REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 11 Pž-2118/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i
Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP-
TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a, OIB 15907062900, kojeg zastupa
punomoćnik Zdenko Gecaj, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 58, protiv tuženika
TELENERG d.o.o., Zagreb, Savska cesta 41/V, OIB 27181239184, kojeg zastupa
punomoćnik Lea Erak, odvjetnica u Zagrebu, Pavla Hatza 10, radi isplate iznosa od

12.123,43 EUR / 91.343,96 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3076/19 od 10. ožujka 2021., u
sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3076/19 od 10. ožujka 2021.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastavljanja
odgovora na žalbu u iznosu od 132,72 EUR (stotridesetdva eura i sedamdesetdva
centa) / 1.000,00 kn (tisuću kuna).

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3076/19 od 10.
ožujka 2021. u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog
bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, Frankopanska 2A, poslovni broj Ovrv-1412/18 od

19. studenog 2018. i odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji je obuhvaćen platnim
nalogom, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke
naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.952,50 kn.
Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova
parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kn. ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 11 Pž-2118/2021-2 2

2. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je predmet spora zahtjev
za isplatu naknade za isporučenu toplinsku energiju za razdoblje od srpnja 2015. do
siječnja 2018., za poslovni prostor u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 52A, prema šifri
krajnjeg kupca 1054447. Sud je ocijenio djelomično osnovanim prigovor zastare,
primjenom trogodišnjeg zastarnog roka propisanog odredbom čl. 226. Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), i to tražbina
koje se odnose na srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2015. godine. U preostalom dijelu
sud je zahtjev odbio s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao identitet nekretnine,
odnosno, samostalne uporabne cjeline za koju potražuje isplatu naknade, nije
predložio dokaze iz kojih bi sud mogao zaključiti da se utuženi računi odnose upravo
na posebni dio koji koristi tuženik. Odluku o glavnom zahtjevu sud je donio
primjenom odredaba Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“
broj 35/14 i 78/15; dalje: Opći uvjeti), a o troškovima postupka primjenom odredbe čl.

154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92,
58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,
25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

3. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj, zbog svih zakonom propisanih razloga.

Smatra da je pogrešan zaključak suda da tužitelj nije dokazao da je tuženik
vlasnik predmetnog poslovnog prostora, jer je uz podnesak od 26. studenog 2020.
dostavio kupoprodajni ugovor od 27. kolovoza 2007., iz kojeg proizlazi da je tuženik
kupio poslovni prostor od društva Eurotehna d.d. u stečaju, te da je u ugovoru
navedena površina nekretnine, pa je nejasno na temelju čega je sud zaključio da
tužitelj nije dokazao osnovu uračunavanja korisne površine.

Smatra da nije osnovan tuženikov prigovor prekluzije, jer je ugovor dostavio
kao očitovanje na isprave koje je dostavio tuženik, i to potvrdu društva LIND –
GRAND d.o.o. Ističe da tuženik nije osporio da je vlasnik predmetne nekretnine,
štoviše, da je izjavio da je u tijeku postupak povezivanja knjige za istu.

Smatra da je sud trebao primijeniti odredbu čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima, prema kojoj osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili
iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugog ugovora sa suvlasnikom, suvlasnik
jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze.

Obrazlaže da je na temelju izvršenog izvida na terenu 16. studenog 2017. i
tada pribavljenog kupoprodajnog ugovora od 27. kolovoza 2007., tuženiku otvorio
novu šifru krajnjeg kupca, te da je tuženik o tome obaviješten.

S obzirom na to da nije u roku propisanom Općim uvjetima obaviješten o
promjeni vlasnika, te da je društvo ELEKTROTEHNA ELTRA d.o.o., koje je ranije bilo
evidentirano kao kupac, postao neaktivno, računi koji su tom društvu isporučeni su
stornirani i ispostavljeni na tuženika.

Poslovni broj: 11 Pž-2118/2021-2 3

Vezano za spornu površinu poslovnog prostora, navodi da je površina kriterij
za obračun naknade za djelatnost kupa toplinske energije za krajnje kupce na
zajedničkom mjerilu, a da površina nije kriterij za obračun i raspodjelu troškova po
drugim stavkama iskazanim na računima. Dodaje da je od tuženika primio primjedbu
na evidentirani iznos površine, te da je tuženika zatražio dostavu isprava iz kojih bi
bio vidljiv podatak o stvarnoj površini, no da tuženik nije dostavio zatražene isprave.
Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom
sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova sastavljanja žalbe i sudske
pristojbe po odluci suda.

4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je presuda pravilna i zakonita. Traži
naknadu troška u iznosu od 1.000,00 kn.

5. Žalba je nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi
sukladno čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na
pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatom naknade za isporučenu toplinsku
energiju u razdoblju od srpnja 2015. do siječnja 2018. godine, za mjerno mjesto u
Zagrebu, na adresi Ulica grada Vukovara 52A.

8. Odredbom čl. 3. st. 2. t. 11. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne
novine“ broj: 80/13, 14/14 i 102/14; dalje: ZTTE) popisano je da je korisnik
distribucijske mreže svaka fizička ili pravna osoba koja predaje toplinsku energiju u,
odnosno preuzima toplinsku energiju iz distribucijske mreže. Točkom 14. propisano
je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju za vlastite
potrebe od kupca na temelju obračuna toplinske energije.

9. Prema odredbi čl. 2. st. 2. t. 4. Općih uvjeta krajnji kupac je pravna ili fizička
osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje
toplinsku energiju za vlastite potrebe. Iako je odredbom čl. 4. st. 7. Općih uvjeta
propisano da je krajnji kupac na kojega se prenose prava i obveze dužan u roku od
osam dana od dana nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika
prijaviti kupcu toplinske energije svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos
s kupcem toplinske energije, obveza plaćanja novčanih potraživanja tužitelja s
osnove isporučene toplinske energije ne nastaje evidentiranjem promjene, već
stjecanjem prava vlasništva na samostalnoj uporabnoj cjelini ili zgradi/građevini.

10. S obzirom na to da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio
osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, posebno ističući prigovor promašene pasivne
legitimacije, odlučna činjenica koju je tužitelj trebao dokazati jest da je tuženik bio
vlasnik poslovnog prostora na koji se odnose utuženi računi i to u razdoblju od srpnja

2015. do siječnja 2018.

Poslovni broj: 11 Pž-2118/2021-2 4

11. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud ocijenio da je tužitelj
prekludiran u predlaganju dokaza kada nije uzeo u obzir isprave koje je tužitelj
dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka (Ugovor o kupoprodaji od 27.
kolovoza 2007., tabularnu izjavu od 3. rujna 2017.), s obzirom na to da se ne radi o
iznimci iz odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a, jer je tuženik prigovor promašene pasivne
legitimacije istaknuo već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi.

12 Tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio dokaz o
osnovanosti svog potraživanja, prvenstveno o tome da je tuženik obveznik plaćanja
naknade za isporučenu toplinsku energiju za poslovni prostor u Zagrebu, Ulica grada
Vukovara 52A.

13 Naime, iz izvatka iz zemljišnih knjiga proizlazi da je kao vlasnik nekretnine
na toj adresi upisana Republika Hrvatska. Iz Ugovora o potrošnji toplinske energije
(str. 29. – 33. spisa) koji je u ime suvlasnika nekretnine na adresi Ulica grada
Vukovara 52 A – E potpisao predstavnik suvlasnika također nema popisa suvlasnika
s navedenim suvlasničkim dijelovima.

14. Suprotno žalbenim navodima, nema mjesta primjeni odredbe čl. 84. st. 3.
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98,
137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i
152/14; dalje: ZVDSP), jer tužitelj nije dokazao da je tuženik suvlasnik nekretnine, niti
da ju koristi na temelju ugovora o najmu, zakupu ili drugoga ugovora sa suvlasnikom
na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela.

15 Iz spisa proizlazi da je tuženik korisnik poslovnog prostora na adresi u
Zagrebu, Ulica grada Vukovara 52A, kako to navodi i sud u obrazloženju pobijane
odluke, no u površini od 241,40 m2. S obzirom na to da je u utuženim računima
navedena površina od 368,35 m2, to pravilno prvostupanjski sud navodi da tužitelj
nije dokazao niti identitet samostalne uporabne cjeline na koju se odnose utuženi
računi.

16. Slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao da je tuženik obveznik plaćanja
utužene naknade prema odredbama Općih uvjeta, stoga je trebalo primjenom
odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

17. Odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena
i u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12) kao i Zakona o sudskim
pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02 i 125/11).

18. Trošak sastavljanja odgovora na tužiteljevu žalbu nije bio u smislu odredbe
čl. 155. st. 1. ZPP-a potreban za vođenje parnice. Slijedom navedenog, trebalo je
odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

19. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici
Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) sve iznose u uvodu i izreci sudske

Poslovni broj: 11 Pž-2118/2021-2 5

odluke treba iskazati i u valuti kn i u valuti EUR na način da se nakon iznosa u kunama doda kosa crta i iznos u eurima, na temelju čl. 43. i čl. 48. tog Zakona.

Zagreb, 16. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas

Broj zapisa: eb316-d9a22

Kontrolni broj: 04990-242d0-51822

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Dubravka Matas, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.