1

Poslovni broj: Gž R-810/2021-

Poslovni broj: Gž R-810/2021-

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

  P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz K., OIB ..., zastupane po punomoćniku H. M. odvjetniku u Z., protiv tuženika N., I.-G., OIB ..., zastupane po punomoćniku I. S. odvjetniku u
Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj Pr-124/2021-8 od 24. svibnja 2021., i protiv rješenja poslovni broj Pr-124/2021-10 od 24. svibnja 2021., 16. siječnja 2023.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj Pr-124/2021-8 od 24. svibnja 2021.

r i j e š i o   j e

              I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj Pr-124/2021-8 od 24. svibnja 2021.

              II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu žalbenog troška kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 5.787,01 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, dok je točkom II izreke tuženici naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kn sa zateznom kamatom. Točkom III izreke odbijen je u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

2. Citiranim rješenjem prvostupanjskog suda tužiteljici je dosuđen i daljnji parnični trošak za pristup ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 468,75 kn.

3. Protiv citirane presude i rješenja žalbu je podnijela tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbog zahtjeva te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok u odnosu na rješenje predlaže da se isto preinači odbijanjem zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška za pristup ročištu za objavu presudu.

4. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženice, te sve žalbene navode smatra neosnovanima i predlaže da se žalba odbije te presuda i rješenje suda prvog stupnja potvrde.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

8. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa tuženica u žalbi nedopušteno ističe taj žalbeni razlog.

9. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u okviru istaknutih, dopuštenih žalbenih razloga a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

10. Tuženica u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

11. Protivno tvrdnjama  tuženice donošenjem pobijanih odluka pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

13. U prvostupanjskom postupku, kao i u žalbenoj fazi postupka, sporno je pitanje je li tuženik tijekom 2016. bio u obvezi primijeniti Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. (dalje: Sporazum), Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (dalje: Dodatak) i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene sporazuma) i plaću tužiteljice, zaposlene kod tuženika obračunati s osnovicom od 5.415,37 kn, umjesto s osnovicom od 5.108,84 kn.

              14. Neosnovan je prigovor žalitelja o pravnoj nevaljanosti (ništavosti) Izmjena Sporazuma te, sukladno tome i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Iz Odluke Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revr408/12 i Odluke Ustavnog suda RH, poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Tuženik tvrdi  da navedene Izmjene Sporazuma nije potpisao jedan potpisnik i to Sindikat1 pa da nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili Izmjenu sporazuma zbog čega da je isti ništetan, no prvostupanjski sud je pravilno otklonio taj prigovor iznoseći stajalište koje je u skladu s naprijed citiranim pravnim stajalištima da bi to bilo od utjecaja u slučaju da je taj sindikat bio isključen iz pregovaranja, što ne proizlazi utvrđenim.

15. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da Izmjene sporazuma predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade RH i Sindikata.

16. Naime, Sporazum je sklopljen 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske s jedne strane i osam sindikata s druge strane. Iste ugovorne strane su sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile da Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio tog kolektivnog ugovora, slijedom čega su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

17. Nadalje, iste ugovorne strane, sklopile su i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 115/10 dalje: TKU/10) u kojemu su u čl. 51. st. 4. ugovorile da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

18. Pored toga, ugovorne strane su čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovorile da zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

19. Prema tome, iz sadržaja citiranih ugovornih odredbi može se zaključiti da su ugovorne strane potpisom TKU/07, TKU-/10 i TKU-/12 jasno i nedvosmisleno izrazile svoju volju da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema parametrima, koji su pobliže definirani u Sporazumu, odnosno Dodatku Sporazumu o osnovici, pri čemu valja dodati da strane kolektivnog ugovora nisu dužne u samom kolektivnom ugovoru navesti apsolutni iznos osnovice za obračun plaće, već osnovicu mogu odrediti i propisivanjem kriterija za njezino utvrđenje. Isto tako ugovorne strane su ovlaštene u kolektivnom ugovoru pozvati se na kriterije, koji su utvrđeni u nekom drugom propisu ili ugovoru pa tako i u Sporazumu, kojeg će iste sklopiti naknadno ili su ga sklopile prije sklapanja samog kolektivnog ugovora.

20. Budući da je u svakom kolektivnom ugovoru, koji su ugovorne strane sklapale, jasno izražena njihova volja da se osnovica plaće utvrđuje prema kriterijima koji su određeni u Sporazumu i Dodatku Sporazumu, može se smatrati da isti predstavljaju dopunu TKU-a, kojom su ugovorne strane TKU-a detaljno utanačile određeni segment, koji je bio predmetom kolektivnog pregovaranja.

21. Izmjenama Sporazuma u čl. III. propisano je da se čl. III. mijenja na način da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Nadalje, izmijenjen je i čl. IV te je određeno da točno šest mjeseci nakon objave podatka iz članka III ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između:

- pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i   

-istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.

22. U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

23. Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Projekciju rasta plaća na temelju podataka o plaćama i tekućih gospodarskih kretanja ugovorne strane odredit će dogovorom. Ako se dogovor ne postigne projekciju će odrediti Arbitražno vijeće sukladno proceduri iz članka o Arbitražnom vijeću iz ovih Izmjena, a čl. VII. se utvrđuju odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka odnosno Izmjena i dopuna:

1. Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do V ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna.

2. Potpisnici utvrđuju da je međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježio u 2009. godini u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) pad od 5% ili više čime su se temeljem potpisanog Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ispunili uvjeti za pristup reviziji Dodatka odnosno arbitraži u slučaju da revizija nije postignuta. Također potpisnici utvrđuju da je međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježio tijekom 2010. godine pad u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) veći od 0,5% čime su se također ispunili uvjeti za pristup reviziji Dodatka… Iz citiranih odredbi Izmjena Sporazuma vidljivo je da su ugovorne strane ugovorile:

1. povrat osnovice na iznos od 5.415,37 kuna bruto, nakon porasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto – što je propisano čl. III.;

2. usklađivanje pariteta osnovice, za koje je predviđeno da će započeti nakon isteka 6 mjeseci od povrata osnovice i u kojemu će se utvrditi paritet plaća u javnim službama s plaćama u privredi, kao osnova za daljnje povećanje osnovice – što je propisano čl. IV.;

3. odgodu usklađivanja osnovice u slučaju pada međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad u prethodnoj godini – što je propisano čl. VII.

24. Predmet ovog spora je vraćanje osnovice iz čl. III. Izmjena Sporazuma,a uvjet je porast međugodišnjeg realnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, prosječno dva ili više posto. Prosječni porast BDP-a u dva uzastopna tromjesječja u 2015. od 2% utvrđen je temeljem javno dostupnih podataka Državnog zavoda za statistiku, čime je ispunjen uvjet za povrat osnovice iz čl. III. Izmjena Sporazuma, na razinu od 5.415,37 kn bruto.

25. S obzirom na utvrđeno, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.787,01 kn na ime razlike u plaći tužiteljice budući da su u utuženom razdoblju bili ispunjeni uvjeti za primjenu čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i za primjenu osnovice za obračun plaće od 5.415,37 kn bruto.  Na žalbene navode tuženika, treba navesti da činjenica da se plaće zaposlenika isplaćuju preko Centraliziranog obračuna plaća nije od utjecaja na nastanak obveze za isplatu plaće (čl. 7. st. 1. Zakona o radu). Naime, korisnici državnog proračuna vrše isplatu plaće zaposlenicima u visini sukladno ugovorenim obvezama, pa na te obveze nije od utjecaja da li je Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik kolektivnog ugovora osigurala sredstva za tu namjenu, niti na koji način se plaća obračunava, s obzirom na pravo koje tužiteljica ima prema tuženiku kao svom poslodavcu temeljem ugovora o radu i kolektivnog ugovora, kojeg se poslodavac dužan pridržavati.

 

 

26. Pobijana presuda pravilna je i zakonita i u odluci o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

27. Tuženica u žalbi protiv odluke o naknadi parničnog troška sadržanoj u presudi navodi da je sud neosnovano priznao tužiteljici nagradu za sastav podneska od 27. veljače 2021., a kojim se tužiteljica očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu te smatra da se radi o podnesku koji nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

 

28. Protivno žalbenim navodima tužiteljica ima pravo na naknadu parničnog troška za sastav navedenog podneska kojim se detaljno očitovala na navode odgovora na tužbu glede osnove, visine i prigovora zastare i spajanja odnosno  zastoja postupka, pa je isti bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, a tužiteljici je pravilnom primjenom odredbe Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa) za sastav tog podneska priznata nagrada u punom iznosu.

 

29. Neosnovani su i žalbeni navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u donošenju pobijanog rješenja kojim je prvostupanjski sud priznao tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 468,75 kn za pristup ročištu za objavu i uručenje presude.

 

30. Radi se o parničnoj radnji koja je bila potrebna za vođenje parnice, a kako je punomoćnik tužiteljice pristupio na ročište za objavu presude i zatražio naknadu parničnog troška koji mu pripada primjenom Tbr. 9. toč. 3. Tarife prvostupanjski sud je tužiteljici pravilno dosudio daljnji parnični trošak u navedenom iznosu.

 

31. Slijedom svega obrazloženog žalbu tuženice protiv presude trebalo je odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok se rješenje temelji na odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a. Zahtjev tuženice za naknadu žalbenog troška trebalo je odbiti kao neosnovan primjenom odredbe čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, kao i  zahtjev tužiteljice primjenom odredbe čl.  155. st. 1. ZPP-a jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje postupka.

 

U Rijeci 16. siječnja 2023.

 

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić