Poslovni broj: 26 Gž Zk-142/2022-3

 

 

 

 

Poslovni broj: 26 Gž Zk-142/2022-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja – M. N., OIB:... iz SR Nj., D., J. E. M., OIB:... iz SR Nj., A., J. P., OIB:... iz SR Nj., A. i A. C. M., OIB:...iz SR Nj., W., koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V. & D.  d.o.o. u R., odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu od 13. siječnja 2022. broj Z-20226/2021-4, dana 16. siječnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Prihvaća se žalba predlagatelja i ukidaju se rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu od 13. siječnja 2022. broj Z-20226/2021-4 i od 10. prosinca 2021. broj Z-20226/2021-2, te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem pod toč. I. izreke odbijen je prigovor predlagatelja i potvrđeno je rješenje broj Z-20226/2021-2 od 10. prosinca 2021., dok je toč. II. izreke naložen upis zabilježbe odbijenog prigovora u zk. ul. 927 k.o. P..

 

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju predlagatelji zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredba postupka, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i dopustiti uknjižbu u korist predlagatelja, te naložiti provedbu upisa.

 

3. Žalba predlagatelja je osnovana.

 

4. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je rješenjem broj Z-20226/2021-2 od 10. prosinca 2021. odbijen prijedlog predlagatelja radi uknjižbe prava vlasništva u zk.ul. 927 k.o. P. na temelju Europske potvrde o nasljeđivanju od 14. listopada 2021. broj 7 VI 276/21 izdane od Općinskog suda u Augsburgu, SR Njemačka. Prigovor u kojem predlagatelji navode da Europska potvrda o nasljeđivanu sadrži sve podatke propisane u čl. 68. Uredbe (EU) br. 650/2012 o sadržaju Europske potvrde o nasljeđivanju, da javna isprava sastavljena u državi članici ima jednaku dokaznu snagu u drugoj državi članici temeljem čl. 59. st. 1. Uredbe, te da ne postoji zapreka upisu prava vlasništva u korist predlagatelja jer je ostavitelj upisan kao vlasnik u zk.ul. 927 k.o. P., dok iz Europske potvrde o nasljeđivanju proizlazi da su predlagatelji njegovi nasljednici i da je određen suvlasnički omjer koji nasljeđuju, te pozivajući se na toč. 18. preambule Uredbe i na čl. 69. st. 5. Uredbe iz koje proizlazi da je potvrda valjana isprava za upisivanje naslijeđene imovine u upisniku države članice, te povezujući isto s čl. 60. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama koji propisuje da će se uknjižba na temelju inozemnih isprava koje se smatraju javnim ispravama dopustiti na temelju posebnih propisa, a da Uredba (EU) br. 650/2012 predstavlja taj poseban propis, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim utvrdivši da nije udovoljeno propisanim pretpostavkama za dopustivost predloženog upisa u smislu čl. 60., 117. i 118. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/19., u daljnjem tekstu: ZZK). Iako je Europska potvrda o nasljeđivanju od 14. listopada 2011. sastavljena u skladu s Uredbom (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (u daljnjem tekstu: Uredba o nasljeđivanju), prvostupanjski sud utvrđuje da ista ne sadrži sve podatke koji su u Republici Hrvatskoj potrebni za uknjižbu u zemljišnoj knjizi, obzirom da ne sadrži oznaku zemljišta. Svaka isprava bilo privatna ili javna, pa tako i Europska potvrda o nasljeđivanju kao sui generis instrument međunarodnog privatnog prava, da bi bila podobna za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi mora sadržavati točnu oznaku zemljišta glede kojeg se uknjižba zahtijeva u smislu čl. 59. i 60. ZZK-a, a što je u skladu i s toč. 18. Uredbe o nasljeđivanju, što znači da pretpostavke za valjanost te isprave u pogledu bitnih elemenata koji se traže prema ZZK-a moraju biti ispunjene da bi se mogao provesti upis, pa kako u konkretnom slučaju nije navedena nekretnina koju predlagatelji nasljeđuju, to je osnovano odbijen prijedlog, odnosno pobijanim rješenjem sudac je odbio prigovor predlagatelja izjavljen protiv rješenja zemljišnoknjižnog referenta broj Z-20226/2021-2 od 10. prosinca 2021.

 

5. U žalbi predlagatelji navode da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer Europska potvrda o nasljeđivanju od 14. listopada 2021. u konkretnom slučaju sadrži sve podatke propisane u čl. 68. Uredbe o nasljeđivanju. Prema čl. 59. st. 1. Uredbe javna isprava sastavljena u državi članici ima jednaku dokaznu snagu u drugoj državi članici podrijetla, ili najsličniji učinak, pod uvjetom da to nije očigledno protivno javnom poretku (odre public) u dotičnoj državi članici, time da prvostupanjski sud nije iznio razloge zašto bi deklaratorni upis prava vlasništva koji je stečen nasljeđivanjem bio protivan hrvatskom javnom poretku. Osim toga sud se nije pridržavao smisla Uredbe o nasljeđivanju propisane u toč. 18. preambule prema kojoj bi Europska potvrda o nasljeđivanju izdana prema toj Uredbi trebala predstavljati valjanu ispravu za evidentiranje imovine za nasljeđivanje u upisniku države članice. Uredba o nasljeđivanju je poseban propis koji ima izravnu primjenu u Republici Hrvatskoj u smislu čl. 60. ZZK-a. U konkretnom slučaju za nasljeđivanje je mjerodavno njemačko pravo koje ne poznaje navođenje detaljnih podataka vezanih uz upis nekretnina u zemljišnu knjigu, što je utvrđeno i odlukom Višeg regionalnog suda u Nürnbergu rješenjem od 5. travnja 2017. 15 W 299/17 kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Führtu kojim je odbijen prijedlog nasljednika za dopunu Europske potvrde o nasljeđivanju u smislu navođenja podataka o nekretninama. U konkretnom slučaju Europska potvrda o nasljeđivanju nije protivna nacionalnom zemljišnoknjižnom pravu te ista mora predstavljati dovoljan temelj za upis u zemljišne knjige, obzirom ignoriranjem u pravnim sustavima država članica čije se materijalno pravo razlikuje ona ne može ostvariti svrhu ujednačene i olakšane primjene.

 

6. Ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog/zemljišnoknjižnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi čl. 99. st. 2. ZZK-a, time da predlagatelji ne ukazuju niti sadržajno niti prema zakonskom utvrđenju na počinjenje ijedne bitne povrede odredaba parničnog/zemljišnoknjižnog postupka.

 

7. Međutim, kako u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje, to ovaj sud nije u mogućnosti ocijeniti je li pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog predlagatelja za uknjižbu prava vlasništva na temelju Europske potvrde o nasljeđivanju.

             

8. U konkretnom slučaju Europska potvrda o nasljeđivanju od 14. listopada 2021. sadrži, u mjeri potrebnoj za svrhu za koju se izdaje, sve podatke propisane čl. 68. Uredbe o nasljeđivanju, odnosno sadrži naziv i adresu tijela koje ju je izdalo (Općinski sud Augsburg), referentni broj predmeta (7 VI 276/21), da je tijelo nadležno za izdavanje potvrde jer je ostavitelj imao boravište u državi članici podrijetla, datum izdavanja (11. listopada 2021.), osobne podatke o podnositeljima zahtjeva (predlagateljima), podatke o umrlom J. A. (ime i prezime, datum rođenja, spol, bračno stanje, državljanstvo, identifikacijski broj, adresa u trenutku smrti, datum i mjesto smrti), osobne podatke o korisnicima (predlagateljima kao nasljednicima), podatke da je nasljeđivanje zakonsko, te nasljedni dio svakog nasljednika – J. E. M., OIB:... iz SR Nj., A. u ½ dijela, M. N., OIB:... iz SR Nj., D. u 1/6 dijela, J. P., OIB:... iz SR Nj., A. u 1/6 dijela i A. C. M., OIB:... iz SR Nj., W. u 1/6 dijela.

 

9. Predlagatelji zahtijevaju da sud uknjiži njihovo pravo suvlasništva stečeno nasljeđivanjem iza pok. J. A. na kčbr. 743/20 kuća i dvorište od 250 čhv upisano u zk.ul. 927 k.o. P.. Identifikacijske oznake nekretnine koja je predmet nasljeđivanja nisu navedene u Europskoj potvrdi o nasljeđivanju, pa zemljišnoknjižni sud smatra da isprava ne udovoljava pretpostavci iz odredbe čl. 60. st. 1. ZZK-a.

 

10. Prema stanju zemljišne knjige kčbr. 743/20 kuća i dvorište od 250 čhv upisana je u zk.ul. 927 k.o. P. kao vlasništvo – J. A., T., K. v., BIH.

 

11. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da čl. 62. Uredbe o nasljeđivanju uspostavlja Europsku potvrdu o nasljeđivanju za korištenje u drugoj državi članici s pravnim učincima propisanim u odredbi čl. 69. Uredbe, prema kojoj Potvrda proizvodi svoje učinke u svim državama članicama a da nije potreban poseban postupak (st.1.), da se za Potvrdu predmnijeva da točno dokazuje elemente koji su utvrđeni po pravu mjerodavnom za nasljeđivanje ili po bilo kojem drugom pravu mjerodavnom za određene elemente, a za osobu koja je u Potvrdi navedena kao nasljednik, legatar, izvršitelj oporuke ili upravitelj ostavinom predmnijeva se da ima status naveden u Potvrdi i/ili prava ili ovlasti navedene u Potvrdi bez ikakvih uvjeta i/ili ograničenja vezanih za ta prava ili ovlasti, osim onih navedenih u Potvrdi (st.2.), kao i da je potvrda valjana isprava za upisivanje imovine za nasljeđivanje u relevantnom upisniku države članice (…) (st.5.).

 

12. Zahtijevajući da Europska potvrda o nasljeđivanju sadrži sve podatke koje određuje nacionalno materijalno pravo (čl. 60. st. 1. ZZK), a koje prema materijalnom pravu države članice podrijetla ne treba sadržavati i koje je predlagateljima otežano (ili nemoguće) pribaviti obzirom na opisane odluke sudova koji su odbili prijedloge za dopunu Europske potvrde o nasljeđivanju u tom smislu, Potvrda gubi mogućnost ostvarivanja svrhe u smislu ujednačene, olakšane i učinkovite primjene u pravnim sustavima država članica Europske unije čije se materijalno nasljedno pravo razlikuje.

 

13. U toč. 18. preambule Uredbe o nasljeđivanju je propisano: „(…) Kako bi se izbjeglo dupliciranje isprava, tijela za evidentiranje trebala bi prihvatiti takve isprave koje su u drugoj državi članici izdala nadležna tijela i čiji je optjecaj predviđen ovom Uredbom. Posebno, Europska potvrda o nasljeđivanju izdana po ovoj Uredbi trebala bi predstavljati valjanu ispravu za evidentiranje imovine za nasljeđivanje u upisniku države članice. To ne bi trebalo spriječiti tijela uključena u evidentiranje da zatraže od osobe koja traži evidentiranje pružanje onih dodatnih podataka ili predočenje onih dodatnih isprava koji su potrebni po pravu države članice u kojoj se vodi upisnik, na primjer podataka ili isprava koji se odnose na plaćanje poreza. Nadležna tijela mogu osobi koja traži evidentiranje ukazati na to kako se nedostajući podaci ili isprave mogu dostaviti.“

 

14. Obzirom predlagatelji zahtijevaju upis na nekretnini upisanoj u zk.ul. 927 k.o. P. tvrdeći da je ista upisana kao vlasništvo pok. J. A., a da je navedena nekretnina prema stanju zemljišne knjige upisana na – J. A., T., K. v., BIH i da ne sadrži podatke na temelju kojih je moguće nedvojbeno zaključiti da je upisana upravo na pok. ostavitelja, to je zemljišnoknjižni sud bio dužan utvrditi povijest upisa za navedenu nekretninu, odnosno utvrditi postoji li mogućnost iz pravnog osnova na temelju kojeg je izvršen upis prava vlasništva J. A., T., K. v., BIH, nedvojbeno poistovjetiti identitet upisanog vlasnika i pok. ostavitelja. Ukoliko sud tu činjenicu ne uspije nedvojbeno utvrditi na navedeni način, ovlašten je pozvati predlagatelje da dostave isprave koje ne predstavljaju tabularne isprave u smislu čl. 118. st. 7. ZZK-a, a sve u cilju utvrđivanja istovjetnosti upisanog vlasnika i pok. ostavitelja, te u svrhu upisa prava vlasništva u konkretnom slučaju na temelju Europske potvrde o nasljeđivanju.

 

15. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu predlagatelja i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuo oba rješenja i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje na način naveden pod toč. 14. ovog obrazloženja.

 

U Varaždinu 16. siječnja 2023.