Poslovni broj 34 Gž Ob-1031/2022-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 34 Gž Ob-1031/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari prvotužitelja-protutuženika maloljetnog I. C. K. /OIB…/ iz L., drugotužiteljice-protutuženice B. K. /OIB…/ iz L., koje zastupa majka i zakonska zastupnica M. K. /OIB…/ iz L. i M. S., odvjetnik u Đ., protiv tuženika-protutužitelja G. K. /OIB…/ iz L., sada sa boravištem u SR Nj., N., kojeg zastupa V. Š., odvjetnica iz N., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja G. K. protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P Ob-8/2022-11 od 28. listopada 2022., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja G. K. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P Ob-8/2022-11 od 28. listopada 2022. pod stavkom I. izreke i stavkom III. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom izmijenjena odluka o visini obveze uzdržavanja utvrđena sudskom nagodbom Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P Ob-204/2019-19 od 10. srpnja 2020., tako što je naloženo tuženiku-protutužitelju umjesto dosadašnjih od po 200,00 eura u protuvrijednosti kuna za svako maloljetno dijete ponaosob (maloljetni I. C. K., rođen … 2011., maloljetna B. K., rođena … 2014.), počevši od podnošenja tužbe /11. siječnja 2022./ dok za to postoje zakonski uvjeti, plaćati iznos od 300,00 eura mjesečna (2.260,35 kn) za svako maloljetno dijete s tim da je dužan dospjele obroke platiti odjednom, a dospijevajuće najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, računajući od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate na račun maloljetne B. K., P. b. Z. d.d. broj: HR… (stavak I. izreke)

 

Odbijen je tužbeni zahtjev preko iznosa obveze uzdržavanja navedene u stavkom prvom izreke (stavak II. izreke).

 

Odbijen je protutužbeni zahtjev sa smanjenje iznosa uzdržavanja određenog sudskom nagodbom Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P Ob-204/2019-19 od 10. srpnja 2020. sa iznosa od 200 eura za svakog maloljetnog tužitelja-protutuženika na iznose od po 150,00 eura, počevši od podnošenja protutužbe /8. srpnja 2022./ sa zateznim kamatama (stavak III. izreka).

 

Stavkom IV. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

 

2. Protiv presude pod stavkom I. i III. izreke, žali se tuženik-protutužitelj G. K. iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

2.1. Tuženik-protutužitelj G. K. predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženika-protutužitelja, tužitelji-protutuženici predlažu odbiti žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 6., 8., 11. 13. i 14. ZPP-a, žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a) niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

 

6. Iz rezultata raspravljanja i stanja spisa proizlazi:

 

-          da je u postupku razvoda braka (P Ob-204/2019) između roditelja maloljetnih tužitelja, uz sudjelovanje posebne skrbnice maloljetne djece, na zapisnik od 10. srpnja 2020. sklopljena sudska nagodba kojom se otac maloljetnih tužitelja (G. K.) obvezao po osnovi uzdržavanja za maloljetne tužitelje od 1. srpnja 2020. doprinositi od po 200,00 eura mjesečno;

-          da je u vrijeme sklapanja sudske nagodbe maloljetna B. pohađala vrtić, a maloljetni I. drugi razred osnovne škole i da je majka s djecom stanovala u kući vlasništvo tuženika-protutužitelja (L., …);

-          da je u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke maloljetni I. učenik petog razreda osnovne škole u N. i da se od izvanškolskih aktivnosti bavi nogometom (šest puta tjedno odlazi na treninge u F., a vikendom na utakmice, dodatni troškovi prijevoza su 1.500,00 do 2.000,00 kn, oprema godišnje oko 1.000,00 kn, članarina mjesečna 120,00 kn), a maloljetna B. učenica drugog razreda osnovne škole u N.;

-          da majka s djecom živi u iznajmljenoj nekretnini u J. (od 1. kolovoza 2022. u N.) za što plaća mjesečno minimalno 1.500,00 kn po osnovi najam i režijski troškova;

-          da su ukupne materijalne potrebe maloljetne djece koje se odnose na troškove stanovanja, prehranu, odijevanje, higijenu, odgoj, izvanškolsku aktivnosti maloljetnog I., znatno porasle, a i troškovi generacijskog druženja (odlaženja djece u kino, na rođendane prijateljima), odnosno da je za uzdržavanje maloljetne djece potreban mjesečni minimalni iznos od po 2.000,00 - 2.500,00 kn;

-          da majka maloljetne djece s kojom djeca stanuju ostvaruju pravo na potporu uzdrža­vanja i odgoja (dječji doplatak) u ukupnom iznosu od 483,00 eura;

-          da otac maloljetne djece živi i radi u Nj.;

-          da je u razdoblju ožujak 2021. - travnja 2022. ostvarivao plaću od 2.100,00 eura;

-          da je 26. listopada 2021. u Nj. rođena A. K. (zajedničko dijete tuženika-protutužitelja G. K. i A. M. P.);

-          da prema dostavljenom Ugovoru o najmu sklopljenom 1. rujna 2020. tuženik-protutužitelj G. K. sa A. M. P. i njihovim zajedničkim djetetom živi u kući roditelja A. M. P. i da su se obvezali na ruke najmodavaca plaćati mjesečno 650,00 eura i režijske troškove;

-          da tuženik-protutužitelj G. K., ponovljeno pozivan, nije pristupio na ročišta zakazivana za 8. srpanj 2022. i 5. studenog 2022. radi njegova saslušanja, da nije predočio sudu svoje imovinske prilike, druge mogućnosti stjecanja zarade u Nj. u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti, niti objasnio vrijeme i svrhu kreditnog zaduživanja (kao obveznik uzdržavanja iako dužan po ObZ-a ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja, a niti dostavio podatke o visini plaće od travnja 2022. do zaključenja glavne rasprave /listopad 2022./).

 

7. Mjerodavnim pravilima o uzdržavanju maloljetnog djeteta sadržanim u Obiteljskom zakonu (Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019., u daljnjem tekstu: ObZ-a) koja korespondiraju sa pravima i dužnostima zajamčenim Konvencijom o pravima djeteta (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017.) je propisano:

 

-          da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile (članak 285. ObZ-a);

-          da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta  (članak 288. stavak 1. ObZ-a);

-          da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (članak 310. stavak 1. ObZ-a) i da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (članak 310. stavak 2. ObZ-a);

-          da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta (članak 311. stavak 1. ObZ-a) i određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (članak 311. stavak 2. ObZ-a);

-          da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (članak 313. stavak 1. ObZ-a) i da je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (članak 313. stavak 2. ObZ-a);

-          da je sud kad utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2.  članka 313. ObZ-a uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (članak 313. stavak 4. ObZ-a), i uzeti u obzir novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (članak 313. stavak 5. ObZ-a);

-          da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (članak 309. ObZ-a);

-          da se iznimno potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju (članak 314. stavak 3. ObZ-a),

-          i da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što utvrdi ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja (članak 317. stavak 1. ObZ-a).

 

8. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio navedeno materijalno pravo kad je za razdoblje od 11. siječnja 2022. (podnošenja tužbe) dok za to budu postojali zakonski uvjeti, obvezu uzdržavanja tuženika-protutužitelja G. K. (ocu) za maloljetne tužitelje (I. i B.) odredio sa iznosom od po 300,00 eura, odbio protutužbeni zahtjev za smanjenje uzdržavanje na iznos od po 150,00 eura mjesečno i za svoje odluke dao jasne razloge koji se žalbenim navodima ne dovode u dvojbu.

 

9. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi da se nisu ispunile pretpostavke da se povisi iznos uzdržavanja utvrđen sudskom nagodbom od 10. srpnja 2020. jer da maloljetni tužitelji nisu dokazali da je tuženik-protutužitelj G. K. kao njihov otac u mogućnosti doprinositi za njihovo uzdržavanje iznos veći od onog koji je utvrđen ranijom odlukom, a niti da su se samom činjenicom da je tuženik-protutužitelj G. K. dužan uzdržavati i maloljetnu A. K., koja je rođena u Nj. … 2021. od majke A. M. P. ispunile zakonske pretpostavke da se obveza uzdržavanja maloljetnih tužitelja utvrđena sudskom nagodbom od 10. srpnja 2020. smanji na mjesečne  iznos od po 150,00 eura.

 

10. Naime, dovodeći u vezu okolnosti u kojima je sklopljena sudska nagodba (srpanj 2020.), odnosno činjenicu da su tada maloljetni tužitelji bili mlađi, da B. nije pohađala školu, da I. nije imao troškova izvanškolski aktivnosti, da se djeca s obzirom na tadašnji uzrast nisu družila sa prijateljima na način kako to uobičajeno čine djeca školskog uzrasta, da nije bilo troškova vezano za stanovanje djece, da su troškovi prehrane, odijevanja i higijene bili manji, sa okolnostima koje kao izvjesne postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave u predmetnoj parnici (maloljetni I. i B. su učenici osnovne škole u N., novi su troškovi izvanškolske aktivnosti I., povećani su troškovi prehrane, odijevanja, higijene, novi su troškovi stanovanja djece), kao jedini objektivni zaključak ostaje, kako je to ocijenio i prvostupanjski sud, da su na strani maloljetnih tužitelja nastupile promijenjene okolnosti na temelju kojih je za dobrobit istih nužno povećati iznos obveze uzdržavanja tuženika-protutužitelja G. K. (oca).

 

11. Neosnovano je i osporavanje utvrđenih mogućnosti tuženika-protutužitelja G. K. (obveznika uzdržavanja) da od podnošenja predmetne tužbe (11. siječnja 2022.) doprinosi za uzdržavanja maloljetnih tužitelja od po 300,00 eura s obzirom na činjenicu da tuženik-protutužitelj G. K. (rođen 1979., po zanimanju vozač) radom u Nj. kao vozač ostvaruje minimalne mjesečne prihode od 2.100,00 eura i ima mogućnost za stjecanje dodatne zarade. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda se žalbenim navodima ne dovode u dvojbu s obzirom da visina minimalnih redovnih mjesečnih prihoda žalitelja kao obveznika uzdržavanja maloljetnih tužitelja nije sporna (2.100,00 eura) i da otac maloljetnih tužitelja, iako dužan prema ObZ-a, nije predočio sudu svoje prihode od travnja 2022. (za posljednjih šest mjeseci prije zaključenja glavne rasprave), svoje imovinske prilike, kompromitirao činjenicu mogućeg stjecanja zarade osim redovnih prihoda, u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja, a niti se odazvao ponavljanim pozivima suda radi saslušanja na iste okolnosti.

 

11.1. I žalbeni navodi vezano za kreditno zaduživanje su bez utjecaja na zakonitost pobijanog dijela prvostupanjske presude iz razloga što odredba članka 313. stavak 5. ObZ-a podrazumijeva novčane obveze koje bi trajale dulje vrijeme i koje su bile nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Tuženik-protutužitelj G. K. nije dokazao da bi njegove kreditne obveze trajale dulje vrijeme i da su u pitanju novčane obveze koje su bile nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba.

 

12. Dakle, neovisno o činjenici što je tuženik-protutužitelj G. K. u obvezi uzdržavati i maloljetnu A., koja je u vrijeme zaključenja rasprave u predmetnoj parnici imala godinu danu, što sa A. M. P. (majkom maloljetne A.) koja je zaposlena parira u troškovima stanovanja, u nekretnini roditelja A. M. P., u Nj. tuženik-protutužitelj G. K. jest u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje maloljetnih tužitelja mjesečno od po 300,00 eura, počevši od podnošenja predmetne tužbe (11. siječnja 2022.) dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Naime, kada se uzme u obzir samo plaća tuženika-protutužitelja G. K. od 2.100,00 eura i obveza uzdržavanja troje djece (300,00 eura mjesečno za svako dijete), tuženiku-protutužitelju G. K. ostaje na raspolaganju za njegove potrebe više od pola plaće.

 

13. Neosnovano je pozivanje žalitelja na Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine, broj: 37/2022.), odnosno kriterij postotak od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, koja za razdoblje od siječnja do prosinca 2021. iznosi 7.129,00 kn, a prema kojem minimalni iznos za uzdržavanje djeteta od 7 do 12 godina iznosi 1.425,80 kn ili 20 % prosječne plaće.

 

13.1. To stoga, što navedeni podaci služe kao okvir za odlučivanje o mjesečnim potrebama djeteta i nisu za sud od obvezujućeg značaja na način da se potrebe djece istog uzrasta određuju u iznosima navedenim u toj Odluci, kao minimalnom iznosu i što visina uzdržavanja, kao i potrebe djece istog uzrasta ovise o mogućnostima (životnom standardu) roditelja, u konkretnom slučaju tuženika-protutužitelja G. K. (članak 311. stavak 2. ObZ-a).

 

13.2. Okolnosti koje se tiču životnog standarda tuženika-protutužitelja G. K., kao obveznika uzdržavanja maloljetne djece i po ocjeni drugostupanjskog suda opravdavaju određivanje uzdržavanja maloljetnih tužitelja u višem iznosu od minimalnog iznosa određenog Odlukom nadležnog Ministarstva, pri čemu je drugostupanjski sud imao u vidu da uzdržavanje maloljetne djece ima prednost pred drugim obvezama, da je to primarna dužnost roditelja, vezano za koju roditelji moraju ulagati pojačane napore, da bi toj i takvoj dužnosti mogli udovoljiti (članak 313. stavak 4. ObZ-a) i da tuženik-protutužitelj G. K. (mlada, zdrava i radno sposobna osoba), tijekom postupka nije dokazao da svojim radom u struci ili izvan nje ne može ostvarivati i dodatne prihode za svoje uzdržavanje i uzdržavanje maloljetne djece.

 

14. Pogrešno je i shvaćanje žalitelja da su se potrebe maloljetnih tužitelja trebale utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma s obzirom na činjenicu da se majci maloljetnih tužitelja isplaćuje doplatak za djecu. To iz razloga što doplatak za djecu nije prihod djeteta koji podrazumijeva odredba članka 314. stavka 3. ObZ-a, već osobno pravo roditelja (i drugih korisnika predviđenih zakonom) s kojim dijete živi (članak 1. i 6. Zakona o doplatku za djecu /Narodne novine, broj: 94/2001., 138/2006., 107/2007., 37/2008., 61/2011., 112/2012., 82/2015., 58/2018./), u vidu potpore za uzdržavanje i odgoj tom roditelju/korisniku, odnosno u konkretnom slučaju osobno pravo majke maloljetnih tužitelja.

 

15. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P Ob-8/2022-11 od 28. listopada 2022. pod stavkom I. izreke i stavkom III. izreke nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku-protutužitelju G. K., a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

    

 

U Zagrebu 17. siječnja 2022.

 

                                                                                                       Predsjednica Vijeća:

      Lidija Jelavić, v.r.