Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj -266/2022-2

             

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

 

 

 

 

 

 

 

                                          Poslovni broj -266/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o. iz Z., OIB: , zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku iz Z., protiv tuženice M. M. iz Z., OIB: , zastupane po punomoćnici M. L. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3917/2019-23 od 22. studenoga 2021., 16. siječnja 2023.

 

 

      p r e s u d i o j e

 

              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3917/2019-23 od 22. studenoga 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka II. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3917/2019-23 od 22. studenoga 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. J. poslovni broj Ovrv-4098/2019 od 16. svibnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 5.483,29 kuna tekuću od 8. svibnja 2018. do 10. svibnja 2020., te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Točkom I. izreke rješenja prvostupanjskog suda, sadržanog u istom pisanom otpravku, ukinut je citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 5.483,29 kuna, te je utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena, dok je točkom II. izreke rješenja odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

             

              2. Protiv citirane presude i točke II. izreke rješenja žalbu je podnio tužitelj pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje ZPP), predlažući da se presuda i rješenje u pobijanom dijelu preinače ili podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19) i članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupka („Narodne novine“ broj 80/22), prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

6. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporan je zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 5.483,29 kuna za vremensko razdoblje od 8. svibnja 2018. do 10. svibnja 2020. na ime isporučene električne energije u razdoblju od 21. studenoga 2017. do 30. ožujka 2018., za stambeni prostor u Z..

 

8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženica osporila tražbinu tužitelja navodeći da u utuženom razdoblju nije bila vlasnica, a niti korisnica stana na adresi u Z., već da je to S. L. kojem je prodala i predala stan u siječnju 2017., a da tri godine prije prodaje stana niti nije bila kupac tužitelja, već G.-I H. d.o.o., kojeg je obavijestila o prodaji stana, u prilog čemu da je na ročištu od 13. svibnja 2020. dostavila dokumentaciju, uz napomenu da je istu pribavila tek par dana ranije putem e-maila, a da je starije životne dobi, ne čuje, te s obzirom na epidemiološku situaciju pripada rizičnoj skupini.

 

9. Nadalje, utvrđuje da je tužitelj tijekom postupka povukao tužbu za iznos od 5.483,29 kuna jer je navedeni iznos tijekom postupka podmiren, ali da je ostao kod zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos do 5.483,29 kuna od 8. svibnja 2017. do 10. svibnja 2018. i troškova postupka. Utvrđuje i da je u odnosu na utuženu tražbinu tužitelj istaknuo da je tuženica bila kupac električne energije do 17. travnja 2018., a sve sukladno odredbama članka 30. Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 14/16; dalje Opći uvjeti) i članka 18. Pravila o promjeni opskrbljivača električnom energijom („Narodne novine“ broj 56/15), odnosno sukladno ovlaštenju operatera sustava da po automatizmu prebaci krajnjeg kupca na opskrbljivača u okviru javne usluge.

 

10. Utvrđuje i da iz dokumentacije priležeće spisu proizlazi:

 

              -              da je između tuženice, kao prodavatelja, te S. L. i M. L., kao kupaca 21. studenog 2016. sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine, stana u Z., a da je primopredaja stana uz navođenje stanja brojila struje i plina izvršena 5. siječnja 2017., te da iz izvatka iz knjige PU za predmetnu nekretninu od 27. travanja 2017. proizlazi da su vlasnici stana S. L. i M. L.;

 

              -              da tuženica od 10. veljače 2017. ima prijavljeno prebivalište u Z., na adresi;

 

              -              da je tuženica, prema izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja, evidentirana kao kupac električne energije na adresi u Z., te da je prema konačnom računu od 17. travnja 2018. zadužena za iznos od 5.483,29 kuna za razdoblje od 21. studenog 2017. do 30. ožujka 2018., s time da je u obračunu potrošnje, kao sastavnom dijelu tog računa, na tom obračunskom mjestu evidentiran S. L.;

 

-              da je S. L. 11. svibnja 2020. platio tužitelju glavnicu predmetne tražbine u iznosu od 5.483,29 kn;

 

-              da je tuženica u energetskoj kartici bila evidentirana kao kupac električne energije u razdoblju od 1. lipnja 2017. do 30. ožujka 2018., kada je sukladno zahtjevu za sklapanje ugovora o korištenju mreže za mjerno mjesto kao kupac evidentiran S. L.;

 

-              da iz dopisa G.-I H. d.o.o. od 29. rujna 2020. proizlazi da je tuženica bila korisnica usluga koju pruža G.-I H. d.o.o. na predmetnom mjernom mjestu, te da je za potrošnju električne energije u razdoblju od 1. veljače 2014. do 31. svibnja 2017. od istog dobivala račune.

 

11. Također, utvrđuje da je odredbom članka 2. Općih uvjeta propisano da je kupac električne energije pravna ili fizička osoba koja kupuje električnu energiju, odnosno da je korisnik elektroenergetske mreže osoba koja, između ostalog, preuzima električnu energiju (kupac), a da je odredbom članka 27. Općih uvjeta propisano da se odnosi između energetskog subjekta i kupca ili proizvođača uređuju ugovorima i to ugovorom o priključenju, o opskrbi, o opskrbi i korištenju mreže, te o korištenju mreže, dok da je odredbom članka 2. Pravila propisano da krajnji kupac iz kategorije kućanstvo koji raskida ugovor o opskrbi, a koji nije pokrenuo postupak promjene opskrbljivača, ima po automatizmu pravo na opskrbu električnom energijom u okviru univerzalne usluge, u kojem slučaju je postojeći opskrbljivač dužan obavijestiti operatora sustava o prestanku ugovora o opskrbi, koji će potom krajnjeg kupca registrirati kao krajnjeg kupca opskrbljivača u obvezi javne usluge s prvim danom u mjesecu koji slijedi nakon prestanka primjene ugovora o opskrbi.

 

12. U odnosu na istaknuti prigovor prekluzije tužitelja u odnosu na dokumentaciju i dokaze predane na i nakon ročišta 13. svibnja 2020. utvrđuje da je iste sud cijenio prilikom donošenja odluke, budući da potvrda o plaćanju glavnice duga, a s obzirom na datum plaćanja, niti nije mogla biti predana ranije, dok u odnosu na ostalu dokumentaciju utvrđuje da je ista tuženici dostavljena od strane tužitelja na njezino traženje, pri čemu da je posebno uzeta u obziri visoka dob tuženice, te općepoznata epidemiološka situacija, slijedom čega da postoje opravdani razlozi zbog kojih ista navedeno nije mogla dostaviti ranije.

 

13. S obzirom na navedeno, a u odnosu na glavnicu tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.483,29 kuna, odlučuje kao u točki I.  izreke rješenja, budući da je tužitelj u tom dijelu povukao tužbu.

 

14. U preostalom dijelu, za iznos zakonskih zateznim kamata na iznos od 5.483,29 kuna tekućih od 8. svibnja 2018. do 10. svibnja 2020. odlučuje kao u izreci pobijane presude, uz obrazloženje da, s obzirom da je tuženica bila korisnica usluge G.-I H. d.o.o. u razdoblju od 1. veljače 2014. do 31. svibnja 2017., a da je stan prodala i predala novom vlasniku 5. siječnja 2017., nije bilo mjesta primjeni Pravila na koje se tužitelj poziva, budući da se ne radi o situaciji da tuženica, kao krajnji kupac koji je raskinuo ugovor o opskrbi, nije pokrenula postupak promjene opskrbljivača (kada u primjenu dolazi odredba članka 18. Pravila), u kojem slučaju se tog kupca registrira kao krajnjeg kupca opskrbljivača u obvezi javne usluge. Stoga, zaključuje da iz odredbi Općih uvjeta jasno proizlazi da je kupac električne energije ona osoba koja kupuje električnu energiju, odnosno koja preuzima električnu energiju, a da je u konkretnom slučaju električnu energiju nedvojbeno preuzeo novi vlasnik stana, koji je i podmirio glavnicu duga.

 

15. O troškovima postupka odlučuje kao u pobijanoj točki II. izreke rješenja, primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

 

16. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tuženik sadržajno u žalbi ukazuje, budući da su razlozi pobijane presude u svemu jasni, međusobno ne proturječe, u skladu su sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava predanim u postupku i samih tih isprava.

 

17. Isto tako, ovaj sud nije utvrdio postojanje ni koje od drugih bitnih procesnih povreda, zbog kojih se može pobijati prvostupanjska presuda u postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a.

 

              18. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i odlučio kao u izreci pobijane presude.

 

              19. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, i prema stavu ovoga suda, okolnost da je tuženica raskinula ugovor o opskrbi električnom energijom sa tadašnjim opskrbljivačem G.-I H. d.o.o. iz razloga prodaje stana novom vlasniku, o čemu je obavijestila tadašnjeg opskrbljivača, isključuje primjenu odredbe članka 18. Pravila, odnosno da bi ista bila krajnji kupac u obvezi javne usluge tužitelja jer u roku iz članka 18.a Pravila nije sklopila novi ugovor o opskrbi električnom energijom, već je navedeno bila obveza novog vlasnika stana kojem se nakon stupanja u posjed stana električna energija isporučuje.

 

20. Stoga, a budući da je tuženica raskidom ugovora o opskrbi sa G.-I H. d.o.o. i obavještavanjem tog opskrbljivača o prodaji stana prestala biti kupac električne energije na predmetnom mjernom mjestu, pri čemu je u tijeku postupka nedvojbeno utvrđeno da je u utuženom razdoblju električna energija isporučena novom vlasniku koji je i podmirio glavnicu duga, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kao u izreci pobijane presude.

 

21. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, odlučio o troškovima postupka.

 

20. Zbog tih razloga trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ove presude i točki II. izreke rješenja na temelju odredbi članka 368. stavka 1. i članka 380. točke 2. ZPP-a.

 

21. Točka I. izreke rješenja prvostupanjskog suda sadržanog u istom pisanom otpravku, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci, 16. siječnja 2023.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu