1              Poslovni broj: Gž-1275/2022-2

 

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A H R V AT S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji Smiljki Premužić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. K., iz S., S. …, OIB: …, zastupane po punomoćniku  V. D., odvjetniku u S., protiv tuženika D. M. iz S., M. 8, zastupanog po punomoćniku V. G.,  odvjetniku u S., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Po-218/11 od 8. srpnja 2022., dana 13. siječnja  2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I.Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj Po-218/11 od 8. srpnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Prvostupanjskim rješenjem riješeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

"I. Prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka od 24. srpnja 2018. godine , odbacuje se kao nepravodoban.

 

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kn"

 

2.Protiv ovog rješenja pravovremeno je izjavila žalbu tužiteljica, navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i pobijano rješenje preinači na način da dopusti prijedlog za ponavljanje postupka, podredno da pobijano rješenje ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, te traži trošak.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tužiteljica je dana 24. srpnja 2018. podnijela prijedlog  za ponavljanje postupka koji je okončan presudom Općinskog suda u Splitu broj Po-218/2011 od 18. studenoga 2016., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-414/2017-2 od 3. svibnja 2018. i to zbog razloga iz članka 421. stavak 1. točka 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – dalje: ZPP), navodeći da je tek nakon pravomoćnog okončanja postupka došla do saznanja, odnosno do novih dokaza koji bi, da su bili ranije poznati zasigurno doveli do drugačijeg rješavanja ovog postupka. Naime, tužiteljica navodi da je nakon okončanja ovog parničnog postupka kao nasljednica sada pok. A. K. došla do saznanja da je za života pokrenuo još jedan postupak pred O. sudom u S., koji se ranije vodio pod brojem Pob-1086/2015, a radi utvrđenja ništenim ugovora o kreditu kojega je A. K. sklopio još 14. srpnja 2008., te da je u tom postupku, a na okolnost utvrđenja njegove sposobnosti za rasuđivanje u trenutku sklapanja tog ugovora nalaz i mišljenje izradio specijalist neuropsihijatrije mr. sc. dr. N. S., koji je u svom nalazu i mišljenje od 23. lipnja 2016. utvrdio da se A. K. liječio zbog Alzheimerove demencije F 01, koja demencija je u vrijeme potpisivanja tog ugovora bila izražena u stupnju da je jako smanjivala sposobnost rasuđivanja, tako da nije bio u stanju shvatiti značenje svojih postupaka i upravljati njima. Nadalje, navodi da  ako je A. K. već 2008. bio jako smanjene sposobnosti za rasuđivanje, da onda nije mogao biti niti 2011. sposoban za rasuđivanje, pa da su prvostupanjski sud i drugostupanjski sud u ovom predmetu imali naprijed navedeno vještačenje, ne bi odbili prijedlog tužiteljice da se izvedu novi dokazi vještačenjem po vještaku neurologu, odnosno neuropsihijatru.

 

6.Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je nalaz i mišljenje  vještaka N. S. od 23. lipnja 2016. dostavljen tužiteljici A. K., koja je u spisu broj P-3801/20117, ranije Pob-1186/2015 bila tužena, dostavljen s pozivom za ročište 28. rujna 2016. i  da ga je primila 16. srpnja 2016., kako je to i vidljivo iz dostavnice koja se nalazi na poleđini lista 140., a na poleđini  rješenja od 1. srpnja 2016. (list 126. spisa), kojim je naložena isplata za pisani nalaz i mišljenje od 23. lipnja 2016. vještaku N. S., je sudac i riješio da se pozovu stranke na ročište 28. rujna 2016., uz nalaz vještaka, a koji se u spisu nalazi na listu 120.-125.

Stoga su netočni svi navodi tužiteljice i iz prijedloga za ponavljanje postupka i žalbe da joj taj nalaz i mišljenje nikad nije uručen i da je za njega saznala tek po pravomoćnom okončanju ovog parničnog postupka.

 

Tužiteljica upravo iz tog razloga što navodi da za predmetno vještačenje nije znala u tijeku ovog parničnog postupka, a da je, da bi za nju bila povoljnija odluka, pa upravo iz tog razloga i podnosi prijedlog za ponavljanje postupka, navodeći da ga podnosi zbog razloga iz članka 421. stavaka 1. točka 10. ZPP-a.

 

7. Točno je, kao što prvostupanjski sud navodi da se prijedlog za ponavljanje postupka podnosi u roku od 30 dana u slučaju iz članka 421. stavka 1. točka 10. ZPP-a od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice, odnosno nova dokazna sredstva, kako je to propisano člankom 423. stavak 1. točka 6. ZPP-a.

No pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da je prijedlog tužiteljice nepravovremen po toj odredbi iz razloga, jer je nalaz i mišljenje vještaka primila 16. srpnja 2016., a prijedlog za ponavljanje postupka je podnijela 24. srpnja 2018., dakle po proteku roka od 30 dana. Naime, člankom 243. stavak 2. ZPP-a, je propisano da ako bi rok određen u stavku 1. članka 423. ZPP-a počeo teći prije nego što je odluka postala pravomoćna, taj će se rok računati od pravomoćnosti odluke, ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek, odnosno od dostave pravomoćne odluke višeg suda izrečene u posljednjem stupnju.

 

8. Budući da je prvostupanjska presuda u ovom predmetu donesena 18. studenoga 2016. protiv koje je tužiteljica podnijela žalbu i koja je odbijena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-414/2017-2 od 3. svibnja 2018., a koja je drugostupanjska presuda uručena tužiteljici 2. srpnja 2018., to se rok u ovom slučaju od 30 dana računa od 2. srpnja 2018. Kako je prijedlog za ponavljanje postupka tužiteljica podnijela iz razloga iz članka 421. stavka 1. točka 10. dana 24. srpnja 2018., to bi dakle isti bio pravovremeno podnesen, a sukladno članku 423. stavak  2. ZPP-a

 

9. No, po ocjeni ovoga suda prijedlog za ponavljanje postupka tužiteljice nije dopušten.

 

10. Odredbom članka 422. stavaka 2. ZPP-a, je propisano da se ponavljanje postupka iz razloga navedenog u članku 421. stavka 1. točka 10. ZPP-a može dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.

 

11. Obzirom da je nalaz i mišljenje vještaka N. S. tužiteljica primila 16. srpnja 2016., a glavna rasprava u ovom predmetu je zaključena nakon toga i to dana 26. listopada 2016., to je tužiteljica mogla prije zaključenja glavne rasprave predložiti da se taj nalaz i mišljenje vještaka S. koristi kao dokaz u ovom predmetnu, ali ga je sud mogao prihvatiti samo uz suglasnost tuženika, a u protivnom mogla ga je tužiteljica koristiti kao argumentaciju za prigovor vještaku S. B., odnosno kao argumentaciju za prijedlog za novo vještačenje. Budući dakle, da je tužiteljica mogla u tijeku predmetnog postupa predočiti nalaz i mišljenja vještaka N. S., jer je isti primila kao što je već naprijed rečeno prije zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu, to dakle, se ne može dopustiti njezin prijedlog za ponavljanje postupka zbog razloga iz članka 421. stavak 1. točka 10. ZPP-a.

 

12. Radi navedenog, je valjalo odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsko pobijano rješenje, a sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 374. i 381. ZPP-a.

 

13.Obzirom da je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana, to je odbijen kao neosnovan i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe.

 

14. Radi svega naprijed navedenog riješeno je kao u izreci.

 

 

Bjelovar, 13. siječnja  2023.