1              Poslovni broj: 8 Kž-786/2022-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 8 Kž-786/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. L., zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetnika u Zlataru podnesene protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-214/2019 od 8. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom optuženi K. L. na temelju članka 53. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 15/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz članka 236. stavak 1. KZ/11.

 

2. Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08) je odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

3. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 467. točka 3. u vezi sa člankom 470. stavak 2. ZKP/08 s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski je sud u cijelosti i ispravno utvrdio činjenično stanje provevši sve raspoložive dokaze te brižnom i savjesnom ocjenom svakog pojedinog dokaza i svih dokaza u cjelini zaključio da optuženi K. L. nije počinio inkriminirano djelo na način kako mu je to stavljeno na teret.

 

8. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik navodi da prvostupanjski sud nije u cijelosti sagledao obranu optuženika, niti ju na pravilan način interpretirao te doveo u vezu sa sadržajem materijalne dokumentacije. Ističe da je obrana optuženika neuvjerljiva i sračunata na izbjegavanje kaznene odgovornosti za inkriminirano kazneno djelo koji zaključak izvodi prije svega iz činjenice da je optuženik jedini vlasnik i korisnik računa te nitko drugi osim njega kao vlasnik računa u Zagrebačkoj banci i švicarskoj banci ne bi imao nikakav financijski interes vršiti doznake u korist njegovih računa jer se ne bi mogao koristiti tim novce. Optuženik je u obrani pokušao objasniti da se bavio prodajom kripto valuta te da bi nepoznata osoba njemu željela uplatiti na njegov račun novčani iznos, a u protuvrijednosti tog uplaćenog novčanog iznosa da bi on poslao toj osobi vrijednost kripto valute. Iako optuženik navodi da ne zna njemački jezik, niti da bi ikada bio u Njemačkoj, ističe da je optuženik mogao dogovoriti da se izradi krivotvoreni nalog za doznaku novca u korist njegovog računa te da se takav nalog poštom dostavi u štedionicu, a koja bi nalog obradila i u korist njegovog računa sačinila financijsku transakciju isplatom novca s računa klijenta štedionice u korist optuženikova računa, a što je spriječeno zahvaljujući pozornosti bankovnih službenika. Ističe da je optuženik očito osmislio način kako se domoći tuđeg novca jer nitko osim njega ne bi imao korist od novca koji bi bio uplaćen na njegov računa, sve se odvijalo putem pošte, putem obrasca SEPA – naloga za bezgotovinskog plaćanje pa optuženik uopće nije trebao biti osobno prisutan u Njemačkoj, to je za njega mogla učiniti bilo koja osoba koja je kuverte s nalozima ubacila u poštanski sandučić na teritoriju Njemačke, naravno pazeći da bude na bližem poštanskom području štedionici, a nalozi su mogli biti krivotvoreni bilo gdje pa i u Republici Hrvatskoj, nije dakle nužno da se optuženik nalazi na teritoriju R Njemačke. Ovakav način prijevare bi uspio da službenici, odnosno bankari u štedionici nisu prosječno oprezni te u okviru svojeg posla provjeravaju naloge za bezgotovinske novčane transakcije svojih klijenata zbog čega nije došlo do isplate novca s računa klijenata štedionice u korist računa optuženika u Hrvatskoj i Švicarskoj. Pri tome valja uzeti u obzir i činjenicu da je optuženik izabrao upravo iznose od 250,58 eura, 247,60 eura i 246,92 eura koji iznosi su relativno mali, a za koje je pretpostavio da neće biti podvrgnuti provjeri bankara upravo zbog njihove manje vrijednosti.

 

9. Suprotno istaknutim žalbenim navodima državnog odvjetnika, s obzirom da se činjeničnim opisom optužnice optuženiku stavlja na teret da je inkriminirano kazneno djelo počinio na način da je pribavio tri strojno načinjena naloga za plaćanje na iznose od 250,58 eura, 247,60 eura i 246,92 eura te znajući da su krivotvoreni, poštom ih dostavio u štedionicu s ciljem da se naznačeni iznosi novca isplate na njegov račun otvoren u Zagrebačkoj banci u odnosu na prvi nalog, odnosno u odnosu na druga dva naloga u Sparkasse Unstrut-Hainich, bilo je potrebno utvrditi je li optuženik počinio istaknute radnje.

 

10. Činjenica da su iznosi iz naloga za plaćanje trebali biti isplaćeni na račune optuženika, odnosno da je jedino optuženi K. L. mogao imati koristi postupanjem bankovnih službenika po inkriminiranim nalozima za plaćanje i ostvario financijski interes, a na što ukazuje žalitelj, samo predstavlja indicij da je iste upravo  optuženik pribavio i poslao u štedionicu, međutim, nedostatan za zaključak da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo.

 

11. Iz obrane optuženika proizlazi da se bavio trgovinom kripto valuta putem internetskog servisa L. B..com, da su na tom internetskom servisu bili podaci o njegovim računima, da su stranice internetskog servisa hakirane nakon čega je oštećen za 10.000-12.000 eura, kao i da se s nepoznatim osobama dogovarao da mu po uplati novca na račun u banci, odnosno štedionici, pošalje određenu vrijednost kripto valute.

 

12. Ovakvi navodi obrane optuženika niti jednim provedenim dokazom nisu osporeni i dovedeni u pitanje, niti je žalitelj tijekom postupka predlagao dokaze u odnosu na istaknute okolnosti, a kojima bi bila provjerena vjerodostojnost obrane optuženika, a niti to u žalbi ističe, stoga nema osnova ne povjerovati da su navodi obrane optuženika istiniti i da je i sam bio žrtva pokušaja prijevare u svijetu kriptovaluta.

 

13. Osporavajući tvrdnju optuženika da ne zna njemački jezik i da nikada nije bio u Njemačkoj, državni odvjetnik navodi da je optuženik mogao dogovoriti da se izradi krivotvoreni nalog za doznaku novca u korist njegovih računa i da je netko drugi, a ne optuženik, mogao poštom dostaviti naloge u štedionicu, da je optuženik osmislio način da neovlašteno dođe do tuđeg novca, žalitelj gubi iz vida da istaknute mogućnosti počinjenja kaznenog djela prijevare i krivotvorenja isprave ne stavlja na teret optuženiku. Radi se o žaliteljevim pretpostavkama koje su mogle pratiti okolnosti predmetnog slučaja, međutim, s obzirom da državni odvjetnik optuženiku stavlja na teret da je pribavio krivotvorene naloge i osobno ih poslao poštom u štedionicu s ciljem prijevare, predmet raspravljanja i presuđenja u smislu odredbe članka 449. stavak 1. ZKP/08. mogu biti samo radnje sadržane u optužnici, odnosno djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici.

 

14. Kako tijekom postupka nije dokazano da bi optuženik počinio upravo radnje sadržane u činjeničnom opisu optužnice pa time i kazneno djelo prijevare u pokušaju iz članka 236. stavak 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11. i 51. KZ/11. i kaznena djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11. ispravno je prvostupanjski sud pozivajući se na odredbu članka 453. točka 3. ZKP/08. oslobodio optuženika optužbe.

 

15. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 17. siječnja 2023.

 

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

Sonja Brešković Balent, v.r.