1              Poslovni broj Kž-9/2023-4

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-9/2023-4

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Marija Kovača i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M.P., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 331. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 110/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-1093/2020-17 od 6. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o     j e

 

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-1093/2020-17 od 6. svibnja 2022., na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08-22) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-1093/2020 od 29. prosinca 2020.

 

1.1. Opt. M.P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari opisano i kažnjivo po čl. 331. st. 1. KZ/11, pa je na temelju čl. 331. st. 1. KZ/11 opt. M.P. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

1.2. Na temelju odredbe čl. 56. st. 1. do 3. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.3. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08-22 u vezi s odredbom čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-22 opt. M.P. dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u iznosu od 1.000,00 u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude.

 

1.4. Na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08-22 opt. M.P. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11, a  kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

 

1.5. Na temelju odredbe čl. 149 st. 1. ZKP/08-22 troškovi kaznenog postupka po osnovi nužnih izdataka optuženika te nužnih izdataka i nagrade branitelja N.K., odvjetnika iz K. padaju na teret proračunskih sredstava o čemu će se odlučiti naknadno rješenjem.

 

2. Žalbu protiv citirane presude u odnosu na oslobađajući dio podnio je državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. ZKP/08-22) kojom osporava zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11 smatrajući takav zaključak prvostupanjskog suda pogrešnim, odnosno da je pogrešno zaključio da bi iskaz žrtve/ošt. bio nevjerodostojan time da ukazuje i da za opstojnost kaznenog djela prijetnje nije od ključnog značaja da li je žrtva/ošt. prijetnju shvatila ozbiljno već da je prijetnja objektivno takva da može izazvati strah kod osobe kojoj je upućena, a što se sve odnosi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, dok žalitelj u odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne navodi koju bi to odlučnu činjenicu prvostupanjski sud propustio utvrditi, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik putem svoga branitelja, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u O. je svojim podneskom br. KŽ-DO-10/2023 od 5. siječnja 2023. vratilo spis s razgledavanja.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Nije u pravu žalitelj kada pobija ožalbenu presudu iz razloga navedenih u žalbi.

 

6.1. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon pravilno zaključivši da nije dokazano da bi se u radnjama optuženika sticala sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11 te ga je pravilno za to temeljem citiranog zakonskog propisa i oslobodio optužbe.

 

6.2. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao uvjerljive, logične, jasne, provjerljive i dostatne razloge, a koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te se žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, no ipak određene momente je nužno naglasiti.

 

6.3. Naime, optuženik poriče izvršenje kaznenog djela, te jedini dokaz koji ga tereti je iskaz žrtve/ošt. A.P.P., dok drugih dokaza kako materijalnih ili personalnih nema pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da trenutak podnošenja kaznene prijave a to je četiri mjeseca nakon navedene prijetnje, a koji koincidira u vrijeme neposredno pred održavanjem rasprave pred Centrom za socijalnu skrb na kojoj se trebalo raspravljati o susretima i druženjima njihovog zajedničkog djeteta s ocem, odnosno optuženikom, time da i sama žrtva/ošt. A.P.P. navodi da je prijavu protiv optuženika podnijela otprilike tjedan dana prije rasprave, u svakom slučaju opravdano dovodi u sumnju vjerodostojnost njenog iskaza a shodno čemu se i zaključak prvostupanjskog suda, da se ne može sa sigurnošću utvrditi da li je navedena prijetnja i upućena, ukazuje opravdanim, a što ukazuje na opravdanost i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda a koji je rezultirao i pravilnim oslobođenjem optuženika od optužbe.

 

6.4. Žalbeni navod da je dostatan dokaz da se kazneno djelo dogodilo to što je kaznena prijava podnesena naknadno i što se žrtva/ošt. A.P.P. o navedenoj prijetnji povjerila roditeljima i trima prijateljicama nije od odlučnog značaja i ne dovodi u pitanje i sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

 

7. Kako drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-22 nije naišao na povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti shodno tome je temeljem čl. 482. ZKP/08-22 valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. 

 

Osijek, 13. siječnja 2023.