Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
Pn 271/18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja
D. L., OIB: …, iz S., , zastupanog po pun.
iz odvj. društva L., V. & p. iz S. protiv tuženika K. Z.
O. L., OIB:…, Lovran, zastupanog po pun. iz odvj. društva V., J., Š., S., J. & J.
u R., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 1. rujna
2022. g. u prisutnosti pun. tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog pun. tuženika, dana
16. siječnja 2023. g.,
p r e s u d i o j e
I.Dužan je tuženik K. z. o. L., OIB: …u roku od 15
dana isplatiti tužitelju D. L., OIB: …, iznos od 8.162,45
EUR/61.500,00 kn1 sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 22.
studenog 2017. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje prema prosječnoj
kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. g. do isplate
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja
koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna
poena.
II.Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 2.364,46
EUR/17.815,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 16.
siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne
1 fiksni tečaj konverzije: 7,53450
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 22. studenog 2017. g., koja je
evidentirana pod brojem Pn 563/17, u kojoj je naveo da je kod tuženika proveo liječenje
u periodu od 18. do 28. travnja 2016. g. U bolnicu da je primljen zbog bolne kontrakture
desnog kuka na osnovi razvijene artroze te je, po savjetovanju liječnika, specijaliste
tuženika, izvršena operacija ugradnje bezcementne endoproteze. Nakon operacije
tužitelj da je u cijelosti postupao po uputi liječnika specijalista koji rade kod tuženika,
proveo je odgovarajuću fizikalnu terapiju, a na kontrolnom pregledu kod tuženika da mu
je savjetovano napustiti desnu štaku za četiri tjedna. Na slijedećoj kontroli dana 20.
lipnja 2016. g. da je utvrđeno da je proteza stabilna, lokalni nalaz uredan, a noga duža
oko 8 mm. Već u otpusnom pismu iz S.b.m.r.
B. M., gdje je tužitelj boravio u periodu od 23. svibnja do 17. lipnja 2016.
g. da je zabilježen i identificiran slijedeći lokomotorni sustav: dominira otežan hod,
trotaktni, protekcija dolakatnih štaka, hipotrofija skeletne muskulature u cijelosti pp
desne noge koja imponira dulja oko 2,5 cm. U daljnjem nalazu se navode i ostala
ograničenja kretnji. Dakle, utvrđeno je da je desna noga kraća za 2,5 cm. Kako je
tužitelj imao i dalje iznimno intenzivne bolove i vidno i znatno šepanje na desnu nogu da
se dana 20. siječnja 2017. g. obratio dr. B. N. kako bi poduzeo određene
medicinske mjere na poboljšanju stanja pa je tog dana pregledan u P. M.
kada je utvrđeno da ima bolove i da šepa na desnu nogu te da je ta noga duža 2 cm.
Preporučena je nova operacija. Nakon toga, odnosno 8. veljače 2017. g. tužitelj je
otišao u S.b. z.o. i o. k. dr. N. u M. gdje je
utvrđeno da je desna noga klinički duža oko 2 cm, naglašena je bolnost kod rotacije
desnog kuka te je nakon RTG pretrage utvrđena nužnost reoperacije odnosno
odstranjenja proteze i ponovna re-implantacija proteze u dva akta. Kako su tužiteljevi
bolovi postajali sve intenzivniji, hodanje posve otežano i praktički nemoguće uz
nemogućnost rada u stojećem stavu, tužitelj je otišao u KBC Z., u Kliniku za
ortopediju gdje mu je dr. D. D. utvrdio da je desna noga dulja za 2 cm te je
preporučio provođenje daljnjih pretraga, nakon čega je smješten na Kliniku za
ortopediju KBC Z. gdje je 10. svibnja 2017. g. izvršena reoperacija, što je
navedeno u otpusnom pismu od 18. svibnja 2017. i 2. srpnja 2017. g. Tužitelj smatra
da je došlo do povrede prava osobnosti i da težina povrede i okolnosti slučaja
opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 75.000,00 kn, a cijeneći
posljedice koje tužitelj ima i koje su objektivizirane u medicinskoj dokumentaciji. Tužitelj
zatražio i imovinsku štetu radi potrebe tuđe njege i pomoći u iznosu od 11.500,00 kn, a
imajući u vidu vrijeme kroz koje mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć i cijenu jednog
sata tuđe pomoći i njege. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženik
obvezati na isplatu iznosa od 86.500,00 kn s pripadajućim kamatama.
Rješenjem broj Pn 563/17 od 27. studenog 2017. g. prvostupanjski sud oglasio se
mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je, povodom žalbe tužitelja,
viši sud rješenjem broj Gž-5682/17 od 2. svibnja 2018. g. ukinuo pobijano rješenje i
predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak. Predmet je dobio novi poslovni broj Pn
271/18.
U odgovoru na tužbu tuženik je osporio da je u slučaju operacije tužitelja izvršene
kod tuženika došlo do liječničke pogreške. Kod tužitelja da nije došlo do produženja
operirane desne noge za 2 ili čak 2,5 cm, kako to proizlazi iz dijela medicinske
dokumentacije. Iz poslije-operativnih RTG snimaka zdjelice i oba kuka tužitelja da je
utvrđeno da je operirana desna noga tužitelja duža od lijeve tek 6 mm ili 0,6 cm, što da
je u granicama anatomske varijacije. Tuženik je osporio i okolnost da je produženje
operirane noge utvrđeno egzaktnim ili uobičajenim, odnosno jedino točnim metodama,
budući da je precizno mjerenje moguće obaviti samo metodom panoramske RTG
snimka na tzv. ''mreži'', a iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je takva snimka
ikada učinjena. Sve ostale metode procjene da su nepouzdane odnosno ''od oka“, pa to
produženje varira, ovisno od osobe koja procjenjuje, u rasponu od tolerantnih 0,6 ili 0,8
cm pa do nevjerojatnih 2,5 cm. Tuženik je komentirao da je čudno da je u prvom
kontrolnom pregledu nakon operacije dr. R. konstatirao produljenje desne noge od
8 mm, dakle, u granicama anatomskih varijacija, a nešto kasnije taj isti liječnik, sada
kao liječnik bolnice dr. N. konstatira produljenje od 2 cm, naravno, bez obavljene
panoramske RTG snimke. Po mišljenju tužitelja neprimjereno je, uopće u medicini, a i u
konkretnom slučaju, primjenjivati riječi: ''otprilike'' i ''oko''. Što se tiče indicirane
reoperacije, tuženik je primijetio da je sugerirana i izvršena zbog periprotetičke infekcije
totalne endoproteze kuka, a ne zbog razlike u duljini ekstremiteta. To da proizlazi i iz
propisane terapije antibioticima nakon operacije kojima se liječe upale, a ne razlika u
duljini ekstremiteta. Iz otpusnog pisma iz K. u Z. da proizlazi da je tužitelju
uzet uzorak za makrobiološku analizu čiji rezultati nisu dostavljeni uz tužbu. Tuženik je
ukazao na kontradiktornosti iz dostavljene medicinske dokumentacije jer se u nalazu iz
C. z. r. B. ukazuje na instabilitet, a u nalazu z. K.
da piše da nema sigurnih znakova instabiliteta. Sve navedeno da ukazuje da ne postoji
nikakva greška u postupanju tuženika, da je jedina posljedica operacije moguća
periprotetička infekcija koja definitivno nije posljedica greške, a što će potvrditi svaki
operater. Stoga da tuženik nije u obvezi naknaditi tužitelju bilo kakvu štetu, bilo onu
zbog povrede prava osobnosti tužitelja, bilo materijalnu štetu.
Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 30. svibnja 2019. g. te je tužitelj
zatražio isplatu ukupnog iznosa od 61.500,00 kn s pripadajućim kamatama.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom medicinske dokumentacije tužitelja i
njegovog zdravstvenog kartona, potvrde D.z. s. i n. o.L. S.
od 22. siječnja 2003. g., saslušanjem svjedoka D. R. i Z. J. i
tužitelja u svojstvu parnične stranke i vještačenjem po vještacima s M.
f. u Z. dr. B. Š., specijalisti opće kirurgije, subspecijalisti
traumatologije, specijalisti ortopedije i traumatologije i dr. D. M., specijalisti
sudske medicine koji su izradili pisani nalaz i mišljenje od 19. travnja 2019. g. i dvije
pisane dopune od 17. studenog 2020. g. i 2. veljače 2022. g.
Stranke su popisale parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.
Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio i trpi tužitelj, a po mišljenju tužitelja posljedica je pogrešnog i neadekvatnog
liječenja prilikom operacije ugradnje bezcementne endoproteze kuke, za koju da odgovara tuženik.
Odgovornost tuženika proizlazila bi iz odredbe čl. 1061. Zakona o obveznim
odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i
156/22, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163.
st. 1. tog Zakona i prema kojoj za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom
prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku
prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost
zaposlenika.
Nadalje, u konkretnom slučaju radi se o obveznopravnom odnosu odgovornosti za
štetu u kojem odnosu je tužitelj bio dužan dokazati postojanje općih pretpostavki
odgovornosti za štetu pa tako i postojanje uzročne veze između štete i štetne radnje, a
tuženik je bio dužan dokazati da je šteta nastala bez krivnje njegovog zaposlenika, a
sve u skladu i s odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a.
Radi odgovora na pitanje da li je liječenje tužitelja obavljeno u skladu s pravilima
medicinske struke odnosno da li su liječnici tuženika zbog neadekvatnog i nekvalitetnog
liječenja svojim radom doveli do oštećenja zdravstvenog stanja tužitelja, uslijed čega bi
tužitelj pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu sud je odlučio provesti dokaz
vještačenjem po stručnjacima koje odredi M. f. u Z..
Vještačenje je obavljeno po dr. B. Š., specijalisti opće kirurgije,
subspecijalisti traumatologije, specijalisti ortopedije i traumatologije i dr. D. M.,
specijalisti sudske medicine koji su izradili pisani nalaz i mišljenje od 19. travnja 2019. g.
u kojem su utvrdili:
-da je tužitelj dana 19. travnja 2016. g. operiran u klinici tuženika te mu je zbog
artroze desnog kuka ugrađena bezcementna endoproteza desnog kuka te je
postoperativno proveo rehabilitaciju u S. b.z. m. r.
B. M., te je u otpusnom pismu B. navedeno da je RTG snimkama
u stojećem stavu utvrđen izraziti nagib zdjelice u stojećem stavu i da je desna noga
dulja oko 2,5 cm,
-da je na kontroli kod operatera 20. lipnja 2016. g. navedeno da je desna noga
dulja za oko 8 mm,
-da je u nalazu ortopeda dr. B. N. od 20. siječnja 2017. g. navedeno da tužitelj dolazi zbog bolova i šepanja na desnu nogu i da je desna noga dulja za 2 cm,
-da je na pregledu kod operatera u S. b. M. 8. veljače 2017. g.
navedeno da tužitelj ima bolove pri hodu i da je razlika u duljini nogu oko 2 cm te da je
pred nekoliko mjeseci imao povišen CPR. Postavljena je sumnja na infekciju proteze i
preporučeno vađenje proteze u prvom aktu te ugradnja nove proteze u drugom aktu,
-da je tužitelj pregledan od strane ortopeda u K.z.o. Š. dr.
D. D. koji je naveo da je desna noga dulja za 2 cm, CPR je 2, a na RTG
snimkama nema sigurnih znakova instabiliteta te je preporučio učiniti scintigrafiju koja
nije pokazala znakove upale,
-da je tužitelj reoperiran 10. svibnja 2017. g. te mu je ugrađen novi stem proteze, a
zbog intraoperativne nestabilnosti zgloba kuka nakon ugradnje novog stema da je
promijenjen polietilenski umetak i ugrađen umetak s natkrovom. U otpusnom pismu se
navodi da je desna noga bila dulja 2,5 cm i da je tužitelj bio nezadovoljan zbog zaostalih
bolova, smanjenog opsega pokreta i zaostale razlika u dužini nogu. Dijagnoza
navedena u otpusnom pismu da je nestabilnost proteze. U operacijskoj listi da se nigdje
ne navodi nestabilnost stema ili čašice proteze već da se samo navodi nestabilnost
zgloba kuka zbog čega je ugrađen novi polietilenski umetak s natkrovom. Za vrijeme
operacije da su uzeta tri brisa, a prema priloženim nalazima u brisu dna acetabuluma
izoliran je Staphylococcus capitis, a u brisu femura Staphylococcus epidermis. Tužitelj
da je dobio preoperativnu i postoperativnu antibiotsku profilaksu te mu kod otpusta iz
Klinike nisu bili preporučeni antibiotici,
-da je kod operacije tužitelja učinjena liječnička greška jer je nakon ugradnje
endoproteze desnog kuka zaostala dulja desna noga za 2,5 cm. Nakon ugradnje
endoproteze kuka da je tolerantna razlika u duljini nogu do 2 cm, ako ne postoje neke
posebne okolnosti koje kod tužitelja nisu bile prisutne. Zbog razlike u duljini nogu tužitelj
da je značajno šepao, da je imao bolove u kuku i križima zbog čega mu je na K. z.
o. u Š. postavljena indikacija za izmjenu stema endoproteze. Preoperativnom
obradom da je isključena infekcija proteze jer na RTG slikama kuka nije bilo znakova
nestabilnosti, CPR je bio normalan te scintigrafija nije ukazala na infekciju,
-da je u otpusnom pismu iz K. z. o. u Š. kao dijagnoza navedena
nestabilnost endoproteze, ali da se vjerojatno mislilo na nestabilnost samog zgloba
intraoperativno nakon ugradnje novog stema zbog čega je promijenjen polietilenski
insert čašice te ugrađen insert s natkrovom da se povećava stabilnost zgloba. U
otpusnom pismu da se ne spominje infekcija proteze iako su iz briseva izolirane
navedene bakterije jer tijekom operacije nisu nađeni znakovi infekcije, a radi se o
bakterijama fiziološke flore kože te je nalaz tih bakterija vjerojatno protumačen kao
zagađenje prilikom uzimanja brisa,
-da u prilog tome da se kod tužitelja nije radilo o infekciji govori činjenica da nakon otpusta nije dobivao antibiotike, a rana da je uredno zarasla bez znakova infekcije.
S obzirom da je tuženik u odnosu na pisani nalaz i mišljenje iznio primjedbe,
prigovore i konkretna pitanja u podnesku od 23. svibnja 2019. g., sud je odlučio, u
skladu s odredbom čl. 261. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-
pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), provesti dokaz obnovom
vještačenja po istim vještacima koji su u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 17.
studenog 2020. g., po mišljenju ovog suda detaljno odgovorili na sva pitanja tuženika, i
to na slijedeći način:
-u odnosu na prigovore i pitanja kojim je metodama odnosno medicinskim
postupcima utvrđena navodna razlika u duljini nogu tužitelja nakon operacije kod
tuženika, na osnovu čega su vještaci utvrdili najveću tolerantnu razliku u duljini nogu
kod konkretne operacije, koje su inače najpouzdanije metode utvrđivanja razlike u
dužini nogu u medicinskoj praksi te očitovati se na pouzdanost i razlike između kliničke
metode i RTG metode vještaci su odgovorili da je iz medicinske dokumentacije vidljivo
da je razlika u dužini nogu kod tužitelja nakon operacije utvrđena klinički i analizama
RTG snimki, da je najpouzdanija metoda utvrđivanja razlike u dužini nogu u medicinskoj
praksi analiza RTG snimke zdjelice u ležećem i stojećem položaj i to po mogućnosti na
mreži ili RTG snimke cijele noge, da se najčešće mjerenje vrši u ležećem položaju te se
mjeri dužina noge od koštane izbočine na zdjelici do kraja pete, da su obje metode
(klinička i RTG metoda) dobre ali da je RTG metoda nešto pouzdanija, da u medicinskoj
dokumentaciji iza reoperacije tužitelja u KBC Z. nigdje nije navedeno da postoji
razlika u duljini nogu, a da su vještaci kod kliničkog pregleda tužitelja kliničkim
mjerenjem utvrdili da je desna noga dulja za 0,5 cm, da su vještaci kao relevantno
mjerenje uzeli iz nalaza S. b. B. iz 2016. g. jer je navedeno da je
razlika utvrđena na temelju RTG slika zdjelice u stojećem i ležećem položaju i mjerenje
iz KBC-a Z. Š. gdje je navedeno da je zbog razlika u duljini nogu od 2,5 cm, a
zbog čega tužitelj imao bolove i smanjen opseg pokreta te bio izrazito nezadovoljan
ishodom liječenja, indicirano operativno liječenje. Vještaci su naveli da se, prema
stručnoj literaturi, nakon ugradnje totalne endoproteze kuka može javiti razlika u duljini
nogu i to kod 5 do 30 % pacijenata, da razlika u duljini do 1 cm pacijentima ne
predstavlja problem, da je dobro toleriraju i ne zahtijeva korekciju, da razlika od 1 do
2 cm u većini slučajeva uzrokuje tegobe u vidu bolova u križima i šepanja, ali da se
velikom broju slučajeva tegobe mogu smanjiti nošenjem ortopedskih cipela, dok razlika
u duljini nogu veća od 2 cm koja je uzrok značajnih bolova u križima i šepanju te čak
može dovesti i do pareze peronealnog ili ishijadičnog živca, zahtijeva operativnu
korekciju te se smatra da je riječ o grešci u liječenju, a o čemu su objavljeni brojni radovi
koji se, između ostalog, mogu pronaći na Internetu,
-u odnosu na prigovore i pitanja da li je iz medicinske dokumentacije u spisu jasno
vidljivo da li je tužitelju reoperacija sugerirana zbog razlike u dužini nogu ili zbog bolova
uzrokovanih upalnim procesom ili zbog nestabilnosti operiranog zgloba vještaci su
odgovorili da iz otpusnog pisma K. z. o. Š. jasno proizlazi da je
indikacija za operaciju bila bolovi koje je tužitelj trpio zbog razlike u duljini nogu,
-u odnosu na prigovore i pitanja vezano za navode tuženika da je kod tužitelja
reoperacija bila indicirana zbog postojećeg upalnog procesa vještaci su naveli da je kod
tužitelja u jednom navratu nakon operacije u L. zaista bio povišen CRP (bez da je
bila navedena vrijednost) zbog čega se posumnjalo na upalni proces oko endoproteze.
Nakon toga da je CRP bio 2, što da je normalna visina i što je ukazivalo da nema
infekcije oko endoproteze, a radi se o nalazu ortopeda iz K. z. o. Š.
prije reoperacije. Ukoliko je CRP značajno povećan nakon ugradnje endoproteze da je
potrebno učiniti i druge pretrage da bi se u potvrdila ili isključila infekcija, a prvenstveno
scintigrafiju. Kod tužitelja je ta pretraga i učinjena te je scintigrafija kostiju (radioizotopna
metoda kojom se dokazuje upala kostiju) pokazala da je upala isključena,
-vještaci su, nadalje, naveli da nije točan navod tuženika da je tužitelj i nakon
reoperacije nastavio šepati i imati bolove unatoč tome što su noge praktično iste dužine,
te su objasnili da kod pregleda tužitelja od strane vještaka nije utvrđeno šepanje, a
povremene bolove manjeg intenziteta tužitelj da ima zbog hipotrofije i fibroze
muskulature, što je posljedica prve i druge operacije, zbog čega da može i lagano
šepati. U odnosu na antibiotsku profilaksu naveli su da se terapija antibioticima uvijek
pripisuje kod ugradnje endoproteze kuka, a naročito kod reoperacije. Prva doza da se
daje 2 sata prije operacije te se davanje nastavlja kroz 24 odnosno 48 sati, a rijetko do
5 dana. Preporuka je da se daje Zepilen. Zbog čega je tužitelju dodan i Klimicin nisu
mogli sa sigurnošću utvrditi pa su pretpostavili da je propisan jer se radilo o reoperaciji
nakon koje je povećana mogućnost nastanka postoperativne infekcije. Profilaksa da se
daje za prevenciju nastanka infekcije, a ne za liječenje infekcije. Vezano uz pitanje
tuženika zašto je tužitelju sugerirana reoperacija u dva akta (kako je to tužitelj objasnio
u svom iskazu: promjena kuka znači zapravo dvije operacije: prva da se taj navodno
inficirani kuk odstrani i da se stavi privremena proteza tri mjeseca i druga da se ta
privremena proteza odstrani i implantira definitivna proteza) ukoliko je problem bio samo
u razlici u dužini nogu, u kojem se slučaju takav protokol ne provodi, odgovorili su da je
ortoped bolnice M. preporučio operaciju u dva akta jer je bez detaljne obrade
posumnjao da je uzrok bolova infekcija oko proteze. Međutim, nakon detaljne obrade u
K. z. o. Š. infekcija je bila isključena kao uzrok bolova te je reoperacija
učinjena u jednom aktu,
-u odnosu na inzistiranje tuženika protumačiti dijagnozu nakon reoperacije:
nestabilnost proteze te pitanje zašto nije navedena nejednaka dužina nogu vještaci su
naveli da iz teksta otpusnog pisma bolnice Š. jasno proizlazi da je razlog reoperaciji
zaostala bol i smanjen opseg pokreta zbog razlike u duljini nogu. Vještacima nije bilo
poznato zašto među dijagnozama nije navedena razlika u duljini nogu. Navedena
dijagnoza nestabilnosti proteze da se ne odnosi na nestabilnost femoralnog ili
acetabularnog dijela proteze već na nestabilnost samog zgloba-sklonost iščašenju
nakon izmjene femoralnog dijela proteze (u tijeku reoperacije) zbog čega je postavljen
polietilenski umetak s natkrovom. Ponovili su da vodeća dijagnoza odnosno razlog
reoperaciji nije bila nestabilnost endoproteze već razlika u duljini nogu.
U podnesku od 30. ožujka 2021. g. tuženik je iznio uglavnom iste prigovore i
primjedbe na pisanu dopunu nalaza i mišljenja vještaka M. f. u
Z., radi čega je sud, iako je smatrao da je na većinu prigovora odgovoreno,
odlučio, pozivom na već citiranu odredbu čl. 261. st. 2. ZPP-a, obnoviti vještačenje s
istim vještacima još jednom, a radi odgovora na primjedbe tuženika. Treba napomenuti
da je tuženik na ročištu od 20. travnja 2021. g. predložio da se vještaci i pisanim putem
očituju na prigovore tuženika, a prije dolaska i obrazlaganja na ročištu, radi čega je sud
donio i odgovarajuće dokazno rješenje. Ujedno je sud od S. b. z.
o. N. u M., od KBC Z. i lječilišta B. M. zatražio
dostavu RTG snimaka tužitelja učinjenih u tim zdravstvenim ustanovama prilikom
liječenja i tretmana tužitelja. Pribavljeni su RTG snimci i popratni nalazi od S.
b. z. o. N. u M. i od K. z. o. KBC Z., a
S. b.z. m. r. B. M. je u dopisu od 3.
svibnja 2021. g. navela da radiograme ne arhivira već ih po pregledu vraća pacijentima,
ali da može potvrditi vjerodostojnost RTG nalaza opisanog u dostavljenim otpusnim
pismima.
Stoga su vještaci M. f. u Z., dodatno, prilikom druge pisane
dopune nalaza i mišljenja imali uvid i u RTG snimke i nalaze tužitelja, što prilikom
davanja pisanog nalaza i mišljenja i prve pisane dopune nisu imali.
Vještaci su u drugoj pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 2. veljače 2022. g.
dodatno pojasnili (s tim da je sud izostavio ono što je već objašnjeno i samo se
ponavlja):
-da je točno da iz pregledane medicinske dokumentacije proizlaze različite duljine
nogu tužitelja i to u rasponu od 8 mm do 2,5 cm, da je razlika u duljini nogu od 8 mm
navedena u ustanovi gdje je tužitelj operiran, a veće razlike u ustanovama kojima nije
bio cilj umanjiti razliku u duljini nogu. Pri tome je u S. b. dr. N. M.
8. veljače 2017. g. učinjena RTG slika obje noge ''na mreži'', što da je pouzdana metoda
za utvrđivanje duljine nogu te je u nalazu navedeno da je noga dulja oko 2 cm. Vještaci
da su prihvatili i nalaz dr. D. koji je utvrdio produljenja noge od 2 cm i nalaz iz
otpusnog pisma S. b. B. gdje je navedeno da je noga dulja 2,5 cm,
uzimajući da se radilo o produljenju noge od 2 do 2,5 cm,
-da nije točno da su kod tužitelja i nakon reoperacije zaostali bolovi u kuku:
u otpusnom pismu iz S. b. B. da je navedeno da je tužitelj bez
bolova, a pri pregledu od strane vještaka da je zabilježeno da tužitelj ima samo
povremeno bolove manjeg intenziteta u području kuka, što je uobičajeno nakon
reoperacije. Tužitelj da nakon reoperacije samo minimalno šepa uslijed hipotrofije
mišića noge. Ujedno, da nakon svake operacije dolazi do fibroze muskulature u
području rezova, a ako se radi o reoperaciji da je fibroza i veća,
-da tužitelj tijekom operacije nije imao lokalnih znakova infekcije da proizlazi i iz
operacijske liste u kojoj se ne navode lokalni i intraoperativni znaci infekcije (gnoj,
zamućeni sadržaj, upalne granulacije) što znači da ih nije bilo,
-vještaci su pregledali RTG snimke i nalaze te naveli da: iz CD-a od 8. veljače
2018. g. iz S. b. z. o. i o. K. dr. N. vidi se RTG slika
zdjelice i nogu na mreži uz kuglu promjera 25 mm kao referentnu vrijednost te da je
mjerenjem dužine nogu utvrđeno da je desna noga dulja za 21 mm. Nadalje na CD-u od
9. ožujka 2017. g. iz KBC-a Z. na kojem je scintigrafija skeleta leukocitima, da se
ne vidi patološkog nakupljanja u području oko proteze. Protumačen je i CD od
16. srpnja 2020. g. iz KBC-a Z.: radi se o RTG slici desnog kuka nakon reoperacije
te je vidljivo stanje iza zamjene stema uz defekt kosti u području velikog trohantera.
Navedeno je da je položaj komponenti endoproteze uredan. I konačno, na CD-u od
15. srpnja 2020. g. iz KBC-a Z. da je slika zdjelica gdje je vidljivo stanje iza
reoperacije desnog kuka te je mjerenjem utvrđeno da je desna noga kraća za 4 mm.
U podnesku od 28. ožujka 2022. g. tuženik je iznio niz primjedbi i prigovora, te je
navedeno da su odgovori vještaka na postavljena pitanja (koja su vrlo stručna i vrlo
koncizna) u najvećoj mjeri paušalni ili nedovoljno argumentirani. Tuženik je naveo kako
ustraje u svim do tada iznesenim prigovorima te je predložio pribaviti dodatne snimke, a
po prijedlogu i izjašnjenju vještaka, kako bi vještaci mogli nalaz dopuniti egzaktnim
podacima, a ne pretpostavkama kao u dotadašnjim nalazima i mišljenjima. U protivnom
da nalaz vještaka ne daje pouzdane odgovore niti na jedno sporno medicinsko pitanje
pa da jedino preostaje provesti novo vještačenje. Sud je ovakvo izjašnjenje tuženika
protumačio: tuženik je odustao od prijedloga za provođenje dokaza usmenom, trećom,
dopunom nalaza i mišljenja vještaka M. f. u Z. te je predložio
provođenje dokaza novim vještačenjem, smatrajući da se radi o slučaju iz odredbe čl.
261. st. 3. ZPP-a.
S navodima i prijedlozima tuženika ne slaže se ovaj sud: pisani nalaz i mišljenje
vještaka M. f. u Z. s dvije pisane dopune, jasan je, koncizan,
stručan, vrlo precizno obrazložen i utemeljen na medicinskoj dokumentaciji iz spisa te
ne sadrži bilo kakve proturječnosti ili nedostatke radi kojih bi trebalo zatražiti mišljenje
drugih vještaka.
Vještaci su naveli da je postoperativno nakon operacije u ustanovi tuženika od
19. travnja 2016. g. utvrđena nejednakost u duljini zdrave i operirane noge tužitelja u
rasponu od 2 do 2,5 cm koja je zahtijevala novi zahvat (reoperaciju) jer je tužitelj trpio
značajne bolove i imao značajno ograničenje pokreta u operiranoj nozi te da se radi o
posljedici liječničke pogreške, koji je zaključak u cijelosti prihvatio ovaj sud. Stoga treba
zaključiti da tuženik nije uspio dokazati da je tužitelju šteta nastala bez krivnje operatera
odnosno osobe koja je bila zaposlena kod tuženika.
Treba na ovom mjestu napomenuti da je razlika u duljini nogu tužitelja nakon
operacije kod tuženika utvrđena na ezgzaktan način i to baš pretragom za koju je
tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je jedino pouzdana i precizna: u S.
b. dr. N. M. 8. veljače 2017. g. učinjena je RTG slika obje noge ''na mreži'',
te je u nalazu navedeno da je noga dulja oko 2 cm. Vještaci su u drugoj pisanoj dopuni
nalaza i mišljenja naveli da se na toj RTG slici zdjelice i nogu jasno može očitati da je
desna noga dulja za točno 21 mm.
Vještaci su, nadalje, vrlo detaljno, razumljivo i uvjerljivo objasnili da se nije radilo o
reoperaciji radi infekcije ugrađene proteze kuka, jer nije došlo do infekcije nego da se
radilo o potrebi saniranja razlike u duljini nogu tužitelja radi čega je tužitelj trpio bolove i
vidno šepao, što da je liječnička pogreška prilikom obavljanja prve operacije.
Što se tiče koncepcije neimovinske štete, potrebno je primijeniti odredbe novog
ZOO-a koji je uveo objektivnu koncepciju štete, navodeći u odredbi čl. 1046. da je šteta
povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta
nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se
očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na
visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.
Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2.
ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast,
dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
U osnovnom nalazu i mišljenju vještaci M. f. u Z. naveli su
da je tužitelj, radi toga što je u radu operatera tuženika došlo do propusta, bio prisiljen
ugraditi novi stem endoproteze te da je nakon reoperacije razlika u duljini nogu tužitelja
smanjena na 4 mm, što je u prvoj kategoriji i predstavlja očekivanu razliku koja kod
operiranih osoba ne izaziva nikakve značajne tegobe. Zbog nove operacije kod tužitelja
da je došlo do dodatne fibroze i slabosti pelvitrohanterne muskulature što je rezultiralo
umanjenjem životnih aktivnosti tužitelja od 5%.
Nadalje, zbog propusta zaposlenika tuženika tužitelj da je trpio i dodatne fizičke
bolove u periodu između dvije operacije i to: srednjeg intenziteta dva mjeseca i manjeg
intenziteta šest mjeseci. Nakon nove operacije tužitelj da je trpio fizičke bolove jakog
intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta sedam dana i manjeg intenziteta tri mjeseca.
Tužitelj da je trpio i dodatnu nelagodnost zbog šepanja nakon prve operacije, zbog nove
hospitalizacije, zbog operacijskog zahvata, zbog primanja injekcija i infuzije tijekom
nove hospitalizacije, zbog hodanja sa štakama te dolazaka na kontrole i fizikalnu terapiju.
Tužitelj je, osim toga, trpio i sekundarni strah odnosno zabrinutost zbog
komplikacija nakon prve operacije, odnosno u periodu između dvije operacije u
srednjem intenzitetu tri tjedna i manjem tri mjeseca. Neposredno prije i poslije druge
operacije tužitelj je trpio sekundarni strah jakog intenziteta dva dana, srednjeg
intenziteta pet dana i manjeg intenziteta četiri tjedna.
Tužitelju je između dvije operacije trebala i dodatna tuđa pomoć i to dva sata
dnevno u periodu od tri mjeseca, jedan sat dnevno kroz šest mjeseci te nakon nove
operacije tri sata na dan četiri tjedna odnosno kada je hodao s dvije štake, dva sata
dnevno osam tjedana i jedan sat dnevno dva mjeseca i to u vidu pomoći kod obavljanja
osobne higijene u prvoj fazi liječenja, a kasnije za obavljanje težih kućnih poslova i
slično.
Vještaci su naveli da su kod ocjene svih vidova neimovinske štete i potrebe za
tuđom pomoć i njegom uzeli u obzir da bi tužitelj nakon prve operacije, da nije bilo
utvrđene greške zaposlenika tuženika, trpio fizičke bolove i strah i imao potrebu za
tuđom pomoći.
Prema odredbi čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako
nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu
naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o
visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom
izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da
se njom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom
svrhom.
Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade koja pripada tužitelju sud je
vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha,
jer su to upravo osnovne kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi visina novčane
satisfakcije. Tako je sud vodio računa o duljini i intenzitetu fizičkih bolova kojima je bio
izložen tužitelj, o tome da se radi o osobi rođenoj ….g. i da će tužitelj u daljnjem
životu povremeno ali neizostavno osjećati posljedice radi slabosti pelvitrohanterne
muskulature koja podržava stabilnost zdjelice. Sud je uzeo u obzir i kakav je strah
morao proživjeti tužitelj, a opisali su ga vještaci M. f. u Z. i koje
je neugodnosti morao pretrpjeti radi ponovne operacije i kasnije tijekom oporavka te
patnju koju je osjeća dok je vidno šepao i bio prisiljen služiti se štakama.
Radi svega navedenog tužitelju, po ocjeni ovog suda, pripada zatraženi iznos od
50.000,00 kn kao iznos novčane satisfakcije radi povrede prava osobnosti na tjelesno i
duševno zdravlje, a uzimajući u obzir i da je došlo do promjene Orijentacijskih kriterija i
iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od
29. studenog 2002. g. na način da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim
jedinicama (kn) povećavaju za 50%.
Na dosuđeni iznos tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate i to počevši od dana podnošenja tužbe odnosno od 22. studenog 2017. g. do isplate.
Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
Stoga je sud prihvatio zahtjev tužitelja jer je zatezna kamata iz odredbe čl. 29. st.
1. ZOO-a zatražena u skladu s citiranom odredbom čl. 1103. ZOO-a.
Sud je u izreci presude odredio i stopu zatezne kamate propisane zakonom po
stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja
koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna
poena, sve u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
Tužitelj je, nadalje, naveo da mu pripada i imovinska šteta radi toga što mu je bila
potrebna tuđa njega i pomoć, a prema vještacima radi se o ukupnom trajanju od 616
sati, s tim da je uz tužbu dostavljena potvrda o cijeni sata od 35,00 kn, a prema
podacima D. z. s. i n. o. L. o cijeni pružanja tuđe njege i pomoći
nemedicinskog karaktera u kući u spornom razdoblju, što bi iznosilo 21.560,00 kn.
Prema stajalištu sudske prakse, naime, cijenu nemedicinske kućne pomoći potrebno je
utvrditi pribavljanjem podataka od osoba koje pružaju takvu vrstu pomoći trećima,
primjerice od ustanova koje pružaju nemedicinsku skrb osobama kojima je takva pomoć
potrebna i to ponajprije na području na kojem oštećenik živi.
Kako je tužitelj iz ovog osnova zatražio isplatu iznosa od 11.500,00 kn proizlazi da je njegov zahtjev u cijelosti osnovan.
Na iznos naknade imovinske štete tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate
propisane zakonom koja teče od 22. studenog 2017. g. do isplate, odnosno od dana
podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.
Tužitelju, po ocjeni ovog suda, na dosuđeni iznos imovinske štete zbog potrebe
tuđe njege i pomoći zatezna kamate pripada od dana kad je prestala potreba za
pružanjem te vrste nemedicinske pomoći i njege, a budući da je zahtjev za isplatu
zatezne kamate postavljen nakon proteka dana kad je po ocjeni suda zatezna kamata
počela teći proizlazi da je i u ovom dijelu tužiteljev zahtjev u cijelosti osnovan.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer je
tužitelj u cijelosti uspio u postupku pa je tuženika trebalo obvezati na podmirenje svih
troškova koje je imao tužitelj.
Tužitelju je, tako, valjalo priznati trošak sastava tužbe i podneska od 14. lipnja
2018. g. i zastupanja na ročištu od 16. listopada 2018. g. po 100 bodova (ukupno 300
bodova), trošak sastava žalbe od 1. prosinca 2017. g. od 50 bodova i trošak sastava
podnesaka od 5. srpnja 2018. g. i 30. svibnja 2019. g. i trošak zastupanja na ročištima
od 9. srpnja 2018. g., 4. lipnja 2019. g. i 20. travnja 2021. g. po 25 bodova (ukupno 125
bodova).
Ukupan broj bodova od 475 bilo je potrebno pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr.
50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj
142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Iznos koji se dobije na opisani način (4.750,00 kn)
trebalo je uvećati za zatraženi PDV i zatraženu pristojbu presude (965,00 kn) i za
troškove plaćene na ime vještačenja (10.912,50 kn) te tako dobiti iznos od 17.815,00
kn, što predstavlja trošak koji je imao tužitelj vodeći ovaj spor i kako je trebala glasiti
odluka o troškovima iz točke II. izreke presude.
Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 24. veljače i 31. ožujka 2022. g.
jer sud smatra da taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, a u smislu odredbe
čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju nije priznat ni trošak sudske pristojbe tužbe jer u spisu
nema traga ni dokaza da je tužitelj tu pristojbu podmirio, a u međuvremenu je nastupila
zastara prava na naplatu te pristojbe.
Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je trebalo priznati i zatraženu zateznu
kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelju
pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.
Svi iznosi iz izreke presude izraženi su i u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije
7,5345, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene
valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o
objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema
kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g. Valuta
EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja 2023. g.,
navedena je prva u dvojnom iskazivanju.
U Splitu, 16. siječnja 2023. g.
S U D A C :
SANDI PETRIČIĆ, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi
nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl.
335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).