1                            Poslovni broj  K-496/2019-47

Poslovni broj  K-496/2019-47

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S  K E

P R E S U D A

              Općinski sud u Sisku, po sutkinji tog suda Mireli Sladić, sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okrivljene A. R., radi izvršenja kaznenog djela iz članka 228 stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br.: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku (dalje u tekstu ODO Sisak) broj K-DO-695/2019 od 15. listopada 2019., nakon rasprave održane 16. siječnja 2023., u prisutnosti zamjenice ODO Sisak M. B.,  i okrivljene A. R., istoga dana                    

presudio je

              Okrivljena A. R., kćer D. i M. R., djevojački R., rođena u K., s prebivalištem u K., I. G. K. 24, a prebiva na adresi Z., T. S. K. 3 (kod Ž. J.), rođena ….. 1979., državljanka Republike Hrvatske, ekonomistica, završila srednju školu, nezaposlena, ostvaruje prihod od neprijavljenog rada u mjesečnom iznosu od 2.000,00 kuna te 1.800,00 kuna na poslovima čišćenja, OIB: ….. neudana, majke jednog maloljetnog djeteta starosti 6 godina, nema vojni čin, nije odlikovana, nije vlasnica nepokretne ni pokretne imovine, prekršajno kažnjavana, višestruko kazneno osuđivana, izdržavala kaznu zatvora u Kaznionici u Požegi u trajanju od 2,5 godine, nije u tijeku drugi kazneni postupak, nalazi se na slobodi,

k r i v a   j e

I.              što je:

              dana 11. srpnja 2019. u vremenu od 08,45 do 09,05 sati na relaciji N.-P., u putničkom vlaku, iskoristivši nepažnju vlasnika D. Š., u nakani pribavljanja sveg pronađenog novca, iz kupea sa police uzela i bez ovlasti za sebe zadržala njegov novčanik sa osobnim dokumentima i novčanim iznosom od 190,00 kuna u papirnatim novčanicama i 20-ak kuna u kovanicama, oštetivši time imenovanoga za naznačene novčane iznose,

II.              dakle, tuđu pokretnu stvar oduzela drugome s ciljem da ju protupravno prisvoji,

III.              čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11,

IV.              pa se okrivljena za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11, temeljem istog zakonskog propisa

o s u đ u j e

              na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

              te joj se na temelju članka 56. KZ/11

i z r i č e

U V J E T N A  O S U D A

              pa kazna zatvora na koju je okrivljena osuđena neće biti izvršena ukoliko okrivljena u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

V.              Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka  6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" broj 125/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13,152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljena je dužna platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 66,36 (šezdesetišesteura i tridesetišestcenti) EUR/500,00 (petsto) kuna1 ("Narodne Novine" broj 145/11 od 15. prosinca 2011. godine, Rješenje o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka).

VI.              Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenom D. Š. dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 25,22 (dvadesetipeteura i dvadesetidvacenta)EUR/ 190,00 kuna2 (stodevedestkuna), a za ostatak se upućuje na parnicu.

1,2 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Obrazloženje

1.              Optužnicom K-DO-…. od 15. listopada 2019., ODO Sisak tereti okrivljenu A. R. za izvršenje kaznenog djela protiv imovine – krađom-opisano i kažnjivo po članku 228.stavak 1. KZ/11.             

2.              Okrivljena se ne smatra krivom, i zahtijeva biti ispitana na početku dokaznog postupka.

3.              Priznaje da se toga dana vozila predmetnim vlakom, te se u D. S. jer je  u P. trebala preuzeti svoje dijete koje se u to vrijeme nalazilo u udomiteljskoj obitelji. Prvotno je bila u kupeu u kojem je stajala te je vidjela da jedan mladić spava doslovce naslonjen na podest koji predstavlja kao neki stolić i bio je vidljiv novčanik. Pomislila je neoprezan, jer da će mu to netko "popaliti". Kada je došao kondukter , razgovarala je s njim da kada vlak stane u P. da joj tolerira dok  preuzme dijete od gospođe kod koje je dijete bilo smješteno jer se radi o gospođi starije životne dobi pa da vlak ne krene po rasporedu ako će ona biti spora dok to obavimo. Okrivljena je preuzela dijete te je sa sinom starosti 3 godine stajala pored vrata, da bi na stanici u K. ušla policijska ophodnja te su okrivljenu priveli u PP zajedno s djetetom Kontaktirala je sestru da dođe i preuzme njenog sina da on ne bude sa njom u policiji u kojoj ostaje te se kreće sa ispitivanjem koje se jako odužilo, jer se od okrivljene tražilo da prizna da je otuđila predmetni novčanik, što je okrivljena u konačnici i učinila, jer je vrijeme odmicalo, a vremenski je bila ograničena biti sa svojim djetetom te ga je u 19 sati navečer trebala vratiti u udomiteljsku obitelj. Kako je to sve trajalo i išlo u pravcu da okrivljena neće napustiti PP dok to ne prizna, okrivljena je tada priznala da je otuđila predmetni novčanik a onda sukladno tome se nije niti protivila potpisati potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, iako je tada imala svoj osobni novac kod sebe u iznosu od cca. 500,00 - 600,00 kuna. Nakon što je policijskoj istražiteljici priznala počinjenje djela, doslovce je mogla napustiti PP.  Jedini razlog zbog kojeg okrivljena tada priznaje počinjenje djela je  upravo bio taj da čim prije napustim PP i koliko toliko budem sa svojim djetetom, odnosno da ga pravovremeno vrati u udomiteljsku obitelj. U policiji je bila par sati, jer vlak u P. stoji u 10 i 10, u K. je negdje u 10 i 30, a PP je napustila negdje oko 14 sati, a možda i kasnije. Obzirom da je u policiji priznala počinjenje kaznenoga djela, a što je ustvari neistinita, jer okrivljena to djelo nije počinila, smatra se odgovornom i kriva je samo  za lažni iskaz kojeg je dala u PP. Iskazuje da ju je na priznanje prisilila policijska službenica koja ju je tada ispitivala, a kojoj ne zna ime. A prisila se očitovala u okolnosti da ju je policijska službenica  nagovarala da prizna odnosno na negiranje na pojedino pitanje, slijedila bi druga pitanja na koja je policijska službenica očekivala potvrdan odgovor od okrivljene. Nagovaranje je bilo prije nego se upalila kamera za snimanje,  a to nije bio razgovor nego "nagovor" te navodi da je to bila gluha tišina, jer na okrivljeničino negiranje "nisam to napravila" nije se događalo ništa, iz čega je okrivljena shvatila da će to potrajati, a bila je fokusirana na to da čim prije izađe iz PP kako bi bila sa djetetom starosti 3 godine, da bi u konačnici bilo sugerirano od policijske službenice "priznaj", iz čega je okrivljenica shvatila da će u toj varijanti čim prije napustiti PP. Policijska službenica nije joj sugerirala što će okrivljena iskazati , već je sugestija bila samo da prizna kazneno djelo.

4.              Nakon iskazivanja okrivljene izveden je dokaz reprodukcijom snimke prvog ispitivanja u PP K., u dijelu koji se odnosi na iznošenje iskaza.

5.              Konstatira se da je osumnjičena ispitana 11. srpnja 2019. u PP K..

6.              Utvrđuje se da je nakon upozorenja da ima pravo iznijeti svoju obranu i odgovarati na pitanja, okrivljena narativno iskazivala i odgovarala na pitanja policijske službenice. Iznošenje obrane započelo je u 14:22:18 sati. Okrivljena u narativnom iskazu iskazuje da se ukrcala u vlak u D. S., da je u P. pokupila sina, daje u vlaku ostavila stvari u kupeu u kojem su sjedili neki dečko i djevojka i da je na podestu pored prozora uočila navedeni novčanik skupa sa mobitelom. Iskazuje "ja sam dečku uzela novčanik, uzela papirnate novce, a ostalo bacila kroz prozor" žao mi je što sam to učinila." Kada se ovo odvija djevojka više nije u kupeu jer je izašla u P. u kojem je okrivljena preuzela svog sina. Nakon što izražava žaljenje za navedeno odgovara na pitanja policijske službenice pa tako da je novčanik bio smeđe boje, za mobitel moguće da je bio marke Samsung, ne sjeća se da li je na novčaniku bio neki natpis ili ne, odgovara da je djevojka izašla u P., da je taj mladić drijemao ili spavao, da je to učinila negdje na relaciji prije P., a na pitanje točno gdje pojašnjava da vožnja traje cca desetak minuta i ne zna točno gdje se to odigralo. Nakon što je uzela novčani,, izrijekom navodi da je uzela smo novčanik, dolazi u toalet te uzima papirnati novac, a novčanik sa ostalim sadržajem baca kroz prozor. Na pitanje što je bilo u novčaniku navodi da ne zna, pojašnjava "bio je pun nečega." Ponovno upitana gdje se to događa kada uzima novčanik, pojašnjava "negdje na relaciji prije P.." Na pitanje gdje je stavila novac, navodi da ih je stavila u svoju torbu. Na pitanje koliko je uzela novaca navodi da sigurno cca. 150,00 kuna, pojašnjava da je imala svoj osobni novac i a je novce koje je uzela pomiješala sa svojim novcem. Odgovara da joj se predmetni dečko obraćao, ali ju nije pitao za novčanik. Na završno pitanje policijske istražiteljice da li želi još nešto reći odgovara "strašno mi je žao" te narativnom iskazivanju i danim odgovorima na postavljena pitanja nema više ništa za dodati. Na kraju policijska službenica utvrđuje da je okrivljena iznosila obranu i odgovarala na pitanja, upozorena na pravo da se reproducira snimka, odgovara da ne želi reprodukciju snimke i iskazuje "svjesna sam svega što je uneseno." Upozorena na pravo čitanja zapisnika i stavljanja prigovora na zapisnik, okrivljena odgovara da ne želi čitanje zapisnika niti ima prigovor na zapisnik. Policijska službenica kontaktira da je snimanje završeno u 14:28:26 sati.

7.              Glede detalja koje okrivljena iznosi a odnose se na događaj za koji ju se tereti, pojašnjavajući od kud u iskazu svi ovi detalji na događaj za koji ju se tereti, okrivljena pojašnjava da je to nagovaranje policijske službenice da prizna počinjenje djela zapravo bilo na način da se zapravo ništa nije događalo i da je procjena okrivljene bila da ako prizna da će to biti čim prije gotovo, a u odnosu na detalje koje iznosi u svojoj obrani, okrivljena je pojasnila "ja imam senzor za detalje."

8.              U tijeku dokaznog postupka izvedeni su dokazi: saslušanjem policijske službenice E. R. u svojstvu svjedoka, te su  izvedeni dokazi uvidom u zapisnik o ispitivanju osumnjičene u Policijskoj postaji K. od 11. srpnja 2019. uz audio-video snimku (list spisa 14-18), uvidom u  potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje K. broj: 1061786 od 11. srpnja 2019. (list spisa 20), uvidom  u zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje K. od 11. srpnja 2019. (list spisa 21), uvidom u nalog broj Kov-… od 23. listopada 2019. kojim nalogom je pohranjen u sef računovodstva ovoga suda oduzeti predmeti zavedeni pod brojem CD-86/2019, novčani iznos:1 novčanica od 100,00 (sto) kuna, serijskog broja: B5172179D; 4 novčanice u apoenu od 20,00 (dvadeset) kuna, serijskih brojeva: B3277341A, B8727120C, B2008184E i B8736919C;  1 novčanica u apoenu od 10,00 (deset) kuna serijskog broja: B5597092G. (list spisa 29), uvidom u  službenu zabilješka o postupanju Policijske postaje K. broj: K-114/19 od 11. srpnja 2019. (list spisa 23), te uvidom u izvadak iz Pe-a od 22. kolovoza 2022. (list spisa 105-106) i  Ke-a od 22. kolovoza 2022. (list spisa 107-108). Nije izveden dokaz ispitivanjem oštećenog D. Š. u svojstvu svjedoka, jer je ODO odustalo od izvođenja tog dokaza.

9.              Svjedok E. R., u bitnome iskazuje da su njezina saznanja u okviru poslova koje radi  a radi kao policijska službenica u PP K.. Određenog dana pristupila je stranka D. Š. te na zapisnik podnijela kaznenu prijavu. Prilikom podnošenja kaznene prijave, odnosno opisa događaja koji se zbio na štetu stranke koja je došla prijaviti događaj na svoju štetu, isti je naveo da se u predmetnom putničkom vlaku osim njega nalazila jedna ženska osoba, iznio je opis navedene osobe. Sukladno navedenom, kada je putnički vlak bio zaustavljen na stanici u K., policijski službenici su prema opisu kojeg je stranka dala na zapisnik, ali i u prisutnosti oštećenika koji je pokazao na osobu koja je sjedila s njim u putničkom vlaku, navedenoj osobi pristupili i na temelju   poziva ista je bila u PP K. dok nije ispitana kao osumnjičena. Ženska osoba bila je sa malim djetetom te je kontaktirana njezina sestra koja je preuzela brigu o djetetu dok je u PP obavljeno ispitivanje navedene ženske osobe. Drugih saznanja svjedok nema. Navodi da je stranka bila propisno upozorena u smislu članka 208 ZK-a i obzirom se nije radilo o uhićenju, bila je upućena da u bilo kojem trenutku ako želi može napustiti PP. Prije snimanja, jedino se vodio razgovor u vezi okolnosti da je stranka bila sa djetetom , i razgovor je vođen u pravcu da je bila pozvana sestra stranke kako bi skrbila o djetetu, i do dolaska sestre stranka je samoinicijativno prije ikakvog ispitivanja iz džepa torbe ili ruksaka izvadila novčani iznos od 190,00 kuna i predala ga policijskoj službenici. Ista je bila upoznata iz kojeg razloga se nalazi u PP jer su joj policijski službenici predali poziv na kojem je naveden razlog zbog kojeg se ista nalazi u PP, također u PP istovremeno je bio prisutan i oštećenik, istoj je bila uručena pisana pouka o pravima te je ista predmetni novac predala policijskoj službenici. Svjedok se ne može odrediti da li je predaja novca bila prije uručenja pouke o pravima, istovremeno i poslije. Svjedok misli da je sve to trajalo cca 3-4 sata, svakako ne duže od 6 sati , jer da je trajalo duže od 6 sati stranka bi bila uhićena. Stranci nije bilo sugerirano da njezin boravak u PP zavisi od njezine obrane.

10.              Iz materijalnih dokaza proizlazi da su od okrivljene potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta oduzeti novci u papirnatim novčanicama i to 1 novčanica od 100,00 kuna, 4 novčanice od 20,00 kuna i 1 novčanica od 10,00 kuna, koji novac je nalogom ovoga suda pohranjen u sudsku kasu, a potvrda o privremenom oduzimanju  predmeta potpisana je po A. R., koju potvrdu prati zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta na koji A. R. nije imala primjedbi, te ga je vlastoručno potpisala .Iz službene zabilješke o postupanju od 11. srpnja 2019., proizlazi da je identitet A. R. utvrđen na željezničkom kolodvoru u K. sa kojom je bilo dijete N.( rođen 2016.) te je uz poziv dovedena u prostorije P. K., gdje je daljnje postupanje nastavljeno od strane krim. službenika. I. izvoda iz Pe-a utvrđeno je da je okrivljena prekršajno kažnjavana za počinjenje prekršaja iz Zakona o prebivalištu, Zakona o osobnoj iskaznici i Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a iz kaznene evidencije da je okrivljena osuđivana osoba za dva kaznena djela protiv imovine, razbojništvo i teška krađa i počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i mladeži – povredom djetetovih prava.

11.              Cijeneći izvedene dokaze, svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, a u kontekstu izvedenih dokaza iskaz okrivljene ovaj sud je utvrdio da je okrivljena postupala na način i pod uvjetima kako ju se citiranom optužnicom tereti, radi čega je sud okrivljenu  oglasio krivom i osudio po zakonu. 

12.              Ovakav zaključak suda utemeljen je na iskazu okrivljene prilikom iznošenja obrane u P. K. kada detaljno i okolnosno  priznaje počinjenje djela. Navedeno priznanje u potpunosti je potvrđeno materijalnim dokazima tj. da su od okrivljene privremeno oduzeti novčani iznosi koji je otuđen oštećeniku. Da priznanje kaznenog djela prilikom obrane u policiji nije bilo paušalno i pod prisilom jasno je utvrđeno iz  snimke ispitivanja u kojoj je okrivljena dala detalje o načinu na koji je otuđila predmetni novčanik oštećenika te što je s njim poslije napravila. Ovo je razvidno i iz iskaza policijske službenice koja je provodila kriminalističko istraživanje predmetnog kaznenog djela i opisala način postupanja u odnosu na okrivljenu. Nadalje, nesporno je da je okrivljena jasno upozorena na svoja prava kao osumnjičena, a posebno na pravo da je u svakom trenutku ovlaštena napustiti policijske prostorije, jer to nedvojbeno proizlazi iz pouke o pravima koju je potpisala u 14:00 sati dana 11. srpnja 2019., a da je o tome poučena potvrdila je u svojoj obrani koje iznošenje obrane je započelo u 14:15 sati, dakle nakon primitka te poruke. Sve navedeno okrivljena je jasno potvrdila prije iznošenja svoje obrane. Navodi okrivljene vezani za nezakonito postupanje policije i kao i navod da je bila prisiljena priznati kazneno djelo ovaj sud smatra potpuno neistinitim i usmjerenim na izbjegavanje njezine kaznene odgovornosti. Slijedom navedenog sud nije prihvatio obranu okrivljene da je njeno priznanje počinjenja djela jedino i isključivo bilo jer se radilo o prisili i nagovaranju, budući da je ta obrana potpuno neutemeljena a što je jasno iz snimke ispitivanja okrivljene u P. K. iz koje je potpuno jasno da nije bilo nikakvog nezakonitog postupanja u odnosu na radnju ispitivanja u P. K. a još je manje okrivljena  mogla uvjeriti suda da bi policijska službenica sebe dovela u poziciju da zbog nezakonitog rada ugrozi svoju osobnu egzistenciju i ostane bez posla policijske službenice, a ujedno dovede u pitanje i svoju osobnu čast i ugled, i to sve zbog "izvlačenja" priznanja od A. R. da je nepoznatoj muškoj osobi određene zgode otuđila novčanik. To je nešto što sud ne bi prihvatio čak i da je okrivljena do sada neosuđivana osoba, jer je sud uvjerenja da niti nema tog okrivljenika zbog kojeg bi bilo koji policijski službenik sebe ugrozio po svim navedenim okolnostima. Dapače, upravo iz navoda okrivljene kako je pomislila da je "dečko neoprezan jer spava" a vidjela je novčanik" pa je pomislila kako " bi mu to netko mogao popaliti", ovaj sud je upravo uvjeren da je taj netko upravo sama okrivljena koja je u navedenim okolnostima spoznala da upravo jer oštećenik spava neće biti otkrivena kao počinitelj ovog kaznenog djela a koji zaključak sud veže uz osobna svojstva okrivljene a ta su upravo vezana uz okolnost njezine ranije kaznene osuđivanosti i to baš zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine – teške krađe i razbojništva, a koje okolnosti sud povezuje i sa poslovnicom "prilika čini lopova" što je izvjesno bila opisana situacija u vlaku, jer je oštećenik spavao, nikoga drugog nije bilo u kupeu i to je po ocjeni ovoga suda upravo bila prilika da je okrivljena u tim okolnostima  zbog svojih osobnih svojstava a koje proizlaze iz činjenice ranije osuđivanosti svjesno i hotimice "popalila" oštećeniku njegov novčanik.

13.              Iz svega navedenog nesporno je da je okrivljena A. R. postupala na način kako ju se tereti citiranom optužnicom, a čime su u njezinom postupanju ostvarena sva bitna obilježja  kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1.KZ/11, jer je okrivljena znala i bila svjesna da je predmetni novac vlasništvo tuđa pokretna stvar, a koju je svjesno i hotimice oduzela vlasniku- oštećeniku, s ciljem da ju sebi protupravno prisvoji.                      

14.              Stoga je ovaj sud okrivljenu oglasio krivom i osudio po zakonu.

15.              Kod odluke o kaznenoj sankciji sud je cijenio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kaznene sankcije. Tako se olakotnim okolnostima okrivljeniku cijeni da je majka jednog maloljetnog djeteta, dok se otegotnim cijeni ranija prekršajna kažnjavanost  i kaznena osuđivanost. Imajući u vidu da je okrivljena majka jednog djeteta starosti sedam godina, i da bi izricanjem bezuvjetne kazne zatvora djetetu bilo onemogućeno da ostvaruje kontakte sa majkom, a sud smatra da je djetetu od sedam godina potrebno da u toj starosnoj dobi ne ostane bez kontakta sa majkom, sud je zbog ove okolnosti odlučio da ima mjesta uvjetnoj osudi i da se i uvjetnom osudom postiže svrha kažnjavanja a ta je da okrivljena prestane sa činjenjem kaznenih djela. Iako je ranija kaznena osuđivanost za kaznena djela protiv imovine takva otegotna okolnost zbog koje bi bilo opravdano i društveno prihvatljivije za ovo kazneno djelo također okrivljenoj izreći bezuvjetnu kaznu zatvora, ovaj sud je promišljao i u odnosu na okolnost da je dijete zbog majke koja je bila na izdržavanju bezuvjetne kazne zatvora već dovoljno traumatizirano time što zna ili će kad-tad saznati da je majka bila u zatvoru, pa zbog okolnosti da dijete od sedam godina sud ne izvrgne još dodatnoj traumatizaciji (uz okolnost da je očito zbog izdržavanja kazne zatvora dijete bilo i u udomiteljskoj obitelji), to se ovaj puta sud odlučio na uvjetnu osudu i tako pružio priliku okrivljenoj da se uklopi u društvo, prestane činiti kaznena djela, i da svojim ponašanjem ne dovodi i dijete u okolnosti da odrasta u prilikama koje mu svakako štete, a koje posljedično  sa visokim stupnjem vjerojatnosti će biti od utjecaja da li će u kasnijoj životnoj dobi i samo biti u sukobu sa zakonima a za koje okolnosti odgovornost snosi okrivljena kao majka. Na okrivljenoj je da opravda povjerenje suda i da doista u roku provjeravanja a i kasnije više nikada ne počini ni jedno kazneno djelo i da počne živjeti u skladu sa zakonima i propisima Republike Hrvatske. Jedino zbog okolnosti da je okrivljena majka djeteta starosti sedam godina, sud je pružio okrivljenoj priliku da uskladi svoje ponašanje i prestane sa činjenjem kaznenih djela. Sud smatra da je uvjetna osuda  sankcija kojom će se svrha kažnjavanja postići kako u odnosu na okrivljenika tako i u odnosu na druge građane društva da poštuju pravni sustav

16.      U odnosu na imovinskopravni zahtjev sud je isti dosudio u iznosu od 25,22 eura / 190,00 kuna ( stodevedestkuna) za koje presuđenje je sud imao pouzdanu osnovu a to na temelju materijalnog dokaza iz kojeg je nedvojbeno utvrđeno da su od okrivljene oduzete novčanice u apoenima od 100 kuna ( jedna) , 20 kuna ( četiri) i 10 kuna ( jedna), a radi se o novčanicama za koje je sama okrivljena svojim priznanjem prilikom ispitivanja nedvojbeno priznala da je " dečku uzela novčanik, uzela papirnate novce, a ostalo bacila kroz prozor". Obzirom da se je okrivljena i potpisala potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta i da nije imala primjedbi na navedeno, a da tijekom postupka ničim nije dokazala svoj navod da je imala svoj osobni novac i to u cca 500-600 kuna, to je ovaj sud na temelju tog  dokaza presudio i o dijelu imovinskopravnog zahtjeva oštećenika. U odnosu na preostali dio do iznosa od 250,00 kuna, kako je oštećenik naveo u prijedlogu za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u P. K., valjalo je oštećenika uputiti u parnicu.

17.              Obzirom je sud donio  osuđujuću presudu, sud je okrivljenu obvezao na platež troškova postupka, u paušalnom iznosu od 66,36 eura/500,00 kuna (petstokuna). Paušalna svota odmjerena je sukladno dužini trajanja kaznenog postupka

18.              Slijedom svega rečenog, presuđeno je kao u izreci.

U Sisku 16. siječnja  2023.