1

Poslovni broj: 5 Gž-3882/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                                                        Poslovni broj 5 Gž-3882/2022-2

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.-M. d.o.o. S., OIB…, zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u S., protiv tuženika I. V. iz Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Povrv-35/2022-65 od 15. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 17. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Povrv-35/2022-65 od 15. srpnja 2022., u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I. Održava se na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika I. V. iz S., broj Ovrv-2210/2014 od 27. listopada 2014.: - u dijelu kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo da tužitelju kao ovrhovoditelju isplati iznos od 16.401,74 kn (slovima: šesnaesttisućačetiristojednakunaisedamdesečetirilipe) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. rujna 2014. do isplate i do 31. srpnja 2015. određuju se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 3 dana.

 

II. Ukida se rješenje o ovrsi javnog bilježnika I. V. iz S., broj Ovrv-2210/2014 od 27. listopada 2014.: - u dijelu kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo da tužitelju kao ovrhovoditelju isplati iznos od 149.610,60 kn (slovima: stočetrdesetdevettisućašestodesetkunaišesdesetlipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. rujna 2014. do isplate i do 31. srpnja 2015. određuju se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 3 dana, i u tom dijelu zahtjev se odbija kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 12.995,08 kn u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv dijela navede presude pod toč. I. i III izreke žalbu je podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao izdavatelj vlastite mjenice, namiri tražbinu u iznosu od 250.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, kao i u okviru žalbenih navoda tuženika, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti povredu iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

 

6. Predmetni postupak započeo je povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - mjenice, a nastavljen je kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14).

 

7. U ponovljenom postupku nakon ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-676/2021-2 od 1. veljače 2022., kojim je bila prihvaćena revizija tužitelja, prvostupanjski sud je utvrdio da visina glavnice potraživanje tužitelja iznosi 166.012,34 kn i odnosi se na isporučenu robu i pružene servisne usluge tuženiku, da je tuženik vlastitom trasiranom mjenicom izdanom i potpisanom po njemu kao imatelju mjenice (trasantu) jamčio za ispunjenje obveze plaćanja cijene za izdanu robu i usluge koje je njegova tvrtka H. d.o.o. (koja je u međuvremenu otišla u stečaj i brisana je iz registra) preuzela od tužitelja, da je tužitelj zakonit imalac mjenice, da je mjeničnopravna obveza dospjela 1. rujna 2014., te da je prijedlog za ovrhu javnom bilježniku podnesen 2. rujna 2014. Ocijenivši djelomično osnovanim prigovor zastare potraživanja, jer svi mjeničnopravni zahtjevi protiv akceptanta u smislu odredbe čl. 78. st. 1. Zakona o mjenici („Narodne novine“, broj 74/94 i 92/10 – dalje: ZM) zastarijevaju za tri godine računajući od dospjelosti pojedine mjenične obveze, prvostupanjski sud je utvrdio da pojedinačne tražbine koje su dospjele do 2. rujna 2011. ili kasnije (ukupni iznos od 16.401,74 kn) nisu zastarjele, dok su sve pojedinačne tražbine koje su prema tuženiku dospjele prije 2. rujna 2011. (ukupni iznos od 149.610,60 kn) u zastarjele.

 

8. Slijedom tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO) djelomično održao, a djelomično ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i presudio kao u izreci prvostupanjske presude.

 

9. Utvrđenja suda prvog stupnja, kao i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

 

10. Naime, u konkretnom slučaju je riječ o vlastitoj trasiranoj mjenici s učincima vlastite mjenice, a što je regulirano odredbama čl. 109.-112. ZM. Prema odredbi čl. 112. st. 1. ZM izdavatelj vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice.

 

11. Akceptant trasirane mjenice je trasat koji svojim izjavom danom u skladu s odredbom čl. 24. st. 1. ZM potvrđuje da prihvaća mjeničnu obvezu. Od trenutka davanja te izjave akceptant postaje glavni mjenični dužnik, a svi mjenično pravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dospjelosti sukladno čl. 78. st. 1. ZM.

 

12. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud uz valjane je razloge otklonio kao neosnovane prigovore tuženika vezane za oblik i sadržaj mjenice i tužiteljevo postupanje s mjenicom (da mjenica ne sadrži sve bitne sastojke, da je preinačena i prejudicirana, te da protest ne odgovara propisanom obliku, prigovor mjenično pravne nesposobnosti, prigovor da mjenica nije prezentirana radi akceptiranja, prigovor isplate i iskupljenja mjenice, prigovor ispunjenja bjanko mjenice i prigovor nedostatka aktivne legitimacije primatelja mjenice) i utvrdio djelomično osnovanim jedino prigovor zastare. Pri tome je za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge, koji žalbenim navodima tuženika niti na koji način nisu dovedeni u sumnju.

 

13. Tuženik svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja i iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatima provedenog dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

 

14. Netemeljene su tvrdnje tuženika da pobijana presuda ne sadrži razloge zbog kojih prvostupanjski sud nije provodio druge po njemu predložene dokaze, jer suprotno proizlazi iz obrazloženja presude u kojoj sud jasno navodi da dokaz saslušanjem tuženika nije proveden jer je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga, nije izveden niti dokaz čitanjem ulaznih i izlaznih računa koji se odnose na poslovanje stranka, jer društvo H. d.o.o., čiji je tuženik bio jedini osnivač i zastupnik, podatke koje je sud od njega zatražio nije dostavio, niti je obrazložio razloge za takvo postupanje.

 

15. Kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi djelomično održao na snazi za iznos glavnice od 16.401,74 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja prijedloga za ovrhu, tj. 2. rujna 2014. do isplate, a za preostali iznos glavnice od 149.610,60 kn i zatraženu kamatu isti platni nalog ukinuo (čl. 451. st. 3. ZPP), to se žalba tuženika ukazuje neosnovanom u cijelosti. 

 

16. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, te toj odluci tuženik žalbom određeno niti ne prigovara.

 

17. Slijedom iznijetih razloga, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

 

 

U Zagrebu 17. siječnja 2023.

 

                                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                                   Jasenka Grgić, v.r.