1

Poslovni broj: UsI-561/22-17

 

 

          

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: A. P. iz P., zastupan po opunomoćenici Lj. S., odvjetnici iz Z., protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., radi poništavanja rješenja, 16. siječnja 2023. godine

 

p r e s u d i o j e

 

 

              I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništava rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/21-02/03277645511, URBROJ: 341-99-05/3-21-8401 od 08. veljače 2022. godine.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I-141-02/21-02/0327764551, URBROJ: 341-15-05/3-21-359 od 25. listopada 2021. godine.

III. Tužitelju se počevši od 01. veljače 2021. godine priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad čiji je uzročnik 70% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 30% bolest izvan navedenih okolnosti.

IV. Nalaže se tijelu mirovinskog osiguranja u roku od 30 dana donijeti posebno rješenje o određivanju visine tužiteljeve invalidske mirovine od 01. veljače 2021. godine nadalje.

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana tužitelju isplatiti trošak od 1.627,03 €/12.258.86 kn (tečaj konverzije 7,5345).

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 08. veljače 2022. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 25. listopada 2021. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je odbijen tužiteljev zahtjev za ponovno određivanje njegove invalidske mirovine, odnosno za promjenu uzroka njegove invalidnosti. Oba rješenja su donesena na temelju odgovarajućih nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz upravnog postupka.

Tužitelj je inače od ranije kao hrvatski ratni vojni invalid (HRVI) korisnik invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, čiji je uzrok 30% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 70% bolest izvan tih okolnosti, što znači da mu je invalidska mirovina bila određena razmjerno utjecaju pojedinih uzroka njegove invalidnosti, a to je u skladu i s relevantnom odredbom čl. 30. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji (NN 121/17 i 98/19 - ZHB).

Tužitelj u tužbi i u toku upravnog spora ističe da uopće nije bio pregledan pred tijelima vještačenja u upravnom postupku. Navodi da je prije Domovinskog rata bio zdrav te da su sve njegove tegobe posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Tužitelj je po provedenom vještačenju u upravnom sporu zatražio utvrđivanje obrnutog omjera uzroka njegove invalidnosti u odnosu na dosadašnje stanje.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, a ročištu na kojem je rasprava zaključena se nije odazvao uredno pozvan tuženik.

U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu  upravnog tijela te je provedeno vještačenje po sudskom vještaku Vladimiru Grošiću.

Rješenja donesena u upravnom postupku su nezakonita.

U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelju kao HRVI-u rješenjem od 16. lipnja 2010. godine bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad (zbog potpunog gubitka radne sposobnosti), čiji je uzrok 30% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 70% bolest izvan tih okolnosti te da mu je invalidska mirovina stoga bila određena razmjerno utjecaju pojedinih uzroka njegove invalidnosti.

Tužitelj je 08. siječnja 2021. godine podnio zahtjev za promjenu omjera uzroka njegove invalidnosti.

Prvostupanjsko tijelo vještačenja je u nalazu i mišljenju od 15. listopada 2021.  bez posebnog obrazloženja navelo da nema osnove za izmjenu omjera tužiteljeve invalidnosti.

Isti zaključak sadržava i nalaz i mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja od 17. siječnja 2022. godine. U tom nalazu i mišljenju je navedeno da se tužitelj psihijatrijski liječi od 2009. godine.

Međutim, s obzirom na to da je iz dostupne medicinske dokumentacije proizlazilo da se tužitelj psihijatrijski liječio još od 1994. godine te da ima iznimno detaljan opis ratnog puta, sud je na raspravnom ročištu 16. svibnja 2022. godine prihvatio njegov prijedlog za provedbu vještačenja u upravnom sporu po sudskom vještaku, dok je kao nepotreban odbio prijedlog za dostavu dodatnog dokaza o izvršnom pregledu pred prvostupanjskim tijelom vještačenja (s obzirom na to da je u nalazu i mišljenju tog tijela vještačenja naveden klinički status tužitelja - što znači da je bio pregledan).

Vještačenje je povjereno vještaku psihijatru Vladimiru Grošiću, čiji je zadatak bio da u slučaju eventualnih novih naknadnih medicinskih okolnosti preispita raniju ocjenu iz 2010. godine o omjeru uzroka tužiteljeve invalidnosti, pri čemu je posebno upućen na opis njegovog ratnog puta.

Sudski vještak je analizirao tužiteljevu medicinsku dokumentaciju i njegov ratni put te je izvršio klinički pregled tužitelja i obavio s njim razgovor.

Vještak je zaključio da je u provedenim vještačenjima izostavljena dijagnoza psihotičnog poremećaja, koji se razvio kao posljedica ratnog PTSP-a te posljedičnog oštećenja mozga. Istaknuo je da je psihoorganski sindrom nastao zbog ekstremnog opsežnog i dugotrajnog PTSP-a, pri čemu tužitelj prethodno nije bolovao niti bio liječen od bilo kakvog psihičkog poremećaja, pa je evidentno da je taj poremećaj nastao za vrijeme i nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu, nakon čega se manifestirao kroz sve veći broj psihičkih poremećaja. Vještak smatra da se radi o kontinuiranom progresivnom i ireverzibilnom ratnom PTSP-u koji proizlazi iz povijesti psihičke bolesti od prvog kontakta tužitelja s psihijatrom, kod koga je u redovitom tretmanu još od 2004. godine.

Vještak smatra da je negativan učinak ekstremnog stresa iz Domovinskog rata (koji proizlazi iz opisa ratnog puta i iz razgovora s tužiteljem) u duljem periodu štetnom za organizam uzrokovao nastanak psihičkih poremećaja koji su zajednička posljedica ratnog PTSP-a.

Vještak ističe da se o psihičkom stanju tužitelja i o poremećajima oštećenja mozga može donijeti zaključak uvidom u farmakoterapiju koja mu je bila specijalistički propisivana, a iz koje proizlaze složenost poremećaja i kronificirani i rezistentni simptomi (s obzirom na visoke doze lijekova).

Vještak potvrđuje da su terapijske mogućnosti iscrpljene, da se u budućnosti ne očekuje pozitivan pomak, da je tužitelj oštećen i disfunkcionalan na kognitivnom, emocionalnom i socijalnom planu te da su njegova radna sposobnost i opće funkcioniranje trajno i uvelike oštećeni.

Vještak zaključno smatra (u nadopuni nalaza i mišljenja) da je s obzirom na sve navedeno potrebno obrnuti omjere uzroka tužiteljeve invalidnosti, na način da se kao uzročnik te invalidnosti utvrdi 70% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 30% bolest izvan tih okolnosti.

Tužitelj se suglasio s nalazom i mišljenjem vještaka, a tuženik je samo proslijedio očitovanje drugostupanjskog tijela vještačenja iz upravnog postupka (koje je bez posebnog obrazloženja ostalo kod svog ranijeg mišljenja) te pritom nije iznio nikakve vlastite primjedbe niti pitanja koja bi se odnosila na nalaz i mišljenje vještaka Vladimira Grošića.

Sud je stoga vještačenje vještaka psihijatra Vladimira Grošića u cijelosti prihvatio kao detaljno, objektivno, precizno, jasno i stručno obrazloženo pa je na temelju tog vještačenja utvrdio da su nalazi i mišljenja iz upravnog postupka nepravilni i da su posljedično tome nepravilna i nezakonita i rješenja upravnih tijela donesena na temelju tih nalaza i mišljenja.

Zato je na temelju čl. 58. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev usvojen i rješenja iz upravnog postupka poništena, a sud je potom u sporu pune jurisdikcije tužitelju počevši od 01. veljače 2021. godine (od prvog dana u mjesecu nakon podnošenja zahtjeva) priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad čiji je uzrok 70% bolest zadobivena u obrani suvereniteta RH, a 30% bolest izvan navedenih okolnosti.

Nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja je naloženo u roku od 30 dana donijeti posebno rješenje o određivanju visine tužiteljeve invalidske mirovine od 01. veljače 2021. godine nadalje, u skladu s čl. 30. st. 2. ZHB-a.

S obzirom na to da su rješenja iz upravnog postupka kao nezakonita poništena, tužitelj na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i zastupanja na dva raspravna ročišta po profesionalnoj opunomoćenici - odvjetnici, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 23/1 i 23/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) pripada po 250 bodova, što uz vrijednost boda od 1,33 €/10,00 kn (za radnje do 04. studenog 2022. godine), odnosno 1,99 €/15,00 kn (za radnje od 05. studenog 2022. godine) iznosi 1.162,50 €/8.758,86 kn (tečaj konverzije 7,5345). Tužitelju pripada i trošak plaćenog vještačenja od 464,53 €/3.500,00 kn, pa njegov sveukupni trošak iznosi 1.627,03 €/12.258.86 kn.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 08. studenog 2022. godine jer nije bio potreban za vođenje ovog upravnog spora (njime je tužitelj samo izrazio suglasnost s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, što bi se pretpostavilo i u slučaju njegove šutnje) pa je u tom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen.

 

 

U Zagrebu, 16. siječnja 2023. godine.

 

 

       Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.