1

Poslovni broj: 6 Pr-549/21-17

             

        Republika Hrvatska                                                                      

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

           32100 Vinkovci

         OIB:77561654785                                                 Poslovni broj: 6 Pr-549/21-17               

      

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Hrvoju Smital kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja V...... T...... iz O......, Ul. A...... H...... 4., OIB: ..........., zastupanog po punomoćniku D..... R........, odvjetniku iz O......, Trg b... J. J...... ., protiv O.... ž...... b....... V......, Z....... 5., V......., OIB: ............ kao tuženika, koga zastupaju zastupnik po zakonu – ravnatelj dr. K........ Š......, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 8. prosinca 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja V....... R......, odvjetničke vježbenice u uredu punomoćnika D...... R........, odvjetnika iz O........, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 13. siječnja 2023.,

 

       p  r  e  s  u  d  i  o      j  e

 

              I. Nalaže se tuženiku O.... ž...... b....... V......, Z....... 5., V......., OIB: ............, da tužitelju V...... T...... iz O......, Ul. A...... H...... 4., OIB: ..........., isplati razliku manje isplaćenih plaća u razdoblju od 1. s...... 20... do 3.. o....... 20... s osnove prekovremenih sati s dodacima u bruto iznosu od 2.096,61 eura[1] (slovima: dvije tisuće devedeset šest eura i šezdeset jedan cent) / 15.796,91 kuna (slovima: petnaest tisuća sedamsto devedeset šest kuna i devedeset jedna lipa), zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom:

-          za siječanj 2019. u iznosu od 157,75 eura / 1.188,58 kuna od 16. veljače 2019.,

-          za veljaču 2019. u iznosu od 131,37 eura / 989,81 kuna od 16. ožujka 2019.,

-          za ožujak 2019. u iznosu od 142,98 eura / 1.077,35 kuna od 16. travnja 2019.,

-          za travanj 2019. u iznosu od 119,42 eura / 899,83 kuna od 16. svibnja 2019.,

-          za svibanj 2019. u iznosu od 81,60 eura / 614,83 kuna od 16. lipnja 2019.,

-          za lipanj 2019. u iznosu od 193,92 eura / 1.461,16 kuna od 16. srpnja 2019.,

-          za srpanj 2019. u iznosu od 103,35 eura / 778,73 kuna od 16. kolovoza 2019.,

-          za kolovoz 2019. u iznosu od 39,69 eura / 299,05 kuna od 16. rujna 2019.,

-          za rujan 2019. u iznosu od 213,74 eura / 1.610,47 kuna od 16. listopada 2019.,

-          za listopad 2019. u iznosu od 129,64 eura / 976,81 kuna od 16. studenog 2019.,

-          za studeni 2019. u iznosu od 207,79 eura / 1.565,60 kuna od 16. prosinca 2019.,

-          za prosinac 2019. u iznosu od 112,39 eura / 846,85 kuna od 16. siječnja 2020.,

-          za siječanj 2020. u iznosu od 174,16 eura / 1.312,24 kuna od 16. veljače 2020.,

-          za veljaču 2020. u iznosu od 133,52 eura / 1.006,05 kuna od 16. ožujka 2020.,

-          za ožujak 2020. u iznosu od 155,10 eura / 1.168,65 kuna od 16. travnja 2020.,

sve do isplate, osim djela zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.368,70 eura[2] (slovima: tisuću tristo šezdeset osam eura i sedamdeset centi) / 10.312,50 kuna (slovima: deset tisuća tristo dvanaest kuna i pedeset lipa) u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu Općinskom sudu u Vinkovcima protiv tuženika, radi isplate razlike plaće i naknade plaće.

 

2. U tužbi navodi da je od zasnivanja radnog odnosa do danas tužitelj radio i radi pod posebnim uvjetima rada kao doktor medicine i specijalist zaposlen kod tuženika, pa mu prema čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14) pripada pravo na povećanu plaću, a za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020., na snazi je bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18) koji u čl. 55. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća uvećava za 25%, te mu je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno, s tim da je tuženik tužitelju isplatio dodatak od 25% zbog posebnih uvjeta rada samo na sate koje je tužitelj odradio u redovnoj satnici radnog vremena, dok mu dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada nije plaćao u vrijeme kada je tužitelj radio prekovremeno unatoč činjenici da je tužitelj u redovnom i u prekovremenom radu radio u posebnim uvjetima.

 

3. Tim više što je odredbom čl. 57. KU 29/18 koji je bio na snazi od 1. ožujka 2018. do 31. kolovoza 2019. propisano "Zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% osnovne plaće", a dodatkom II KU 29/18 koji je na snazi od 1. rujna 2019. taj dodatak na plaću je povećan na 16% od osnovne plaće.

 

4. Tužitelj je u utuženom razdoblju neprekidno radio na radnom mjestu doktora medicine u redovnom i prekovremenom radu, te je neprekidno imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a tuženik u utuženom razdoblju je tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo u redovnom radu, dok mu za prekovremeno odrađene sate nije isplaćivao taj dodatak na osnovu plaću.

5. Nadalje, od 1. ožujka 2018. na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18) kojim su odredbe o tužiteljevoj plaći regulirane na identičan način.

 

6. Osim KU u spornom razdoblju na snazi je i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/12 – dalje TKU), koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u čl. 51. definira na identičan način kako je opisano u KU.

 

7. U vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020., tužitelj je kao liječnik specijalist radio u otežanim uvjetima rada, pa mu prema čl. 86. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09 – dalje ZR09) i čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 – dalje ZR14), pripadalo pravo na povećanu plaću (iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u posebnim uvjetima rada), te kako je u to vrijeme na snazi KU 143/13 koji u čl. 57. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 25%, te mu u navedenom utuženom razdoblju tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radi kao doktor medicine i imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 57. KU 29/18 i dodatka II tog KU.

 

8. Budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaću po gore navedenoj osnovi posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, te zbog iznijetih povreda prava tužitelja, tuženik je sustavno u utuženom razdoblju i bez pravilne primjene odredbi navedenih propisa tužitelju isplatio manje plaće i naknade plaće.

 

9. Tužitelj u tužbi nadalje navodi da podaci o rasporedu rada u dežurstvima i rada u prekovremenom radnom vremenu su vidljivi samo na rasporedima rada i evidencijama rada koje ima tuženik, te budući je na temelju njih pogrešno izračunavao bruto plaću radnika, to tužitelj nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev i stoga temeljem odredbe čl. 186.b Zakona o parničnom postupku predlaže naslovnom sudu da rješenjem naloži tuženiku dostavu dokumentacije vezano uz prisutnost na radu tužitelja, njegove isplatne liste za utuženo razdoblje, te pridržava pravo da nakon dostave tražene dokumentacije i utvrđenja razlika u isplatama plaće i naknade plaće putem financijsko – knjigovodstvenog vještačenja uredi tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 186.b st. 4. Zakona o parničnom postupku.

 

10. U odgovoru na tužbu tuženik po punomoćniku priznaje činjenicu da je tužitelj zaposlen kod tuženika kako je to navedeno u tužbi, ali osporava istovremeno tvrdnju tužitelja da tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020. nije tužitelju pravilno obračunavao i isplaćivao plaću i naknadu plaće i da nije obračunavao dodatke na plaću i prekovremeni rad, za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi navodeći da je sukladno zaključenom i važećem KU, rješenju o plaći, odnosno sukladno Zakonu isplaćivao plaću tužitelju tijekom trajanja radnog odnosa, a što čini i dalje i to tako da je obračun plaća poslodavac od početka utuženog razdoblja vrši putem Centralnog obračuna plaća RH (COP), s time da su svi javni službenici, pa time i svi liječnici uvedeni u Registar javnih službenika koji je povezan sa COP-om u koji se unose podaci iz Evidencije o radu za svakoga od njih, pa tako i za tužitelja.

 

11. S obzirom na navedeno, tužitelju su u cijelosti isplaćivane plaće kao i svi drugi pripaci i beriva, a da je tomu tako potvrđuje i činjenica da je tužitelj uredno primio obračune plaće/isplatne liste, te ne stavljanjem primjedbe na iste na ovakav način utvrđene iznose potvrdio tijekom utuženog razdoblja.

 

12. Tuženik prigovara nedostatku pravnog interesa za postavljanje neodređenog tužbenog zahtjeva, tzv. stupnjevite tužbe, odnosno istaknuti prigovor nedostatka pravnog interesa ogleda se u činjenici da tužitelj praktično traži od suda da sud protumači odredbe Kolektivnog ugovora pa da onda odluči ima li mjesta ili nema za podnošenje tužbe, što je neprihvatljivo, posebno imajući u vidu jasne i obvezujuće odredbe predmetnog Kolektivnog ugovora.

 

13. Kako tužitelj nije dokazao, niti u krajnjoj liniji na bilo koji način učinio vjerodostojnima svoje sumnje da bi mu bilo isplaćeno manje no što je po zakonu tuženik bio dužan, to predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, te tužitelja obveže na plaćanje parničnih troškova, kao i da smatra upitnim podnošenje tužbe i postavljanje tužbenog zahtjeva kako je to navedeno u tužbi, da poglavito visinu i iznos tužbenog zahtjeva, a sve iz razloga nedorečenosti važećih odredbi Kolektivnih ugovora koji su se u utuženom razdoblju mijenjali i međusobno isključivali.

14. U očitovanju na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj po punomoćniku osporava iste, te navodi da je nesporno da je tuženik obračun plaća vršio kroz sustav COP, no to ni na koji način ne govori u prilog tome da je takav obračun ispravan, tim više što više od stotinu pravomoćnih presuda po identičnom pravnom pitanju protiv raznih zdravstvenih ustanova u RH govore upravo suprotno, da način obračuna kroz sustav COP nije ispravan. Tuženik je plaću za rad u redovnom radnom vremenu isplaćivao sukladno propisima, dok je sate prekovremenog rada obračunavao i isplaćivao tužitelju bez propisanih dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada i dodatka na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi budući je tužitelj liječnik kojemu ti dodaci sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja pripadaju.

 

15. Također se ukazuje sudu i protivnoj stranci da se ovdje radi o pravnom pitanju o kojem je moguće raspravljati, a odnosi se na tužiteljevo pravo na dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život pacijenata na osnovnu satnicu i u prekovremenom radu ili samo u redovnom radu, na koje pitanje odgovor je dao Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje – VSRH) rješavajući, a s obzirom na veliki broj istovrsnih tužbi u svojem pravnom shvaćanju broj Su IV-56/19-18 od 9. prosinca 2019.

 

16. U podnesku tužitelja po punomoćniku zaprimljenog kod ovoga suda dana 12. listopada 2022., a nakon dostave simuliranog izračuna razlike naknade plaće za prekovremeni rad u odnosu na utuženo razdoblje i to podneskom od 9. rujna 2022., tužitelj je u skladu sa navedenim izračunom precizirao i konačno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 12. listopada 2022. na iznos od ukupno 2.096,61 eura / 15.796,91 kuna bruto s osnove prekovremenih sati s dodacima za utuženo vremensko razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020.

 

17. U dokaznom postupku provedeni su dokazi  uvidom i čitanjem u obračunske isprave za isplatu plaće za utuženo vremensko razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020., uvidom u evidencije rada za navedena utužena razdoblja i evidencije odnosno obračunske liste plaća za tužitelja, te uvidom u simuliranog izračuna razlike naknade plaće za prekovremeni rad u odnosu na utuženo razdoblje i to podneskom od 9. rujna 2022.

 

18. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničkom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje Zakon o parničnom postupku), ovaj sud je ocijenio u cijelosti osnovanim tužbeni  zahtjev tužitelja.

 

19. Između parničnih stranaka je nesporno da je tužitelj kao radnik u zdravstvenoj javnoj službi zaposlen kod tuženika kao poslodavca, odnosno u zdravstvenoj javnoj ustanovi V...... T...... iz O......, Ul. A...... H...... 4., OIB: ..........., kao l...... s......., te da je u predmetnom razdoblju obavljao poslove za tuženika kao poslodavca koji mu je isplaćivao plaću, odnosno naknadu plaće i dodatke sukladno obračunskim lista za isplatu plaće.

 

20. Nije sporno između stranaka da tužitelju pripadaju dodatci na plaću budući da isto proizlazi i iz obračuna plaća priloženih u sudski spis i to dodatak za posebne uvjete rada, liječnički dodatak i uvećanje plaće, tako da se u ovome sporu ima primijeniti Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je bio na snazi u utuženom razdoblju.

 

              21. S obzirom da je tuženik po punomoćniku u svom odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka pravnog interesa, isti je u cijelosti neosnovan budući sud u odlučivanju primjenjuje propise koji reguliraju određenu materiju, dakle zakone, ugovore, kolektivne ugovore, te pod zakonske akte, a dužnost pridržavanja kolektivnih ugovora obvezuje i poslodavca i radnika sukladno odredbi čl. 8. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje Zakon o radu) i stav je suda da tužitelj svakako ima pravni interes da mu se pravilno obračuna i isplati razlika manje isplaćene plaće sukladno Kolektivnom ugovoru, te provedenom knjigovodstveno – financijskom vještačenju.

 

              22. Naime, temeljem odredbe čl. 2. Zakona o parničnom postupku sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, a tužbeni zahtjev je u ovom predmetu zahtjev za isplatom novčanog iznosa, dakle kondemnatorni zahtjev o kojem je sud uvijek ovlašteni i nadležan odlučivati.

 

              23. Predmet spora je isplata plaće i dodataka prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja od 12. listopada 2022. u ukupnom bruto iznosu od 2.096,61 eura / 15.796,91 kuna po osnovi prekovremenih sati s dodacima za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020. i to po osnovu razlike plaće za prekovremeni rad, kao i za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za sve sate rada koje je tužitelj odradio.

 

24. Naime, sporno je ostvaruje li tužitelj pravo na dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, kao i da li ostvaruje pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, te zbog pogrešnog obračuna plaće. Dakle, sukladno navedenom sporan je pravni osnov tužbenog zahtjeva u pogledu dodataka na plaću. Na prijedlog tuženika, a koji je prijedlog prihvatio i tužitelj da se ne provodi knjigovodstveno vještačenje radi ekonomičnosti i smanjenja troškova postupka, tuženik je po nalogu suda izradio simulirani obračun plaće tužitelja za utuženo vremensko razdoblje koji je i dostavio, te je iz istoga utvrđeno da je tuženik imao manje isplaćenu plaću po osnovu prekovremenih sati s dodacima u bruto iznosu od 2.096,61 eura / 15.796,91 kuna za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020. Navedene iznose tužitelj je u cijelosti prihvatio, te su mu konačno isti i dosuđeni.

 

25. Budući da broj odrađenih prekovremenih sati nije osporavan, broj prekovremenih sati u svakom mjesecu je utvrđen iz platnih lista, onoliko koliko je tuženik evidentirao.

 

              26. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 i 127/17) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014., a također i prema odredbi čl. 86. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/17 – dalje Zakona o radu (10)), koji je bio na snazi od 1. siječnja 2010. pa do 6. kolovoza 2014., radnik ima pravo na povećanu plaću između ostalog i za prekovremeni rad.

 

              27. Prema odredbi čl. 255. st. 2. Zakona o radu (10), odnosno čl. 192. st. 2. Zakona o radu (14) pravna pravila sadržana u Kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se sukladno odredbama iz zakona primjenjuje Kolektivni ugovor, dok je odredbom čl. 257. st. 1. Zakona o radu (10), odnosno čl. 194. st. 1. Zakona o radu (14), propisano da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja Kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila Kolektivni ugovor, te kako je tuženik Opća županijska bolnica Vinkovci kao poslodavac obvezna primjenjivati Kolektivne ugovore za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji su bili na snazi u spornom razdoblju, a isti se nedvojbeno primjenjuju i na tužitelja kao radnika zaposlenog kod tuženika, te da se imaju izravno primijeniti i u predmetnom slučaju.

 

              28. Navedenim važećim Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13 i 96/15), te Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18) čl. 51. st. 1. određeno je da će se osnovna plaća radnika uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, dok je stavkom 9. istog članka propisano da se prekovremenim radom smatra svaki rad duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Odredbom čl. 57. Kolektivnog ugovora (13) određeno da radniku iz djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na određenim radnim mjestima i poslovima, a tužitelj shodno navedenom ima pravo na uvećanje plaće od 16%. Nadalje, čl. 59. citiranog KU propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. Dodatkom I (Narodne novine br. 96/2015) od 4. kolovoza 2015. u čl. 59. povećan je dodatak na iznos od 12% osnovne plaće, te se primjenjuje od 1. listopada 2015.

 

              29. Sud je stava da tužitelju pripada dodatak za otežane uvjete rada, kao i za sve odrađene prekovremene sate, jer se uvjeti rada u međuvremenu nisu promijenili. U skladu sa navedenim je i sudska praksa, pa tako Vrhovni sud RH u svojoj presudi broj Revr-206/2012-4 od 2. travnja 2014. u istovjetnoj pravnoj stvari navodi da, ako tužitelj ima pravo na dodatke po KU da se dodaci kumuliraju, a dodaci na plaću da se odnose kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću na prekovremeni rad.

 

              30. U međuvremenu je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj 8. sjednici održanoj dana 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje kako slijedi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13 i 96/15 – dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

 

              31. S obzirom na činjenicu da je tuženik kao poslodavac obvezan voditi Evidenciju rada zaposlenika i da tužitelj sa istom ne raspolaže, to je tužitelju dopušteno u ovoj pravnoj stvari podnijeti stupnjevitu tužbu u smislu odredbe iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku, jer tužitelj nije raspolagao sa podacima temeljem kojih je mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev.

 

              32. Imajući u vidu sve navedeno sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 12. listopada 2022. u visini potraživanja od ukupno 2.096,61 eura / 15.796,91 kuna koliko je to i utvrđeno da tužitelju pripada po dostavljenom izračunu tuženika.

 

              33. Kako tuženik nije o dospjelosti isplatio tražbinu tužitelja, to mu u smislu odredbe čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 1258/11 i 78/15 – dalje Zakon o obveznim odnosima), pored glavnice duguje i zatezne kamate i to počevši od šesnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 84. st. 3. Zakona o radu (10), odnosno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (14).

 

              34. O stopi zatezne kamate od 1. kolovoza 2015. odlučeno na temelju čl. 3. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/15), kojom je izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tako da ista glasi da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

              35. Uporište stajalištu izraženom u ovoj presudi, ovaj sud nalazi u postojećoj sudskoj praksi, kao u presudi VSRH broj Revr-206/2012-4 od 2. travnja 2014., odluci Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-427/20182 od 18. rujna 2018., presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-571/2016-2 od 9. svibnja 2017., presudi Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-465/2016-3 od 19. srpnja 2017., kao i spomenutom zauzetom pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 9. prosinca 2019. i dr.

 

              36. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155 ZPP-a i čl. 186.b ZPP-a.

 

              37. Naime, polazeći od vrijednosti predmeta spora kako je ona naznačena po uređenom tužbenom zahtjevu, kao i na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa) tužitelju je priznat trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 198,08 eura / 1.500,00 kuna, sastav obrazloženog podneska od 7. rujna 2022. u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna, i podneska od 12. listopada 2022. u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna, zastupanje na ročištu od 8. rujna 2022. u iznosu od 198,08 eura / 1.500,00 kuna, zastupanje na ročištu od 8. prosinca 2022. u iznosu od 198,08 eura / 1.500,00 kuna, te pristup ročištu za objavu presude 16. siječnja 2023. u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kuna, te pripadajući PDV od 25% na navedene radnje u iznosu od 273,74 eura / 2.062,50 kuna, što sveukupno iznosi 1.362,70 eura / 10.312,50 kuna.

 

Vinkovci, 13. siječnja 2023.

                                                                                                                                    Sudac

                                                                                                                              Hrvoje Smital, v.r.

 

                                                                     

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

              Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

 

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik D. R., O., T. b. J. J. .
2. O. ž. b. V., Z. 5.