1

Poslovni broj Gž-1340/2022-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković, u pravnoj stvari tužitelja Đ. V. iz D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u D., protiv tuženice A. M. iz D., OIB: ..., koju zastupa  punomoćnik F. Š., odvjetnik u Z., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-63/2019-42 od 27. srpnja 2022., 13. siječnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-63/2019-42 od 27. srpnja 2022. u točki II. i III. njegove izreke.

 

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan. 

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je tužena smetala tužitelja u suposjedu kat. čest. ... upisane u zk. ul. ... k.o. Zaton, za koje je smetanje tužitelj saznao 19. studenog 2019., te se tuženoj nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja vraćanjem tužitelju u susposjed kat. čest. .... upisane u zk. ul. ... k.o. Z. davanjem ključeva ulaznih vrata kroz koja se pristupa na nekretninu tzv. dvorišnih vrata te joj se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje suposjeda tužitelja ubuduće.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje da je tužena smetala tužitelja u posjedu kat. čest. ... upisane u zk. ul. ... k.o. Z. i da joj se naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da tužitelju vrati oduzeti posjed kat. čest. .... upisane u zk. ul. ... k.o. Z. na način da mu preda ključeve dvije manje kuće, glavne kuće i gospodarske zgrade koji se nalaze na kat. čest. .... k.o. Z. te da navedenu nekretninu preda u posjed tužitelja, slobodnu od svih njenih stvari i osoba.

 

III. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka."

 

2. Protiv tog rješenja u točkama II. i III. izreke žalbu i dopunu žalbe podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači, prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tuženice na naknadu parničnog troška tužitelju, podredno u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

3. U odgovoru na žalbu  tuženica je osporila sve žalbene navode s prijedlogom da se potvrdi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U postupku nije sporno da nekretnina koja je predmet ovog spora, oznake kat. čest. .... upisana u zk. ul. ... k.o. Z., u naravi predstavlja dvorište odnosno terase, garažu, glavnu kuću i dvije manje kuće, a što je kao narav (opis) predmetne nekretnine i upisano u list A (posjedovnicu) zk. ul. ... k.o. Z. pri čemu su i glavna kuća i dvije manje kuće upisane kao kuće dok je garaža upisana kao gospodarska zgrada.

 

6. Nastavno na navedeno, a što je razvidno i iz fotografija i što je sud utvrdio neposrednim opažanjem tijekom provođenja očevida na predmetnoj nekretnini, u postupku nije sporno niti to da je predmetna nekretnina ograđena zidom koji je na dijelu prema pristupnom putu s kojeg se ulazi na nekretninu visok do 2 metra, da se na nekretninu pristupa kroz ulazna vrata koja se nalaze u tom ogradnom zidu i da je za prolazak tim vratima potrebno imati ključ budući se na vratima nalazi brava i budući bez korištenja ključa nije uopće moguće otvoriti ulazna vrata. Poradi lakšeg razumijevanja, a i jer ih tako nazivaju stranke i svjedoci, ova ulazna vrata označavaju se kao dvorišna vrata.

 

7. Također, među strankama nije sporno niti to da se prolaskom kroz ulazna vrata u ogradnom zidu predmetne nekretnine tzv. dvorišna vrata dolazi na gornju terasu pored koje se nalazi garaža koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao gospodarska zgrada, da se nasuprot ulaznih vrata u ogradnom zidu nekretnine nalazi mala kuća u koju se ulazi kroz ulazna vrata s bravom, da se sa gornje terase vanjskim stepeništem silazi na donju terasu s koje vodi drugo vanjsko stepenište kojim se silazi na još nižu razinu (plato) nekretnine gdje se nalazi glavna kuća s ulaznim vratima s bravom na gornji kat glavne kuće, a s koje se pak razine dalje otvorenim stepeništem silazi na još nižu razinu (plato) nekretnine gdje se nalazi terasa s koje se ulazi u prostor prizemlja glavne kuće, koji je prizemni dio fizički odvojen od gornjeg kata kuće i koji stoga predstavlja zasebnu cjelinu za boravak u koji se ulazi isključivo ulaznim vratima s bravom s terase najnižeg spomenutog nivoa (platoa) nekretnine.

 

8. U svezi prve pravno relevantne činjenice, činjenice posljednjeg stanja posjeda predmetne nekretnine, među strankama nije sporno da je za svog života M. B., vlasnica predmetne nekretnine, bila neposredna i samostalna posjednica predmetne nekretnine sve do dana svoje smrti 08. srpnja 2019.

 

9. Pri tome, među strankama nije sporno, a kako to u odgovoru na tužbu tvrdi sama tuženica, da su ključeve predmetne nekretnine, ovo prije sporne zamjene brava i ključeva u studenom 2019., imali i tužitelj i tuženica. Kako međutim tužitelj tvrdi da je on imao ključeve kao posjednik nekretnine, a tuženica tvrdi da tužitelj nikad nije bio posjednik predmetne nekretnine već samo pomoćnik u posjedovanju, to se kao prvo sporno pitanje u postupku postavilo pitanje da li je u studenom 2019. tužitelj bio posljednji mirni posjednik nekretnine.

 

10. Ocjenom iskaza svjedoka V. M., M. S., I. Z., M. P., A. Š. i M. B. sud prvog stupnja utvrđuje da navedeni svjedoci o činjenici posljednjeg stanja posjeda predmetne nekretnine iskazuju identično da tužitelj za vrijeme života M. B., kao i nakon njezine smrti nije nikada živio u predmetnoj nekretnini, već da je ključeve ulaznih vrata u ogradnom zidu predmetne nekretnine tzv. dvorišnih vrata te ključeve kuće imao za dolazak i odlazak do nekretnine za potrebe brige o pok. M. B. kojoj je prema iskazima svjedoka M. S.. A. Š. i M. B. svakodnevno dolazio, donio što joj je potrebno, brinuo se o istoj, donosio hranu i dolazio po pozivu, a po iskazu svjedoka M. S. kratko vrijeme boravio tu s M. kako bi ju njegovao u njegovoj odsutnosti nje kao M. njegovateljice. Tako iz iskaza niti jednog saslušanog svjedoka ne proizlazi da je tužitelj bilo za vrijeme života M. B., bilo nakon njezine smrti, predmetnu nekretninu posjedovao izvršavajući svoju volju na nekretnini, odnosno da je nekretninu koristio na jedan drugi način osim za potrebe brige i pomoći pok. M. B..

 

11. Kada u međusobnoj svezi s iskazima ovih svjedoka, sud cijeni iskaz samog tužitelja da su on i M. B. počeli intenzivnije se družiti i razgovarati 2006., da on ključeve od dvorišnih vrata i svih objekata na nekretnini ima posljednje četiri godine uz pojašnjenje da mu je ključeve dala M. u ljeto 2017. kada je imala većih zdravstvenih problema i završila u  bolnici kako bi joj mogao pomagati, dodajući da su se u razdoblju od 2006. do 2015. M. i on suglasili da će on njoj pomagati i brinuti se o njoj pa čak i da su sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju koji su 2016. sporazumno raskinuli zbog M. odlaska u A., ali da po njenom vraćanju u H. nakon 3 – 4 mjeseca, on usmeno s njom dogovorio da će  brinuti o njoj, zaključak je suda da tužitelj za vrijeme života pok. M. B. nije izvršavao nikakvu svoju faktičku vlast u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV), već da je raspolagao ključevima nekretnine i slobodno dolazio na nekretninu isključivo za potrebe pomoći i brige o istoj iz čega utvrđuje nadalje da je tužitelj bio njezin pomoćnik u posjedovanju u smislu čl. 12. st. 1. ZV-a.

 

12. Međutim, tako utvrđena činjenica da je tužitelj za vrijeme života M. B. bio samo njezin pomoćnik u posjedovanju predmetne nekretnine (s koje osnove tužitelj nema pravo na posjedovnu zaštitu), a u okolnostima predmetnog slučaja, ne znači da tužitelj ne uživa posjedovnu zaštitu uslijed predmetnih radnji tuženice za koje je tužitelj saznao u studenom 2019. godine, a koje su radnje nedvojbeno počinjene nakon smrti M. B.. Naime, iz spisa Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-805/2019 proizlazi da su u ostavinskom postupku iza smrti pok. M. B., neposredne i samostalne posjednice predmetne nekretnine do dana smrti 08. srpnja 2019., na nasljeđivanje pozvani, među ostalim, tužitelj kao zakonski i oporučni nasljednik i tuženica kao oporučna nasljednica, da je tužitelj u tom postupku osporio valjanost oporuke ostaviteljice od 26. lipnja 2016., isto što je učinio i L. V. koji je također pozvan na nasljeđivanje, nakon čega su rješenjem ostavinskog suda poslovni broj O-805/2019 od 18. svibnja 2020. tužitelj i L. V. upućeni na pokretanje parnice protiv oporučnih nasljednica ovdje tuženice i M. Š. te je ostavinski postupak prekinut do pravomoćnog okončanja parnice na pokretanje koje je upućen.

 

13. Kako je pri tome predmetna nekretnina nesporno ušla u ostavinsku imovinu M. B. koja je do svoje smrti 8. srpnja 2019. bila neposredni i samostalni posjednik predmetne nekretnine, utvrđenje je suda da je sukladno čl. 17. st. 2. u svezi st. 1. ZV posjed M. B. na predmetnoj nekretnini, onakav posjed kakav je u času svoje smrti imala M. B., trenom njene smrti prešao na njene sunasljednike među kojima i tužitelja i tuženica, a temeljem čega sud kao nedvojbeno utvrđuje da su isti sukladno odredbi čl. 17. st. 1. ZV trenom smrti M. B. 8. srpnja 2019. postali suposjednici predmetne nekretnine.

 

14.  Tužitelj tvrdi da je njegov posjed predmetne nekretnine smetan time što je tuženica promijenila bravu i ključeve ulaznih vrata u ogradnom zidu (dvorišnih vrata) nekretnine i ključeve glavne kuće, gospodarske zgrade i dviju malih kuća, uslijed kojih radnji on više sa ključevima predmetne nekretnine kojima raspolaže i koji su prethodno toj promjeni uredno otključavali sva vrata više ne može otključati niti dvorišna vrata niti vrata ijednog objekta na nekretnini, sud je proveo očevid na predmetnoj nekretnini gdje je tužitelj po uputi suda ključevima kojima raspolaže i kojima je ranije uredno otključavao vrata nekretnine pokušao otključati dvorišna vrata i vrata na objektima. Tom je prilikom neposrednim opažanjem sud kao nedvojbeno utvrdio da ključevi kojima tužitelj raspolaže ne otključavaju ulazna vrata u ogradnom zidu nekretnine (dvorišna vrata); da ključevi kojima tužitelj raspolaže ne otključavaju ulazna vrata male kuće u koju se ulazi s terase na najvišoj razini nekretnine; da ključevi kojima tužitelj raspolaže ne otključavaju ulazna vrata glavne kuće koja vode na gornji kat kuće; da ključevi kojima tužitelj raspolaže otključavaju prizemna ulazna vrata glavne kuće; da tužitelj prilikom očevida nije imao ključeve kojima bi pokušao otvoriti ulazna vrata gospodarske zgrade (garaže) kako bi dokazao činjenicu da ključevi kojima raspolaže ne otključavaju ni ta ulazna vrata.

 

15. Da li je promijenjena brava i ključ na ulaznim vratima gospodarske zgrade (garaže) tužitelj ne dokazuje adekvatnim dokazima budući tijekom očevida na nekretnini nije prezentirao ključ kojim je prethodno otključavao ulazna vrata ovog objekta kako bi sud neposrednim opažanjem mogao utvrditi da li taj ključ i dalje otključava vrata tog objekta, a poradi čega je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP uzeo za nedokazanu činjenicu da bi smetanje suposjeda tužitelja bilo izvršeno promjenom brave i ključeva na ulaznim vratima gospodarske zgrade (garaže). Konačno, sud je kao nedvojbeno utvrdio da brava i ključevi na prizemnim ulaznim vratima glavne kuće nisu promijenjeni iz čega slijedi daljnje utvrđenje suda da suposjed tužitelja nije smetan promjenom brave i ključeva prizemnih ulaznih vrata glavne kuće.

 

16. U svezi s navedenim, sud kao posebno bitan ističe dio iskaza tužitelja da je on 19. studenog 2019. po dolasku do nekretnine uočio veliki katanac odnosno lokot kojim su zatvorena dvorišna vrata koja on stoga nije mogao otključati za ulazak na nekretninu, a kako bi se uvjerio što je s drugim bravama da je sišao malo niže gdje je jedan zid preko kojeg se može ući na nekretninu (mogućnost ulaza na nekretninu preko tog zida je sud utvrdio i neposrednim opažanjem prilikom očevida) i kada je ušao na nekretninu da je vidio da su promijenjene brave na glavnoj kući i maloj kući. Iz takvog iskaza samog tužitelja, a koji tužitelj potvrđuje i prilikom provođenja očevida kada sudu navodi da je on 19. studenog 2019. pokušao otključati vrata male kuće koja se nalazi nasuprot dvorišnih vrata i vrata glavne kuće, proizlazi da on 19. studenog 2019. nije provjerio da li njegovi ključevi otključavaju vrata gospodarske zgrade i druge male kuće već je samo utvrdio da ključevi kojima raspolaže ne otvaraju dvorišna vrata, vrata male kuće koja se nalazi nasuprot dvorišnih vrata i vrata glavne kuće, pri čemu tužitelj očito kad govori o vratima glavne kuće misli na vrata glavne kuće koja vode na gornji kat budući je prilikom očevida  utvrđeno da ključevi kojima raspolaže otključavaju prizemna vrata glavne kuće. Kako iz navedenog proizlazi da tužitelj 19. studenog 2019. kao datuma do kojeg je sukladno navodima tužbe počinjeno predmetno smetanje, nije osobno provjerio i neposredno utvrdio da su promijenjena brava i ključevi vrata gospodarske zgrade i male kuće različite od kuće koja se nalazi nasuprot dvorišnih vrata, to sud temeljem dokaza izvedenih u postupku ne može sa sigurnošću utvrditi da je smetanje tužiteljevog suposjeda za koje je tužitelj saznao 19. studenog 2019. dakle smetanje koje bi bilo počinjeno najkasnije do 19. studenog 2019. bilo počinjeno promjenom brave i ključeva ulaznih vrata gospodarske zgrade i male kuće različite od male kuće koja se nalazi na najvišoj razini nekretnine nasuprot dvorišnih vrata, te je u dijelu kojim se traži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja predajom ključeva tih dvaju objekata tužbeni zahtjev sud odbio kao neosnovan.

 

17. Sud je kao neosnovan odbio i tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja predajom ključeva prizemnih ulaznih vrata glavne kuće budući je kao nedvojbeno u postupku utvrđeno da brava i ključevi tih ulaznih vrata nisu promijenjeni te da ključevi kojima tužitelj raspolaže otključavaju ta ulazna vrata u prizemlje glavne kuće koje je fizički odvojeno od gornjeg dijela glavne kuće.

 

18. Kako je utvrđeno da su promijenjeni brava i ključ na ulaznim vratima u ogradnom zidu nekretnine kroz koja se vrata pristupa na nekretninu tzv. dvorišna vrata kojom je promjenom brave i ključa tužitelj prema ocjeni suda u potpunosti isključen od suposjeda predmetne nekretnine u smislu čl. 24. st. 1. ZV budući se na nekretninu može pristupiti jedino prolazom kroz ta dvorišna vrata, a tuženica u svom odgovoru na tužbu kao i iskazu navodi da je ona promijenila bravu na tim glavnim ulaznim vratima odnosno da je ona zvala bravara da promijeni bravu na dvorišnim vratima nakon čega da je bravar skinuo cilindar 15. studenog 2019., ali kako zbog nekih problema nije mogao staviti novi cilindar da je stavio katanac dok nije postavljena nova brava za desetak dana, to je sud tužbeni zahtjev ocijenio djelomično osnovanim te je odlučio kao u točci I. izreke rješenja.

 

19. Sud je u postupku utvrdio i to da su osim dvorišnih vrata promijenjeni i brava i ključevi ulaznih vrata glavne kuće koja vode na gornji kat te brava i ključevi ulaznih vrata male kuće koja se nalazi na najvišoj razini nekretnine nasuprot dvorišnih vrata, međutim, s obzirom da tuženica osporava da bi ona promijenila bravu i ključeve ulaznih vrata ta dva objekta, kao sporno se postavilo pitanje da li je tuženica i kada točno promijenila brave i ključeve ulaznih vrata tih dvaju objekata i na taj način također smetala suposjed tužitelja. Niti jedan u postupku saslušani svjedok nije imao neposrednih saznanja o ovoj činjenici već je svjedok A. Š. koji živi na predmetnoj nekretnini potvrdio samo to da je tuženica promijenila bravu i ključeve dvorišnih vrata nekretnine. Tužitelj nema neposrednih saznanja o tome, a upitan kako je zaključio da je upravo tuženica promijenila brave, iskazuje da je on to zaključio iz razgovora s tuženicom, a s obzirom da je jedino on imao ključeve te da sigurno nije došao netko s ulice i promijenio bravu. Iako je logičan navod tužitelja isti ne iskazuje da je on neposredno opazio tuženicu da mijenja brave označenih vrata ili daje nalog za promjenu istih. Kada u svezi s navedenim sud cijeni nespornu činjenicu da u kući na predmetnoj nekretnini osim tuženice živi i njezina sestra M. Š., druga oporučna nasljednica pok. M. B., i njezin suprug A. Š. o čemu sudu uvjerljivo iskazuje i svjedok M. B. za kojeg sud ne nalazi razloga zašto bi lažno iskazivao o predmetu spora budući nije osobno zainteresiran za ishod istog te svjedok A. Š., a tuženica sudu tijekom očevida navodi da upravo njezina sestra M. Š. koristi glavnu kuću te da je vjerojatno ona promijenila bravu i ključ na ulaznim vratima za gornji dio glavne kuće, sud temeljem izvedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je tuženica i to u razdoblju prije 19. studenog 2019. promijenila bravu i ključeve ulaznih vrata glavne kuće koja vode na gornji kat te bravu i ključeve ulaznih vrata male kuće koja se nalazi na najvišoj razini nekretnine nasuprot dvorišnih vrata, a poradi čega je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP sud zaključio da tuženica u razdoblju do 19. studenog 2019. nije promijenila bravu i ključeve označena dva objekta. Posebno značajna je sudu u svezi navedenog bila i činjenica da je tužitelj, u svom iskazu naveo da je 19. studenog 2019. nadležnoj policijskoj upravi prijavio da su promjenu brave izvršile i tuženica i njezina sestra M. Š., ali da je on kasnije ocijenio da je to napravila samo tuženica, ne dajući pri tome logično obrazloženje razloga poradi kojih je ocijenio da je promjenu svih brava i ključeva izvršila samo tuženica, a ne eventualno njezina sestra M. Š..

 

20. Iz navedenih razloga sud odlučuje kao o u točkama I. i II. izreke rješenje, dok odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

 

21. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 381. ZPP-a, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem istoga bila ostvarena neka od tih procesnih povreda.

 

22. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio sve pravno odlučne činjenice te je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221. a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev pobliže naveden u točki II. izreke rješenja zaključivši da nije osnovan dio tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem se traži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja predajom ključeva prizemnih ulaznih vrata glavne kuće budući je nedvojbeno utvrdio da brave i ključevi tih ulaznih vrata nisu promijenjeni, da ključevi kojima tužitelj raspolaže otključavaju ta ulazna vrata u prizemlje glavne kuće koja je fizički odvojena od gornjeg dijela glavne kuće. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio, a temeljem provedenih dokaza da nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je tuženica u razdoblju prije 19. studenog 2019. promijenila bravu i ključeve ulaznih vrata  glavne kuće koja vodi na  gornji kat te bravu i ključeve ulaznih vrata male kuće koja se nalazi na najvišoj razini nekretnini nasuprot dvorišnih vrata, te je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

 

23. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja o suprotnom budući isti niti jednim dokazom nije potkrijepio svoje tvrdnje iznesene tijekom postupka da je upravo tuženica promijenila brave na objektima nalazećim na kč.br. ...., k.o. Z., a niti u žalbi navodi koji bi konkretni dokaz izveden tijekom postupka mogao ukazivati na drugačije činjenično stanje. Stoga tužitelj samo paušalno osporava zaključke suda prvog stupnja, a navodi istoga o tome tko je prije smrti M. B. imao ili nije imao ključeve predmetne nekretnine irelevantni su s obzirom na utvrđenu činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o nasljedničkom posjedu u smislu odredbe čl. 17. st. 1. ZV-a te su trenutkom smrti M. B. 8. srpnja 2019. stranke postale suposjednici predmetne nekretnine.

 

24. Nije osnovana žalba tužitelja ni u dijelu odluke o parničnom trošku o kojem je sud odlučio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

 

25. Iz navedenih razloga trebalo je pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

26. Tuženici nije priznat trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

27. Rješenje suda prvog stupnja u točki I. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.  

      

 

 

U Rijeci 13. siječnja 2023.

 

 

Sutkinja

Ivanka Maričić-Orešković