1

Poslovni broj 80 Gž-919/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 80 Gž-919/2022-2
 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

          Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o., OIB…, Z., zastupan po punomoćniku D. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i P. j.t.d., Z., protiv tuženika B. W., OIB…, L., zastupane po punomoćniku A. M., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-1403/18-23 od 14. siječnja 2022., dana 13. siječnja 2022.

                                                    p r e s u d i o   j e

          Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-1403/18-23 od 14. siječnja 2022.

                                                        Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, pod točkom I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprve Javnog bilježnika M. M. iz Z.² poslovni broj Ovrv-577/2018 od 3. srpnja 2018. kojim je naloženo tuženoj da tužitelju plati iznos od 2.351,32 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke te je platni nalog ukinut i za ovršni trošak s pripadajućom zateznom kamatom.

Pod točkom II. izreke je tuženici dosuđen parnični trošak.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći na bitne povrede odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi sa odredbom čl. 467. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna, izreka presude je jasna i presuda se može ispitati.

6. U konkretnom parničnom predmetu radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni
zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a.

7.  Presudu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati žalbom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a (relativno bitne povrede) i zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa žalbene navode iznijete u tom pravcu ovaj sud nije razmatrao.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje utroška vode prema utuženim računima tužitelja u ukupnom iznosu od 2.351,32 kuna.

9. Sud prvog stupnja u bitnome je utvrdio da je tužitelj isporučitelj vodnih usluga javne vodoopskrbe, da s tuženom ima sklopljen Ugovor od 29. kolovoza 2016. radi isporuke vodne usluge javne vodoopskrbe od strane tužitelja kao davatelja usluge za nekretninu oznake katastarske čestice 1301 E1 k.o. P. na adresi P., … čiji je vlasnik tužena, a na kojoj nekretnini se nalazi sekundarni vodomjer koji je spojen na glavni vodomjer MM 601000. i da je u razdoblju od kolovoza 2017. do studenog 2017. došlo do prekomjerne potrošnje vode za koju su ispostavljeni sporni računu, a koji ne odgovaraju prosječnoj potrošnji vode za domaćinstvo tužene.

10. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio što je propisano Općim uvjetima isporuke vodne usluge i javne vodoopskrbe na vodoopskrbnom području V. d.o.o. Z. (dalje: Opći uvjeti). 11. propisano je i to odredbom čl. 18. Općih uvjeta pravo isporučitelja usluge vršiti naplatu pruženih usluga isporuke vode korisnicima usluga, obračunatih temeljem važećih cijena općih uvjeta vodnih usluga; odredbom čl. 24. Općih uvjeta da se korisnicima vodne usluge cijena vodne usluge obračunava u m3 prema očitanju vodomjera, uz fiksni mjesečni iznos za održavanje sustava, u skladu s Odlukom o cijeni vodnih usluga isporučitelja, time da se pod isporučenom količinom vode smatra količina ode koja je protekla kroz vodomjer i koju je vodomjer registrirao; odredbom čl. 26. Općih uvjeta da se količina isporučene vode obračunava na osnovi razlike između očitanog stanja na vodomjeru i stanja prethodnog očitanja, te da korisnik usluge plaća račun za vodnu uslugu kojeg ispostavlja isporučitelj usluge, a prema količini isporučene vode, u skladu s Odlukom o cijeni vodne usluge; odredbom čl. 27. Općih uvjeta da korisnik usluge ima pravo prigovora na ispostavljeni račun koji ne odgađa plaćanje, a da po prigovoru odlučuje Povjerenstvo za reklamacije potrošača; odredbom čl. 28. Općih uvjeta da u stambenim zgradama u kojima korisnici imaju ugrađene sekundarne vodomjere obračun potrošnje za svakog korisnika se obavlja putem sekundarnog vodomjera, te da ukoliko se zbroj isporučenih količina vode po sekundarnim vodomjerima razlikuje od protekle količine vode na glavnom vodomjeru, da se razlika obračunava svim korisnicima razmjerno potrošnji pojedinog korisnika usluge; odredbom čl. 34. Općih uvjeta da u slučaju kad količinu potrošene vode nije moguće utvrditi očitanjem vodomjera, količina za obračun se iznimno utvrđuje procjenom isporučitelja, no da je takav slučaj dopušten ako je vodomjer nedostupan za očitanje, ako očitanje nije moguće zbog vremenskih uvjeta i ako je vodomjer otuđen ili za vrijeme radova na sustavu kada se voda isporučuje preko vodomjera.

11. Temeljem navedenog je zaključio da iz navedenih odredaba proizlazi da se naknada za isporučenu vodu obračunava prema stvarnoj potrošnji vode, odnosno prema količini stvarno isporučene vode, da se potrošnja mjeri sekundarnim vodomjerima koji se nalaze u stambenim jedinicama vlasnika nekretnine, a čiji zbroj potrošnje mora odgovarati izmjeri protekle količine vode na glavnom vodomjeru, da se u slučaju pojave razlike između zbroja potrošnje na sekundarnim vodomjerima i proteku vode na glavnom vodomjeru, tu razliku su dužni podmiriti svi korisnici sekundarnih vodomjera i to razmjerno njihovoj pojedinačnoj potrošnji, da pružatelj usluge može samo iznimno obračunati potrošnju vode u paušalnom iznosu i to samo u slučajevima kada tužitelj nema pristup vodomjeru korisnika radi očitanja brojila, odnosno očitanja stvarne potrošnje vode, i to iz razloga objektive prirode ili krivnje korisnika usluge, te da se u takvom iznimnom slučaju kao kriterij za obračun naknade uzima prosječna potrošnja korisnika usluge u protekla tri mjeseca.

12. Utvrdivši da utuženi računi nisu sastavljeni u skladu s citiranim odredbama Ugovora i Općih uvjeta obzirom da je prilikom sastava istih tužitelj primjenjivao kriterij obračuna kao razliku između stanja protoka vode na glavnom vodomjeru i zbroja potrošnje svih sekundarnih vodomjera (a ne stvarnu potrošnju vode), što bi u tom iznimnom slučaju za kojeg tužitelj nije dostavio dokaz iz kojih razloga bi bio izniman, pretpostavljalo da je tužitelj bio dužan dokazati ukupno izmjerenu količinu vode na glavnom vodomjeru, zbroj količine vode izmjerene na svim sekundarnim vodomjerima, te obračun razmjera potrošnje tužene u odnosu na ostale korisnike sekundarnih vodomjera.

13. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužitelj nije dokazao kada je došlo do curenja i gubitka vode i na kojem dijelu vodovodne instalacije i da  tužitelj nije dokazao da je sukladno čl. 4. Ugovora od 29. kolovoza 2016. radi isporuke vodne usluge javne vodoopskrbe do gubitka vode došlo zbog neosjetljivosti ili kvara na kućnim uređajima i instalacijama za koji gubitak bi odgovarali potrošači (dakle na instalacijama iza glavnog vodomjera), a posebno da nije jasno temeljem kojih je parametara na račune naveo iznose "paušalnog utroška vode", zbog čega tužitelj nije dokazao tražbinu iz Izvoda otvorenih stavki kupaca koja je sama po sebi (bez drugih dokaza) jednostrana isprava tužitelja (s pozivom na odluku Županijskog suda u Šibeniku Gž-114/2021 od 22.10.2021.) pa je primjenom odredbe čl. 221.a. ZPP-a ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, kao i odluku o troškovima ovršnog postupka sve sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

14. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Budući da se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost utvrđenih činjenica koje tužitelj osporava žalbom.

15. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj prema odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a bio dužan dokazati ukupnu izmjerenu potrošenu količinu vode na glavnom vodomjeru, zbroj potrošene količine vode izmjerene na sekundarnom vodomjeru tuženice i razmjer potrošnje prema potrošnji ostalih korisnika, što tužitelj po računima sa paušalno određenim količinama isporučene vode nije dokazao, pa  kako tužitelj nije dokazao da je ispravno obračunao utrošak vode po računima, na kojima temelji svoje potraživanje to je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pravilno je ukinut zajedno sa zahtjevom za naknadu troškova ovršnog postupka.

16. To što tuženica u postupku ne osporava korištenje usluge tužitelja u utuženom razdoblju ne znači da je u obvezi podmiriti uslugu tužitelja po utuženim računima u slučaju da tužitelj u postupku nije dokazao ukupnu izmjerenu količinu vode na glavnom vodomjeru, te zbroj količine vode na svim sekundarnim vodomjerima i razmjer potrošnje tuženika prema potrošnji ostalih korisnika.

17. Stoga je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, jer je pravilno prvostupanjski sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, jer je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

18. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u ovoj drugostupanjskoj odluci.

U Zagrebu 13. siječnja 2023.

Sutkinja:

Gabriela Topić Kordej, v.r.