25 Posl.br.Povrv-51/2022

 

 

 

             

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85 A

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Crikvenici, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Komunalno trgovačko društvo I. d.o.o., N. V., OIB ..., zastupan po direktoru A. B., tužitelj zastupan po punom. iz OD V. i partneri d.o.o. R., protiv tuženika I. T., vlasnik obrta za uslužne djelatnosti S. M., N. V., OIB ..., zastupan po punom. V. K., odvjetniku u R., radi isplate, nakon rasprave zaključene 1.prosinca 2022. kojoj su prisustvovali pun. stranaka,  16.siječnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I              Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl.br. Ovrv-71/2020 od dana 24.siječnja 2020.g. koje rješenje je donio javni bilježnik J. T. iz N. V. u dijelu koji glasi:

 

              „Nalaže se ovršeniku obrt za uslužne djelatnosti S. M., vl. I. T., N. V. OIB ... da ovrhovoditelju Komunalnom trgovačkom društvu I. d.o.o., N. V. OIB ... u roku od 8 dana od dana dostave rješenja namiri tražbinu od 564,66 eura [1] / 4.254,45 kuna na ime glavnice predmetnog potraživanja zajedno sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako slijedi:

 

Partner      račun      dospijeće računa    iznos računa

40001004 1170801 21.rujna 2017.g.   48,74 eura /   367,25  kuna

40001004 1171001 21.studenog 2017.g.  48,74 eura /   367,25  kuna

40001004 1171101 21.prosinca 2017.g.  48,74 eura /   367,25  kuna

40001004 1171201 20.siječnja 2018.g.    48,74 eura /   367,25  kuna

40001004 1180101 20.veljače 2018.g.    48,74 eura /   367,25  kuna

40001004 1180201 20.ožujka 2018.g.  48,74 eura /   367,25  kuna

40001004 1180301 20.travnja 2018.g.    48,74 eura /   367,25  kuna

40001004 1180401 21.svibnja 2018.g.    48,74 eura /   367,25  kuna

40001004 1180501 20.lipnja 2018.g.      48,74 eura /   367,25  kuna

40001004 1180901 20.listopada 2018.g. 56,24 eura / 423,75 kuna

40001004 1181001 20.studenog 2018.g. 56,24 eura / 423,75 kuna

40001004 1181101 21.prosinca 2018.g.  6,75 eura / 50,85 kuna

40001004 1181201 21.siječnja 2019.g.    6,75 eura / 50,85 kuna

 

pa do isplate, i to po stopi propisano čl. 29.st. 2 Zakona o obveznim odnosima.“

 

              II              U preostalom dijelu se platni nalog ukida te se u preostalom dijelu tužba odbija.

 

III              Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

             

Obrazloženje

 

1.Dana 24.siječnja 2020. tužitelj- ovrhovoditelj je javnom bilježniku predao prijedlog za ovrhu, a javni bilježnik J. T. je dana 24.siječnja 2020. donijela rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-71/20 protiv kojeg je tuženik-ovršenik izjavio prigovor pa je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

 

2.U svojoj tužbi tužitelj potražuje od 964,75 eura / 7.268,65 kuna na ime pružene komunalne usluge, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po dospijeću svakog pojedinog iznosa. U podnesku od dana 25.lipnja 2020. tužitelj je naveo kako Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području G. N. V. nije stavljena van snage ni direktno ni indirektno, da tužitelj pruža javnu uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada i to da pruža i obračunava temeljem Zakona o održivom gospodarenju otpadom, Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom i navedenoj Odluci. Tužitelj je naveo da je pruženu uslugu obračunao tuženiku razmjerno količini predanog otpada što da je vidljivo iz cijene javne usluge za količinu predanog komunalnog otpada, po načelu onečišćivač plaća, da se održi ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja te razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij količine otpada koju predaje korisnik javne usluge nazivni volumen spremnika i broj pražnjenja spremnika. Tužitelj je dalje naveo, da je temeljem čl. 15 Odluke propisan minimalni volumen spremnika koji korisnici usluge moraju odabrati i određuje se za gospodarske subjekte kombinacijom kriterija izmjerenog poslovnog prostora m 2 i pripadajućeg koeficijenta za pojedinu djelatnost, 0,5 litara x m 2 poslovnog prostora x koeficijent opterećenja= litara spremnika, koeficijent za djelatnost tuženika je 5, dok je veličina prostora 127 m 2, temeljem navedenih kriterija da je volumen spremnika 500 l, sukladno čemu da se obračunava javna usluga. Nadalje, tužitelj je naveo da se sukladno Uredbi o odluci cijena javne usluge sastoji od cijene obvezne minimalne javne usluge, cijene usluge za količinu predanog komunalnog otpada te ugovorne kazne, cijenu obvezne minimalne javne usluge da su u obvezi plaćati korisnici usluge koji nekretninu koriste u svakom obračunskom razdoblju, cijena usluge za količinu predanog komunalnog otpada da se plaća u obračunskom razdoblju sukladno količini predanog mješovitog otpada po kriteriju volumena spremnika i broja pražnjenja, a ukoliko primopredaja mješovitog otpada izostane, da se cijena ne obračunava. Tužitelj je naveo da je koeficijent opterećenja u odnosu na račune za studeni 2018. pa do svibnja 2019. 1, sve temeljem obavijesti tuženika da obrt djeluje sezonski. Slijedom iznijetog, tužitelj predlaže da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev, uz dosudu parničnog troška tužitelju.

 

3.U svojem prigovoru, odnosno odgovoru na tužbu, tuženik je naveo da je pretežiti dio tražbine iskazan u otvorenim stavkama neosnovan jer da tužitelj nije pružio uslugu, što da je protivno načelu onečišćivač plaća, kao i da je korisnik usluge dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjeno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge. Nadalje, tuženik se pozvao na Zakon o zaštiti potrošača i na nepoštenu poslovnu praksu. Zaključeno, tuženik je naveo da osporava sve stavke koje se odnose na izvršene usluge u periodu oda 15.listopada do 1.lipnja, jer je u obustavi gospodarskog poslovanja, da osporava sve stavke u fiksnom dijelu odnosno cijenu obvezne minimalne usluge, i sve stavke u fiksnom dijelu koje u izračunate i zadužene umnoškom dobivenog volumena sa koeficijentom opterećenja x 6 što da je diskriminatorno prema gospodarskim subjektima.

 

4.U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvod iz otvorenih stavaka kupca razdoblje od 14/1/20( str. 4 spisa), račune ( str. 33-60 spisa ), Odluku o obvezatnom korištenju usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada od dana 28.listopada 2004.g. ( str. 6164 spisa ), Odluku o izmjenama Odluke o obvezatnom korištenju komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada ( str. 65-66 spisa ), Odluku o načinu plaćanja komunalnih usluga ( str. 67-71 spisa ), Cjenik trgovačkog društva ( str. 72-87 spisa ), Odluku o pružanju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području G. N. V. ( str. 89-99 spisa ), Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o načinu plaćanja komunalnih usluga ( astr. 100-101 spisa ), Odluku i izmjena i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području G. N. V. ( str. 102-111 spisa).

 

5.Uvidom u Izvod otvorenih stavaka kupca, razdoblje do 14.siječnja 2020.  vidljivo je da se potraživanje tužitelja prema tuženiku, kao vlasniku obrta odnosi na period od kolovoza 2017. do studenog 2019.

 

6.Nije sporno da tuženik predmetno dugovanje nije podmirio.

 

7.Temeljem pažljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i po osnovi rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu ZPP), sud je odlučio na način kako to stoji u izreci odluke.

 

8.Tužitelj je u ovom postupku dokazao da je ovlašten potraživati naknadu za pružene komunalne usluge od tuženika, a što je i sukladno sa člankom 23. i 30. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ( NN 94/2013, 73/2107 i 14/2019), a u smislu odredbe čl. 30 Zakona o održivom gospodarenju otpadom tuženik je korisnik usluge tužitelja.

 

9.Temeljem čl. 33 Zakona o održivom gospodarenju otpadom, davatelj usluge dužen je obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30 st. 1 ovog Zakona na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač " plaća, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovog Zakona, uredbe iz čl. 29.st.10 ovog Zakona i odluke iz čl. 30.st.7.ovog Zakona, a u cijenu usluge dužan je uključiti sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz čl. 29.st.10 Zakona. Osim toga, sukladno Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom ( NN 50/2017 ), strukturu cijene javne usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorne kazne.

 

10.Visinu tužbenog zahtjeva tužitelj je dokazao dostavom Cjenika Usluga od 1.siječnja 2019., 1.srpnja 2018. i 1.siječnja 2017., a iz Izvoda otvorenih stavaka kupca, za razdoblje do 14.siječnja 2020. te račune iz kojih je vidljiva specifikacija dugovanja tužitelja prema tuženiku, proizlazi da je tužitelj djelomično pravilno obračunao cijenu usluge koju pruža tuženiku. Uvidom u navedenu dokumentaciju, sud je priznao tužitelju samo potraživanje sukladno dostavljenim računima kako slijedi: račun: 1170801 od 21.rujna 2017. 48,74 eura /   367,25  kuna, račun 1171001 od 21.studenog 2017. 48,74 eura /   367,25  kuna, račun 1171101 od 21.prosinca 2017. 48,74 eura /   367,25  kuna, račun 1171201 od 20.siječnja 2018. 48,74 eura /   367,25  kuna, račun 1180101 od 20.veljače 2018. 48,74 eura /   367,25  kuna, račun 1180201 od 20.ožujka 2018. 48,74 eura /   367,25  kuna, račun 1180301 od 20.travnja 2018. 48,74 eura /   367,25  kuna, račun 1180401 od 21.svibnja 2018. 48,74 eura /   367,25  kuna, račun 1180501 od 20.lipnja 2018. 48,74 eura /   367,25  kuna, račun 1180901 od 20.listopada 2018. 56,24 eura / 423,75 kuna, račun 1181001 od 20.studenog 2018. 56,24 eura / 423,75 kuna, račun 1181101 od 21.prosinca 2018. 6,75 eura / 50,85 kuna i račun 1181201 od 21.siječnja 2019. 6,75 eura / 50,85 kuna. Sud je naložio tuženiku dakle da plati račune i to isključivo fiksnu naknadu i cijenu minimalne usluge jer tužitelj niti ne treba dokazati da je navedenu uslugu pružio, a tuženik ju je dužan plaćati. Sud je ukinuo platni nalog za varijabilni dio, jer tužitelj nije dokazao da je uslugu odvoza pružio niti je dostavio u tom pogledu svoju evidenciju, te za traženi iznos od 0,47 kuna na ime kamata, budući nije vidljivo na koju glavnicu je navedena kamata obračunata. Za preostalo utuženo razdoblje tužitelj nije dostavio račune, pa je i za preostali dio sud ukinuo platni nalog.  

 

11.Tuženik je u svojem odgovoru na tužbu osporio sve otvorene stavke koje se odnose na „ izvršene usluge „ u periodu od 15.listopada do 1.lipnja, a tuženik nije dokazao da je obavijestio tužitelja da u tom periodu tuženik ne obavlja svoju djelatnost. Nadalje, tuženik je osporio sve stavke u fiksnom dijelu jer da se isti temelji na volumenu spremnika koji da se ne utvrđuje sukladno zakonu i uredbi primjereno stvarnim potrebama potrošača već primjenom nezakonitih kriterija te je osporio sve stavke u fiksnom dijelu koje su izračunate i zadužene umnoškom dobivenog volumena sa koeficijentom opterećenja x 6. U pogledu ovih navoda tuženika ukazuje se da je tužitelj cijenu pružene usluge formirao sukladno važećim cjenicima te čl. 5 Odluke o načinu plaćanja komunalnih usluga od dana 2.veljače 2010. te čl. 15 Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području G. N. V. od dana 31.siječnja 2018.

                   

12.Budući da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate a što proizlazi iz odredbe članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022), to tužitelju osim glavnog zahtjeva pripadaju i zatezne kamate, na dosuđene iznose. Kamatna stopa prema Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 108/2012, 144/2012, 81/2013, 112/2013, 121/2013, 78/2015, 71/2015, 114/2022 ) u ovom pravnom odnosu se ne može primijeniti, pozivom na odredbu čl. 12 a navedenog zakona.

 

13.Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP, budući su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

 

U Crikvenici, 16.siječnja 2023.

 

 

 

 

SUDAC:

Kristina Pavelić, v.r.

 

 

 

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi rješava Županijski sud.