1              Poslovni broj Kž-577/2022-4

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-577/2022-4

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Marija Kovača i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N.S., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj K-53/2019-21 od 19. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o     j e

 

              Odbija se žalba opt. N.S. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Požegi, poslovni broj K-53/2019-21 od 19. listopada 2022., opt. N.S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenje isprave, opisano u čl. 278. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 278. st. 3. KZ/11, pa je opt. N.S. na temelju čl. 278. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a uz daljnju primjenu čl. 56. KZ/11 opt. N.S. je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08-22) opt. N.S. je naloženo platiti sve troškove kaznenog postupka, te paušalni trošak u iznosu od 500,00 kuna/66,36 eura u korist Državnog proračuna.

 

2. Žalbu protiv citirane presude podnio je opt. N.S. putem branitelja D.M., odvjetnika iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne navodeći o kojoj se radi, no koju vidi u tome jer da je zaključak prvostupanjskog suda o uporabi krivotvorene isprave na dan 26. travnja 2017. protivan rješenju klase: UP/I-112-01/0U263, urbroja: 2177-01-01-02-1 od 23. srpnja 2002. kojim je optuženik raspoređen na radno mjesto čuvar-zaštitar, vjerojatno smatrajući da se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 a koju vidi i u tome što smatra da je izreka presude nerazumljiva jer da u izreci nije označeno po kojem Pravilniku o unutarnjem redu (u cilju dokazivanja ispunjavanja propisanih uvjeta srednje stručne spreme) je, u smislu dana izdavanja ili vremena njegovog važenja, riječ, shodno čemu smatra da se presuda ne može ispitati. Zatim se žali zbog povrede kaznenog zakona koju vidi kao tzv. posrednu povredu kaznenog zakona a koja je rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koje vidi u pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda o krivnji optuženika smatrajući da je nevjerodostojna svjedodžba po završenoj srednjoj školi uporabljena prethodno donošenjem rješenja od 23. srpnja 2002. i da je kazneno djelo počinjeno navedenog datuma, a da se od tog datuma u spisu koji Ured državne uprave u ... županiji vodi za optuženika ta svjedodžba nalazi i egzistira, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na novo suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u O. je svojim podneskom br. KŽ-DO-498/2022 od 23. prosinca 2022. vratilo spis s razgledavanja.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Nije u pravu žalitelj kada pobija ožalbenu presudu iz razloga navedenih u žalbi.

 

6.1. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon pravilno zaključivši da se u radnjama optuženika stiču sva bitna obilježja i to subjektivna i objektivna kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenje isprave i to javne iz čl. 278. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 te ga je za to kazneno djelo pravilno i proglasio krivim.

 

6.2. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao uvjerljive, logične, jasne i iscrpne razloge, a koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, no ipak određene momente je nužno naglasiti.

 

7. Prvenstveno što se tiče bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 za istaknuti je da je suprotno navodima žalbe izreka presude dostatno, jasno i razumljiva jer datum donošenja pomenutog Pravilnika, odnosno vrijeme njegova važenja koje nije istaknuto u činjeničnom opisu su okolnosti koje nisu takovog sadržaja da se presuda ne bi mogla ispitati, a što se tiče drugog oblika ove bitne povrede odredaba kaznenog postupka istaknute u žalbi za zaključiti je da se ustvari radi o prigovoru pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a o čemu će biti riječi u daljnjem tijeku ove odluke.

 

8. Vezano za žalbeni osnov povrede kaznenog zakona koju žalitelj vidi kao posrednu povredu a koja je rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelju se ukazuje da se kazneni zakon primjenjuje na ono činjenično stanje koje je utvrdilo prvostupanjski sud a ne na činjenično stanje za koje žalitelj, kroz žalbu, smatra da je trebalo biti utvrđeno.

 

9. U odnosu na prigovor, odnosno žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a vezano za razloge istaknute u žalbi, žalitelju se napominje da je kazneno djelo krivotvorenja isprava iz čl. 278. KZ/11 trenutno kazneno djelo i u pravu je žalitelj kada tvrdi da je kazneno djelo počinjeno i u srpnju 2002., a u cilju donošenja rješenja Ureda državne uprave u ... županiji klase: UP/I-112-01/0U263, urbroja: 2177-01-01-02-1 od 23. srpnja 2002., i za koje je kazneno djelo nastupila zastara kaznenog progona. No, kako se optuženik nakon zapošljavanja, a na traženje D.V., koja je bila zaposlena na radnom mjestu višeg upravnog referenta u Odsjeku za ljudske potencijale u Uredu državne uprave u ... županiji, ponovno pozvao na spornu neistinitu svjedodžbu o završenom obrazovanju Srednjoškolskog centra u S. (BiH) djelovodni broj 136/14, br. matične knjige 1423 od 15. srpnja 1984. izdano na njegovo ime i prezime u kojoj je bilo navedeno da je stekao srednju stručnu spremu za zanimanje bravara, donoseći istu na uvid D.V. da istu usporedi sa fotopreslikom koja se nalazi u spisu, a sve u cilju da dokaže da ispunjava uvjete odnosno da ima srednju stručnu spremu te da i nadalje ostane na radnom mjestu na kojem je radio do tada, dakle, aktivno je i voljno postupao s lažnom ispravom koju je ranije koristio pri zapošljavanju pa je time i ostvario sva obilježja navedenog kaznenog djela i to danom 26. travnja 2017., odnosno pokazivanjem sporne svjedodžbe D.V. i to bez obzira iz kojih je razloga ona to tražila od optuženika (a traženo je isto u cilju usporedbe originalne svjedodžbe sa fotopreslikom iste koja se nalazila u optuženikovom dosjeu), a kako je to sve definirano i zaključkom broj 3. donesenom na sastanku predsjednika i predstavnika kaznenih odjela Županijskih sudova s kaznenim odjelom Vrhovnog suda RH dana 7. lipnja 2019. Dakle, to kazneno djelo čini počinitelj svaki puta kada je nakon zapošljavanja uporabio neistinitu ispravu u cilju zadržavanja zaposlenja bez obzira što je ta isprava bila uporabljena prilikom njegova zapošljavanja.

 

10. Kako žalba podnesena u korist optuženika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona temeljem čl. 478. ZKP/08-22 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj sud kao drugostupanjski ispitao je pobijanu presudu i u tom smjeru.

 

10.1. Ispitujući pobijanu presudu, a kako je navedeno pod toč. 10., ovaj sud kao drugostupanjski našao je da je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice od kojih ovisi kako vrsta tako i težina kaznene sankcije, te je pravilno optuženiku našao kao olakotne okolnosti one navedene u toč. 15. obrazloženja prvostupanjske presude, dok mu od otegotnih okolnosti nije našao ništa odlučujuće kako proizlazi iz pomenute točke obrazloženja te je shodno tome pravilnim vrednovanjem olakotnih okolnosti, a u odsutnosti otegotnih, pravilno ocijenio da optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela te mu je shodno tome pravilno izrekao uvjetnu osudu temeljem citiranog zakonskog propisa, dok se također pravilno odmjerenom ukazuje i kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen kao i vrijeme provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine na koje mu je zatvorska kazna uvjetovana, a shodno čemu i ovaj sud kao drugostupanjski smatra da će se upravo takovom uvjetnom osudom u cijelosti postići svrha iz čl. 41. KZ/11 kao i generalna i specijalna prevencija.

 

11. Kako drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-22 nije naišao na povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti shodno tome je temeljem čl. 482. ZKP/08-22 valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. 

 

Osijek, 13. siječnja 2023.