Poslovni broj 29 Gž R-3296/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 29 Gž R-3296/2021-2

 

 

 

U  I M E R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Lidije Jelavić, izvjestiteljice i Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja M. J. /OIB:…/, iz R., kojeg zastupaju punomoćnici B. G., D. C. i K. B., odvjetnici u Odvjetničkom uredu u R., protiv tuženice Republike Hrvatske /OIB:…/, koju zastupa Općinsko građansko odvjetništvo u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice od 28. travnja 2021. i o pravovremenoj dopuni žalbe od 30. travnja 2021. /u daljnjem tekstu: žalba/, protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-206/2020-17 od 16. travnja 2021., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-206/2020-17 od 16. travnja 2021., u točki I. izreke, izuzev u dijelu zatezne kamate dosuđene na porez i prirez porezu na dohodak sadržanim u pojedinim mjesečnim iznosima izgubljene zarade i u točki II. izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-206/2020-17 od 16. travnja 2021. u točki I. izreke u dijelu u kojem su dosuđene zatezne kamate na porez i prirez porezu na dohodak sadržanim u pojedinim mjesečnim iznosima izgubljene zarade, na način da se zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan. 

             

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju po osnovi naknade štete sveukupno 96.301,55 kn / 12.781,41 eura[1] i to: 72.501,55 kn / 9.622,61 eura po osnovi naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose, 21.000,00 kn / 2.787,18 eura po osnovi pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i 2.800,00 kn / 371,62 eura po osnovi nenovčane imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege sa zateznom kamatom od 19. studenog 2016. do isplate. U točki II. izreke, naloženo je tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u svoti od 40.277,06 kn / 5.345,68 eura sa zateznom kamatom od 16. travnja 2021. do isplate. U točki III. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu do 101.001,55 kn / 13.405,21 eura i  preostali dio zahtjeva za naknadu troškova postupka.

 

2. Protiv presude žali se tuženica. Iz navoda žalbe proizlazi da se tuženica žali protiv dijela presude u točkama I. i II. izreke iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijani dio presude preinačiti u skladu sa navodima žalbe odnosno postupiti u smislu članka 366. a ZPP.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je  djelomično osnovana /samo u dijelu sporednog potraživanja/.

 

5. Drugostupanjski sud ispitao je presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom (članak 365. stavak 1. ZPP), u granicama razloga navedenim u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge prema članku 365. stavku 2. ZPP.

 

6. Ispitivanjem pobijanog dijela presude ustanovljeno je da ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti osnovom članka 365. stavka 2. ZPP.

 

7. Tuženica pogrešno drži da postoji identitet između spora završenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3254/2012 od 20. veljače 2015. i predmetnog spora. Takvim navodima tuženica se neosnovano žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP, koja uvijek postoji ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica, ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe. Međutim, ranija parnica vodila se je radi naknade štete nastale ozljeđivanjem tužitelja pretrpljenim na radu kod tuženice 29. svibnja 2009., kada je, prilikom obavljanja svakodnevnih poslova konobara u Ministarstvu unutarnjih poslova, noseći posuđe tužitelj pao po kliskim stepenicama i ozlijedio se a predmetna parnica vodi se zbog pogoršanja zdravstvenog stanja za koje tužitelj tvrdi da je uzročno posljedičnoj vezi sa istim štetnim događajem, uslijed kojeg pogoršanja da je trpio daljnju neimovinsku i imovinsku štetu. Kako nema identiteta ovog i ranijeg spora, a o predmetnom tužbenom zahtjevu nije već prije pravomoćno presuđeno i o istom nije već zaključena sudska nagodba niti nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe to ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 9. ZPP, zbog koje se žali tuženica a na koju pazi i sud po službenoj dužnosti osnovom članka 365. stavka 2. ZPP. 

 

8. Tuženica u žalbi osporava u cijelosti osnovanost zahtjeva tužitelja za naknadom imovinske štete s osnova izgubljene zarade jer da tužitelju u predmetnom razdoblju po Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje Područni ured R. (u daljnjem tekstu: HZOO PU R.) nije priznata predmetna ozljeda kao ozljeda na radu. Naime, tuženica ističe da je HZZO PU R., priznao tužitelju ozljedu na radu u razdoblju od 29. svibnja 2009. do 21. veljače 2014., dakle ne i nakon toga u predmetnom razdoblju, a da se ozljeda u sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja smatra ozljedom na radu tek kada ju kao takvu prizna HZZO po prethodno provedenom postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu i da je tužitelj na temelju tako do tada priznate ozljede na radu ostvarivao prava u sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u visini od 100% od osnovice za naknadu sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti do 21. veljače 2014. Kako je  nakon toga u predmetnom razdoblju, tužitelj tuženici dostavio doznake o privremenoj nesposobnosti za rad zbog bolesti, a ne zbog ozljede na radu budući da za navedeno razdoblje nije imao priznato pravo na naknadu cijele plaće temeljem ozljede na radu od nadležnog HZZO to  iz tih razloga tuženica drži neosnovanim zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog izgubljene zarade.

 

8.1. Nastavno, sa tim u vezi tuženica se poziva na spis Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-1044/2014 u kojem da je presudom Upravnog suda od 9. studenog 2015., odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja radi poništenja rješenja HZZO klasa UOP/I-502-04/14-01/91 urbr. 338-01-21-14-2 od 20. lipnja 2014., kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje klasa UP/I-502-01/14-01/38 urbr-338-08-14-14-2 od 25. veljače 2014., a kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 14. veljače 2014., u skladu s Nalazom i mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva HZZO od 13. veljače 2014, kojim da je utvrđeno da je tužitelj radno sposoban s 13. veljače 2014.

 

8.2. Tuženica u žalbi ističe da je o tome - da tužitelj u predmetnom razdoblju ne bi bio na bolovanju zbog nesreće na radu nego zbog bolesti, već pravomoćno riješeno navedenom odlukom upravnog tijela kao nadležnog u konkretnom slučaju, kao o prethodnom pitanju prema članku 12. ZPP pa da parnični sud nije imao ovlasti to pravno pitanje drugačije riješiti.

 

8.3. Međutim, u upravnoj pravnoj stvari na koju se poziva tuženica, utvrđivano je radi li se o bolovanju tužitelja zbog nesreće na radu prema drugim propisima i to prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/2013., 137/13., 98/2019.) i općih akata koje je donio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranja na temelju tog Zakona.  Između ostalih to su Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti te Pravilnik o ovlastima i načinu rada ovlaštenih doktora i liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Tuženica pogrešno drži da se radi o prethodnom pitanju a niti je u ovom sporu odlučeno o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadležnost prema članku 16. ZPP pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2. ZPP, na koju povredu pazi sud po službenoj dužnosti a na koju navodima žalbe upućuje i tuženica.

 

8.4. Nadalje, načelno je sud vezan za odluku upravnog tijela u granicama njezine pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako rješenje obvezuje kad postoji identitet stranaka u postupku (subjektivne granice pravomoćnosti) uključujući i zainteresiranu osobu ako je sudjelovala u postupku. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da se je upravni spor vodio između tužitelja i HZZO, a ovaj parnični postupak vodi se između tužitelja i tuženica Republike Hrvatske. Dakle, nema identiteta stranaka pa ovaj parnični sud nije vezan za odluku upravnog tijela /tako i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 380/2021-2 od 18. svibnja 2022./.

 

8.5. Predmetom ovoga spora bilo je prije svega utvrditi uzročno posljedičnu vezu između ozljeđivanja tužitelja prilikom u tužbi opisane nesreće na radu i bolovanja u predmetnom razdoblju. A u ovom postupku vještačenjem i očitovanjem vještakinje dr. J. M., specijalistice medicine rada i sporta, utvrđeno je da je bolovanje tužitelja u predmetnom razdoblju u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljeđivanjem zadobivenim prilikom u tužbi opisanog štetnog događaja koji se je zbio 29. svibnja 2009., kada je tužitelj pretrpio nesreću na radu.

 

9. Kako su u provedenom postupku pravilno su i potpuno utvrđene sve odlučne činjenice to se tuženica neosnovano žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP).  

 

10. Između stranaka nije sporna odgovornost tuženice koja je utvrđena je pravomoćnom presudom donesenom u ranijem parničnom postupku vođenom pod brojem P-3254/2012, između istih stranaka povodom istog štetnog događaja niti je sporna visina izgubljene zarade.

 

11. Sporno je, postoji li između ozljeđivanja tužitelja prilikom štetnog događaja od 29. svibnja 2009. i predmetnog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja uzročno posljedična veza od čega ovisi ima li tužitelj pravo na naknadu štete prouzročene tim pogoršanjem i ako ima, sporna je visina neimovinske štete i imovinske nenovčane štete zbog tuđe pomoći i njege te je li nastupila zastara predmetnih tražbina naknade štete.

 

12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Ž. C., specijaliste kirurške ortopedije /po kojem je izvedeno vještačenje i u ranijem predmetu vođenom pod brojem P-3254/2012), i dopunskog očitovanja proizlazi da je već 16. siječnja 2015., kod tužitelja registrirano pogoršanje zdravstvenog stanja u odnosu na ranije vještačenje izvedeno prije tri i pol godine, i to na oba koljenska zgloba, pri čemu je dijelom do pogoršanja zdravstvenog stanja na desnom koljenu došlo radi pojačanog opterećenja zbog štednje ozlijeđenog lijevog koljena, da je zbog toga došlo do daljnjeg smanjenja životne aktivnosti tužitelja u odnosu na ocjenu iz 2014. za 4-5%, kao i do daljnjeg liječenja koje je uzrokovalo daljnje bolove i to jake kroz 36-48 sati, srednje jakosti 8 do 10 dana i slabe 40 do 50 dana  a strah jakog intenziteta tužitelj je trpio 1 do 2 dana, srednje jaki strah 7 do 10 sati i slabe jakosti 3 do 4 dana. Nadalje je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega kroz 140 sati. S obzirom na ta utvrđenja, pravilno je odmjerena tužitelju neimovinska šteta u sveukupnom iznosu od 21.000,00 kn / 2.787,18 eura (članak 1100. stavak 2. ZOO/05) i naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.800,00 kn /371,62  eura , ili 20,00 kn  /2,65 eura po satu (članak 1195. ZOO/05).

 

13. Tuženica neosnovano ponavlja u žalbi po njoj istaknuti prigovor zastare pogrešno polazeći da je predmetna šteta utvrđena već u parnici u kojoj je donesena pravomoćna presuda poslovni broj P-3254/2012 od 20. veljače 2015. Naime, suprotno navodima žalbe daljnja neimovinska šteta i šteta zbog tuđe pomoći i njege nije mogla biti utvrđena još u vrijeme vođenja te ranije parnice,  jer je nakon toga došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja koje je prema vještaku registrirano 16. siječnja 2015., u vezi kojeg je nakon toga došlo do daljnjeg liječenja kao i smanjenja životne aktivnosti, trpljenja daljnjih fizičkih boli i straha kao i potrebe za daljnjom tuđom pomoći i njegom.  Nije sporno da se je tužitelj sukladno članku 186.a stavku 1. ZPP, prije podnošenja tužbe obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora radi naknade štete zbog izgubljene zarade, državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje tuženice na sudu pred kojim je namjeravao podnijeti tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske 21. siječnja 2016., koji je tuženica odbila kao neosnovan 8. ožujka 2016., a radi naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete zbog potrebne tuđe pomoći i njege sa takvim zahtjevom se je obratio 18. studenog 2016./ list 123 i 124 spisa/ (članak 186.a stavak 1. ZPP), to je podnošenjem tih zahtjeva zastarijevanje zastalo (članak 186.a stavak 2 ZPP). Kako zahtjevi nisu prihvaćeni to je tužitelj u roku od tri mjeseca od njihova podnošenja, podnio tužbu 3. siječnja 2017. (članak 186. a  stavak 5. ZPP).

 

14. U članku 230. stavku 1. ZOO/05, propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Radi se o subjektivnom roku za čiji početak je potrebno da se kumulativno ispune dvije pretpostavke i to saznanje oštećenika za štetu i saznanje oštećenika za osobu koja je učinila štetu. Pod saznanjem oštećenika za štetu razumije se ne samo saznanje o postojanju štete već i saznanje o obujmu štete odnosno o elementima njezine visine. Izvedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja koje je registrirano 16. siječnja 2015. i zbog toga do daljnjeg smanjenja životne aktivnosti, trpljenja boli i straha te potrebe za tuđom pomoći i njegom. Iz navedenog je razvidno da od pogoršanja zdravstvenog stanja koje je registrirano 16. siječnja 2015. do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora u vezi te štete 18. studenog 2016., nije proteklo tri godine. Nadalje, tužitelj potražuje naknadu štete zbog izgubljene zarade od ožujka 2014., s obzirom da je počeo gubiti zaradu u od 13. veljače 2014., kada mu rješenjem HZZO PU R. nije priznato da je na bolovanju zbog nesreće na radu i time pravo na isplatu pune naknadu plaće. Kako je u vezi te štete podnio zahtjev za mirno rješenje spora 21. siječnja 2016., to do tada nije proteklo tri godine a niti do podnošenja tužbe 3. siječnja 2017. Zbog toga tuženica neosnovano u žalbi ponavlja prigovor zastare te se promašeno poziva na zastaru samog prava prema odredbama članka 227. ZOO/05, koje se primjenjuju na povremene tražbine.

 

15. S obzirom na navedeno pravilno je tužitelju presudom dosuđena izgubljena zarada koja po visini nije sporna, izuzev zatezne kamate na porez i prirez porezu na dohodak koji dospijeva tek isplatom /naknade razlike/ plaće.

 

16. Odluka o troškovima parničnog postupka, pravilna je po osnovi i visini a preinačenjem presude tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu (članak 154. stavak 5. ZPP).

 

17. Osnovom članka 368. ZPP, odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjske presude, a pravilnom primjenom materijalnog prava na koju primjenu sud pazi po službenoj dužnosti, presuda je u dijelu u kojem je dosuđena zatezna kamata na porez i prirez porezu sadržanim u pojedinim mjesečnim iznosima izgubljene zarade, preinačena osnovom članka 373. točke 3. ZPP, na način da se zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan /točka II. izreke drugostupanjske presude/.

 

 

U Zagrebu 17. siječnja 2023.

                           Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.