1         Poslovni broj: 10 Us I-1218/2022-4

 

             

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-1218/2022-4

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja E. Š. iz P., T. P. 8, kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u P., G. 3/III, protiv tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja, Zagreb, Donje Svetice 38, radi priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije, 16. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: UP/II-602-05/22-01/00027, URBROJ: 533-04-22-0002 od 28. rujna 2022. i rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: UP/I-602-06/21-01/1267, URBROJ: 355-03-01/16-22-0010 od 11. srpnja 2022.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: UP/I-602-06/21-01/1267, URBROJ: 355-03-01/16-22-0010 od 11. srpnja 2022., nije priznata za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj inozemna visokoškolska kvalifikacija Bakalaureat/bachelor sportskog menadžmenta, koju je stekao tužitelj i koju je izdala institucija U. u T., Edukacijski fakultet, T., B. i H..

 

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-602-06/21-01/1267, URBROJ: 355-03-01/16-22-0010 od 11. srpnja 2022., odbijena kao neosnovana.

 

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenje tuženika, te u bitnome navodi da je 21. listopada 2021. podnio zahtjev za stručno priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije Bachelor/Bakalaureat sportskog menadžmenta Nacionalnom ENIC/ NARIC uredu pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje (dalje u tekstu: Agencija), a sve u skladu s člankom 11. Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija. Tužitelj podnosi žalbu navodeći kako je potrebno ukazati na kontradiktornost u obrazloženju rješenja u dijelu kada Agencija ističe da student ima pravo na završetak studija u kraćem vremenskom roku, a onda tu mogućnost isključuje u konkretnom predmetu bez adekvatnog obrazloženja.  Navodi kako je drugostupanjsko je tijelo bilo u obvezi pribaviti sve relevantne propise temeljem kojih se izdaju diplome Edukacijskog fakulteta u T., obzirom da bez istih nema mjesta ikakvoj usporedbi i prvenstveno ukazuje na činjenicu da je svoje školovanje započeo u Republici Hrvatskoj na Kineziološkom fakultetu u Z. te da je isto nastavio na Edukacijskom fakultetu, u T., B. i H., pritom poštivajući pravila studiranja, stekao titulu Bachelor/Bakalaureat sportskog menadžmenta. Odlukom o priznavanju ispita i utvrđivanju matičnosti Edukacijski fakultet, u T., B. i H. da je na osnovi nastavnog plana i programa te potvrde o položenim ispitima Kineziološkog fakulteta u Sveučilišta u Z. priznao većinu položenih ispita, odnosno ukupno 80 ECTS bodova. Za završetak prvog ciklusa studija odnosno za postizanje akademske titule i stručnog zvanja Bakalaureat/Bachelor sportskog menadžmenta da je potrebno skupiti ukupno 180 ECTS bodova.  U dopisu Edukacijskog fakulteta, U. u T. od 23. lipnja 2021. u pogledu stečenih 100 ECTS bodova da se navodi da studenti koji istovremeno pohađaju dva fakulteta, ostvaruju puno više ECTS bodova nego što ih je tužitelj stekao pohađajući jedan fakultet, te ukazuje na činjenicu kako položenih 19 ispita u jednoj akademskoj godini nije nemoguće obzirom da drugi fakulteti, poput Medicinskog fakulteta imaju u prosijeku 18 ispita po akademskoj godini. Kako i samo Ministarstvo u rješenju navodi, da jedan ECTS bod predstavlja između 25 i 30 sati ukupnog radnog opterećenja studenta, a što da bi značilo da je 100 ESTC bodova za tužitelja predstavljalo 25000 do 3000 sati radnog opterećenja u godini dana, te da je imao svakodnevno sedmosatno radno opterećenje u periodu od godine dana. Obzirom da tužitelj u periodu studiranja nije bio zaposlen, da je apsolutno opravdano radno opterećenje u trajanju od sedam sati, tim više što je tužitelj bio dodatno motiviran završiti studiji u što kraćem roku radi smanjena troškova života u inozemstvu i povratka u Republiku Hrvatsku.  Također, propisi u Bosni i Hercegovini da dozvoljavaju izričito uspješnim redovnim studentima, koji postižu vrhunske nastavne, naučne, umjetničke, društvene, tehnološke i druge rezultate odobravanje studiranja pod posebnim uvjetima i/ili završavanje fakulteta u vremenu kraćem od propisanog trajanja studija tzv. „skraćeni studiji“, a drugostupanjsko tijelo da se u svojem obrazloženju uopće nije osvrnulo na navode o mogućem „skraćenom studiju“, te navodi kako je svoju diplomu stekao prema pravilima studiranja, slijedom čega da ne postoji zapreka za priznanjem inozemne visokoškolske kvalifikacije za potrebe zapošljavanja i stoga predlaže da se poništi prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

 

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnome, ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Navodi kako je tuženik tijekom drugostupanjskog postupka utvrdio postojanje bitnih razlika između inozemne visokoškolske kvalifikacije Bachelor (Bakalaureat) sportskog menadžmenta koju je izdao U. u T., Edukacijski fakultet, T., B. i H. koja se dokazuje javnom ispravom Diploma broj 0.-1./1.-B koju  je izdao U. u T., Edukacijski fakultet, T., B. i H. i visokoškolske kvalifikacije koja se u Republici Hrvatskoj stječe završetkom preddiplomskog sveučilišnog studija.  Sukladno „Revidiranoj preporuci o kriterijima i postupcima za vrednovanje inozemnih kvalifikacija” (UNESCO, Vijeće Europe, 2010.) mogući kriterij prilikom utvrđivanja bitne razlike da je kvaliteta studijskog programa i/ili visokog učilišta u odnosu na kvalitetu srodnog studijskog programa i/ili visokog učilišta u državi u kojoj se provodi priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije. Za kvalifikaciju prve razine visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj da je nužna kvalitetna izvedba studija što uključuje primjenu europskog sustava prijenosa bodova (ECTS) po kojem da se jednom godinom studija u pravilu stječe 60 ECTS bodova, te ukazuje kako nije relevantan broj ispita u jednoj akademskoj godini, već broj ECTS bodova koji je ujednačen u svim državama koje pripadaju tzv. Europskom prostoru visokoga obrazovanja odnosno provode bolonjski proces. Shodno tome navod tužitelja da Medicinski fakultet U. u T. ima u prosjeku 18 ispita po akademskoj godini da nije relevantan, te kao dokaz ističe Dodatak diplomi U. u T. poglavlje 9.3. Bodovni sustav i ocjenjivanje u kojem da se navodi kako slijedi: „U sistemu ECTS-a jedna studija godina vrijedi 60 ECTS bodova, odnosno jedan semestar vrijedi 30 ECTS bodova.“ Vezano uz tužiteljevo pozivanje na propise u Bosni i Hercegovini kojima se, kako navodi, izričito uspješnim redovnim studentima koji postižu vrhunske nastavne, naučne, umjetničke, društvene, tehnološke i druge rezultate, odobrava studiranje pod posebnim uvjetima i/ili završavanje fakulteta u vremenu kraćem od propisanog trajanja studija tzv. „skraćeni studiji“, ističe da se pravo na skraćeni studij ostvaruje pod određenim uvjetima, npr. status vrhunskog sportaša koji se dokazuje potvrdom ili npr. najvišim mogućim prosjekom ocjena prethodne godine studija (u Republici Hrvatskoj je to prosjek 5.0.). U slučaju odobravanja skraćenog studija visoko učilište da je dužno donijeti akt kojim se studentu odobrava skraćeni studij odnosno studiranje pod posebnim uvjetima i/ili završavanje fakulteta u vremenu kraćem od propisanog trajanja studija, a iz dostavljene dokumentacije tužitelja, da je razvidno kako isti nije dostavio takav dokument i da se u Dodatku diplomi tužitelja u poglavlju 4., Informacije o sadržaju studija i postignutim rezultatima, pod točkom 4.1. Način studiranja navodi „vanredan“. Zaključno ističe kako je tužitelj u razdoblju od 9. rujna 2018. do 15. srpnja 2019. stekao 100 ECTS bodova što ukazuje na bitne razlike između kvalifikacije za koju se traži priznavanje i kvalifikacije u Republici Hrvatskoj, te da se kod svih postupaka priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija utvrđuje postoje li bitne razlike između studijskog programa i/ili visokog učilišta u odnosu na kvalitetu srodnog studijskog programa i/ili visokog učilišta u Republici Hrvatskoj. Sukladno odredbama članka 111.2 Konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija u području Europe (Zakon o potvrđivanju Konvencije, Narodne novine, broj 9/22) nacionalna zakonodavstva da trebaju osigurati da se u postupku priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije primjenjuju kriteriji i procedure priznavanja koji su transparentni, dosljedni i pouzdani, a prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo da je bilo dosljedno u odnosu na prethodne postupke priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija i stoga predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

5. Budući da su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužitelj osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21,dalje: ZUS), donio odluku u ovom sporu.

 

6. Na temelju razmatranja svih nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz svih razloga koje je detaljno obrazložio tuženik u osporavanom rješenju i u svom odgovoru na tužbu, a koje razloge kao valjane u cijelosti prihvaća i Sud.

 

              7. Odredbom članka 9. stavak 1. Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj 158/03, 198/03, 138/06, 124/09, 45/11, dalje: Zakon), propisano je da stručno priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija obavlja Agencija za znanost i visoko obrazovanje.

 

              8. Odredbom članka 11. Zakona, propisano je da se Zahtjev za stručno priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija podnosi Nacionalnom ENIC/NARIC uredu pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje. Člankom 12. Zakona je propisano da se u Ispis

postupku vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije uzima u obzir isključivo stupanj postignutih znanja, vještina i kompetencija koji je stečen kvalifikacijom, bez usporedbe nastavnih programa.

 

9. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 21. listopada 2021. podnio zahtjev za stručno priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije Bakalaureat/bachelor sportskog menadžmenta, da je tužitelj studij upisao 9. rujna 2018. i završio ga 15. srpnja 2019., nakon čega mu je izdana diploma 26. listopada 2019., iz čega proizlazi da je u razdoblju od devet mjeseci položio 19 ispita, te izradio i obranio svoj završni rad čime je stekao 100 ECTS bodova.

 

10. Nije sporno da tužitelj ima pravo na završetak studija u kraćem roku, na koji način je i stekao navedene bodove, ali to je u suprotnosti sa europskim sustavom prijenosa bodova (ECTS) po kojem se u jednoj godini studija stječe 60 ECTS, a kojim bodovima se izražava obujam učenja na temelju definiranih ishoda učenja i pripadajućeg opterećenja. Pritom se napominje kako se i pravo na skraćeni studij ostvaruje pod određenim uvjetima npr. status vrhunskog sportaša koji se dokazuje potvrdom ili npr. najvišim mogućim prosjekom ocjena prethodne godine studija, a tužitelj nije niti dostavio takav dokument, a u Dodatku diplomi tužitelja u poglavlju 4., Informacije o sadržaju studija i postignutim rezultatima, pod točkom 4.1. Način studiranja navodi „vanredan“.

 

11. Prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja, uzeta je u obzir usporedba stečene klasifikacije tužitelja sa razinom obrazovanja u Republici Hrvatskoj, bez usporedbe nastavnih programa, sukladno članku 12. Zakona. Navedenom usporedbom je utvrđeno kako postoje bitne razlike jer je za odgovarajuće klasifikacije u Republici Hrvatskoj, slične po razini, obujmu i vrsti stečenih kompetencija, potreba kvalitetna izvedba studija u trajanju od tri do četiri godine, čime se stječe od 180 do 240 ECTS bodova. Prema tome, razlika od jedne godine ili više može se smatrati značajnom u slučaju većine visokoškolskih programa.

 

12. Dakle, Europskim sustavom prijenosa bodova (ECTS) se jednom godinom studija u pravilu stječe 60 ECTS bodova, odnosno 30 ECTS boda po semestru, a tužitelj je stekao znatno više, što govori u prilog nesrazmjernom radnom opterećenju. Time nije zadovoljena optimalna razina kvalitete studiranja u skladu s propisanim studentskim opterećenjem nužnim za stjecanje planiranih ishoda učenja, odnosno razine, obujma, profila i kvalitete koji se stječu završetkom predmetnog studija, pa se stoga inozemna visokoškolska kvalifikacija ne može usporediti s visokoškolskom kvalifikacijom koja se u Republici Hrvatskoj stječe završetkom stručnog studija.

 

13. Tuženik je na temelju članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) valjano i dostatno obrazložio sve odlučne činjenice koje su bitne za rješavanje ove upravne stvari, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i Sud, pa stoga navodi tužitelja iz tužbe nisu od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.

 

14. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju odredbe članka 57. stavak 1. odlučio kao u izreci ove presude.

 

15. Imajući u vidu da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, to tužitelju ne pripada niti pravo na nadoknadu troškova ovog upravnog spora sukladno članku 79. ZUS-a.

 

 

U Rijeci 16. siječnja 2023.

 

 

Sutkinja

 

Danica Vučinić, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

               Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (66. stavak 5. ZUS-a).