Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 31. Pp-10537/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
Poslovni broj: 31. Pp-10537/2022
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Jurišić, uz sudjelovanje Ivane Kraljić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljenika I. B. i II okrivljenika D. K. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novineˮ, broj 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22), povodom optužnog prijedloga PU zagrebačke, II policijske postaje, pod oznakom …, od 10. travnja 2022. nakon glavne i javne rasprave održane 10. siječnja 2023., 13. siječnja 2023. javno je objavio i
I I okrivljenik I. B., sin P. B. i I. B. rođene M., rođen ... u B. P., OIB: …, državljanin RH, s prebivalištem u Z., SSS, umirovljenik, s mjesečnim primanjima od oko 10.000,00 kuna, neoženjen, bez djece, srednjeg imovnog stanja, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo
k r i v j e
što je ... u 14,10 sati u Z., . u caffe baru „A.“ narušavao javni red i mir na način da je II okrivljenika D. K. naguravao i zamahivao prema istom,
čime je počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novineˮ, broj 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22)
pa mu se na osnovi citiranog propisa
izriče
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 40,00 eura (slovima: četrdeseteura)[1] / 301,38 kuna (slovima: tristotinejednakunaitridesetosamlipa).
II Temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novineˮ, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) I okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku 15 dana po pravomoćnosti ove presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.
Ako I okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
III Temeljem odredbe članka 139. stavka 3., u svezi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona I okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 14,00 eura (slovima: četrnaesteura)[2] / 105,48 kuna (slovima: jednastotinapetkunaičetrdesetosamlipa) u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.
IV Temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)
II okrivljenik D. K., sin D. K. i S. K. rođene N., rođen ... u Z., OIB: …, državljanin RH, s prebivalištem u Z., SSS, zaposlen u vlastitoj tvrtki za trgovinu na veliko, s mjesečnim primanjima od 5.000,00, neoženjen, bez djece, srednjeg imovnog stanja, prekršajno kažnjavan, ne vodi se postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi ... u 14,10 sati u Z., u caffe baru „A.“ narušavao javni red i mir na način da bi I okrivljenika vrijeđao raznim pogrdnim riječima kao što su: „jebem ti mater, idi u kurac, idiote i slično“ te se sa istim naguravao i prema njemu zamahivao,
čime bi počinio djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22)
V Temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) troškovi prekršajnog postupka u pogledu II okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.
1. PU zagrebačka, II policijska postaja, pod oznakom: …, od 10. travnja 2022. podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. U svojoj obrani I okrivljenik I. B. je izjavio da se smatra krivim navodeći da se ... u 14,10 sati nalazio u caffe baru A. u Z., koji mu je u kvartu i često tu navraća, a toga dana je upravo bio stigao. II okrivljenika poznaje kao jednu relativno problematičnu osobu, odnosno mladog čovjeka sklonog provokacijama i u više navrata ga je upozoravao da ga ne dira. Međutim, na njega to nema nikakvog utjecaja pa je tako i navedenog dana bio na šanku s jednom osobom i vidio je da se govori o njemu i u kontekstu je rekao nešto da odjebe van. Priznaje da ga je to jako razljutilo i da mu je pristupio, time da misli da ga nije vrijeđao nikakvim pogrdnim riječima jer to nije njegov način komunikacije, ali se stvarno ne može očitovati da li mu je nešto i rekao jer je bio ljut, dok je isti njega vrijeđao, ali se više ne sjeća kojim riječima. Priznaje je da je tada između njih došlo do fizičkog sukoba i do naguravanja i da je on istog u okviru tog sukoba srušio na pod. Žao mu je ako je svojim ponašanjem uznemirio druge goste, ali napominje da je II okrivljenik zaista jedna problematična osoba i da ga je isprovocirao, iako je svjestan činjenice da nije smio nasjesti na te provokacije. U lokalu je bilo ljudi i tu je poznata osoba s obzirom na to da dolazi svakodnevno, tako da mu je dodatno žao što je tako reagirao, iako u pravilu kada se isti pojavi u lokalu on odmah iziđe van upravo da se ne bi dogodile ovakve stvari. Navodi da je invalid Domovinskog rata i nikada do sada nije prekršajno kažnjavan, već zaista samo želi svoj mir.
3. U svojoj obrani II okrivljenik D. K. je izjavio da se ne smatra krivim u pogledu prekršaja koji mu se stavlja na teret. Navodi da je u caffe baru A. u Z., ... sjedio na šanku s nekim poznanicima, kada je I okrivljenik kojem čak ne zna točno ni ime došao ispred tog lokala i počeo njemu dobacivati i prijetiti mu ničim izazvan. Napominje da je isti prvi put za vrijeme predsjedničkih izbora gdje su kandidati bili Zoran Milanović i Kolinda Grabar Kitarović na njega napao na način da mu je prijetio, psovao mu majku komunističku i svašta tome slično, iako ni sada ne zna zašto je to učinio. Napominje da isti ima neku fiksaciju na njega i kritičnom zgodom opet je počeo s tim prijetnjama, da će ga srediti, da što on hoće i slično, na što se on okrenuo i samo mu rekao: „Doviđenjaˮ. Nakon toga isti je pristupio do šanka i rukama ga primio u predjelu vrata i srušio na pod, time da on nije sudjelovao ni u kakvom fizičkom sukobu s istim, već je bio fizički napadnut. Navodi da su netočni navodi da bi on istog vrijeđao, a niti je među njima bilo naguravanja i međusobnog udaranja i zamahivanja, već je samo I okrivljenik njemu prijetio, a potom ga fizički napao, kako je to i opisao. Također napominje da ga je isti držao kada ga je srušio na pod i on se pokušao otrgnuti, pri čemu je istom potrgao lančić, a nekolicina prisutnih ljudi je pristupila kako bi istog podigla s njega. Stoga se ne smatra krivim za prekršaj koji mi se stavlja na teret.
4. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci M. L. i A. L.
5. Svjedokinja M. L. je izjavila da u caffe baru A. u Z., radi zajedno s bratom i ... oko 14,10 sati bila je u istom caffe baru, time da se u tom trenutku nalazila na terasi, a brat je upravo došao na smjenu. I i II okrivljenika poznaje kao goste i točno je da je tada među njima došlo do nekog sukoba, time da ona nije vidjela sam početak i što se točno događalo jer je bila na terasi i nije čula da li bi između njih bilo međusobnog vrijeđanja. Kada je ušla u prostor caffe bara II okrivljenik je bio na podu, dok je I okrivljenik stajao iznad njega i pokušavao ga udariti, dok je II okrivljenik također mahao rukama, vjerojatno se braneći, a daljnji sukob spriječen je od strane njezinog brata i jednoga gosta koji su ih razdvojili. Stoga cijeli tijek događaja osobno nije vidjela, već je opisanu situaciju zatekla po ulasku u lokal. Nakon toga između njih nije bilo nikakvog daljnjeg sukoba i pretpostavlja da imaju nekakvih osobnih razmirica zbog kojih je do sukoba i došlo.
6. Svjedok A. L. je izjavio da je u caffe baru A., koji je u njegovom vlasništvu, ... oko 14,10 sati bio nazočan kada je između I i II okrivljenika došlo do određenih napetosti, koje je on riješio na način da je stao između njih. Navodi da je on tada upravo došao odraditi svoju smjenu i njih dvojica su se u unutrašnjosti lokala nešto prepirali, time da ne može potvrditi jesu li se eventualno i vrijeđali, ali svakako nije bilo riječi o nekakvoj posebnoj galami. Napominje da zapravo nije bilo nikakve vike i da su se njih dvojica postavljali jedan na drugoga, tako da je iz njihovog stava proizlazilo da bi moglo doći do fizičkog sukoba koji je on spriječio na način da je stao između njih, tako da do sukoba nije niti došlo. Navodi da nije vidio da bi se oni međusobno udarali ili naguravali, a niti je vidio da bi neki od njih pao na pod. Moguće je da se nešto događalo prije njegovog dolaska, ali u njegovoj nazočnosti se zapravo nije dogodio nikakav sukob.
7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvatke iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa RH od 8. lipnja 2022. godine iz kojih je vidljivo da okrivljenici nisu prekršajno kažnjavani u pogledu istovrsnog prekršaja.
8. Na temelju rezultata provedenog postupka, cijeneći obrane I i II okrivljenika, i iskaze ispitanih svjedoka, zasebno i u međusobnoj povezanosti te razgledavši navode iz optužnog prijedloga, sud smatra dokazanim da je I okrivljenik počinio djelo koje mu se stavlja na teret.
9. Do ovakvog zaključka sud je došao cijeneći da je I okrivljenik u svojoj obrani izjavio kako se smatra krivim za predmetni prekršaj navodeći da je kritičnom zgodom bio isprovociran ponašanjem II okrivljenika koji ga je vrijeđao iako se ne sjeća kojim riječima, na što je on pristupio istom i došlo je do naguravanja uslijed kojeg je on II okrivljenika srušio na pod. Iz iskaza ispitane svjedokinje M. L. proizlazi da je ona vidjela da je II okrivljenik bio na podu i da je I okrivljenik stajao iznad njega i pokušavao ga udariti.
10. Slijedom navedenog, sud smatra utvrđenim da je I okrivljenik na opisani način ostvario bitna obilježja djela prekršaja koje mu se stavlja na teret pa je istog oglasio krivim.
11. Odlučujući o vrsti i visini kazne uzete su u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 2. Prekršajnog zakona, pri čemu je I okrivljeniku kao olakotno cijenjena dosadašnja nekažnjavanost, dok otegotne okolnosti koje bi utjecale da kazna bude stroža nisu utvrđene.
12. Cijeneći naprijed navedene okolnosti sud je I okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u označenom iznosu smatrajući da je ista primjerena težini počinjenog prekršaja i stupnju prekršajne odgovornosti I okrivljenika te okolnostima pod kojima je prekršaj počinjen, kao i osobnim prilikama I okrivljenika, a u uvjerenju da će se upravo na taj način u potpunosti postići svrha kažnjavanja.
13. Sukladno odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), ako I okrivljenik u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini
14. Trošak prekršajnog postupka u odnosu na I okrivljenika određen je u paušalnom iznosu koji se smatra primjerenim s obzirom na trajanje i složenost postupka te njegovo imovno stanje.
15. Prema navodima iz optuženja I okrivljeniku se stavlja na teret da je, osim na način opisan u izreci ove presude, narušavao javni red i mir na način da je II okrivljenika vrijeđao raznim pogrdnim riječima kao što su: „jebem ti mater, idi u kurac, idiote i slično“, u pogledu čega sud istog nije teretio budući da u postupku nije sa sigurnošću utvrdio da bi isti postupio na opisani način. Naime, I okrivljenik je u svojoj obrani izjavio da misli da II okrivljenika nije vrijeđao, dok je Ii okrivljenik izjavio da mu je I okrivljenik prijetio da će ga srediti i govorio što on hoće i nešto mu dobacivao. Iz iskaza ispitanih svjedoka M. L. i A. L. proizlazi da nisu čuli da bi između okrivljenika došlo do međusobnog vrijeđanja. Slijedom navedenog, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi I okrivljenik vrijeđao II okrivljenika navedenim riječima, koje su stoga ispuštene iz činjeničnog opisa radnje prekršaja u izreci presude ne mijenjajući time objektivni identitet optužbe.
16. U pogledu II okrivljenika sud je donio presudu kojom se isti oslobađa od optužbe budući da smatra da u provedenom postupku nije dokazano da bi isti kritičnom zgodom narušavao javni red i mir kako mu se to stavlja na teret. Naime, II okrivljenik je u svojoj obrani porekao da bi kritičnom zgodom vrijeđao I okrivljenika navedenim riječima kao i to da bi između njih bilo fizičkog sukoba kako je to opisano u optuženju, braneći se da je I okrivljenik njemu tada prijetio da će ga srediti i govorio što on hoće i nešto mu dobacivao. Također je naveo da mu je on samo rekao „Doviđenja“, na što je isti pristupio i rukama ga primio u predjelu vrata, srušivši ga na pod, dok se on samo pokušavao otrgnuti. Ispitana svjedokinja M. L. je izjavila da ona nije vidjela da bi između okrivljenika bilo međusobnog verbalnog i fizičkog sukoba, već je vidjela da je II okrivljenik bio na podu dok je I okrivljenik stajao iznad njega i pokušavao ga udariti. Iz iskaza svjedoka A. L. proizlazi da u vrijeme kada je on pristupio u lokal između okrivljenika nije bilo nikakvog fizičkog sukoba, već su se isti prepirali pri čemu nije bilo vike i galame, a niti se mogao očitovati da li je bilo međusobnog vrijeđanja. Svjedok je također naveo da je iz njihovog stava proizlazilo da bi moglo doći i do fizičkog sukoba na što je on stao između njih tako da do sukoba nije niti došlo, dodajući da ne zna što se događalo prije njegovog dolaska.
17. Slijedom navedenog, cijeneći da je II okrivljenik u cijelosti porekao navode iz optuženja te da ispitani svjedoci nisu potvrdili da bi II okrivljenik verbalno i fizički napadao I okrivljenika sud smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi II okrivljenik počinio navedeni prekršaj.
18. S obzirom na to da u postupku nije bilo nikakvih drugih dokaza koji bi neosporno ukazivali da je II okrivljenik počinio isti prekršaj, sud na temelju rezultata provedenog postupka nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi II okrivljenik tom zgodom narušavao javni red i mir pod uvjetima i na način kako mu se to stavlja na teret pa je temeljem citirane zakonske odredbe istog oslobodio od optužbe.
19. Budući da je II okrivljenik oslobođen optužbe, trošak prekršajnog postupka u pogledu istog pada na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude okrivljenici i tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, na adresu Zagreb, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450
[2] Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.