- 1 -              II-8 Kr 10/2022-4

 

 

 

 

 

Broj: II-8 Kr 10/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika B. D. zbog kaznenih djela iz čl. 178. st. 3. toč. 1., čl. 329. st. 1. i čl. 326. Kaznenog zakona Republike Armenije, odlučujući po službenoj dužnosti na temelju čl. 55. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (''Narodne novine'', br. 178/04 – u daljnjem tekstu: ZOMP) o rješenju Županijskog suda u Vukovaru od 12. prosinca 2022. broj Kv II-49/2022-21, u sjednici održanoj 12. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

              Ukida se rješenje Županijskog suda u Vukovaru od 12. prosinca 2022. broj Kv II-49/2022-21 te se predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja ponovno se utvrđuje da nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje stranca B. D. Republici Armeniji radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela iz čl. 178. st. 3. toč. 1. , čl. 329. st. 1. i čl. 326. Kaznenog zakona Republike Armenije te se odbija zamolba Ureda državnog tužitelja Republike Armenije broj 21/16-1129-19 od 6. svibnja 2021. za njegovo izručenje.

 

2. Sukladno čl. 55. st. 1. ZOMP-a prvostupanjsko rješenje je bez odlaganja dostavljeno Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na nadležno odlučivanje.

 

3. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dostavilo je mišljenje da se prvostupanjsko rješenje ne može ispitati zbog izostanka razloga o odlučnim činjenicama, kao i da je sud prvog stupnja nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje, zbog čega se predlaže ukidanje tog rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

 

4. U uvodu treba reći da je ranija odluka suda prvog stupnja o odbijanju molbe za izručenje stranca ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj II-8 Kr 10/2022 od 10. veljače 2022. zbog nepotpuno, a time i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te je sudu prvog stupnja dana jasna uputa o potrebi pribavljanja dodatnih podataka, kako u pravcu postojanja osnovane sumnje o učinu kaznenih djela za koja se izručenje traži, tako i u pravcu utvrđenja općih i posebnih okolnosti koje bi ukazivale na moguću povredu čl. 19. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima 2016/C 202/02 (u daljnjem tekstu: Povelje).

 

5. Pri ponovljenom odlučivanju prvostupanjski je sud, sukladno čl. 13. Europske Konvencije o izručenju, (''Narodne novine''-međunarodni ugovori 14/94) putem države moliteljice pribavio dodatnu dokumentaciju vezano za postojanje osnovane sumnje o učinu terećenih kaznenih djela temeljem koje zaključuje da Generalni ured za istrage posebno važnih slučajeva pri Istražnoj komisiji Republike Armenije, uz zamolbu za izručenje, ''nije priložilo ni jedan dokaz koji bi potkrijepio osnovanu sumnju da je izručenik počinio kazneno djelo iz čl. 178. st. 3. toč. 1., čl. 329. odjelj. 1. i čl. 326. Kaznenog zakona Republike Armenije, što odgovara kaznenom djelu protiv imovine-prijevara, opisano u čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske i kaznenom djelu krivotvorenja-krivotvorenje isprave iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11, na način kako ga se to tereti optužnicom''. Također, navodi se da se sva dokumentacija, pa i ona naknadna dostavljena, odnosi na prekršaj iz čl. 42. toč. 1. Zakona o nadzoru državne granice, zbog čega postoji zapreka za izručenje u smislu čl. 35. st. 1. toč. 7. ZOMP-a.

 

5.1. U odnosu na ocjenu opasnosti od kršenja Povelje, prvostupanjski sud nije pribavio niti ocijenio nikakvu novu dokumentaciju, već se ponavljaju razlozi navedeni u prethodnom rješenju i zaključuje da, sukladno čl. 12. u vezi s čl. 4. ZOMP-a te čl. 3. i 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine'' – međunarodni ugovori, br. 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – u daljnjem tekstu: Konvencija) postoje razlozi za odbijanje izručenja zbog stvarne opasnosti od nečovječnog i ponižavajućeg postupanja prema izručeniku u Republici Armeniji.

 

6. Razmatrajući spis predmeta, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je nova odluka o odbijanju molbe za izručenje državljanina Sjeverne Makedonije B. D. opet preuranjena i to zbog nepotpuno, a time, za sada, i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Prije svega, sud prvog stupnja u potpunosti zanemaruje potrebu prikupljanja sveobuhvatnih podataka o stanju ljudskih prava u Republici Armeniji, kako mu je prethodno ukazano, već svoje zaključke temelji isključivo na sadržaju Izvješća Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava od 20. do 31. siječnja 2020. (kompilacija o Armeniji) koje je obrana priložila u spis. Pri tome, uopće ne uzima u obzir niti cijeni podatke drugih relevantnih izvora na koje mu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, pod toč. 6. toč. 1., 6. toč. 2. i 6. toč. 3. ukidnog rješenja, skrenuo pažnju. U tom smislu propušta pribaviti i aktualna izvješća drugih međunarodnih organizacija (primjerice izvješće Povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe ili Godišnje izvješće Europske unije o ljudskim pravima i demokraciji) koja su javno dostupna na internetskim stranicama. Tek na temelju tako, sveobuhvatno, pribavljenih i ocijenjenih podataka mogla bi se donijeti valjana odluka o općem stanju ljudskih prava u Republici Armeniji.

 

7.1. Pri tome, nije nevažno reći, primjerice, da prema Godišnjem izvješću Europske unije o ljudskim pravima i demokraciji za 2021.g. (https://www.eegs.europa.eu/sites), Republika Armenija, kao država potpisnica Sveobuhvatnog i unaprijeđenog sporazuma o partnerstvu sa državama Europske unije, održava relativno dobro stanje ljudskih prava i demokracije te poduzima značajne korake u unaprjeđenju vladavine prava.

 

8. Međutim, sve i da je tako utvrđeno opće stanje neprihvatljivo s aspekta vrijednosti za koje se zalažu države članice Europske unije, potrebno je utvrditi postoje li značajni dokazi o tome da će se konkretna osoba, ako bude izručena, naći u stvarnoj opasnosti od nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, odnosno flagrantne uskrate prava na pravično suđenje u smislu čl. 3. i čl. 6. Konvencije. Dokaze za svoje specifične navode koji se odnose na njegovu situaciju treba predočiti sam izručenik i tek ako se opće stanje u državi moliteljici može povezati s individualnim slučajem konkretnog stranca, ispunjeni su uvjeti za konačnu odluku o zahtjevu za njegovo izručenje (tako u već prethodno citiranim odlukama Europskog suda za ljudska prava Saadi protiv Italije od 28. veljače 2008. te Mamatkulov i Asfarov protiv Rusije). Tek kumulativnim ispunjenjem ovih negativnih pretpostavki moguće je odlučivati o postojanju opasnosti od kršenja čl. 19. st. 2. Povelje.

 

8.1. Nasuprot tome, sud prvog stupnja, osim što iz dostupnih izvora nije na potpun i pravilan način utvrdio opće stanje u Republici Armeniji, u cjelosti zanemaruje utvrditi postojanje stvarnog rizika u odnosu na konkretnog izručenika niti za to u svom rješenju navodi razloge.

 

8.2. Naime, prilikom prvog ispitivanja pred sudom prvog stupnja 20. travnja 2021., izručenik, osim što poriče učin kaznenih djela, ne ističe niti jednu okolnost koja bi opravdavala stvaran rizik od kršenja odredaba Povelje ili Konvencije. Tek pri ponovljenom ispitivanju od 26. travnja 2022., izručenik objašnjava, po njemu, političku pozadinu kaznenog postupka u vidu obračuna između bivših i sadašnjih nositelja visokih državnih funkcija u Republici Armeniji kojeg bi on, kako tvrdi, bio kolateralna žrtva. Također, ukazuje na otežano liječenje kroničnog dijabetesa u Republici Armeniji, međutim, u prilog svojih navoda ne nudi nikakve dokaze.

 

8.3. Budući da sud prvog stupnja u obrazloženju svog rješenja uopće ne analizira i ocjenjuje postojanje stvarne ugroze od nečovječnog ili ponižavajućeg postupka prema konkretnom izručeniku, to se, u svjetlu naprijed citiranih kriterija postavljenih u odlukama ESLJP-a, postojanje zapreke za izručenje u smislu čl. 12. st. 1. toč. 4. ZOMP-a , ali i čl. 3. st. 3. Europske Konvencije o izručenju, uopće ne može ispitati, a time niti prihvatiti.

 

9. Isto tako, zaključak suda prvog stupnja o tome da država moliteljica uz molbu niti naknadno nije dostavila dokaze za osnovanu sumnju o učinu svih kaznenih djela za koje se izručenje traži, samo je djelomično osnovan.

 

9.1. Naime, točno je da, pregledom ukupno dostavljene dokumentacije, nisu predočeni dokazi za osnovanu sumnju u odnosu na kazneno djelo protiv imovine iz čl. 178. st. 3. toč. 1. KZ Armenije, za koje prvostupanjski sud utvrđuje da odgovara kaznenom djelu prijevare iz čl. 236. st.1. i 2. KZ/11.

 

9.2. Međutim, u odnosu na kaznena djela koja se odnose na protuzakoniti prelazak državne granice, takav se zaključak ne može prihvatiti niti bi se ovdje, u ukupnosti gledano, prema hrvatskom zakonodavstvu radilo samo o prekršaju iz čl. 42. toč. 1. Zakona o nadzoru državne granice.

9.3. Naime, prema izmijenjenoj i dopunjenoj optužnici Generalnog ureda za istrage posebno važnih slučajeva pri Istražnoj komisiji Republike Armenije, B. D. je osnovano sumnjiv da je 1. listopada 2019., ilegalno, bez potrebnih dokumenata, prešao zaštićenu državnu granicu Republike Armenije koristeći se putovnicom državljanina Sjeverne Makedonije Z. S., te time počinio dva kaznena djela i to kazneno djelo protupravnog stjecanja ili prodaje službenih dokumenta iz čl. 326. KZ Armenije te kazneno djelo protupravnog prelaska državne granice iz čl. 329. st. 1. KZ Armenije. Zakonski opisi tih kaznenih djela vidljivi su iz teksta odgovarajućih odredbi Kaznenog zakona Armenije koji je država moliteljica dostavila uz zamolbu (list 165 spisa)

 

9.4. Iz izreke i obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da se ovdje radi o kaznenom djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11 te o prekršaju iz čl. 42. toč. 1. Zakona o nadzoru državne granice za koje država moliteljica nije dostavila nikakve dokaze o postojanju osnovane sumnje.

 

9.5. Međutim, uvidom u spis predmeta proizlazi da ovaj zaključak nije točan. Naime, prema naknadno pribavljenoj dokumentaciji, koja je prema naredbi prvostupanjskog suda od 21. rujna 2022. (list 576 spisa) tek djelomično prevedena na hrvatski jezik, proizlazi da je država moliteljica, između ostale dokumentacije i zapisnika o iskazima svjedoka, dostavila i zapisnik o ispitivanju okrivljenika Z. S. od 13. ožujka 2022. (list 481 spisa) i od 20. lipnja 2022. (list 491 spisa), čime je, suprotno tvrdnji suda prvog stupnja, predočila dokaze za osnovanu sumnju o učinu kaznenog djela iz čl. 326. KZ Armenije za koje se izručenje traži. Stoga, iako bi se ovdje prije radilo o kaznenom djelu zlouporabe osobne isprave iz čl. 280. KZ/11, očito je da u odnosu na to kazneno djelo nema zapreke za izručenje u smislu čl. 35. st. 1. toč. 7. ZOMP-a.

 

9.6. Zbog navedenog, postupanje izručenika vezano za njegovo napuštanje Republike Armenije, osim prekršajne odgovornosti, sadrži i elemente bića kaznenog djela za koja je, prema hrvatskom zakonu, izručenje dopušteno sukladno čl. 33. st. 2. ZOMP-a.

 

10. Slijedom navedenog, očito je da su zaključci suda prvog stupnja dijelom preuranjeni, a dijelom i neosnovani zbog čega je prvostupanjsko rješenje trebalo ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

11. Pri ponovnom odlučivanju, prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje mu je ovdje ukazano te će, najprije, pribaviti i ocijeniti sve dostupne podatke temeljem kojih će utvrditi opće stanje ljudskih prava u Republici Armeniji, a potom, nakon što pribavi dokaze o postojanju stvarne ugroze izručenikovih prava u toj zemlji, ponovno ocijeniti može li se opravdano vjerovati da bi izručenik, zbog njegove rase, vjere, spola, nacionalnosti ili političkih uvjerenja u Republici Armeniji bio izvrnut opasnosti od nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja. Pri tome, voditi će računa i da je država moliteljica, barem za neka od kaznenih djela za koje se izručenje traži, predočila dostatne dokaze o postojanju osnovane sumnje. Ovisno o navedenim utvrđenjima, sud prvog stupnja donijeti će novu, na zakonu osnovanu odluku koju će obrazložiti jasnim i određenim razlozima, kako po pitanju pozitivnih, tako i po pitanju ispunjenja negativnih zakonskih pretpostavki za izručenje.

 

Zagreb, 12. siječnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                 Ranko Marijan, v.r.