1

Poslovni broj: 5 Gž-3026/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž-3026/2022-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja U. d.o.o., OIB… iz O., zastupanog po punomoćniku I. J., D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., odvjetnicima u zajedničkom odvjetničkom uredu u O., protiv tuženice M. Z., OIB… iz N., sada na adresi boravišta u N., radi namirenja tražbine založene stvari, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-257/2019-13 od 13. srpnja 2022., dana 13. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-257/2019-13 od 13. srpnja 2022.

                                                                     

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja od 20. veljače 2019.

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se rješenje ukine i predmet vrati na ponovan postupak. 

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora je hipotekarna tužba tužitelja kojom traži od tuženice kao vlasnice založene nekretnine da je dužna trpjeti namirenje njegove novčane tražbine prodajom založene nekretnine.

 

5. U činjeničnim navodima tužbe tužitelj navodi da glavni dužnik T. Z., prema kojemu ima novčano potraživanje u iznosu od 607,741,44 kn, nije ispunio svoju obvezu prema njemu, zbog čega traži od tuženice, kao založne dužnice s kojom je sklopio Sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretninama da trpi namirenje njegove tražbine prodajom založene nekretnine.

 

6. Polazeći od utvrđenja da tužitelj raspolaže javnobilježničkim aktom – Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 16. travnja 2016., broj OU-209/14, koji ima svojstvo ovršne isprave na temelji koje može neposredno tražiti ovrhu na nekretnini radi naplate svoga potraživanja u smislu odredbe čl. 64. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 20/16 – dalje: ZJB), prvostupanjski sud je prihvatio prigovor tuženice da tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice i pozivom na odredbe čl. 288. st. 2. i čl. 187. st. 2. ZPP odbacio tužbu.

 

7. Utvrđenja suda prvog stupnja, kao i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

 

8. Tužitelj u žalbenim navodima tvrdi da suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda ima pravni interes za podnošenje hipotekarne tužbe, jer je njegova tražbina temeljem Izvoda iz otvorenih stavki u zastari, dok obveza tuženice kao fizičke osobe i založnog dužnika da trpi namirenje njegove tražbine nije zastarjela u smislu odredbe čl. 222. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine,“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18– dalje: ZOO).

 

9. Iznijeti žalbeni navodi nisu osnovani.

 

10. Odredba čl. 54. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine,“ broj (''Narodne novine'', br. 78/93, 29/94, 16/07, 75/09, 120/16 – dalje: ZJB) propisuje da se na temelju javnobilježničkog akta na temelju kojega je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na određenoj nekretnini, može neposredno tražiti ovrha na toj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja, nakon njegove dospjelosti, ako je dužnik na to u tom aktu izričito pristao.

 

11. Prema odredbi čl. 307. st. 1. OZ sporazum vjerovnika i dužnika koji se po svom sadržaju podudara sa sporazumom stranka iz čl. 301. st. 1. toga Zakona, sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, koji sadrže i izjavu dužnika da je suglasan da se, radi osiguranja određene novčane tražbine vjerovnika, na nekom njegovu predmetu može zasnovati založno pravo radnjama iz čl. 300. toč. 2. do 12. toga Zakona koja će umjesto suda poduzeti javni bilježnik, izjednačeni su po svom učinku sa zapisnikom iz čl. 301. st. 2. toga Zakona.

 

12. Na javnobilježničke osiguranja u smislu odredbe čl. 308. st. 1. OZ na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 300. do 306. toga Zakona, osim odredbe stavka 1. članka 305. toga Zakona o rješenju o osiguranju.

 

13. U konkretnom slučaju temeljem Sporazuma o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 16. travnja 2014. (list 5-8 spisa) sklopljenog između tužitelja kao vjerovnika, glavnog tuženika T. Z. i M. Z. kao založne dužnice i protivnice osiguranja, radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika u iznosu od 607.741,44 kn, zasnovano je založno pravo na nekretnini založne dužnice, te su se stranke u čl. 6. suglasile da dužnik izričito dopušta da se temeljem toga Sporazuma može provesti neposredna prisilna ovrha nakon dospjelosti tražbine i da se Sporazum ima smatrati ovršnom ispravom. U čl. 8. ugovoreno je da javni bilježnik može staviti na taj Sporazum potvrdu ovršnosti nakon njegove dospjelosti, na temelju pisanog zahtjeva vjerovnika.

 

14. S obzirom da je cilj pokretanja parničnog postupka ishođenje ovršne isprave na temelju koje bi vjerovnik mogao prisilno naplatiti svoje potraživanje, a u konkretnom slučaju tužitelj već posjeduje ovršnu ispravu - Sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava, koja mu pruža sve elemente pravne zaštite i temeljem koje može naplatiti svoju tražbinu, to niti prema ocjeni ovoga suda tužitelj nema pravni interes za pokretanje parnice protiv založne dužnice (ovdje tuženice) podnošenjem kondemnatorne tužbe.

 

15. Budući da odredba čl. 288. st. 2. ZPP propisuje dužnost suda da odbaci tužbu ako utvrdi da ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe, to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužba tužitelja odbačena.

 

16. Žalitelju valja odgovoriti da na postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe ne utječe činjenica je li po nekom osnovu nastupila zastara potraživanja, već je odlično da tužitelj kao vjerovnik posjeduje ovršnu ispravu na temelju koje može prisilno naplatiti svoje potraživanje.

 

17. Slijedom iznijetih razloga, žalbu tužitelja valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

 

U Zagrebu 13. siječnja 2023.

                                                                                                                             

                                                                                                                                                   Sutkinja:

         Ksenija Grgić, v.r.