REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.16-Pr-2179/2019-77

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u
pravnoj stvari tužiteljice R.B.iz S., OIB …, zastupane po punomoćniku J.B., odvjetniku iz O.d. B.i p. iz Z., protiv tuženika T.o. d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici S.V., odvjetnici iz O.d. V.i p. iz Z., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 29. studenoga 2022., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice I.R., odvjetnika i punomoćnice tuženika K.J., odvjetnice, 16. siječnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 7.618,29
eura/ 57.400,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od

7.299,75 eura/ 55.000,00 kn, od 13. ožujka 2019. pa do isplate, a na iznos od 318,53
eura/ 2.400,00 kn, od 16. siječnja 2023. pa do isplate, koje teku do 31. prosinca

2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi
koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu kojim traži isplatu
naknade štete u daljnjem iznosu od 1.937,75 eura/ 14.600,00 kn, zajedno sa
zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu na iznos od

1.990,84 eura/ 15.000,00 kn tekuću od 13. ožujka 2019. pa do 30. kolovoza 2019.
koje teku do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja

2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem

2

Posl.br.16-Pr-2179/2019-77

kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotnih poena.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak 3.479,83 eura/

26.218,75 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2023. pa
do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne
stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotnih poena, i to sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 28. srpnja 2017. pretrpjela ozljedu na radu
kao zaposlenica kod društva V. d.o.o. na radnom mjestu prodavačice u
poslovnici Prodavaonica br. 16 - TC S., u Z. u ulici A.M.
Tužiteljica je pretrpjela ozljedu na radu kada je predmetnog dana obavljala
uobičajene poslove svog radnog mjesta na odjelu pekarskih proizvoda. Kritične zgode
tužiteljica je noseći u rukama pleh za pečenje pizza krenula u prostoriju za pripremu
pekarskih proizvoda kad je u jednom trenutku na mokrom i skliskom podu izgubila
ravnotežu te bočno pala na pod s lijevom stranom tijela. Ozljeda na radu nastala je za
vrijeme radnog vremena i izvršavanja uobičajenih poslova radnog mjesta uslijed
mokrog i skliskog poda. Tužiteljica je u štetnom događaju zadobila prijelom lijeve
bedrene kosti te je kolima HMP dovezena u bolnicu u Z. gdje se i postavi
navedena dijagnoza te se tužiteljica odmah uputi na daljnje liječenje u
bolnicu B. radi daljnjeg liječenja i provođenja operacijskog zahvata
ugradnje totalne endoproteze lijeve bedrene kosti. Na ortopedskom odjelu boravi do

9. kolovoza 2017. U daljnjem tijeku liječenja tužiteljica je ponovno hospitalizirana u
istoj bolnici, Odjelu za fizikalnu medicinu u periodu od 6. rujna - 27. rujna 2017.
Tijekom daljnjeg liječenja tužiteljica provodi dugotrajnu fizikalnu terapiju, koristi
analgetike i anksiolitike, provodi naložene vježbe, hoda sa štakama duže od 3
mjeseca, vrši brojne kontrole. Zbog straha za vlastito zdravlje i oporavak te
opterećenosti zdravstvenim tegobama tužiteljica je zatražila i pomoć psihijatra. U
lošem je psihičkom stanju, pati od nesanica, depresije itd. Tužiteljica je tijekom
liječenja trpjela jake fizičke bolove i strah, a pored poduzetog liječenja kao posljedica
ozljeđivanja zaostale su trajne posljedice koje umanjuju njezinu životnu aktivnost.
Tužiteljica je bila podvrgnuta brojnim neugodnostima poput dugotrajne hospitalizacije,
operacijskog zahvata, fizikalne terapije, hoda sa štakama, a zaostale su i teške
posljedice poput bolova i probadanja u lijevoj nozi kao i otežano kretanje, ožiljci nakon
operacije, tužiteljica ne može nositi teže predmete niti raditi fizičke poslove u
domaćinstvu. Tužiteljica ima ograničene pokrete lijevom nogom, ne može duže stajati
ili hodati, podizati teret, saginjati se, izvoditi čučanj itd. Trpi i psihičke posljedice u vidu
nesanice, uznemirenosti, depresije, tjeskobe. Tužiteljica zahtjeva isplatu pravične
novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na

3

Posl.br.16-Pr-2179/2019-77

tjelesno i duševno zdravlje iz čl.l9.ZOO-a. Navodi da joj je za vrijeme liječenja bila
potrebna tuda pomoć i njega za obavljanje osnovnih životnih i higijenskih
potreba, a istu su joj pružali ukućani. Tužiteljica stoga temeljem čl.1095. st. 1. ZOO-
a potražuje i naknadu za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja. Tužiteljica se prije
podnošenja odštetnog zahtjeva obratila poslodavcu društvu V. d.o.o. s
odštetnim zahtjevom na mirno rješenje spora, od 13. ožujka 2019., a koji je predmet
uputio tuženiku kao svom osiguravatelju. Povodom podnesenog odštetnog zahtjeva
tuženik je utvrdio da je tužiteljici nastala šteta u visini od 48.000,00 kn, pa je nakon
odbitka franšize u iznosu od 4.000,00 kn tužiteljici, prije utuženja ponudio i isplatio
iznos od 44.000,00 kn, dok je poslodavac V. d.o.o. izvršio isplatu iznosa od

4.000,00 kn. Tužiteljica tužbom zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za
otklanjanje posljedica povrede pri čemu potražuje isplatu: za pretrpljene fizičke bolove

14.000,00 kn, za pretrpljeni strah 10.000,00 kn, za duševne boli zbog umanjenja
životnih aktivnosti 45.000,00 kn te za duševne boli zbog naruženja 15.000,00 kn, kao
i da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega tako da s iste osnove potražuje iznos od

3.000,00 kn. Tijekom postupka navodi da joj je tuženik nakon podnošenja tužbe, i to

30. kolovoza 2019. isplatio daljnji nesporni iznos od 15.000,00 kn.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja podneskom od 20. srpnja 2020.
postavlja tužbeni zahtjev te navodi da drži da pravičnu novčanu naknadu za pojedina
mjerila prava osobnosti iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a kroz koja se ogleda povreda prava
osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju sljedeći iznosi: za pretrpljene
fizičke bolove 17.000,00 kn, za pretrpljeni strah 13.000,00 kn, za duševne boli zbog
umanjenja životnih aktivnosti 26.000,00 kn te za duševne boli zbog naruženja
33.000,00 kn, kao i da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega tako da s iste osnove
potražuje iznos od 1.160,00 kn te tako postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje
isplatu iznosa umanjenog za nesporno isplaćene iznose te potražuje isplatu ukupnog
iznosa od 27.160,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od
26.000,00 od 13. ožujka 2019. pa do isplate, a na iznos od 1.160,00 kn od
presuđenja pa do isplate, isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 15.000,00
tekućima od 13. ožujka 2019. do 30. kolovoza 2019., kao i naknadu troškova
postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do
isplate.

1.2. Tijekom daljnjeg postupka podneskom od 22. veljače 2021. tužiteljica postavlja
konačni tužbeni zahtjev kojim navodi da drži da pravičnu novčanu naknadu za
pojedina mjerila prava osobnosti iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a kroz koja se ogleda
povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju sljedeći iznosi:
za pretrpljene fizičke bolove 30.000,00 kn, za pretrpljeni strah 25.000,00 kn, za
duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti 40.000,00 kn te za duševne boli
zbog naruženja 35.000,00 kn, kao i da joj je zbog pogoršanja zdravstvenog stanja i
nove operacije bila potrebna i daljnja tuđa pomoć i njega tako da s iste osnove
potražuje iznos od 5.000,00 kn te tako konačno postavljenim tužbenim zahtjevom
potražuje isplatu iznosa umanjenog za nesporno isplaćene iznose te potražuje
isplatu ukupnog iznosa od 72.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim
na iznos od 67.000,00 od 13. ožujka 2019. pa do isplate, a na iznos od 5.000,00 kn
od presuđenja pa do isplate, isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 15.000,00
tekućima od 13. ožujka 2019. do 30. kolovoza 2019., kao i naknadu troškova
postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do
isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, a prije upuštanja u raspravu o glavnoj stvari
stavlja prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda, jer ovaj spor ne predstavlja radni

4

Posl.br.16-Pr-2179/2019-77

spor niti se vodi između poslodavca i radnika. Nadalje navodi da priznaje nastanak
štetnog događaja kao i svoju pasivnu legitimaciju u smislu police osiguranja od
odgovornosti te odgovornost osiguranika. Tuženik ističe da je sukladno ugovoru o
osiguranju ugovoreno i sudjelovanje osiguranika u šteti u iznosu od 4.000,00 kn po
štetnom događaju (polica u prilogu). Ističe kako je tužiteljici na ime naknade
neimovinske i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege već isplatio nesporni iznos
od ukupno 59.000,00 kn. Tuženik drži da ukupno isplaćeni iznos odštete od

59.000,00 kn, a imajući u vidu i policom osiguranja ugovoreno sudjelovanje
osiguranika u šteti, predstavlja pravičnu novčanu naknadu za cjelokupnu pretrpljenu
neimovinsku i imovinsku štetu te da je njome u cijelosti ispunjena tuženikova obveza
naknade štete prema tužiteljici. Tuženik osporava osnovu i visinu postavljenog
tužbenog zahtjeva te ističe kako je obzirom na pretrpljenu štetu tužbeni zahtjev
tužiteljice na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te tuđu
pomoć i njegu, postavljen previsoko i kao takav nije usklađen niti s Kriterijima VSRH,
niti s postojećom sudskom praksom. Predlaže u cijelosti odbije tužbeni zahtjev
tužiteljice kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate po stopi iz čl. 29 st.2.
ZOO-a.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu,
Zapisnik Ministarstva od 28. srpnja 2017., Zapisnik Ministarstva od 17. srpnja 2017., Izjavu R.B., medicinsku dokumentaciju, fotografije, potvrdu DZS o plaći NKV radnika, dopis tužiteljice upućen V. d.o.o. od 13. ožujka 2019., presliku povratnice, dopis T.o. d.d. i ponuda nagodbe T.o. d.d. od 23. travnja 2019., policu osiguranja broj 990007035710, potvrdu o izvršenoj transakciji, provedeno je medicinsko vještačenje po vještacima prim. G.M., dr.med. i prof.dr.sc. Z.L., dr. med., izvršen je uvid u sudsku praksu, saslušana je svjedokinja A.B., provedeno je dopunsko vještačenje po vještacima dr. G. M. i dr. Z.L., vještaci dr. G.M. i dr. Zv.L. su se pisano očitovali, usmeno je saslušan vještak dr. Z.L., saslušana je tužiteljica kao stranka u postupku te je saslušana svjedokinja K.G.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 8022, dalje: ZPP) sud je utvrdio
da je tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežnom dijelu osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao tadašnje radnice osiguranika tuženika
za naknadom neimovinske i imovinske štete povodom ozljeđivanja na radu 28. srpnja

2017. kada se tužiteljica, obavljajući poslove svog radnog mjesta prodavačice u
poslovnici poslodavca na Odjelu pekarskih proizvoda, noseći u rukama pleh za
pečenje pizza, poskliznula zbog mokrog i skliskog poda, izgubila ravnotežu i pala te
pritom zadobila teške tjelesne ozljede.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod osiguranika
tuženika kao prodavačica. Sporna je odgovornost tuženika obzirom na dinamiku
nastanka štetnog događaja budući je tuženik stava da je šteta nastala isključivom
krivnjom tužiteljice. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

7. Pritom je tuženik, kako je već navedeno, iznosio i prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda.

7.1. Sud je na ročištu održanom 19. studenog 2019. odbio prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti ovog suda, a sve temeljem odredbe čl. 14. Zakona o

5

Posl.br.16-Pr-2179/2019-77

sudovima („Narodne novine“ broj: 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018),
kojim je propisano da sudbenu vlast u RH obavljaju redovni i specijalizirani sudovi te
Vrhovni sud Republike Hrvatske, a čl. 17. je propisano da se nadležnost sudova
određuje ovim Zakonom i drugim zakonima. Tako je čl. 18. Zakona o sudovima i
člankom 34. ZPP-a propisana nadležnost općinskih sudova, odnosno propisani su
sporovi u kojima sude općinski sudovi iz čega je razvidno da je Općinski radni sud
redovni sud. Čl. 2. toč. 15. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne
novine“ broj: 67/2018) propisano je da će Općinski radni sud u Zagrebu postupat u
radnim sporovima, a što je ovdje slučaj gdje tužiteljica potražuje naknadu štete od
tuženika kao osiguravatelja njenog tadašnjeg poslodavca. Stoga, kako se u
konkretnom slučaju nesporno radi o parnici za naknadu štete nastale na radu ili u
vezi rada, za što je nadležan ovaj sud te je tužiteljica radnica koja se ozlijedila na
radu, pri čemu nije od značaja što tuženik nije poslodavac, već njegov osiguravatelj
tj. ne postoji propis koji bi u takvim slučajevima određivao stvarnu nadležnost drugog
suda, tim više što se, neovisno o sudu koji provodi postupak, primjenjuju identični
propisi, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu sukladno
članku 34. ZPP-a zbog čega je sud odbio prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti
ovog suda. Ovdje valja navesti da je takav stav zauzet i u odluci Vrhovnog suda
Republike Hrvatske, broj: Gr1 404/2021-2 od 7. ožujka 2022.

8. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i tužiteljice kao parnične stranke

9. Iz iskaza svjedokinje A.B. proizlazi da se sjeća 28. srpnja 2017. kada
se tužiteljica ozlijedila na radu. Toga dana su došli na radno mjesto u 6 sati ujutro, a
negdje oko 12,00-12,30 sati kada je radni proces bio u punom zamahu,
prodavaonica je bila puna kupaca, tužiteljica se u jednom trenu okrenula od prodajne
vitrine u namjeri da preuzme pleh sa pripremljenim pizama koje je imala namjeru
staviti peći. U tom trenutku se tužiteljica pokliznula, jauknula od boli i ona se u tom
trenu okrenula i vidjela da tužiteljica leži na podu. Površina poda po kojem su se
kretale prilikom rada je bila masna. Ona je u više navrata tijekom dana pokušavala
održavati površinu poda, ali u trenutku pada tužiteljice primijetila je da je pod bio
mastan te se tužiteljica preko istoga pokliznula. Tužiteljica se nije uspjela sama
podići s poda, hitna je preuzela tužiteljicu Tužiteljica je radila u navedenoj poslovnici
u istom vremenskom razdoblju kao i ona. Proces rada su obavljali u vlastitoj obući,
poslodavac im nije osigurao radnu obuću, a od odjeće im je osigurao kutu. Sve
djelatnice koji su radile kao prodavačice u navedenoj poslovnici su bile zadužene za
sve radne procese u pekarnici pa tako i za održavanje čistoće poda, za pečenje
proizvoda, za prodaju itd. Površina poda bila je od keramičkih pločica, a u
predmetnoj poslovnici vršila se priprema i prodaja svih pekarskih proizvoda: pizza,
burek, sendviči topli i hladni, kroasani.

10. Iz iskaza svjedokinje K.G. proizlazi da je 28. srpnja 2017. bila
poslana kao zamjena u poslovnicu njenog poslodavca koja se nalazi u TC S.n. u Z. te je tada prvi put susrela tužiteljicu. Sjeća se da je tužiteljica negdje
pred kraj radnog vremena krenula prema stražnjem dijelu prostorije noseći u rukama
praznu tacnu te se u jednom trenutku poskliznula. Ona nije primijetila da se po
površini poda nešto nalazi, međutim radilo se o prodajnom prostoru pekare pa stoga
je po podu je uvijek nešto. Pravilo je bilo da se površina poda pomete tek na kraju
smjene dok se za vrijeme radnog vremena nije čistilo. Prisutna je bila još druga
kolegica koja je pozvala hitnu pomoć. Ona osobno nije bila nadređena tužiteljici, toga
dana se slučajno našla u poslovnoj prostoriji u kojoj je radila tužiteljica isključivo kao
zamjena. Poslodavac im je osigurao radnu odjeću i obuću tako da je i tužiteljica toga

6

Posl.br.16-Pr-2179/2019-77

dana na nogama imala radnu obuću, a koju im je kupio poslodavac. Nitko od
zaposlenica nije bio posebno zadužen za održavanje čistoće poda već su se sve
zaposlenice jednako brinule o tome. Ona osobno je za sebe radnu odjeću kupila u
ljekarni a sredstava joj je osigurao poslodavac. Ne zna koje šlape je tužiteljica imala
na nogama predmetnog dana.

11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je 28. srpnja 2017. bila zaposlena kod društva
V. d.o.o. te je radila na radnom mjestu prodavačica u prodavaonici broj 16 u
Z. Radilo se o prostoru pekarnice. Toga dana došla je na posao oko 6 sati
ujutro. Negdje oko 13,00 sati primijetila je da je pladanj za pizzu prazan te je otišla
uzeti puni pladanj pizze koji se nalazio u prostoriji iza prodajnog objekta. Radilo se
prostoriji veličine 3x3 m. U rukama je držala prazan pladanj kojeg je namjeravala
odložiti na policu te se u tom trenutku pokliznula. Površina poda je bila obložena
pločicama. Od kada je došla na posao do trenutka ozljede tim putem je prošla mnogo
puta, a nije primijetila da se išta nalazi na podu. Od obuće na nogama je imala svoje
tenisice. Poslodavac joj nije osigurao nikakvu posebnu obuću. Ona i njena kolegica
su bile zadužene za održavanje čistoće poda. Toga dana su ujutro prebrisale pod i
sve površine. U toku radnog vremena kad to dozvoljava posao također se pazi da se
održava čistoća. Ističe da se radilo o ljetnom vremenu da je bilo puno kupaca jer je
bila sezona u punom jeku. Do štetnog događaja obavljala je rad u prostoriju kojoj se
dogodio štetni događaj već 3-4 mjeseca te joj je prostor bio dobro poznat. Nakon što
je pala bila je u priličnom šoku te nije gledala što se sve nalazi po podu. Imala je
namjeru podići se sa poda ali nije uspjela u tome. U samom početku nije osjećala
bolove. Došla je hitna po nju te je primljena u bolnicu u Z. od kamo su je odmah
transportirali u B. u ortopedsku kliniku. Taj dan je bio petak, operirana je tek u
ponedjeljak ujutro. U bolnici je provela 8 dana. Po povratku kući bila je punih mjesec
dana skroz nepokretna. Nakon mjesec dana uspijevala se polagano podići i takvo
stanje je trajalo nekih 3 mjeseca. Cijelo to vrijem pomoć su joj pružali ukućani. U
ožujku ili travnju 2018. je otišla na fizikalnu terapiju u trajanju od tri tjedna. Po
povratku kući nakon nekog vremena odlazila je redovito na fizikalne terapije. Na
terapije je odlazila uz pomoć drugih osoba koji su je morali voziti. Na bolovanju je bila
godinu i pol dana. Kroz cijelo to vrijeme osjećala je velike bolove. Ponovno se
obratila doktorici koja ju je prvotno liječila. Ista ju je poslala na dodatne pretrage a u
kojima je bila uključeno i snimanje. Pretrage su pokazale da je ugrađena proteza
olabavila, a također alergo test je pokazao da je alergična na ugrađeni materijal.
Stoga je uslijedio drugi operativni zahvat koji je obavljen u siječnju 2021. Nakon
operativnog zahvata ponovno je bila u toplicama na rehabilitaciji u trajanju od 3
tjedna, a nakon toga je obavljala fizikalne terapije u Z. Fizikalne terapije je
redovito obavljala. I dalje osjeća velike bolove te se teško kreće. Na nogama može
biti najduže sat vremena te se pri dužem hodu služi sa štakom. Pladanj kojeg je
nosila bio veličine 50 x 60 cm, pala je odmah pored stola na kojem se reže pizza i u
blizini se nalazi peć za pečenje. Zbog teške ozljede koju je zadobila ni danas nije u
stanju obavljati poslove koje je prije obavljala a to bi bilo čišćenje kuće, održavanje
okućnice, bavljenje radom u vrtu. Naime do štetnog događaja sadila je određene
poljoprivredne kulture te iste i prodavala, a nakon štetnog događaja to nije u stanju
raditi. Zbog nastale ozljede njen život je nastradao i na privatnom planu u odnosu sa
suprugom. Zbog situacije u kojoj se nalazi osjeća se manje vrijednom, jako je
osjetljiva te učestalo plače Trenutno je na bolovanju i to zbog posljedica nastale
ozljede. Njen muž nikada nije bio zaposlen pa je sama uzdržavala djecu. Na
poseban upit punomoćnika tuženika iskazuje da je kod poslodavca V. d.o.o.
započela sa radom 1. srpnja 2017. te da je poslodavac obećao da će im osigurati

7

Posl.br.16-Pr-2179/2019-77

radnu obuću a koju do trenutka ozljede nisu dobili. Prije zaposlenja kod V. radila
je kod drugoga poslodavca koji je poslovao u istoj prostoriji te je V. d.o.o.
preuzeo poslovanje u toj prostoriji. Bivši poslodavac ih je obvezao da kupe radnu
obuću o svom trošku koju je i kupila.

11.1. Sud je neposrednim opažanjem utvrdio tužiteljica pri kretanju vidljivo šepa te vuče nogu dok hoda.

12. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka i tužiteljice, kojima je sud povjerovao u
cijelosti, jer su iskazivali objektivno, jasno, logično i suglasno te njihovi iskazi niti
jednim drugim dokazom nisu dovedeni u pitanje, proizlazi da je do ozljeđivanja
tužiteljice došlo prilikom obavljanja redovite radne operacije radnika koji radi na
radnom mjestu prodavačice u odjelu pekarskih proizvoda u kojem se vrši priprema i
prodaja pekarskih proizvoda, prilikom koje radne operacije je tužiteljica postupala na
do tada uobičajeni način. Tužiteljica je obavljala radnu operaciju svog radnog mjesta,
noseći u rukama prazan pladanj kojeg je namjeravala odložiti na policu u prostoriji za
pripremu pekarskih proizvoda te se u jedno trenutku pokliznula po mokrom i skliskom
podu te pala a u tome trenutku je radni proces bio u punom zamahu, prodavaonica je
bila puna kupaca, pri čemu iz iskaza svjedokinje B. proizlazi da je površina
poda po kojem su se kretale ona i tužiteljica prilikom rada bila i masna, a da su toga
dana ujutro po dolasku u smjenu prebrisale pod i sve površine, dok iz iskaza
svjedokinje G. proizlazi da kako se radilo se o prodajnom prostoru pekare da
je stoga je po površini poda uvijek nešto te da je proces rada bio organiziran tako da
se površina poda pomete tek na kraju smjene dok se za vrijeme radnog vremena nije
čistilo, iako iz iskaza tužiteljice proizlazi da su ona i kolegica u toku radnog vremena
kada je to dozvoljavao radni proces također se pazile da se održava čistoća poda i
cijele prodavaonice.

12.1. Dakle, iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice koji su u bitnim dijelovima u
cijelosti podudarni kao nesporno proizlazi da je pod prodajnog prostora u kojem je
nastao štetni događaj bio obložen pločicama, a iz iskaza svjedokinje B.
proizlazi da je površina poda u trenutku ozljeđivanja tužiteljice bila masna, da je
tužiteljica obavljala poslove svog radnog mjesta uobičajenom metodom i da je
uključila svu dužnu pažnju prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka. Također iz
iskaza svjedokinje B. i tužiteljice proizlazi da im poslodavac nije osigurao
radnu obuću.

13. Sud nije poklonio vjeru dijelu iskaza svjedokinje G. u kojem ista navodi
da im je poslodavac osigurao radnu obuću, budući je takav navod u suprotnosti sa
dijelom iskaza tužiteljice i svjedokinje B., kojima je sud u cijelosti poklonio
vjeru s tim da je svjedokinja G. potvrdila da je predmetnog dana prvi puta
susrela tužiteljicu i da je toga dana bila na zamjeni pa stoga ne može ni znati je li
poslodavac tužiteljici osigurao radnu obuću.

14. Dakle, tužiteljica se predmetne zgode ozlijedila, obavljajući poslove svojeg
radnog mjesta, odnosno prilikom pokliznuća po podu koji je bio mokar, sklizak i
mastan, što tužiteljica nije znala niti je mogla znati, usprkos potrebnoj dužnoj pažnji,
koju je tužiteljica bila upotrijebila.

15. Sukladno odredbi čl. 41. st.1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14,
154/14, 94/18, 96/18), poslodavac je obvezan osigurati da su mjesta rada koja se
koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom
stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu. Imajući u vidu postojanje mokrog,
skliskog i masnog poda po kojem se tužiteljica kretala za vrijeme procesa rada,
evidentno je da tuženik nije poštivao svoju obvezu iz čl. 41. st.1. Zakona o zaštiti na
radu, što je u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja, zbog

8

Posl.br.16-Pr-2179/2019-77

čega i postoji odgovornost tuženika za naknadu nastale štete tužiteljici. Osim, toga,
prema stajalištu sudske prakse, mokar/sklizak pod predstavlja opasnu stvar, pa
tuženik (osiguranik tuženika) odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl.1045
st.3. Zakona o obveznim odnosima), a objektivna odgovornost (osiguranika) tuženika
proizlazi i iz odredbe čl.25. st.1. Zakona o zaštiti na radu. Naime, sukladno citiranoj
odredbi ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući
poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara
po načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi čl. 25. st. 2. istog zakona
poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može
umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom
nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je
njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Iz spisa ne
proizlazi da bi postojao i jedan razlog za oslobođenje od odgovornosti osiguravatelja
poslodavca za štetu koja je proizašla tužiteljici iz ovog štetnog događaja.

16. Na iskaz tužiteljice tuženik nije imao primjedbe a i ovaj sud ga prihvaća kao
istinitog. Iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je tužiteljica stradala na radu kod
tuženika za vrijeme dok je obavljala posao svog radnog mjesta prodavačice u odjelu
pekarskih proizvoda te se kretala po skliskom i mokrom podu pa je zbog toga
tužiteljica pala i zadobila ozljede, kao i da poslodavac nije osigurao zaposlenicima
prikladnu radnu obuću. Iskaz tužiteljice je u cijelosti potvrdio tužbene navode glede
nastanka štetnog događaja, a tuženik nije niti ponudio nikakve dokaze na okolnosti
nastanka štetnog događaja i eventualne suodgovornosti tužiteljice, stoga je sud
utvrdio da je do štetnog događaja došlo na način kako se u tužbi navodi. Iz dinamike
nastanka štetnog događaja kako je ista utvrđena iskazom tužiteljice i svjedokinje
Baričević ne proizlazi da bi se u ovom slučaju radilo o bilo kakvoj radnji tužiteljice
koja bi se mogla smatrati namjernim postupanjem ili postupanjem uslijed krajnje
nepažnje.

17. Prema tome, sud je utvrdio da u nastanku štetnog događaja nije bilo nikakvog
doprinosa od strane tužiteljice, niti je tuženik uspio dokazati, a nije čak niti ikakvim
argumentima pokušao dokazati da je tužiteljica svojim postupanjem doprinijela
nastanku štetnog događaja. Stoga je sud tuženikov prigovor isključive krivnje
tužiteljice bez ikakvih argumenata ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo
izbjegavanju odgovornosti. Prema tome, zaključak je suda da je za nastanak štetnog
događaja i nastalu štetu isključivo odgovoran tuženik kao osiguravatelj poslodavca
tužiteljice, prema odredbi čl. 111. st. 1 Zakona o radu („Narodne novine“ broj:
93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, dalje ZR).

18. Na taj način je utvrđena odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici te se
u smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala i visina nastale štete,
prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještacima prof. dr. sc.
Z.L., dr.med. i prim G.M., dr. med.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Z.L. i dr. G.M. od

16. lipnja 2020. proizlazi da je tužiteljica stradala je u štetnom događaju 28. srpnja
2O17.g., na radnom mjestu pri čemu je zadobila prijelom vrata lijeve bedrene kosti.
Hospitalizirana je i operirana. Postavljena je potpuna proteza lijevog kuka. Po
završenom kirurškom liječenju provođena je fizikalna terapija, zbog izrazitih bolnih
stanja primjenjivane su blokade, trošila je i dalje troši antireumatske lijekove.
Tužiteljica je na psihičkom planu razvila simptomatiku elemenata PTSPa (F43.1).
Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužiteljica je
u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog
potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je uz dugotrajno liječenje i

9

Posl.br.16-Pr-2179/2019-77

zaostale tjelesne posljedice, i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim
psihijatrijskim ispitivanjem bilježi se opisana simptomatika. Između štetnog događaja i
ozljede, kao i razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza.
Slijedom navedenog, u tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja:
Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove
jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 18 dana, manjeg intenziteta još 60
dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životne
aktivnosti. Tužiteljica je pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah
jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo
stanje trpjela je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta
sveukupno do 3 dana te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna.
Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana.
Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama
koje ju podsjećaju na štetni događaj. Tuđa pomoć u bila joj je potrebna po 2 sata
dnevno kroz 14 dana, nakon toga po 1 sat dnevno kroz još 30 dana, za obavljanje
kućnih poslova (kuhanje, peglanje, spremanje) nabavku i pripremu hrane i sl.
sumarno. Naruženost, kao posljedicu ovog štetnog događaja, cijenjena je zbog
zamjetnog šepanja i ožiljka koji je veći dio vremena skriven pogledima drugih kao
srednjeg stupnja. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti objedinjeno i realno
cijenjeno je 21% (s kirurškog motrišta 18%, s psihijatrijskog motrišta 5%), te će
tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.

20. Tuženik nije imao primjedbe na zaprimljeni nalaz i mišljenje.

21. Tužiteljica je podneskom od 10. srpnja 2020. navela da nema primjedbe na
zaprimljeni nalaz i mišljenje te je sukladno istom postavila tužbeni zahtjev
podneskom od 20. srpnja 2020. kojim je potraživala za naknadu neimovinsku štete
ukupan iznos od 89.000,00 kn (po kvalifikatornim okolnostima: bolovi 17.000,00
kuna, strah 13.000,00 kuna, za duševne bili zbog umanjenja životnih aktivnosti

26.000,00 kn te naruženost 33.000,00 kuna), kao i naknadu imovinske štete,
temeljem čl.1095. st. 1. ZOO-a na ime tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja u
iznos od 1.160,00 kn, pri čemi umanjuje tužbeni zahtjev za nesporno plaćeni iznos.

22. Podneskom od 22. veljače 2021. tužiteljica navodi da je nakon vještačenja
tužiteljica nastavila s redovnim kontrolama i primjenom jakih analgetika, a krajem
studenog 2020. upućena je na alergološko testiranje na metale kako bi se utvrdilo da
li postoji alergija tužiteljice na metalne glave endoproteze kuka. Alergološko testiranje
je dalo pozitivan rezultat na Nikal - sulfat te je kod tužiteljica indicirana hitna zamjena
metalne glave endoproteze kuka sa keramičkom. U skladu s navedenim tužiteljica je
hospitalizirana u bolnici B.n.M. u razdoblju od 17.  siječnja do 25. siječnja 2021.te je tijekom istog boravka učinjena revizija endoproteze lijevog kuka na način da je metalna glava zamijenjena sa keramičkom. Tijekom operacijskog zahvata uzeto je i pet uzoraka tkiva za mikrobiološku analizu te jedan uzorak tkiva za patohistološku analizu zbog bojazni za razvoj tumorskih procesa. Tužiteljica se trenutno još nalazi fazi postoperativnog oporavka, hoda uz pomoć dvije podlaktične štake te čeka termin za stacionarnu fizikalnu terapiju. S obzirom na navedeno jasno je kako je tužiteljica trpjela i trpi daljnju štetu te stoga drži da je u konkretnom slučaju potrebno provesti dopunu medicinskog vještačenja kako bi se utvrdio potpuni opseg štete nastale kod tužiteljice. Tužiteljica stoga povisuje tužbeni zahtjev te navodi da drži da pravičnu novčanu naknadu za pojedina mjerila prava osobnosti iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a kroz koja se ogleda povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju sljedeći iznosi: za pretrpljene fizičke bolove 30.000,00 kn, za pretrpljeni strah 25.000,00 kn, za duševne boli zbog umanjenja

10

Posl.br.16-Pr-2179/2019-77

životnih aktivnosti 40.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženja 35.000,00 kn.
Tužiteljica drži da joj je zbog pogoršanja zdravstvenog stanja i nove operacije bila
potrebna i daljnja tuđa pomoć i njega tako da s iste osnove potražuje iznos od

5.000,00 kn. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže provesti dopunu medicinskog
vještačenja i predlaže da sud dopusti preinaku tužbenog zahtjeva s obzirom na nove
činjenice te u konačnici usvoji tužbeni zahtjev.

23. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužiteljice od

22. veljače 2021. te je naveo da ukoliko sud dopustu preinaku da ističe prigovor
zastare.

24. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a određeno je da tužitelj može do zaključenja
prethodnog postupka preinačiti tužbu, st. 2. istog članka je određeno iznimno od
odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne
rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog
postupka, a st. 3. istog članka je određeno da nakon dostave tužbe tuženiku za
preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može
dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa
među strankama.

25. Sud je raspravnim rješenjem od 5. ožujka 2021. dozvolio preinaku tužbenog
zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 22. veljače 2021. jer smatra da sve okolnosti
konkretnog slučaja, vodeći računa o tome da se predmetnom preinakom ostvaruje
cilj spora, odnosno da je ta promjena tužbenog zahtjeva potrebna za konačno
rješavanje odnosa među strankama. Također obzirom na neupitnu činjenicu da je
kod tužiteljice utvrđeno da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja koje je u
izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem te da tužiteljica za ovakvu
promjenu u vrijeme podnošenja tužbe nije mogla znati niti je takva promjena tada
postojala, a ne može se reći niti da je promjena zdravstvenog stanja za tužiteljicu bila
predvidljiva, to sud smatra da je prigovor zastare iznesen po tuženika u odnosu na
povišeni tužbeni zahtjev neosnovan. Naime, kada se zastarom ograničava pristup
sudu ograničenje mora biti razmjerno odnosno mora postojati pravedna ravnoteža
između nametnutog ograničenja i cilja koji se želi ograničenjem postići. Dakle, kada
bi se zastara procjenjivala prema danu povišenja tužbenog zahtjeva tužitelji bi se
našli u situaciji da njihov (povišeni) zahtjev neće uopće biti razmatran u meritumu,
iako su okolnosti zbog kojih tužitelj nije mogao "pravodobno", tj. unutar zastarnog
roka, podnijeti tužbu za naknadu štete objektivne prirode.

26. Na prijedlog tužiteljice izvršeno je dopunsko medicinsko vještačenje po
sudskim vještacima dr. Z.L. i dr G. M.

26.1. Iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka od 9. lipnja 2021. proizlazi da su
vještaci mišljenja da je kod tužiteljice zbog intolerancije na nikal indicirana
reoperacija lijevog kuka radi zamjene glavice proteze. Tegobe i reoperacija su u vezi
sa štetnim događajem. Liječenje u ovom trenu nije završeno, traje i dalje pregledima
ortopeda i fizijatra te medikamentoznom terapijom ordiniranom od strane liječnika
obiteljske medicine. Nužna je fizikalna terapija. Oštećena je na bolovanju. Trenutno
postoji ograničenje pokretljivosti lijevoga kuka u većem stupnju nego su procijenili u
prvom nalazu, koje će se, međutim, zasigurno smanjiti tijekom liječenja i stabilizacije
nakon ove druge operacije. Tužiteljica je od štetnog događaja na psihičkom planu
razvila simptomatiku elemenata PTSPa (F43.1). Bila je u okolnostima predmetnog
štetnog događaja izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti
po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Između štetnog
događaja i ozljede, kao i razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-
posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužiteljice je došlo do pogoršanja, odnosno

11

Posl.br.16-Pr-2179/2019-77

do produljenja tegoba u sklopu provede tjelesnog i duševnog zdravlja: Tužiteljica je
zbog novonastalog stanja i tijekom liječenja trpjela dodatne fizičke bolove (i
prikazano sveukupno): jakog intenziteta još 4 dana (sveukupno 8 dana), srednjeg
intenziteta još 14 dana (sveukupno 32 dana), manjeg intenziteta još 60 dana
(sveukupno 120 dana). Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz
smanjenje životne aktivnosti. Tužiteljica je zbog novonastalih okolnosti trpjela dodatni
sekundarni strah: umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta još 4 dana (sveukupno
7 dana), umjereni oscilirajući strah još 2 tjedna (sveukupno 4 tjedna), slabiji
oscilirajući strah još 6 tjedna (sveukupno 14 tjedna). Tuđa pomoć u bila joj je
potrebna sveukupno po 2 sata dnevno kroz 30 dana, nakon toga po 1 sat dnevno
kroz još 60 dana, za obavljanje kućnih poslova (kuhanje, peglanje, spremanje)
nabavku i pripremu hrane i sl. Naruženost, kao posljedica ovog štetnog događaja,
zbog zamjetnog šepanja i ožiljaka koji je veći dio vremena skriven pogledima drugih
kao srednjeg stupnja - nije se promijenila ocjena. Duševne boli zbog smanjenja
životne aktivnosti objedinjeno i realno cijene i nadalje s 21% (s kirurškog motrišta
18%, s psihijatrijskog motrišta 5%) te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati
pojačane napore u svom životu.

27. Tuženik je podneskom od 5. srpnja 2021. iznio prigovore na dodatni nalaz i
mišljenje vještaka te je zatražio dodatno pisano očitovanje vještaka.

28. Vještaci su se podneskom od 17. travnja 2022. pisano očitovali na iznesene
prigovore tuženika navodeći da dodatni nalazi ukazuju na korijensko oštećenje
živaca, kao i na manji sraz u acetabularnom dijelu proteze kuka te entenzopatske
promjene koje nastaju uslijed poremetnje opterećenja kukova. To ne mijenja njihovu
ocjenu. Liječenje u ovom trenu nije završeno, niti će biti, ali stanje kod oštećene je
trajno. Nadalje će biti potrebne kontrole otropeda i fizijatra te medikamentozna i
fizikalna terapija radi održavanja stanja onakvim kakvo jest sada. Moguća su
pogoršanja stanja bolnosti i ograničenja pokretljivosti, kao i remisije tegoba.
Podredno, procjenjuju da se može držati kako je liječenje završeno, ako se odgovara
na upit tužene o mogućim promjenama "zamjetnog šepanja". Radi se o primjedbi
tužene u stilu "što bi bilo kad bi bilo". Trenutno postoji ograničenje pokretljivosti
lijevoga kuka u stupnju kojem su procijenili u prvom nalazu. Zaostalo je šepanje koje
je vidljivo, kao i ožiljak. Naruženost, kao posljedica ovog štetnog događaja, zbog
zamjetnog šepanja i ožiljka koji je veći dio vremena skriven pogledima drugih kao
srednjeg stupnja - nije se promijenila ocjena. Duševne boli zbog smanjenja životne
aktivnosti objedinjeno i realno cijene nadalje s 21% (s kirurškog motrišta 18%, s
psihijatrijskog motrišta 5%) te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane
napore u svom životu.

29. Tuženik je i nadalje imao prigovore na dodatno očitovanje vještaka iznesenim u podnesku tuženika od 4. svibnja 2022.

30. Tužiteljica je u odnosu na dopunsko mišljenje vještaka od 17. travnja 2022.
iznijela primjedbe podneskom od 28. rujna 2022. i to u odnosu na mišljenje vještaka
kirurga traumatologa dr. Z.L. te je predložila njegovo usmeno
saslušanje.

31. Vještak dr. Z.L. na usmenom saslušanju na ročištu održanom 10.
listopada 2022. je iskazao da je procjenu trajnih posljedica zbog ograničenja
pokretljivosti operiranog kuka procijenio na temelju medicinske dokumentacije,
fizikalnog pregleda te na temelju svojeg višegodišnjeg iskustva kirurga traumatologa i
sudskog vještaka. Misli da stanje smanjenje pokretljivosti kuka jest posljedica štetnog
događaja kao i stanovitih komplikacija tijekom liječenja koje su dovele do ovakvog
smanjenja koje je negdje oko srednjeg stupnja. Na temelju toga misli da je ocjena

12

Posl.br.16-Pr-2179/2019-77

primjerena. Na temelju novije priložene dokumentacije koja pokazuje kako je
oštećena zbog tegoba nastavila liječenje kroz fizikalne terapije je vidljivo i opisana je
funkcija lijevoga kuka koja je zapravo stacionarna, dakle bez bitnih promjena na bolje
ili na gore. Nastavno je odgovorio i na primjedbe iz podneska tuženika da je
oštećena provodila fizikalnu terapiju i da se ne može govoriti kako je pogoršanje
njenoga stanja posljedica njenoga nemara. Nadalje obrazlaže svoju napomenu kako
liječenje nikada neće biti završeno time što se kod ovakve situacije mogu očekivati
povremena pogoršanja ali i vraćanje na postojeće stanje. Dakle u medicinskom
smislu liječenje neće biti okončano. Moguće je da tijekom godina dođe do pogoršanja
pokretljivosti kuka pa čak i potrebe za dodatnom operacijom. Zbog sadašnjeg stanja
otežani hod i šepanje su zasigurno trajnoga karaktera. Na temelju toga kao i poslije
operacijskog ožiljka je procijenio naruženje srednjeg stupnja. Nadalje na daljnje
pitanje tuženika je iskazao da s medicinskog aspekta nije preporučljiva ponovna
operacija kojom se eventualno moglo postići poboljšanje funkcije kuka, a s obzirom
da je kod tužiteljice učinjena reoperacija kuka nova operacija predstavlja vrlo visoki
rizik i vrlo izvjesno pogoršanje. U ovoj situaciji poboljšanja ne može biti. Stanje
tužiteljice održava se redovitim liječenjem u smislu fizikalnih terapija i eventualnih
blokada bolova u ožiljku koje su kratkotrajnog vijeka. Liječenje u smislu poboljšanja
funkcije kuka je neizvedivo već se fizikalnim terapijama održava stanje kako jest i
sprječava moguće pogoršanje.

32. Tužiteljica je i dalje ustrajala na prigovorima iznesenim na ma dodatni nalaz i
mišljenje vještaka, kao i na usmeno dodatno izlaganje vještaka te je predložila
provođenje novog medicinskog vještačenja po vještaku kirurgu

33. Nalaz i mišljenje vještaka dr. Z.L.i dr. G. M., kako osnovnog od 16. lipnja 2020., na koji stranke nisu imale nikakvih primjedbi, tako i dopunski nalaz i mišljenje od 9. lipnja 2021., dodatno pisano očitovanje vještaka od 17. travnja 2022., kao i usmeno obrazloženje vještaka dr. Z.L. sud je u cijelosti prihvatio, ocijenivši iste vjerodostojnim jer su dani stručno, razumljivo i objektivno. Naime, po stavu suda, stalni sudski vještaci dr. Z.L. i dr. G.M. su u ovom postupku izvršili stručno detaljno vještačenje te su izradili u cijelosti pisani nalaz i mišljenje, kao i dopunski nalaz i mišljenje prema pravilima struke, detaljno obrazlažući sve bitne činjenice pozivom na zakonske odredbe. I usmeno iznošenje dr. Z.L. njegova dijela nalaza sud je u cijelosti prihvatio jer je vještak vrlo suvislo i argumentirano odgovorio na sva pitanja tužiteljice i tuženika čime je uspješno otklonio sve prigovore. Stoga se prijedlog tužiteljice za provođenje novog medicinskog vještačenja po vještaku kirurgu ocjenjuje suvišnim i usmjerenim na odugovlačenje postupka, radi čega je taj dokazni prijedlog tužiteljice odbijen.

34. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom
štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno
zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO)
čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina
povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno
odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije
nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom
na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je
opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

35. Pri tome je sud uzeo u obzir odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i

13

Posl.br.16-Pr-2179/2019-77

trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta
naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa
njezinom naravi i društvenom svrhom. Ovaj sud se pri odlučivanju o visini pravične
novčane naknade vodio i novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike
Hrvatske od 15. lipnja 2021.

36. Obzirom na sve navedeno te obzirom na utvrđenja iz u cijelosti prihvaćenog
nalaza i mišljenja sudskog vještaka, dopunskog nalaza i mišljenja te usmenog
očitovanja vještaka dr. Z.L., sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo
na pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete, pri čemu je sud uzeo u
obzir duljinu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te intenzitet i trajanje straha. Sud je
također uzeo u obzir činjenicu da se tužiteljica ozlijedila u životnoj dobi od 46 godine,
da je po zanimanju frizer (prema njenom iskazu na glavnoj raspravi održanoj 10.
listopada 2022.), a uglavnom radi kao prodavačica, koji posao uključuje dulje stajanje
na nogama, što tužiteljica nakon štetnog događaja nikako ne može, da otežano
hoda, da tužiteljica zbog nastale ozljede neće moći raditi stvari koje je uobičajeno
radila tijekom života, kao što je npr. čišćenje kuće, održavanje okućnice, baljenje
radom u vrtu obrađivanjem poljoprivrednih kultura, da ne može obavljati fizičke
poslove, da joj je nastradao život i na privatnom planu, a sve zbog nastale ozljede.
Sud je posebno cijenio činjenicu da je kod tužiteljice došlo do pogoršanja odnosno
produljenja tegoba zbog nastalog štetnog događaja i to zbog intolerancije na prvotno
ugrađeni nikal, a zbog čega je morala biti podvrgnuta drugom operativnom zahvatu,
da je tužiteljica trpjela i dalje velike bolove zbog čega su primjenjivane blokade, da je
trošila i dalje troši antireumatske lijekove, da je provodila dugotrajnu višekratnu
fizikalnu terapiju, koju i dalje provodi, da je zbog nastale ozljede i dalje na bolovanju,
da liječenje i dalje nije završeno, jer i dalje traju pregledi ortopeda i fizijatra, kao i da
prema mišljenju dr. L. liječenje neće nikada biti okončano u medicinskom
smislu. Sud je također cijenio činjenicu da je je kod tužiteljice došlo do razvoja
psihičkog poremećaja koji je prema mišljenju vještaka u izravnoj uzročno-posljedičnoj
vezi sa štetnim događajem te da se radilo o štetnom događaju koji je izazvao strah
jačeg intenziteta, odnosno također i sekundarni strah, kao i dodatni sekundarni strah
zbog novonastalih okolnosti kao posljedice tjelesne ozljede, a što je sud sve uzeo u
obzir prilikom određivanja visine pravične novčane naknade. Obzirom na opseg
štetnih posljedica tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od
118.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.

37. Kako je tužiteljica uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpjela intenzivne fizičke
bolove te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka,
sud smatra da tužiteljicu pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od

30.000,00 kuna.

38. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju
vještaka, sud je zaključio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u
zatraženom iznosu od 25.000,00 kuna.

39. Sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka te usmenom očitovanju
vještaka prema kojem je tužiteljici kao posljedica ozljede postoji trenutno ograničenje
pokretljivosti lijevog kuka te da je je razvila simptomatiku elemenata PTSP-a, da
zbog posljedice ozlijede otežano hoda, odnosno šepa te je kao posljedica štetnog
događaja tužiteljici smanjena radna i životna sposobnost za 21 %, i u tom će omjeru
ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, to sud smatra da tužiteljici za
ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od

30.000,00 kuna, dok je dio zahtjeva za ovaj vid nematerijalne štete u iznosu od

10.000,00 kuna sud odbio kao neosnovan.

14

Posl.br.16-Pr-2179/2019-77

40. Nadalje, kako je kod tužiteljice zaostalo naruženje u vidu zamjetnog šepanja i
ožiljaka koji je veći dio vremena skriven pogledima drugih koje prema nalazu i
mišljenju vještaka predstavljaju naruženje srednjeg stupnja, sud smatra da tužiteljici
za ova vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od

33.000,00 kuna, dok je dio zahtjeva za ovaj vid nematerijalne štete u iznosu od

2.000,00 kuna sud odbio kao neosnovan.

41. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužiteljici za potrebe tuđe pomoći i
njege također pripada pravična novčana naknada. U odnosu na zahtjev tužiteljice za
naknadu imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, zahtjev tužiteljice u
zatraženom iznosu od 5.000,00 kn je djelomično osnovan. Naime, iz nalaza i
mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu
od 120 sati, koju pomoć su tužiteljici pružali ukućani i poznanici, prema navodima iz
iskaza tužiteljice. Iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka proizlazi da se tuđa pomoć
odnosila na pomoć prilikom obavljanja kućanskih poslova (kuhanje, peglanje,
spremanje), nabavku i pripremu hrane, a tužiteljica je u svom iskazu navela da je
trebala i tuđu pomoć za odlaske na fizikalne terapije i preglede. Budući da se cijena
sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a
tužiteljica prema podacima u spisu živi u Suhovarima, sud je o istoj odlučio prema
slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 20,00 kn po satu, a
iznos od 20,00 kn po satu pružene tuđe pomoći i njege je primjeren iznos u situaciji
kada istu pružaju ukućani. Stoga je sud utvrdio da tužiteljici pripada pravična
novčana naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.400,00 kuna,
dok je dio zahtjeva za ovaj vid materijalne štete u iznosu od 2.600,00 kuna sud odbio
kao neosnovan.

42. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1.
Zakona o radu, sud je utvrdio da tužiteljici na ime neimovinske štete pripada iznos od

118.000,00 kn. Kada se od toga iznosa odbije nesporno ukupno isplaćen iznos od

63.000,00 kn, tužiteljici sveukupno na ime neimovinske štete pripada dosuđeni iznos
od 55.000,00 kn, odnosno 7.299,75 eura, a na ime imovinske štete za tuđu pomoć i
njegu iznos od 2.400,00 kn, odnosno 318,53 eura, što ukupno iznosi 57.400,00 kn,
odnosno 7.618,29 eura. Stoga je tužiteljica odbijena sa preostalim dijelom tužbenog
zahtjeva u iznosu od 14.600,00 kn, odnosno 1.937,75 eura i pripadajućim zateznim
kamatama u tom dijelu.

43. Zahtjev tužiteljice koji se odnosi na isplatu zatezne kamate temelji se na
odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade
dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala
nakon toga. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku kamatu na iznos dosuđene
neimovinske štete počevši od 13. ožujka 2019. pa do isplate, obzirom da je uvidom u
spis utvrđeno da je toga dana tužiteljica uputila tuženiku zahtjev za naknadom štete,
kao i na nesporno isplaćeni iznos neimovinske štete u iznosu od 15.000,00 kn, koji je
tuženik isplatio tužiteljici nakon podnošenja tužbe počevši od dana podnošenja
tužbenog zahtjeva, tj. od 13. ožujka 2019. pa do dana isplate, tj. do 30. kolovoza

2019. Nadalje, tužiteljica osnovano potražuje zakonsku kamatu na iznos imovinske
štete počevši od dana presuđenja pa do isplate, prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a
prema kojoj sud visinu naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja
sudske odluke. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st.

2. ZOO-a koje je propisana za ostale odnose.

44. Tužiteljica je u ovom postupka uspjela 100% u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a 80 % u pogledu visine istog. S obzirom na kvalitativni i kvantitativni

15

Posl.br.16-Pr-2179/2019-77

uspjeh tužiteljice u ovom sporu, sud je ocijenio da je tužiteljica uspjela u omjeru od
90% odnosno da je tužiteljica uspjela u sporu u pretežitom dijelu.

45. Stoga se odluka o trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl.

155. st. 1. ZPP-a, budući tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno
neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S
obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužiteljici naknaditi troškove parničnog
postupka. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12,
103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), budući da je tužiteljica zastupana po
odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora (vps 57.400,00 kn).

46. Tako je tužiteljici priznat trošak parničnog postupka i to za sastav odštetnog
zahtjeva 100 bodova (Tbr. 28), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1.), ), za sastav
obrazloženog podneska od 10. listopada 2019. 100 bodova (Tbr. 8.1), za zastupanje
na ročištu održanom 19. studenog 2019. 100 bodova (Tbr. 9.1), za sastav
obrazloženog podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka od 20. srpnja

2020. 100 bodova (Tbr. 8.1), za sastav obrazloženog podneska od 22. veljače 2021.
100 bodova (Tbr. 8.1), za zastupanje na ročištu održanom 5. ožujka 2021. 100
bodova (Tbr. 9.1), za sastav podneska od 6. travnja 2021. 25 bodova (Tbr. 8.3), ), za
zastupanje na ročištu održanom 22. ožujka 2022. 100 bodova (Tbr. 9.1), za sastav
obrazloženog podneska od 28. rujna 2022. 100 bodova (Tbr. 8.1), za zastupanje na
ročištu održanom 10. listopada 2022. 100 bodova (Tbr. 9.1) te za zastupanje na
ročištu održanom 29. studenog 2022. 100 bodova (Tbr. 9.1), što ukupno iznosi 1125
bodova, a što uz vrijednost boda od 15,00 kn (Tbr. 50. OT) iznosi 16.875,00 kn, koji
trošak, uvećan za iznos PDV od 25% (4.218,75 kn) te za trošak vještačenja u
ukupnom iznosu od 5.125,00 kn, ukupno iznosi 26.218,75 kn, odnosno iznos od

3.479,83 eura, koji trošak je dužan platiti tuženik.

47. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate
tekuće od presuđenja do isplate temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i
dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), u visini određenoj člankom 29.
stavak 2. ZOO-a.

48. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 10. prosinca
2019, kojim obavještava sud o uplaćenom predujmu za provođenje medicinskog
vještačenja jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a,
budući sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene
troškove. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog
postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

49. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, sud je njegov zahtjev za
naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

50. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. siječnja 2023.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić, v.r.

16

Posl.br.16-Pr-2179/2019-77

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom
Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi
pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika