i isključivoj uzročnoj vezi sa člankom objavljenim u dnevnom listu 24sata i na portalu, prvostupanjski sud je s razlogom i osnovano prihvatio iskaz tužitelja koji je posebno uvredljivim smatrao riječ "pluta", jer je to asocijacija da je bure ili plutača, koji je trpio posprdne komentare prijatelja i kolega te ismijavanje javnosti, a upiti su postavljeni i njegovoj djeci kojima nisu godili komentari "kako ti je tata lijep", čime se aludira na fizički izgled tužitelja i koje informacije i komentari provocirani spornim člankom stvaraju dojam o opuštenom i bezbrižnom tužitelju koji uživa u luksuznom odmoru iako je dužan milijune kuna i proglašen krivim za ozbiljno kazneno djelo.

14. U odnosu na tvrdnju tuženika da je jedini provedeni dokaz saslušanje tužitelja kao parnične stranke koji se provodi iznimno u slučajevima kada drugih dokaza nema te da ne postoji svjedok ili kakav materijalni dokaz kojim bi se potvrdili navodi tužbe o tome da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti, valja istaći da je tužitelj promptno zatražio zakonom propisanu zaštitu svojih povrijeđenih prava podnoseći zahtjev za ispravak informacije i zahtjev za ispravak informacije i ispriku, iz čega se može zaključiti da je tužitelj doista trpio duševne boli zbog objavljenih neistinitih informacija, a kojim zahtjevima tuženik nije udovoljio.

15. Neosnovane su tvrdnje tuženika da su sporne informacije vjerno prenesene iz sudskih spisa u kojima je tužitelj proglašen krivim za kazneno djelo i u poziciji tuženika po tužbi Republike Hrvatske radi naknade štete u iznosu od 37.955.624,97 kn jer u spornome članku nisu iznesene činjenice iz predmetnih spisa, već iz "općeg tona" članka slijedi da je tužitelj prikazan u negativnom i uvredljivom smislu sa ciljem njegovog omalovažavanja, prikazujući ga kao bezbrižnog političara s manjkom empatije koji se "brčka" i "pluta" u hotelskom bazenu, a dužan je milijune kuna, o čemu se tek vodi postupak, dakle ne postoji pravomoćna presuda kojim bi on bio obvezan naknaditi štetu Republici Hrvatskoj.

16. Pri odlučivanju o visini naknade imajući u vidu okolnosti slučaja, sadržaj spornih informacija objavljenih u čitanom dnevnom listu i portalu, koji je tako postao dostupan velikom broju čitatelja te štetne posljedice koje je tužitelj trpio zbog objave istih (posprdni komentari njemu i djeci i ismijavanje javnosti) što je kod njega izazvalo duševne boli zbog povrede dostojanstva, ugleda i časti, kao i  okolnost da je tuženik odbio objaviti ispravak informacije i ispriku, po stajalištu ovog suda primjerena novčana naknada s osnove povrede prava osobnosti tužitelja iznosi 10.000,00 kn, čime je ostvarena naknada tužitelju u smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZM u vezi čl. 1100. ZOO.

17. Slijedom iznesenog, trebalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i djelomično žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn) s pripadajućim  kamatama i u toč. II. izreke, dakle odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.

17.1. Također je trebalo na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti istu presudu u toč. I izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 663,61 EUR (5.000,00 kn) s pripadajućim kamatama i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti, tj. odlučiti kao u toč. II izreke ove presude.

18. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je u toč. I. izreke, primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u vezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.587,50 kn, a u toč. III. naložio tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

19. S obzirom da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, trebalo je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka.

19.1. Imajući u vidu uspjeh tužitelja s osnovom tužbenog zahtjeva te djelomični uspjeh s visinom zahtjeva, ocjena je ovoga suda da je svaka od stranaka u ovoj parnici uspjela u omjeru od 50 %.

19.2. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, stavljajući u prijeboj razmjerni uspjeh tužitelja - 50 % od 1.748,62 EUR (13.175,00 kn) je 874,31 EUR (6.587,50 kn), s istim takvim uspjehom tuženika - 50 % od 663,61 EUR (5.000,00 kn) je 331,81 EUR (2.500,00 kn), ostaje da je tuženik dužan naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 542,50 EUR (4.087,50 kn).

19.3. Stoga je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u toč. I i II izreke ove presude.

20. S obzirom na to da je time u cijelosti odlučeno o troškovima prvostupanjskog postupka, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti odluku o trošku u toč. III. izreke prvostupanjske presude u kojoj je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 331,81 EUR (2.500,00 kn), dakle odlučiti kao u toč. III izreke ove presude.

21. Tuženiku je, s obzirom na to da je uspio sa žalbom u omjeru od 1/3, priznat razmjerni trošak za sastav žalbe u iznosu od 69,13 EUR (520,83 kn), slijedom čega je odlučeno kao u toč. IV izreke ove presude.

 

U Zadru 17. siječnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Blanka Pervan, v.r.