- 1 -              Kzz 30/2022-3

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 30/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. I. H. zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03.- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 24. listopada 2022. broj KZZ-DO-94/2022 podignutim protiv pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 1. prosinca 2021. broj K-213/18-152 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2022. broj Kž-205/2022-3, u sjednici održanoj 12. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 1. prosinca 2021. broj K-213/18-152 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2022. broj Kž-205/2022-3 povrijeđen zakon u odredbi čl. 469. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) u vezi s čl. 508. st. 1. ZKP/08. u korist okrivljenika.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru od 1. prosinca 2021. broj K-213/18-152 okr. I. H. je osuđen zbog dva kaznena djela prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca. Ova je presuda preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2022. broj Kž-205/2022-3 na način da je protiv okrivljenika, na temelju čl. 452. st. 1. toč. 6. ZKP/08. odbijena  optužba za navedena kaznena djela.

 

2. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje u tekstu: zahtjev) „protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu“ zbog povrede zakona u čl. 469. toč. 3. u vezi s čl. 508. st. 1. ZKP/08. s prijedlogom da se zahtjev prihvati i utvrdi povreda zakona u korist okrivljenika.

 

2.1. U zahtjevu se, među ostalim, navodi kako je drugostupanjski sud zanemario činjenicu „da je u konkretnom predmetu došlo do obnove kaznenog postupka, i to na temelju članka 499.ZKP/08.“, a ne „iz osnove članka 503. stavka 1. ZKP/08, kako to ističe okrivljenik.“ Stoga državni odvjetnik smatra da, do donošenja rješenja kojim se dopušta obnova kaznenog postupka iz osnove čl. 499. ZKP/08 i stvar vraća u postupak optuživanja, nije teklo, niti je moglo teći vrijeme zastare slijedom čega je drugostupanjski sud povrijedio kazneni zakon u pitanju je li nastupila zastara kaznenog progona.

 

3. Zahtjev je osnovan.

 

4. Iz stanja spisa predmeta razvidno je da je pravomoćnim rješenjem, koje čine rješenje Općinskog suda u Zlataru od 31. srpnja 2012. broj K-123/12-8 i Županijskog suda u Bjelovaru od 20. ožujka 2013. broj Kž-393/2012-3, obustavljen kazneni postupak protiv okrivljenika na temelju, tada važećeg, čl. 291. st. 1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. - pročišćeni tekst, 115/06. - dalje: ZKP/97.) zbog postojanja smetnji za nastavak postupka iz čl. 353. toč. 6. ZKP/97. odnosno nepostojanja suglasnosti Republike Slovenije za progon okrivljenika. Naime u rješenju o izručenju/predaji I. H. Okružnog suda u Ptuju od 11. siječnja 2010. broj I Kpd 10995/2009, II Ks-10995/2009 (list 65-74 spisa) sadržano je načelo specijaliteta odnosno zabrana kaznenog progona za kaznena djela počinjena prije izručenja.

 

4.1. Nakon pribavljene suglasnosti Republike Slovenije od 17. veljače 2016. za kazneni progon okrivljenika zbog predmetnih kaznenih djela (list 104 spisa), Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru je 24. travnja 2017., na temelju čl. 499. ZKP/08., predložilo obnovu postupka, koja je dopuštena i predmet je vraćen u postupak optuživanja pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje Općinskog suda u Zlataru od 7. rujna 2017. broj Kv-115/2017 (K-123/2012) i rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 13. ožujka 2018. broj Kv II-1614/2017-4. Iz oba rješenja proizlazi da je obnova dopuštena iz osnove označene u čl. 499. ZKP/08. kako to posebno ističe državni odvjetnik u zahtjevu.

 

5. Okrivljenik je tijekom obnovljenog postupka pred prvostupanjskim sudom isticao prigovor zastare što prvostupanjski sud nije prihvatio uz obrazloženje da se „u postupku obnove po osnovi, kao što je to slučaj u ovom predmetu ne primjenjuju odredbe o zastari, u smislu članka 508. stavka 1. ZKP/08. u vezi članka 503. stavka 1. ZKP/08.“  (odlomak 5.2. prvostupanjske presude).

 

5.1. Potom je presudom Županijskog suda u Zagrebu prihvaćena žalba okr. I. H. zbog povrede kaznenog zakona jer je, prema ocjeni drugostupanjskog suda, u odnosu na oba kaznena djela prijevare (počinjena 27. travnja 2009. i 4. kolovoza 2009.) tijekom 2019. nastupila zastara kaznenog progona.

 

6. Slijedom navedenog nije sporno da je protiv okrivljenika, nakon podnijetog optužnog prijedloga, a prije početka rasprave, shodno tada mjerodavnim procesnim odredbama, kazneni postupak pravomoćno obustavljen, jer nije bilo potrebnog odobrenja za progon i potom je obnovljen kad je smetnja prestala postojati.

 

7. Prema čl. 508. st. 1. ZKP/08. propisano je da za novi postupak koji se vodi na temelju rješenja kojim je dopuštena obnova kaznenog postupka važe iste materijalnopravne odredbe kao i za prvi postupak, osim odredaba o zastari. Iznimno, odredbe o zastari se u novom postupku primjenjuju ako je obnova dopuštena iz osnove čl. 503. st. 1. istog Zakona osim ako je pravomoćna odbijajuća presuda bila donesena zbog odustanka tužitelja od optužbe na raspravi, ako je do odustajanja došlo zbog kaznenog djela prisile prema pravosudnom dužnosniku počinjenog od strane ili uz sudjelovanje osuđenika.

 

7.1. To znači da se odredbe o zastari imaju primijeniti samo kada je obnova postupka dopuštena na štetu okrivljenika i to pod uvjetom da je obnovi prethodila pravomoćna odbijajuća presuda.

 

8. Premda je u ovom slučaju postupak prethodno pravomoćno okončan rješenjem o obustavi, a ne odbijajućom presudom, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, rješenje o obustavi postupka zbog postojanja zakonske smetnje koja priječi kazneni progon izostankom odobrenja druge države za progon primjenom načela specijaliteta ima istovjetan značaj i doseg glede primjene odredbi o zastari u obnovljenom postupku kao i izricanje odbijajuće presude  iz čl. 503. st. 1.  toč. 4. ZKP/08. Ovo stoga što se postojanje navedene zakonske zapreke za kazneni progon utvrđuje na jednak način tijekom postupka pred sudom (pribavljanje odgovarajuće dokumentacije). Budući da vrsta sudske odluke (rješenje o obustavi ili odbijajuća presuda) ovisi o tome je li postojanje smetnje utvrđeno prije otvaranja rasprave ili za vrijeme njenog trajanja navedena okolnost ne smije rezultirati bitno različitim pravnim posljedicama za okrivljenika glede primjene instituta zastare regulirane u čl. 508. st. 1. ZKP/08.

 

8.1. Shodno tome, u konkretnom se predmetu imaju primijeniti i materijalnopravne odredbe o zastari u smislu čl. 508. st. 1., rečenica druga ZKP/08.

 

9. Nadalje, u pravu je državni odvjetnik da zastara, kako ju je utvrdio drugostupanjski sud, nije nastupila čime je ostvarena povreda zakona u čl. 469. toč. 3. ZKP/08.

 

10. Naime, žalbeni je sud zanemario odredbu čl. 82. st. 2. KZ/11. prema kojoj zastara kaznenog progona ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu kazneni progon ne može poduzeti ili se ne može nastaviti. U okolnostima konkretnog predmeta to znači da zastara miruje, ne teče, za vrijeme postojanja zakonske smetnje (izostanak suglasnosti/odobrenja za kazneni progon) koja sprječava nastavak kaznenog progona.

 

11. Shodno tome, imajući na umu podatke iz spisa predmeta glede trajanja zakonske smetnje za kazneni progon ( šest godina i jedan mjesec-odlomak 4. i 4.1.) i zastarni rok od deset godina za predmetna kaznena djela počinjena 2009., kao i produljeni rok od dvije godine (čl. 81. st. 1 al. 5. i st. 3. KZ/11.), to u trenutku izricanja drugostupanjske odluke još nije protekao ni osnovni zastarni rok. Stoga nije bilo zakonske osnove za primjenu čl. 469. toč. 3. ZKP/08. čime je ostvarena naznačena povreda zakona.

 

12. Slijedom navedenog, kako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu okrivljenika, trebalo je na temelju čl. 513. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.) utvrditi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan ne dirajući u pravomoćnu odluku.

 

Zagreb, 12. siječanj 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.