1     Poslovni broj: 10 Us I-1243/2022-6

 

             

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

 

Poslovni broj: 10 Us I-1243/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja M. S. iz N., B., F. 8, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Z. odvjetničkog ureda G. L. i M. R. u R., G. 6, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi ovrhe poreznog duga, 13. siječnja  2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

1.                 Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/22-01/79, URBROJ: 513-04-22-2 od 30. rujna 2022. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/22-15/99, URBROJ: 513-02-6010/14-22-1 od 10. veljače 2022.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

 

r i j e š i o  j e

              Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/22-15/99, URBROJ: 513-02-6010/14-22-1 od 10. veljače 2022., utvrđeno je da je tužitelj, kao ovršenik na dan 10. veljače 2022. temeljem ovršne isprave, na ime posebnog poreza na motorna vozila, duguje iznos od 21.525,55 kuna glavnice, te ukupnu kamatu do dana donošenja rješenja u iznosu od 972,06 kn, te je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu nad novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima.

 

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-415-05/22-01/79, URBROJ: 513-04-22-2 od 30. rujna 2022., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

 

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika,  te u bitnome navodi da da porezno rješenje Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/2118/889, URBROJ: 513-02-6005/4-21-3 od 15. studenoga 2021. nije postalo pravomoćno i izvršno, posljedično i ovršna isprava koja je donesena temeljem istoga da nije stekla svojstvo pravomoćnosti i izvršnosti.  Ističe kako se radi o dugovanju po osnovi poreznog duga za automobil koji je 2001. godište, stariji od 20 godina s pređenom kilometražom od preko 400.000 km, da vozilo više nije u voznom stanju, da bi popravak istoga koštao jako puno, a koje novce tužitelj da nije u mogućnosti izdvojiti i da gruba procjena vrijednosti ovakvog vozila ne iznosi niti 7.000,00 kuna, te dodaje kako predmetno motorno vozilo nije u vlasništvu tužitelja, već je u vlasništvu trgovačkog društva M. K. s. r. o. registriranog u R. Č., u kojem društvu je sin tužitelja, J. S., direktor te da tužitelj nije znao da nema pravo upravljati predmetnim vozilom unatoč tome što je otac direktora te je s istim u krvnom srodstvu.  Budući da je u tijeku postupak kojim se odlučuje o osnovanosti ovršne isprave, kao i o visini potraživanja utvrđenog istom ispravom, da je razvidno  kako se gore navedeno rješenje o naplati ne može smatrati temeljem za donošenje ovršne isprave, obzirom da isto nije postalo pravomoćno niti izvršno.  Ističe kako tijelo koje je donijelo osporavano rješenje nije prilikom vođenja postupka postupalo na način predviđen člankom 6. stavak 1. i 2. OPZ-a u kojemu da se izričito navodi kako je porezno tijelo dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno- pravnog odnosa te kako je dužno utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Također, da tijelo koje je donijelo osporavano rješenje nije djelovalo ni u skladu s člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, 110/21, dalje u tekstu: ZOUP), da u osporavanom rješenju nije uopće obrazložio razloge donošenja istog, već da je samo paušalno navedeno kako su žalbeni navodi bez utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari te puko citirao zakonske odredbe, iz čega da ne proizlazi temeljem čega je donesena osporavana odluka, te stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje. Također predlaže Naslovnom sudu, da sukladno članku 26. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/2010, 143/2012, 152/2014, 94/2016, 29/2017 i 110/2021, dalje u tekstu: ZUS), a u svrhu sprječavanja nastanka štete tužitelju koja bi se teško mogla popraviti, a koja bi nastala daljnjim postupanjem po rješenju o ovrsi Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/22-15/99, URBROJ: 513-02-6010/14-22-1 od 10. veljače 2022. odnosno provođenjem ovrhe pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke temeljem ovršne isprave po istom rješenju te posebno obzirom na činjenicu proteklog vremenskog perioda od podnošenja žalbe protiv prvostupanjskog rješenja pa do donošenja odluke tuženika, čime da je tužitelju također prouzročena šteta ali u manjem opsegu od one koja bi nastala daljnjim postupanjem po istom rješenju, donijeti odluku temeljem koje predmetna tužba ima odgodni učinak odnosno odluku kojom se određuje odgodni učinak tužbe te se odgađa izvršenje rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/22-15/99, URBROJ: 513-02-6010/14-22-1 od 10. veljače 2022., do pravomoćnog okončanja predmetnog upravnog spora.

 

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz  obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

 

5. U ovom sporu provedena je rasprava na ročištu održanom 9. siječnja 2023. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

 

              6. Opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i predlaže da se provede vještačenje kako bi se utvrdila vrijednost vozila jer smatra da je utvrđena trošarina za isto vozilo previsoka.

 

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti predloženi dokaz tužitelja, ocijenivši taj dokazni prijedlog suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, samim tim što se svi dokazni prijedlozi odnose na utvrđivanje porezne obveze, što nije predmet ovog upravnog spora.

 

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da  tužbeni zahtjev nije osnovan.

             

9. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da tužitelj kao ovršenik, na dan 10. veljače 2022. temeljem ovršne isprave, na ime posebnog poreza na motorna vozila, duguje iznos od 21.525,55 kuna glavnice, te ukupnu kamatu do dana donošenja rješenja u iznosu od 972,06 kn, te je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu nad novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima.

 

10. Prema odredbi članka 136. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20, dalje u tekstu: OPZ), ovršni postupak dio je porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

             

11. Sukladno odredbi članka 140. stavcima 1. i 2. OPZ-a, ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka jesu:

1. rješenje o utvrđivanju poreza

2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza

3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina

4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava

5. rješenje o ovrsi

6. upravni ugovor i porezna nagodba.

 

              12. Prema odredbi članka 146. stavak 1. OPZ-a, za provedbu ovrhe nužna pretpostavka je postojanje dospjelog poreznog duga, odnosno, da porezni obveznik u roku za dobrovoljno ispunjenje nije platio poreznu obvezu utvrđenu obračunskom prijavom ili rješenjem.

 

              13. Prema odredbi članka 153. stavku 1. OPZ-a, provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika obavlja se dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji sukladno odredbama zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima. Financijska agencija po primitku rješenja o ovrsi i naloga za provedbu ovrhe iz stavka 2. ovoga članka, sukladno ovom Zakonu, odmah izdaje nalog za prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja naznačen u osnovi za plaćanje.

 

14. Dakle, porezne obveze tužitelja su utvrđene poreznim rješenjem, KLASA: UP/I-415-02/21-18/889, URBROJ: 513-02-6005/4-21-3 od 15. studenog 2021. U konkretnom slučaju se ne radi o utvrđivanju porezne obveze tužitelju, već o prisilnoj naplati ranije utvrđene porezne obveze, a žalbom na rješenje o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave, ne može se pobijati zakonitost ovršne isprave (članak 130. stavak 7. OPZ-a), pa su stoga i svi prigovori tužitelja neosnovani. Prigovor tužitelja da naprijed navedena ovršna isprava nije pravomoćna, ne utječe na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari, obzirom da žalba ne odgađa izvršenje rješenja o utvrđivanju porezne obveze.

 

15. Uzevši u obzir sve navedeno, osporavane odluke ocjenjuju se zakonitima, pa je stoga na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, a sve prigovore smatrati neosnovanim.

 

16. Odredbom članka 26. stavak 2. ZUS-a, propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

 

17. Prema citiranoj odredbi članka 26. stavak 2. ZUS-a proizlazi da se odgodni učinak tužbe može odrediti samo ukoliko su sve pretpostavke propisane tom odredbom kumulativno ispunjene.

 

18. Prema citiranoj odredbi članka 26. stavak 2. ZUS-a proizlazi da se odgodni učinak tužbe može odrediti samo ukoliko su sve pretpostavke propisane tom odredbom kumulativno ispunjene.

 

19. U konkretnom predmetu ispunjena je pretpostavka iz gore navedene odredbe ZUS-a da zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, ali ne i pretpostavka da odgoda nije protivna javnom interesu, a tužitelj nije niti dokazao da bi mu se izvršenjem pojedinačne odluke nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, jer navedeno ničim nije dokumentirao, odnosno, takve svoje navode tužitelj nije potkrijepio dostavljanjem bilo kakve materijalne dokumentacije iz koje bi isto bilo razvidno.

20. Po stajalištu ovog Suda određivanje odgodnog učinka tužbe bilo bi protivno javnom interesu. Naime, pravovremeno plaćanje dospjelih obveza po osnovi poreza odlučno je za redovno funkcioniranje pravne države, odnosno za zaštitu pravnog poretka, osiguranje financijske discipline, te aktivnu ulogu države u poticanju gospodarskog napretka i socijalnog blagostanja građana, pa je stoga odbijen zahtjev tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

 

21. Odluka o troškovima spora (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS.

 

U Rijeci 13. siječnja 2023.                   

                                                                                                        

         Sutkinja

 

Danica Vučinić, dipl. iur.

 

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

I. Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

II. Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena.