Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1                            Poslovni broj: II -534/2022-5

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II -534/2022-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od suca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. S., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli – Pola broj K-25/2019. (Kv I-253/2022.), od 10. listopada 2022. o produljenju mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog S. S. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola broj K-25/2019. (Kv I-253/2022.), od 10. listopada 2022., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Puli - Pola broj K-DO-7/2019-137 od 26. kolovoza 2019., izmijenjena u činjeničnom dijelu podneskom Županijskog državnog odvjetništva u Puli - Pola broj KO-DO-35/2020-216 od 14. studenog 2022., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-35/2022. od 12. prosinca 2022., protiv optuženog S. S., zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. i 4. KZ/11., na temelju članka 98. stavka 1. i 2. točke 8. u svezi sa člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), protiv optuženog S. S. produljena je mjera opreza, i to privremenog oduzimanja dozvole za upravljanjem motornim vozilom "B" kategorije. Na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. određeno je da naložene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, kao i da će navedenu mjeru izvršavati sukladno članku 100. stavku 2. i 3. ZKP/08. i Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza ("Narodne novine" broj 92/09., 66/14. i 73/21.), policijski službenici Policijske postaje Pula – Pola. Nadalje je određeno da ukoliko se optuženik ne bude pridržavao naložene mjere opreza, ona će se prema članku 98. stavku 1. ZKP/08., zamijeniti istražnim zatvorom.

 

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi S. S. po branitelju odvjetniku M. M. i po branitelju odvjetniku N. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "žalbu usvoji, pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje", odnosno da "pobijano rješenje u cijelosti ukine te odredi da se protiv okrivljenika naložene mjere opreza neće provoditi". S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Žalitelj ističe da pobijano rješenje ne sadrži argumentirane razloge kao i da se u obrazloženju pobijanog rješenja paušalnim navodima iznose razlozi o odlučnim činjenicama upirući time na povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te ističe kako mu je povrijeđeno pravo na obranu zbog nepozivanja njegovih branitelja na sjednicu vijeća prilikom odlučivanja o produljenju mjere opreza, upirući time na povredu iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

 

6. Međutim, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem iznoseći razloge za svoju odluku zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora propisana člankom 123. stavka 1. ZKP/08., kao i posebna pretpostavka za primjenu istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za takve svoje zaključke prvostupanjski sud dao je jasne, valjane i dostatne razloge, a jednako tako i valjane razloge zbog kojih je zaključio, da se ista svrha u konkretnom slučaju može ostvariti i primjenom blaže mjere, odnosno mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 8. ZKP/08. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, pa su izneseni žalbeni navodi u cijelosti neosnovani.

 

7. U odnosu na žalbeni navod kako je optuženiku povrijeđeno pravo na obranu zbog nepozivanja njegovih branitelja na sjednicu vijeća prilikom odlučivanja o produljenju mjere opreza, iz podataka u spisu proizlazi da je branitelj optuženika, odvjetnik N. S. uredno obaviješten o održavanju sjednice vijeća putem faksa 6 dana prije održavanja sjednice vijeća, čime je osigurana njegova obrana u skladu s člankom 69. stavkom 3. ZKP/08., slijedom čega nije od značaja činjenica da u spisu nema podataka da je i drugi branitelj optuženika, odvjetnik M. M. potvrdio primitak obavijesti o održavanju sjednice vijeća putem elektroničke pošte. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

 

8. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da relevantan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo, kao opća pretpostavka za primjenu mjere opreza, proizlazi iz činjenice da je optužno vijeće potvrdilo predmetnu optužnicu te dokaza na kojima se optužnica temelji, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Konačnu ocjenu tih dokaza, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti će raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to.

 

9. U cijelosti su neosnovani opetovani žalbeni navodi da je u donošenju pobijanog rješenja sudjelovao sudac S. F. koji je odlučivao o potvrđivanju optužnice u istom kaznenom predmetu, zbog čega žalitelj smatra kako se isti morao izuzeti od postupanja jer da su nastupili uvjeti za njegovo isključenje od obavljanja sudačke dužnosti iz članka 32. stavka 1. točka 4. i 5. i stavka 2. ZKP/08., jer iz pobijanog rješenja proizlazi kako sudac S. F. uopće nije sudjelovao u donošenju pobijanog rješenja. Ujedno, upućuje se žalitelj kako odredba članka 32. stavka 1. točke 4. ZKP/08, podrazumijeva to da je u slučajevima pobrojenim u toj odredbi od obavljanja sudske dužnosti isključen sudac u smislu isključenja od suđenja, ali ne i od obavljanja drugih sudskih dužnosti u tom kaznenom predmetu.

 

10. Protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo, odnosno da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao temeljnog preduvjeta za primjenu mjere opreza.

 

10.1. Takvo utvrđenje prvostupanjski sud opravdano nalazi u okolnostima i načinu počinjenja kaznenog djela za koje se optuženik tereti potvrđenom optužnicom i to kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. i 4. KZ/11., u kojem je pješakinja G. P. uslijed zadobivenih ozljeda preminula, da bi isto počinio kršenjem niza odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama (,"Narodne novine" broj 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14. i 64/15. i 108/17., dalje: ZOSPC), i to vozeći motorno vozilo u vrijeme dok mu je privremeno bila oduzeta vozačka dozvola, pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od najmanje 2,73 g/kg alkohola u krvi zbog čega nije bio sposoban za sudjelovanje u prometu te uslijed prekoračenja dopuštene brzine. Kada se navedenom pridoda činjenica da je optuženik za vrijeme trajanja ovog kaznenog postupka i u vrijeme dok su prema njemu bile primjenjivane mjere opreza, pravomoćno kažnjen i zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju opojnih droga, sve naprijed iznesene okolnosti u svom zbiru, ukazuju na konkretnu i predvidivu opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

 

11. Međutim, vodeći računa o odredbi članka 95. stavku 1. ZKP/08., da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, osnovan je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 8. ZKP/08. i nadalje opravdana i nužna. Primjenom navedene mjere opreza onemogućeno je upravljanje motornim vozilom pa time i mogućnost ponavljanja kaznenih djela.

 

12. Nadalje, u cijelosti su neosnovani opetovani žalbeni navodi optuženika usmjereni na eventualno ublažavanje mjera opreza, odnosno prorjeđivanje vremena određenog za javljanje u nadležnu policijsku postaju kao i navod kako mu je uslijed istodobne primjene više mjera opreza povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 4. i članka 95. ZKP/08. Naime, rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj II -60/2022. od 16. veljače 2022. u odnosu na optuženog S. S. je ukinuta mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. i to obveza redovitog javljanja policijskim službenicima Policijske postaje Pula-Pola prvi ponedjeljak u mjesecu u razdoblju od 8,00 do 20,00 sati, vodeći računa o proteku vremena od kada je mjera određena (tri godine) uz obrazloženje da više nije svrhovita za otklon postojeće opasnosti od ponavljanja djela.

 

13. Pravilnost zaključka suda nije dovedena u sumnju žalbenim navodom optuženika kako sada ima osiguran prijevoz na radno mjesto, što prije nije bio slučaj, kao i činjenicom boravka u istražnom zatvoru, što također prije nije bio slučaj jer te okolnosti ne umanjuju opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

 

14. Jednako tako, pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, kao i postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, nije dovedena u sumnju mišljenjem žalitelja da je boravak u istražnom zatvoru i dosadašnje trajanje mjera opreza u dovoljnoj mjeri utjecalo na optuženika.

 

15. Nadalje, na tvrdnje žalitelja o dugom trajanju izrečenih mjera opreza, imajući u vidu s jedne strane težinu kaznenog djela za koje se tereti, te, s druge strane, dosadašnje trajanje mjere opreza, izložene potrebe njezine daljnje primjene i činjenice da mjera opreza može trajati najdulje do izvršnosti presude, prema ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća, načelo razmjernosti u konkretnom slučaju nije povrijeđeno. Ograničenja prava koja je optuženik sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti su minimalna u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.

 

16. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 12. siječnja 2023.

 

 

 

 

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović,v.r.

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu